Trust in the organizational and academia context

Svrha ovog rada jest opisati odrednice i učinke povjerenja u organizacijskom i akademskom kontekstu kroz nalaze dosadašnjih istraživanja. Povjerenje predstavlja složen konstrukt te danas postoje mnoge različite definicije povjerenja. Povjerenje može postojati na različitim razinama i biti povezano s različitim referentima. Povjerenje na individualnoj razini odnosi se na stupanj povjerenja pojedinca. Povjerenje na višim razinama predstavlja stupanj povjerenja koji dijele članovi unutar određene jedinice - tima ili organizacije. Povjerenje u referentu odnosi se na metu povjerenja. Na svakoj razini analize, moguća su barem tri referenta, a to su interpersonalni, timski i organizacijski referent. Većina definicija povjerenja, bez obzira na razinu, temelji se na dvije ključne dimenzije: pozitivna očekivanja o pouzdanosti te spremnost na ranjivost. Povjerenje se može definirati kao psihičko stanje u kojem su pojedinac, članovi tima ili organizacije zbog pozitivnog očekivanja glede namjera i ponašanja drugih, spremni biti ranjivi. U ovom radu učinci i odrednice povjerenja promatrane su na različitim razinama. Na temelju nalaza dosadašnjih istraživanja prikazano je što to i na koji način može olakšati ili otežati izgradnju povjerenja, koji su najbolji uvjeti za razvoj povjerenja, što možemo učiniti kako bi izbjegli razvoj nepovjerenja te koje su moguće negativne posljedice previsokog povjerenja. Povjerenje ima implikacije na različitim razinama u organizacijskom i akademskom kontekstu, od uspješnosti samog pojedinca i timova do organizacijske i interorganizacijske učinkovitosti. Do sada je proveden velik broj uspješnih istraživanja, no potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se dodatno produbilo znanje o povjerenju. U Hrvatskoj je provedeno malo istraživanja o povjerenju te bi se poseban naglasak trebao staviti na potrebu za usmjeravanjem pažnje i provedbe dodatnih istraživanja na ovom području

Trust in the organizational and academia context

Svrha ovog rada jest opisati odrednice i učinke povjerenja u organizacijskom i akademskom kontekstu kroz nalaze dosadašnjih istraživanja. Povjerenje predstavlja složen konstrukt te danas postoje mnoge različite definicije povjerenja. Povjerenje može postojati na različitim razinama i biti povezano s različitim referentima. Povjerenje na individualnoj razini odnosi se na stupanj povjerenja pojedinca. Povjerenje na višim razinama predstavlja stupanj povjerenja koji dijele članovi unutar određene jedinice - tima ili organizacije. Povjerenje u referentu odnosi se na metu povjerenja. Na svakoj razini analize, moguća su barem tri referenta, a to su interpersonalni, timski i organizacijski referent. Većina definicija povjerenja, bez obzira na razinu, temelji se na dvije ključne dimenzije: pozitivna očekivanja o pouzdanosti te spremnost na ranjivost. Povjerenje se može definirati kao psihičko stanje u kojem su pojedinac, članovi tima ili organizacije zbog pozitivnog očekivanja glede namjera i ponašanja drugih, spremni biti ranjivi. U ovom radu učinci i odrednice povjerenja promatrane su na različitim razinama. Na temelju nalaza dosadašnjih istraživanja prikazano je što to i na koji način može olakšati ili otežati izgradnju povjerenja, koji su najbolji uvjeti za razvoj povjerenja, što možemo učiniti kako bi izbjegli razvoj nepovjerenja te koje su moguće negativne posljedice previsokog povjerenja. Povjerenje ima implikacije na različitim razinama u organizacijskom i akademskom kontekstu, od uspješnosti samog pojedinca i timova do organizacijske i interorganizacijske učinkovitosti. Do sada je proveden velik broj uspješnih istraživanja, no potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se dodatno produbilo znanje o povjerenju. U Hrvatskoj je provedeno malo istraživanja o povjerenju te bi se poseban naglasak trebao staviti na potrebu za usmjeravanjem pažnje i provedbe dodatnih istraživanja na ovom području

The psychological science accelerator’s COVID-19 rapid-response dataset

In response to the COVID-19 pandemic, the Psychological Science Accelerator coordinated three large-scale psychological studies to examine the effects of loss-gain framing, cognitive reappraisals, and autonomy framing manipulations on behavioral intentions and affective measures. The data collected (April to October 2020) included specific measures for each experimental study, a general questionnaire examining health prevention behaviors and COVID-19 experience, geographical and cultural context characterization, and demographic information for each participant. Each participant started the study with the same general questions and then was randomized to complete either one longer experiment or two shorter experiments. Data were provided by 73,223 participants with varying completion rates. Participants completed the survey from 111 geopolitical regions in 44 unique languages/dialects. The anonymized dataset described here is provided in both raw and processed formats to facilitate re-use and further analyses. The dataset offers secondary analytic opportunities to explore coping, framing, and self-determination across a diverse, global sample obtained at the onset of the COVID-19 pandemic, which can be merged with other time-sampled or geographic data

A global experiment on motivating social distancing during the COVID-19 pandemic

Finding communication strategies that effectively motivate social distancing continues to be a global public health priority during the COVID-19 pandemic. This cross-country, preregistered experiment (n = 25,718 from 89 countries) tested hypotheses concerning generalizable positive and negative outcomes of social distancing messages that promoted personal agency and reflective choices (i.e., an autonomy-supportive message) or were restrictive and shaming (i.e., a controlling message) compared with no message at all. Results partially supported experimental hypotheses in that the controlling message increased controlled motivation (a poorly internalized form of motivation relying on shame, guilt, and fear of social consequences) relative to no message. On the other hand, the autonomy-supportive message lowered feelings of defiance compared with the controlling message, but the controlling message did not differ from receiving no message at all. Unexpectedly, messages did not influence autonomous motivation (a highly internalized form of motivation relying on one’s core values) or behavioral intentions. Results supported hypothesized associations between people’s existing autonomous and controlled motivations and self-reported behavioral intentions to engage in social distancing. Controlled motivation was associated with more defiance and less long-term behavioral intention to engage in social distancing, whereas autonomous motivation was associated with less defiance and more short- and long-term intentions to social distance. Overall, this work highlights the potential harm of using shaming and pressuring language in public health communication, with implications for the current and future global health challenges

The Psychological Science Accelerator’s COVID-19 rapid-response dataset

In response to the COVID-19 pandemic, the Psychological Science Accelerator coordinated three large-scale psychological studies to examine the effects of loss-gain framing, cognitive reappraisals, and autonomy framing manipulations on behavioral intentions and affective measures. The data collected (April to October 2020) included specific measures for each experimental study, a general questionnaire examining health prevention behaviors and COVID-19 experience, geographical and cultural context characterization, and demographic information for each participant. Each participant started the study with the same general questions and then was randomized to complete either one longer experiment or two shorter experiments. Data were provided by 73,223 participants with varying completion rates. Participants completed the survey from 111 geopolitical regions in 44 unique languages/dialects. The anonymized dataset described here is provided in both raw and processed formats to facilitate re-use and further analyses. The dataset offers secondary analytic opportunities to explore coping, framing, and self-determination across a diverse, global sample obtained at the onset of the COVID-19 pandemic, which can be merged with other time-sampled or geographic data

A multi-country test of brief reappraisal interventions on emotions during the COVID-19 pandemic.

The COVID-19 pandemic has increased negative emotions and decreased positive emotions globally. Left unchecked, these emotional changes might have a wide array of adverse impacts. To reduce negative emotions and increase positive emotions, we tested the effectiveness of reappraisal, an emotion-regulation strategy that modifies how one thinks about a situation. Participants from 87 countries and regions (n = 21,644) were randomly assigned to one of two brief reappraisal interventions (reconstrual or repurposing) or one of two control conditions (active or passive). Results revealed that both reappraisal interventions (vesus both control conditions) consistently reduced negative emotions and increased positive emotions across different measures. Reconstrual and repurposing interventions had similar effects. Importantly, planned exploratory analyses indicated that reappraisal interventions did not reduce intentions to practice preventive health behaviours. The findings demonstrate the viability of creating scalable, low-cost interventions for use around the world

Trust in the organizational and academia context

Svrha ovog rada jest opisati odrednice i učinke povjerenja u organizacijskom i akademskom kontekstu kroz nalaze dosadašnjih istraživanja. Povjerenje predstavlja složen konstrukt te danas postoje mnoge različite definicije povjerenja. Povjerenje može postojati na različitim razinama i biti povezano s različitim referentima. Povjerenje na individualnoj razini odnosi se na stupanj povjerenja pojedinca. Povjerenje na višim razinama predstavlja stupanj povjerenja koji dijele članovi unutar određene jedinice - tima ili organizacije. Povjerenje u referentu odnosi se na metu povjerenja. Na svakoj razini analize, moguća su barem tri referenta, a to su interpersonalni, timski i organizacijski referent. Većina definicija povjerenja, bez obzira na razinu, temelji se na dvije ključne dimenzije: pozitivna očekivanja o pouzdanosti te spremnost na ranjivost. Povjerenje se može definirati kao psihičko stanje u kojem su pojedinac, članovi tima ili organizacije zbog pozitivnog očekivanja glede namjera i ponašanja drugih, spremni biti ranjivi. U ovom radu učinci i odrednice povjerenja promatrane su na različitim razinama. Na temelju nalaza dosadašnjih istraživanja prikazano je što to i na koji način može olakšati ili otežati izgradnju povjerenja, koji su najbolji uvjeti za razvoj povjerenja, što možemo učiniti kako bi izbjegli razvoj nepovjerenja te koje su moguće negativne posljedice previsokog povjerenja. Povjerenje ima implikacije na različitim razinama u organizacijskom i akademskom kontekstu, od uspješnosti samog pojedinca i timova do organizacijske i interorganizacijske učinkovitosti. Do sada je proveden velik broj uspješnih istraživanja, no potrebno je provesti dodatna istraživanja kako bi se dodatno produbilo znanje o povjerenju. U Hrvatskoj je provedeno malo istraživanja o povjerenju te bi se poseban naglasak trebao staviti na potrebu za usmjeravanjem pažnje i provedbe dodatnih istraživanja na ovom području

Effectiveness of Mindfulness Techniques and Virtual Reality in Reducing Stress

U posljednje vrijeme raste popularnost usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti u kontekstu nošenja sa stresom. Usprkos tomu nema dovoljno istraživanja koja su uspoređivala te tehnike i uzimala u obzir osobine ličnosti. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati učinkovitost tehnike usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti u neposrednome ublažavanju stresa te ispitati učinkovitost tehnika ovisno o individualnim razlikama u osobinama anksioznosti i usredotočene svjesnosti. Istraživanje je provedeno na 122 sudionika. Za izazivanje uznemirenosti korištena je oprema virtualne realnosti i animacija visine. U svrhu opuštanja korištena je tehnologija virtualne realnosti i animacija prirode te snimka usredotočene svjesnosti, a pratile su se subjektivne i fiziološke mjere uznemirenosti (elektrodermalna aktivnost). Za prikupljanje podataka o osobini usredotočene svjesnosti korišten je Petfaktorski skraćeni upitnik usredotočene svjesnosti, dok je za anksioznost korištena skala anksioznosti u Upitniku tendencija izbjegavanja i približavanja. Dobiveni rezultati pokazali su kako su sudionici procjenjivali nižu uznemirenost nakon izlaganja animaciji prirode i snimci usredotočene svjesnosti u odnosu na kontrolnu skupinu, dok fiziološke mjere nisu pratile takve rezultate. Nadalje, uz primjenu snimke najviše su se opustili visoko anksiozni i nisko usredotočeno svjesni pojedinci, dok u primjeni animacije prirode te osobine nisu igrale značajnu ulogu. Provedeno istraživanje ukazuje na mogućnost korištenja kratkih tehnika usredotočene svjesnosti i virtualne realnosti pri nošenju sa stresom te na važnost osobina ličnosti pri odabiru tehnike.Mindfulness and virtual reality (VR) have recently been growing popular as stress–coping strategies. Despite that, there is not enough research that compared these techniques or has taken personality traits into account. This study aimed to examine the effectiveness of mindfulness and virtual reality techniques for immediate stress–relief and to examine the efficacy of techniques depending on individual differences in trait anxiety and dispositional mindfulness. The study was conducted on 122 participants. One VR animation was used to induce fear of height in participants, while VR nature animation and mindfulness audiotape were used to relax participants. Subjective and physiological indices of anxiety were measured through electrodermal activity. Five–Facet Mindfulness Questionnaire and Questionnaire of Approach and Avoidance Motivation were used to collect information about dispositional mindfulness and trait anxiety. Results suggest that the participants estimated that they were significantly more relaxed after the nature animation and the mindfulness audiotape compared to the control group, although the physiological measures did not follow these results. Furthermore, mindfulness audiotape was most effective in highly anxious and low mindfulness individuals, while in the case of nature animation these dispositions did not play a significant role. This study indicates the possibility to use short mindfulness and virtual reality techniques in stress–reduction as well as the importance of personality traits in their effectiveness