Agilni pristup razvoju softvera

Agilni razvoj softvera podrazumijeva razvijanje na način da se uvijek treba biti spreman na promjene, koje su neizostavni dio prilikom razvoja softvera. 1990-ih godina počele su se razvijati pojedine agilne metodologije, a principi i načela objedinjeni su u agilnom manifestu koji je izdan 2001. godine. Od tada razvilo se puno metodologija te je njihova primjena do danas postala standard za većinu firmi koje se bave razvojem softvera. U ovom radu prikazane su odabrane agilne metodologije koje su zatim i uspoređene u posebnom poglavlju rada. Posebno poglavlje posvećeno je primjeni agilnog pristupa na kolegiju Programsko inženjerstvo i iskustvima studenata u takvom radu

Fastening of plate size workpieces on CNC machining centers in woodworking

Na tržištu je za učvršćivanje obradaka dostupan relativno mali broj raznih oblika prihvatnika. Njihova primjena ograničena je često nedovoljno velikom površinom za prihvat. Taj problem se uobičajeno rješava pripremom proizvodnje koja se sastoji od izrade specijalnih šablona za učvršćivanje obratka. Ovaj dio proizvodnog procesa moglo bi se unaprijediti upotrebom tehnologije 3D ispisa kojom bi se u relativno kratkom roku izradili specijalni oblici vakumskih prihvatnika. U radu će se istražiti upravo ta mogućnost

140 t winch with load rotation

U ovome radu biti će prikazan proračun, odabir koncepata i izbor komponenti vitla velike nosivosti. Vitlo se koristi za pomicanje poklopaca u nuklearnim elektranama. Prilikom proračuna će se koristiti faktori sigurnosti koji ovise o pogonskoj grupi koja nam je naime zadana zadatkom. Proračun standardnih dijelova: mehanizma za prihvat tereta, mehanizma za dizanje i mehanizma za vožnju biti će izvedeno analitički, dok će nosiva konstrukcija zbog svoje složenosti biti proračunata FEM analizom. Naposlijetku, poslije proračuna generirati će se konačni CAD model.In this paper, the calculation, selection of concepts and selection of components for a high-load winch will be presented. The winch is used to move covers in nuclear power plants. The calculation will use safety factors that depend on the operating conditions that are assigned to us by the task. The calculation of the standard parts: the load receiving mechanism, the lifting mechanism and the driving mechanism will be performed analytically, while the load-bearing structure will be calculated by FEM analysis due to its complexity. Finally, after the calculation, the final CAD model will be generated

Winch with telescopic lifting machanism

Tema ovog diplomskog rada je proračun i konstrukcija vitla s teleskopskim mehanizmom dizanja. Zadatkom je bilo zadano da teleskop mora podići težinu tereta od 2t na visinu od 14 m, brzinom dizanja od 20 m/min, dok je zadana brzina vožnje vitla također 20 m/min, te da se teleskop može okretati oko svoje vertikalne osi brzinom od 2 °/s. Na samom početku rada ponuđeno je par koncepata, nakon čega je izabran odgovarajući koncept koji se u nastavku rada konstrukcijski proračunavao. Na kraju rada nalazi se tehnička dokumentacija sklopa.The topic of this master thesis is the calculation and design of a winch with a telescopic lifting mechanism. The task was that the telescope must lift a load with a weight of 2t to a height of 14 m, with a lifting speed of 20 m/min, while the speed of the winch is also 20 m/min, and that the telescope can rotate around its vertical axis at a speed of 2 °/s. At the beginning of this paper, a couple of concepts were offered, after which the appropriate concept was chosen, which design was calculated. At the end of the work is the technical documentation of the assembly

Optimizing of AlSi10Mg alloy casting production using numerical simulation

Razvojni ciklus proizvoda, u današnje vrijeme, zahtijeva izvrsnost rezultata od prvih komada, ekonomičnost, pouzdanost i kratke vremenske rokove s ciljem očuvanja konkurentnosti na globalnom tržištu. Greške koje dovode do gubitka vremena, novca i zastoja u proizvodnji su potpuno preventabilne korištenjem suvremenih koncepcija optimiranja procesa lijevanja baziranim na virtualnim rješenjima numeričkih simulacija i današnje računalne tehnologije. Simulacija je virtualni proces koji prikazuje realni proces lijevanja u svrhu njegovog razumijevanja i preventivnog uklanjanja neželjenih grešaka u postupku razvoja proizvoda od konstrukcije proizvoda, alata do samog postupka lijevanja konačnog proizvoda. U ovom radu provedeno je optimiranje proizvodnje odljevka od AlSi10Mg legure uz prikaz svih koraka. Uočeno je visoko podudaranje procesa proizvodnje s virtualno simuliranim procesom. Proizvedeni odljevak je ispravan, bez ljevačkih grešaka i neplaniranih dorada. Razvojni ciklus proizvoda je značajno kraći u odnosu na klasični razvoj bez primjene numeričke simulacije proizvoda i tehnologije proizvodnje.The product development cycle, nowadays, requires excellent results from the first pieces, economy, reliability and short deadlines with the aim of maintaining competitiveness on the global market. Defects that lead to loss of time, money and production stoppages are completely preventable by using modern concepts of optimizing the casting process based on virtual solutions of numerical simulations and today's computer technology. Simulation is a virtual process that shows the real casting process for the purpose of understanding it and preventively removing unwanted defects in the product development process from product construction, tools to the final product casting process itself. In this paper, the optimization of the production of castings from AlSi10Mg alloy was carried out with a presentation of all steps. A high match of the production process with the virtually simulated process was observed. The produced casting is correct, without casting defects and unplanned additional finishing. The product development cycle is significantly shorter compared to the classical development without the application of numerical simulation of products and production technology

Utjecaj optineurina na bazalnu i IFN-β induciranu autofagiju u Neuro2a staničnim linijama

Amyotrophic lateral sclerosis (ALS) is a neurodegenerative disease characterized by progressive denervation of voluntary muscles. So far, more than 30 genes have been associated with ALS, which participate in many molecular pathways, including autophagy, neuroinflammation and DNA repair. Autophagy is a dynamic process that eliminates damaged organelles, misfolded proteins and pathogens, and ensures nutrients for cell survival. Since autophagy disposes of protein aggregates, its dysfunction is linked to neurodegenerative diseases. Optineurin is an ALS-linked protein involved in cell signalling and autophagy. For this reason, we hypothesized that optineurin deficiency could disturb autophagy flux. To investigate this, we monitored the levels of several autophagy-associated proteins in wild-type (WT) and optineurin-deficient (OPTN-KO) Neuro2a cell lines under basal conditions and upon IFN-β treatment. We observed that the lack of optineurin resulted in increased inhibitory ULK1 phosphorylation and diminished degradation of phosphorylated TBK1 (pTBK1) via autophagy. However, the lack of optineurin did not impact p62, LC3-II and GABARAP levels in the basal state, suggesting that it does not disturb autophagy flux. IFN-β treatment increased TBK1 phosphorylation, but overall, it did not induce autophagy in Neuro2a cells. Next, we inhibited TBK1 activation by BX795 to determine if optineurin phosphorylation is primarily mediated by pTBK1 in neuronal cells and/or if pTBK1 inhibition will have a greater effect on autophagy than optineurin deficiency. We observed diminished phosphorylation of optineurin, demonstrating that optineurin is a TBK1 target in Neuro2a cells. We also observed decreased ULK1 phosphorylation, which has previously not been described. The latter could be caused by either the BX795 off-target effect or the currently unknown TBK1 effect on ULK1 modification. In conclusion, neither optineurin deficiency nor IFN-β affected autophagy flux in Neuro2a cells. However, this study highlights the possibility that optineurin mayregulate ULK1 phosphorylation and pTBK1 turnover under basal conditions, but further research is needed to confirm this.Amiotrofična lateralna skleroza (ALS) je neurodegenerativna bolest karakterizirana progresivnom denervacijom voljnih mišića. Do sada je više od 30 gena povezano s ALS-om, koji sudjeluju u mnogim molekularnim putevima, uključujući autofagiju, neuroinflamaciju i popravak DNA. Autofagija je dinamičan proces koji eliminira oštećene organele, nepravilno savijene proteine i patogene, te osigurava hranjive tvari za preživljavanje stanica. Budući da autofagija uklanja proteinske agregate, njezina disfunkcija je povezana s neurodegenerativnim bolestima. Optineurin je protein povezan s ALS-om koji sudjeluje u signalnim putevima i autofagiji. Iz tog razloga, pretpostavljamo da bi nedostatak optineurina mogao poremetiti protok autofagije. Kako bismo to istražili, promatrali smo razine nekoliko proteina povezanih s autofagijom u divljem tipu (engl. wild-type (WT)) i optineurindeficijentnim (OPTN-KO) Neuro2a staničnim linijama pri bazalnim uvjetima i nakon IFN-β tretmana. Uočili smo da nedostatak optineurina dovodi do povećane inhibitorne fosforilacije ULK1 i smanjene razgradnje fosforiliranog TBK1 (pTBK1) putem autofagije. Međutim, nedostatak optineurina nije utjecao na razine p62, LC3-II i GABARAP u bazalnom stanju, sugerirajući da ne remeti tok autofagije. IFN-β tretman je povećao fosforilaciju TBK1, ali općenito nije potaknuo autofagiju u Neuro2a stanicama. Zatim smo inhibirali aktivaciju TBK1 pomoću BX795 kako bismo utvrdili je li fosforilacija optineurina primarno posredovana pTBK1 u neuronskim stanicama te hoće li inhibicija pTBK1 imati veći utjecaj na autofagiju u odnosu na nedostatak optineurina. Uočili smo smanjenu fosforilaciju optineurina, pokazujući da je optineurin meta TBK1 u Neuro2a stanicama. Primijetili smo i sniženu fosforilaciju ULK1, što dosada nije bilo opisano. Potonje bi moglo biti uzrokovano nespecifičnim učinkom BX795 ili dosad nepoznatim utjecajem TBK1 na modifikaciju ULK1. Zaključno, ni nedostatak optineurina ni IFN-β nisu utjecali na tok autofagije. Međutim, ovaj rad ističe mogućnost da optineurin može regulirati fosforilaciju ULK1 i promet pTBK1 pri bazalnim uvjetima, ali potrebna su daljnja istraživanja kako bismo to mogli potvrditi

Functionalization of stainless steel surfaces for use as medical implants

Medicinski implantati su uređaji koji se ugrađuju u tijelo kako bi nadomjestili ili poboljšali funkciju određenih dijelova organizma. Najčešće su izrađeni od metalnih, polimernih ili keramičkih materijala te se primjenjuju u različitim područjima medicine poput ortopedije, kardiologije, neurologije, stomatologije i plastične kirurgije. Ključni izazov kod primjene metalnih implantata, poput umjetnih kukova, stentova i dentalnih implantata, jest korozija, koja može utjecati na biokompatibilnost. Korištenje materijala s visokom otpornošću na koroziju, kao i primjena odgovarajućih prevlaka mogu smanjiti pojavu korozije. Metalni implantati, posebice izrađeni od nehrđajućeg čelika, česti su izbor zbog karakteristika poput čvrstoće, relativne korozijske otpornosti i dobre biokompatibilnosti. U ovom radu istraživana je korozijska otpornost medicinskog nehrđajućeg čelika uz primjenu inovativnih nanoprevlaka na bazi masnih kiselina. Behenska kiselina (dokosanoinska kiselina) dugolančana je zasićena masna kiselina kemijske formule C21H43COOH. Masne kiseline djeluju kao površinski aktivne tvari zahvaljujući svojoj amfipatskoj strukturi, koja se sastoji od hidrofilne (polarne) glave i hidrofobnog (nepolarnog) repa. Kemisorpcijom hidrofilnih glava na površinu metala, masne kisline stvaraju stabilan monosloj, dok njihovi dugi hidrofobni repovi osiguravaju hidrofobni karakter površine. Dodatnim umrežavanjem tih monoslojeva pomoću ionizirajućeg zračenja, prevlake postaju značajno otpornije i dugotrajnije. U ovom istraživanju ispitano je ponašanje medicinskog nehrđajućeg čelika 316L u simuliranim tjelesnim tekućinama, s ciljem usporedbe korozijskog ponašanja čelika prekrivenog umreženim i neumreženim slojem behenske kiseline. Rezultati su pokazali trend povećanja korozijske otpornosti kod umreženih monoslojeva koji su dulje bili izloženi simuliranim tjelesnim tekućinama.Medical implants are devices inserted into the body to replace or improve the function of certain body parts. They are most commonly made from metallic, polymeric, or ceramic materials and are used in various fields of medicine such as orthopedics, cardiology, neurology, dentistry, and plastic surgery. A key challenge with the use of metallic implants, such as artificial hips, stents, and dental implants, is corrosion, which can affect biocompatibility. Using materials with high corrosion resistance, as well as applying suitable coatings, can reduce this issue. Metallic implants, particularly those made from stainless steel, are a frequent choice due to their characteristics such as strength, relative corrosion resistance, and biocompatibility. This study investigates the corrosion resistance of medical-grade steel modified by new fatty acid-based nanocoatings. Behenic acid (docosanoic acid) is a long-chain saturated fatty acid with the chemical formula C21H43COOH. Fatty acids act as surfactants due to their amphipathic structure, which includes a hydrophilic (polar) head and a hydrophobic (nonpolar) tail. Through chemisorption of the hydrophilic heads, fatty acids create a monolayer on the metal surface, while their long hydrophobic tails impart a hydrophobic effect to the surface. With additional cross-linking of the monolayers using ionizing radiation, the coatings become significantly more resistant and durable. In this study, the behaviour of medical-grade 316L stainless steel was examined in simulated body fluids, with the aim of comparing the corrosion resistance of the steel coated with cross-linked and non-cross-linked behenic acid layers. The results showed a trend of increased corrosion resistance for molecular layers that were crosslinked and exposed to simulated body fluids for a longer duration period

Symbols and symbolism in the poetry of Dora Pfanova

Dora Pfanova napisala je dvije zbirke pjesama, Pjesme I i Pjesme II, kroz koje čitatelj susreće mnoštvo zgusnutih simbola koji kroz zbirke razvijaju svoje značenje i smisao. Razvoj te simbolike donosi analiza ovog diplomskog rada. Detaljno proučavanje dviju zbirki prikazano je u središnjem dijelu rada, gdje su odabrani simboli cvijeta, vode, grada, sna, duše i smrti te proučen njihov raspon simbolike. Sukladno svojoj simbolici, uočavamo kako se njihova simbolika i prostor lirskog nalaze u površinama pejzaža, sna, duše... Kroz svoj opus, Pfanova iznosi simbole ljubavi, tuge, samoće, smrti, duhovnosti, a višeznačnost tih simbola rasla je s promjenom formalnog plana njenih pjesama. Svoje pisanje započela je tradicionalnim formama vezanog stiha i soneta, da bi se pri kraju prve zbirke okušala u stvaranju pjesama slobodnog stiha i pjesama u prozi. Te se forme protežu i prevladavaju kroz drugu zbirku te ona preko njih ostvaruje svoj puni pjesnički potencijal, iskazujući svoju najskriveniju intimu i najdublja promišljanja. Interpretacija četiriju pjesama (Buket, Bašća, San, Ljeti čas iz kancelarije) zorno je prikazala spomenuti raspon i potvrdila teze koje se odnose na razvoj simbolike i izmjenu formalnih oblika pjesama.Dora Pfanova wrote two poetry collections, Pjesme I and Pjesme II. This thesis explores the rich and evolving symbolism in these two poetry collections. The analysis focuses on how key symbols, including flower, water, city, dream, soul and death, develop and deepen in meaning across the two collections. In accordance with their meanings, we notice how their symbolism and the space of the lyrical subject are found in the surfaces of the landscape, dream, soul... Throughout her work, Pfanova presents symbols of love, sadness, loneliness, death, spirituality. The ambiguity of these symbols grew with the shift in the formal plan of her poems, ​​moving from traditional forms of rhymed verse and sonnets in her early work to the prevalence of free verse and prose poems in her second collection. This transition allowed Pfanova to fully realize her poetic potential, enabling her to express a deeper intimacy and more profound reflections. The interpretation of four chosen poems (Buket, Bašća, San, Ljeti čas iz kancelarije) provided concrete examples of this symbolic range and confirmed the thesis regarding the interplay between evolving symbolism and shifting poetic forms

Stress analysis in wind turbine tower

U ovom završnom radu provedena je kvazistatička analiza čvrstoće stupa prototipa vjetroagregata s horizontalnom osi vrtnje K80 snage 2,5 MW tvrtke Končar. Stup je izrađen od čelika. Stup je sastavljen od segmenata cilindričnog i konusnog oblika. Stup se sastoji od četiri segmenta međusobno spojenih vijcima. Opterećenje stupa izračunato je u programskom paketu Bladed, prema Germanischer Lloyd smjernicama za klasu IIA vjetroagregata. Analiza čvrstoće provedena je numerički u programskom paketu Abaqus primjenom metode konačnih elemenata. Proračunski model vjetroagregata sastoji se od deset različitih dijelova. Šest dijelova koji predstavljaju prirubnice modelirano je kao standardna trodimenzijska tijela, a ostali dijelovi kao ljuske. Dijelovi su nakon spajanja u sklop diskretizirani mrežom tetraedarskih, prizmatičnih i pravokutnih ljuskastih konačnih elemenata. Stup vjetroagregata bilo je potrebno opteretiti vlastitom težinom, vjetrom, silama i momentima na vrhu stupa koji su posljedica dijelova koje stup nosi. Detaljno je analizirano opterećenje stupa uslijed djelovanja vjetra, pri čemu je opterećenje od djelovanja vjetra modelirano kao površinsko opterećenje na vanjsku površinu stupa. Za modeliranje služilo se smjernicama iz „Eurocode 1: Actions on structures — General actions — Part 1-4: Wind actions“. Također je u radu korištena tehnika podmodeliranja, da bi gustom mrežom konačnih elemenata diskretizirali dio oko ulaza u stup vjetroagregata gdje se očekuje pojava koncentracije naprezanja zbog složene geometrije. Prije numeričke analize stupa vjetroagregata K80, izvršena je verifikacija korištenih konačnih elemenata na problemu savijanja cilindra opterećenog vlastitom težinom i hidrostatskim tlakom. Kao rubni uvjet na donjem kraju cilindra definirano je uklještenje. Iz rezultata dobivenih proračunom zaključeno je da postojeća konstrukcija stupa zadovoljava kriterij čvrstoće za razmatrani slučaj opterećenja koji odgovara opterećenju pri normalnoj proizvodnji struje uz gubitak električne mreže pri ekstremnim udarima vjetra koji se javljaju jednom godišnje.This paper describes a quasi-static stress analysis of the wind turbine tower prototype K80 with horizontal axis of rotation and 2.5 MW of power manufactured by Končar. The tower is built of steel. The tower is assembled from segments which have cylindrical or conical shape. The tower consists of four segments, mutually combined with screws. The tower load is calculated for IIA class wind turbine, according to Germanischer Lloyd guidelines for wind turbines design, using the Bladed software. The numerical stress analysis is conducted in Abaqus software, using Finite Elements Method. The wind turbine calculation model is composed of ten various parts. Six parts that represents flanges are Solid modeled and rest of them are Shell modeled. After connecting the assembly, the parts are discretized using a mesh composed of tetrahedral, prismatic and rectangular shell finite elements. It was necessary to load the wind turbine tower with its own weight, the wind load, and concentrated forces and moments acting at the top of the tower that are result of parts carried by the tower. The load from the wind is detailed analyzed, while the load from the wind to the tower is modeled as a surface load to the outer surface of the tower. For modeling, the guidelines from „Eurocode 1: Actions on structures — General actions — Part 1-4: Wind actions“ are used. The submodeling technique is used for making dense mash of finite elements in the region of the entrance to the tower where the stress concentration, due to complex geometry, is expected. Prior to the numerical analysis of wind turbine tower K80, the verification of applied elements performed for solving the problem of a cylinder loaded by its own weight and hydrostatic pressure. Thereby, the encastre boundary condition is defined for the lower end of the cylinder. From the calculation results, it has been concluded that the existing construction of the tower satisfies the stress criterion for the load case considered. The analyzed load case corresponds to the load generated during the normal electricity production, coupled with the loss of electrical network at extreme wind gusts, which appear once a year

Biofunctional coatings for improved corrosion resistance of implant materials

Svrha ovog rada je dati pregled biofunkcionalnih prevlaka koje poboljšavaju korozijsku otpornost implantnih materijala. Biofunkcionalne prevlake su slojevi materijala naneseni na površinu implantata, koji su dizajnirani da poboljšaju njihov kontakt s biološkim okruženjem. Ove prevlake imaju dualnu funkciju: pružaju korozijsku zaštitu i istovremeno poboljšavaju biološke reakcije na implantat. Time se osigurava bolje prihvaćanje implantata i dugoročna stabilnost što povećava stupanj uspješnosti ugradnje implantata i produljuje vijek trajanja implantata. U radu su razmotrene različite vrste prevlaka, uključujući anorganske, organske i hibridne prevlake. Uz poboljšanu funkcionalnost i dugotrajnost, opisane prevlake se mogu koristiti za poboljšanje biokompatibilnosti (smanjujući rizik od upala ili odbacivanja), za antimikrobno djelovanje (povećanje otpornosti na infekcije), za promicanje osteointegracije (poboljšano vezanje implantata i okolnog koštanog tkiva) te za kontrolirano otpuštanje lijekova. Funkcionalne prevlake na implantnim materijalima mogu značajno poboljšati kvalitetu života pacijenata osiguravši korozijsku otpornost i poboljšanu dugotrajnost te smanjujući potrebu za višestrukim kirurškim zahvatima.The aim of this work is to provide an overview of biofunctional coatings that enhance the corrosion resistance of implant materials. Biofunctional coatings are layers of material applied to the surface of implants, designed to improve their interaction with the biological environment. These coatings have a dual function: they provide corrosion protection while simultaneously enhancing the biological responses to the implant. This ensures better implant acceptance and long-term stability, which increases the success rate of implantation and prolongs the lifespan of the implant. The work examines various types of coatings, including inorganic, organic, and hybrid coatings. In addition to improved functionality and durability, the described coatings can be used to enhance biocompatibility (by reducing the risk of inflammation or rejection), provide antimicrobial action (increasing resistance to infections), promote osseointegration (improving the bonding between the implant and surrounding bone tissue), and allow for controlled drug release. Functional coatings on implant materials can significantly improve patients' quality of life by ensuring corrosion resistance, enhancing longevity, and reducing the need for multiple surgical interventions