Geochemical analysis of microbiologically treated red mud (Mostar, Bosnia and Herzegovina)

Crveni mulj je industrijski otpad nastao tijekom proizvodnje aluminija (Al). Sadrži visoke koncentracije mnogih metala koji se iz njega mogu ekstrahirati ukoliko se primijene odgovarajuće metode. Cilj ovog rada bio je utvrditi utječe li aktivnost autohtonih bakterija izoliranih iz crvenog mulja na promjenu njegove geokemije. Eksperiment je trajao šest mjeseci, a geokemijske analize su u tom razdoblju provedene dva puta. Prije geokemijskih analiza uzorci su podvrgnuti žarenju. Provedena mineraloška analiza ukazuje na to da su dominantne faze böhmit, gibbsit, hematit, kalcit i kankrinit, da tretman žarenjem ne utječe na mineralogiju, no da bakterijska aktivnost uvjetuje pojavu novog minerala: weddellita. Geokemijske analize upućuju na to da je došlo do izluživanja promatranih metala pri posredstvu bakterija, ali zbog velikih odstupanja među mjerenjima nije moguće utvrditi koja kombinacija vode, hranjivog medija i bakterija osigurava najveću izluživost elemenata.Red mud is an industrial waste generated during the production of aluminum (Al). It contains high concentrations of many metals that can be extracted from it if appropriate methods are applied. The aim of this study was to determine whether the activity of autochthonous bacteria isolated from red mud affects the change in its geochemistry. The experiment lasted six months, and geochemical analyses were carried out twice during that period. Before the geochemical analyses, the samples were subjected to annealing. The conducted mineralogical analysis indicates that the dominant phases are böhmite, gibbsite, hematite, calcite and cancrinite, that the annealing treatment does not affect the mineralogy, but that bacterial activity conditions the appearance of a new mineral: weddellite. Geochemical analyses indicate that the observed metals were leached by bacteria, but due to large discrepancies between the measurements, it is not possible to determine which combination of water, nutrient medium and bacteria ensures the greatest leachability of elements

Scissor lift for passenger vehicles

Rad prikazuje razvoj škarastog podizača za osobna vozila. U radu je prikazan opći pregled škarastih podizača, odnosno škarastih mehanizama i prikazane su njihove glavne podjele. Analizirane su prednosti i nedostaci različitih konfiguracija škarastih mehanizama. U radu su navedena postojeća rješenja za parkiranje i podizanje vozila od različitih proizvođača. Generirano je nekoliko koncepata koji su vrednovani i uspoređeni. Izrađen je 3D CAD model škarastog podizača i prikazani su crteži glavnih sklopova. U radu je prikazan proračun konstruiranog podizača. Prikazan je proračun kinematike škarastog mehanizma i dijagram sile u cilindru u ovisnosti o kutu otvorenosti mehanizma. Proveden je kontrolni proračun čvrstoće vitalnih dijelova podizača.This thesis shows the development of a scissor lift for passenger vehicles. The thesis presents a general overview of scissor lifts, i.e. scissor mechanisms and their main divisions. The advantages and disadvantages of different configurations of scissor mechanisms are analyzed. The thesis lists existing solutions for parking and lifting vehicles from different manufacturers. Several concepts were generated which were evaluated and compared. A 3D CAD model of the scissor lift was created and technical drawings of the main assemblies are presented. The thesis presents the calculation of the designed lifter. The calculation of the kinematics of the scissor mechanism and the diagram of the force in the cylinder depending on the opening angle of the mechanism are presented. Calculation of the stresses in the vital parts of the lifter was carried out

Activity comparison of the common tern (Sterna hirundo) during nesting in freshwater and marine habitats

Crvenokljune čigre (Sterna hirundo) su morske ptice koje se kolonijalno gnijezde na morskim i slatkovodnim staništima. U inkubaciji i podizanju mladunaca sudjeluju oba roditelja. U svrhu istraživanja dinamike ponašanja na gnijezdima crvenokljunih čigri različitih staništa prikupljene su serije fotografija načinjene fotozamkama smještenim na tri kolonije: dvije slatkovodne i jednoj morskoj. Fotografije sa sedam gnijezda sortirane su temeljem stanja SJEDI, PORED i NEMA temeljenih na položaju ptice na gnijezdu. Izračunato je dnevno trajanje svakog stanja, trajanje stanja do promjene i ukupni broja promjena, a analiza je napravljena i za dijelove dana. Analiza je provedena u programskom jeziku R koristeći se neparametrijskim statističkim testovima. Utvrđena je značajnu razlika u vremenu provedenom na gnijezdu među gnijezdima unutar istog, ali i među različitim tipovima staništa. Ptice na gnijezdima slatkovodnih kolonija značajno su više vremena provodile inkubirajući, dok su ptice na morskim kolonijama značajno više vremena bile odsutne, što se povezuje s lakše dostupnim izvorima hrane na slatkovodnim staništima. Predacija, intraspecijsko antagonističko ponašanje, iskustvo jedinki u gniježđenju i meteorološki uvjeti mogući su dodatni utjecaji na vrijeme provedeno u inkubaciji.The common tern (Sterna hirundo), nests colonially on both marine and freshwater habitats with incubation and chick rearing being shared parental responsibilities. In order to research the dynamics of incubation behaviour in this species, series of camera trap photographs taken between May 2021 and May 2023 were collected from three different colonies, one of which was from a marine and the two from freshwater habitats. Photographs of seven nests were sorted into three states (incubating, near nest and not present) for which the state duration per day, the state duration until change and the number of state changes were calculated. The same calculations were repeated for different times of day. Nonparametric statistical tests were conducted using the R programming language. Incubation times differed significantly among nests from the same and different habitats. Individuals on freshwater colonies spent a significantly longer time incubating, while birds from the marine habitat spent a longer time away from nest, both of which can be related to more predictable prey availability at freshwater sites. Predation, conspecific antagonistic behaviour, breeding experience and meteorological conditions are additional factors affecting incubation activity for this species

Implementation of virtual-representational-abstract instructional sequence as a support for students with developmetal disabilities in Mathematics

Kognitivni razvoj učenika s intelektualnim teškoćama zahtijeva pažljivo postupno uvođenje apstraktnih matematičkih pojmova. Poučavanje treba započeti primjenom didaktičkih manipulativa koje učenici mogu vidjeti i dodirnuti, kako bi bolje razumjeli osnovne matematičke koncepte. Sljedeći korak uključuje korištenje verbalnih opisa i slika koje dodatno objašnjavaju te pojmove na jednostavan i lako razumljiv način. Nakon što su učenici ovladali ovim fazama, mogu prijeći na simbole koji predstavljaju apstraktnu verziju pojmova koje su prethodno naučili kroz praktična iskustva. Ovaj pristup omogućava učenicima da postepeno izgrade svoje razumijevanje matematičkih pojmova na temelju konkretnih i lako razumljivih iskustava. Pregledom dosadašnjih istraživanja, jedna od novijih znanstveno-utemeljenih metoda koja prati ideju postupnog uvođenja apstraktnog matematičkog sadržaja kod učenika s teškoćama u razvoju je virtualno-reprezentacijsko-apstraktna edukacijska sekvenca (VRA edukacijska sekvenca). Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi učinkovitost poučavanja primjenom virtualno-reprezentacijsko-apstraktne edukacijske sekvence te utjecaj modela pružanja najmanje podrške na samostalnost učenika s intelektualnim teškoćama u rješavanju matematičkih zadataka. U skladu s time postavljene su hipoteze da će učenik i učenica pokazati napredak u rješavanju matematičkih zadataka na testiranju nakon poučavanja VRA edukacijskom sekvencom te napredak u samostalnosti rješavanja matematičkih zadataka. Za potrebe istraživanja izrađeni su protokoli poučavanja VRA edukacijskom sekvencom. U istraživanju je sudjelovalo dvoje učenika 5. razreda jedne zagrebačke osnovne škole. Oba učenika pokazala su napredak u uspješnosti i samostalnosti pri rješavanju zadataka matematičke operacije zbrajanja.Cognitive development of students with intellectual disabilities requires a careful and gradual introduction of abstract mathematical concepts. Teaching should begin with the use of didactic manipulatives that students can see and touch to better understand basic mathematical concepts. The next step involves using verbal descriptions and pictures that further explain these concepts in a simple and easily understandable manner. Once students have mastered these stages, they can move on to symbols that represent the abstract version of the concepts they have previously learned through practical experiences. This approach allows students to gradually build their understanding of mathematical concepts based on concrete and easily understandable experiences. A review of recent research identifies the virtual-representational-abstract (VRA) instructional sequence as a scientifically-based method that supports the gradual introduction of abstract mathematical content for students with developmental disabilities. The objectives of this study were to determine the effectiveness of teaching using the VRA educational sequence and the impact of the system of least prompts on the independence of students with intellectual disabilities in solving mathematical tasks. Accordingly, hypotheses were set that the students would show progress in solving mathematical tasks in testing after teaching with the VRA educational sequence and an increase in their independence in solving mathematical tasks. For the purposes of the research, teaching protocols using the VRA educational sequence were developed. The study involved two fifth-grade students from a primary school in Zagreb. Both students showed improvement in both the success and independence of solving addition tasks

Prirodne tvari u liječenju neuropatske boli

Cilj istraživanja Neuropatska bol zahvaća 7-10 % opće populacije, a standardna farmakoterapija je učinkovita u manje od 50 % pacijenata i uzrokuje mnogo nuspojava koje ograničavaju njihovo korištenje. Cilj ovog specijalističkog rada je pretražiti kliničke znanstvene spoznaje o učinkovitosti i sigurnosti primjene odabranih prirodnih tvari u liječenju neuropatske boli kako bi se istražile nove učinkovite terapijske mogućnosti kod ove vrste boli. Materijali i metode Istraživanja u okviru ovoga specijalističkog rada teorijskog su karaktera i uključuju pregled dostupne literature o dosadašnjim suvremenim znanstvenim spoznajama o odabranim prirodnim tvarima u liječenju neuropatske boli. U pretraživanju radova relevantnih za temu ovoga rada korištene su elektronske bibliografske baze podataka PubMed (Medline), Science Direct, Scopus i Cochrane Library. Važan izvor informacija bile su i monografije i izvješća o ocjeni biljnih droga koje donosi Europska agencija za lijekove. Rezultati Potencijal u liječenju neuropatske boli, temeljem utvrđenih mehanizama djelovanja i pretkliničkih istraživanja, pokazale su sljedeće biljne tvari i vrste: kapsaicin, kanabinoidi, kurkumin, noćurak, šafran i gospina trava. Najviše kliničkih dokaza ima lokalna primjena kapsaicina u obliku flastera (8 %) kod liječenja postherpetične i dijabetičke neuropatije te neuropatije povezane s HIV-om. Kvaliteta dokaza je bila umjerena ili vrlo niska, uglavnom zbog malog broja istraživanja i nedovoljno ispitanika. Iako su provedena brojna istraživanja s pripravcima na bazi kanabinoida, dokazi o njihovoj učinkovitosti su nedostatni. Oromukozni sprej na bazi kanabinoida (2,7 mg THC/2,5 mg CBD) smanjuje bol i olakšava spavanje kod pacijenata s perifernom neuropatskom boli i centralnom neuropatijom kod multiple skleroze. Dvije studije su ukazale na povoljan učinak različitih formulacija kurkumina kod perifernih neuropatija. Također, kliničke studije koje bi potvrdile povoljan učinak noćurka, šafrana i gospine trave u liječenju neuropatske boli nedostaju (jedna do dvije relevantne studije). Zaključak Za navedene biljne tvari i vrste potrebno je provesti velike, dobro dizajnirane i kontrolirane studije kako bi se osigurali čvrsti dokazi o njihovoj mogućoj učinkovitosti i sigurnosti u liječenju neuropatske boli. Poticanje primjene prirodnih tvari u liječenju ove vrste boli može smanjiti upotrebu i nuspojave konvencionalnih lijekova te povećati kvalitetu života pacijenata.Objectives The prevalence of neuropathic pain is estimated between 7 and 10 % in the general population and standard pharmacological treatments are effective in less than 50 % of patients and often are associated with undesirable side-effects that limit their use. The aim of this specialistic work is to research clinical scientific knowledge about efficacy and safety of selected natural products in the treatment of neuropathic pain in order to examine new therapeutic options for this type of pain. Material and Methods Research in this work is of theoretical character and includes an overview of the available literature on the up-to-date scientific knowledge about selected natural products in the treatment of neuropathic pain. Electronic bibliographic databases such as PubMed (Medline), Science Direct, Scopus and Cochrane Library were searched for relevant literature for this work. European Union herbal monographs and assessment reports were also an important source of information. Results Based on established mechanisms of action and preclinical research, these are natural products and plant species that have potential in treating neuropathic pain: capsaicin, cannabinoids, curcumin, evening primrose, saffron and St John's wort. Best evidence has local use of the capsaicin patch (8 %) in the treatment of postherpetic, diabetic neuropathy and neuropathy associated with HIV. Quality of the evidence was moderate or very low, mainly due to the small number of studies and insufficient number of participants. Despite a large number of studies with cannabinoids, evidence of efficacy is still lacking. Oromucosal spray with cannabinoids (2.7 mg THC/2.5 mg CBD) reduces the pain and sleep disorders in patients with peripheral neuropathic pain and central neuropathic pain in multiple sclerosis. Two studies have shown beneficial effects of different formulations of curcumin on peripheral neuropathies. Likewise, clinical studies that prove beneficial effects for evening primrose, saffron and St John's wort in treating neuropathic pain are lacking (one or two relevant studies). Conclusion Large, well-designed and controlled studies are needed for these herbal substances and species to provide strong evidence of their possible efficacy and safety in the treatment of neuropathic pain. Encouraging the use of natural products in the treatment of this type of pain can reduce the use and side effects of conventional drugs and increase the quality of life of patients

Thermodynamic and structural studies on the complexation of methyl esters of tetra and hexaphenylalanine with anions in acetonitrile

Ciklički peptidi predstavljaju posebno zanimljivu klasu supramolekulskih anionskih receptora zbog svoje raznolikosti i vrlo dobrih kompleksacijskih svojstava. Prvi korak sinteze cikličkih peptida je priprava njihovih linearnih analoga, a zatim se provodi reakcija ciklizacije. Najvažnija komponenta uspješne ciklizacije je konformacijska preorganizacija linearnog peptida u kojoj dolazi do približavanja N i C reaktivnih krajeva. Preorganizacija se može pospješiti korištenjem templatnih iona. U ovom radu istraženo je kompleksiranje metilnih estera linearnog tetra i heksafenilalanina s halogenidnim i oksoanionima u acetonitrilu. Konstante stabilnosti nastalih kompleksa određene su metodama 1H NMR spektroskopije, spektrofluorimetrije i spektroskopije cirkularnog dikroizma. Strukturne karakteristike anionskih kompleksa oba receptora istražene su simulacijama molekulske dinamike. Rezultati upućuju na to da su anioni koordinirani pomoću amidnih i amino protona peptida. Većina nastalih kompleksa je stehiometrije 1:1, osim u slučaju dihidrogenfosfata kod kojeg je uočena i stehiometrija 1:2 (receptor:anion)Cyclic peptides represent a particularly interesting class of supramolecular anion receptors due to their diversity and good complexation properties. The first step in the synthesis of cyclic peptides is the preparation of their linear analogues after which the cyclization is carried out. The most important factor for a successful cyclization is the conformational reorganization of the linear peptide, in which the N and C reactive ends approach each other. Reorganization can be enhanced using templating ions. In this work, the complexation of methyl esters of linear tetra and hexaphenylalanine with halide and oxoanions in acetonitrile was investigated. The stability constants of corresponding complexes were determined by 1H NMR spectroscopy, spectrofluorimetry and circular dichroism spectroscopy. The structural characteristics of the anionic complexes of both receptors were investigated by molecular dynamics simulations as well. The results indicate that the anions are coordinated by the amide and amino protons of the peptide. Most of the resulting complexes are of 1:1 stoichiometry, except in the case of dihydrogen phosphate, where a 1:2 stoichiometry (receptor:anion) was also observed

Surfactant-free microemulsion composed of water, ethanol and heptanol and its effect on silicon dioxide synthesis

Mikroemulzije su prozirni, termodinamički stabilni i optički izotropni sustavi koji se sastoje od različitih omjera ulja, vode, surfaktanta i kosurfaktanta. Dugo se smatralo da moraju sadržavati značajnu količinu površinski aktivne tvari. Ipak, dokazano je da se mogu formirati i iz ternarnih smjesa ulja, vode i „amfi-otapala“. Prema faznom dijagramu trokomponentnog sustava voda/etanol/heptanol mikroemulzijskom tehnikom sintetizirao sam nanočestice silicijeva dioksida i njihova svojstva (oblik i veličinu) analizirao pretražnom elektronskom mikroskopijom. Ovim radom želim osvijestiti važnost nanotehnologije u naznovrsnim područjima ljudske djelatnosti i zainteresirati istraživače za daljnji rad na ovom sustavu.Microemulsions are transparent, thermodynamically stable and optically isotropic systems consisting of different ratios of oil, water, surfactant and cosurfactant. For a long time, it was considered that they must contain a significant amount of surfactant. However, it has been proven that they can also be formed from ternary mixtures of oil, water and an "amphi-solvent". According to the phase diagram of the three-component system water/ethanol/heptanol, I synthesized solid silica nanoparticles using the microemulsion technique and analyzed their properties (shape and size) by scanning electron microscopy. With this work, I want to raise awareness of the importance of nanotechnology in various areas of human activity and interest researchers in further work on this system

Preparation of polymer nanocomposites with cellulose and functional amino methacrylates

Kao i brojne druge svjetske industrije, kemijska industrija u novije doba napušta uporabu fosilnih sirovina kako zbog saznanja o njihovoj ograničenosti tako i zbog povećane svijesti o njihovom štetnom utjecaju na okoliš. Zbog toga je jedna od glavnih zadaća ,,zelene kemije'' pronalazak ,,zelenih alternativa'', no one moraju zadovoljavati svojstva koja su do tada imali materijali dobiveni iz fosilnih sirovina te pritom trebaju biti ekonomski isplativi kako bi se mogli koristiti u široj upotrebi. Također, trebaju se pronaći i povoljna zelena otapala koja će zamijenti štetna organska otapala. Općeniti cilj priprave ekološki prihvatljivih polimera i kompozita je zamijeniti udio fosilnog sintetskog dijela nanokompozita s obnovljivom sastavnicom koja je povoljnija za okoliš, a u ovom radu pokušat će se zamijeniti čak 50 mas. % fosilnog sintetskog polimera obnovljivim biopunilom - celulozom. Celulozni nanokristali osim svojeg bio-podrijetla, imaju veliku specifičnu površinu i udio kristalnosti, male su mase te su nanometarskih veličina što ih čini vrlo poželjnim u primjeni prilikom pripreme polimernih nanokompozita. U radu su ispitana svojstva čistih kopolimera metil-metakrilata (MMA) s 2-(diizopropil-amino)etil metakrilatom (DPA) ili 2-(dimetilamino)etil metakrilatom (DMAEMA) ili 2-N-morfolinoetil metakrilatom (NMPEM) u udjelima od 10 mol. % kao i njihovih nanokompozita s celuloznim nanokristalima u udjelima od 1, 5, 10, 15, 20 i 50 mas.%. Kopolimerizacije su provedene u zelenom otapalu, dihidrolevoglukozenonu poznatijem pod nazivom Cyrene™. Obzirom da je Cyrene™ dobiven pirolizom iz biomase celuloze, kao punilo odabrala se upravo celuloza zbog očekivane dobre disperzije u matrici. Ispitana su toplinska i mehanička svojstva polimernih nanokompozita te raspodjela molekulskih masa kopolimera. Sinteze kopolimera i kompozita uspješno su provedene do visokih konverzija monomera, te su dobiveni uzorci velike molekulske mase kopolimera, osobito za kopolimere s DPA i NMPEM. Za ove sustave rezultirale su i široke raspodjele molekulskih masa koje nisu potpuno unimodalne, vjerojatno zbog izraženog gel efekta tijekom polimerizacije. Utvrđeno je da se temperature staklastog prijelaza povećavaju s udjelom celuloznih nanokristala kod kompozita s DMAEMA, dok se kod drugih smanjuju, vjerojatno zbog nepovoljnih molekulskih međudjelovanja, osim za najveće udjele nanoceluloze od 20 i 50 mas. %. Dodatkom celuloznih nanokristala kopolimeru s NMPEM mehanička svojstva se blago poboljšavaju, dok za one s DPA i DMAEMA vrijedi suprotno, osim za najmanje udjele nanoceluloze.Like many other global industries, the chemical industry in recent times is moving away from the use of fossil resources due to their limited availability and the increased awareness of their harmful impact on the environment. Therefore, one of the main tasks of "green chemistry" is to find "green alternatives," but these alternatives must meet the properties that materials obtained from fossil resouces had so far and must also be economically viable for broader use. Additionally, it is necessary to find favorable green solvents to replace harmful organic solvents. The general goal of preparing environmentally friendly polymers and composites is to replace the portion of fossil synthetic components in nanocomposites with a more environmentally friendly renewable component. In this work, an attempt will be made to replace as much as 50% by weight of fossil synthetic polymer with renewable bioreinforcement - cellulose. Cellulose nanocrystals, in addition to their bio-origin, have a large specific surface area and crystallinity, low weight, and nanometer-sized dimensions, making them highly desirable for use in the preparation of polymeric nanocomposites. The properties of pure copolymers of methyl methacrylate (MMA) with 2-(diisopropylamino)ethyl methacrylate (DPA) or 2-(dimethylamino)ethyl methacrylate (DMAEMA) or 2-N-morpholinoethyl methacrylate (NMPEM) at 10 mol.% were investigated, as well as their nanocomposites with cellulose nanocrystals at 1, 5, 10, 15, 20, and 50 wt.%. The copolymerizations were carried out in a green solvent, dihydrolevoglucosenone, better known as Cyrene™. Since Cyrene™ is derived from biomass cellulose through pyrolysis, cellulose was chosen as the filler due to the expected good dispersion in the matrix. The thermal and mechanical properties of polymeric nanocomposites were examined, as well as the molecular weight distribution of the copolymers. The synthesis of copolymers and composites was successfully carried out to high monomer conversions, and samples of high molecular weight copolymers were obtained, especially for copolymers with DPA and NMPEM. For these systems, broad molecular weight distributions that were not entirely unimodal were observed, likely due to the pronounced gel effect during polymerization. It was found that the glass transition temperatures increase with the cellulose nanocrystal content in the DMAEMA composites, while they decrease in other cases, probably due to unfavorable molecular interactions, except for the highest cellulose nanocrystal content of 20 and 50 wt.%. The addition of cellulose nanocrystals to the NMPEM copolymer slightly improves the mechanical properties, while the opposite is true for DPA and DMAEMA, except for the lowest cellulose nanocrystal content

The consequences of excessive exploitation of tourism resources in destinations

Predmet završnog rada je analiza posljedica prekomjerne eksploatacije turističkih resursa u destinacijama. Prekomjerna eksploatacija može dovesti do uništavanja resursa, uključujući i njihovo nestajanje. Iskorištavanje prirodnih resursa, često neobnovljivih ili ograničenih, opisuje njihovo korištenje za gospodarski rast ili razvoj. Eksploatacija resursa sastavni je dio ljudskog postojanja, jer su se društva uvijek oslanjala na prirodne resurse za opstanak i razvoj. Međutim, također je moguće da prekomjerno iskorištavanje bude održivo, što se raspravlja u ovom radu. Postoji niz faktora koji danas utječu na eksploataciju prirodnih resursa, među kojima se javljaju prenapučenost, tehnologija, trgovina, turizam, itd. Turizam uvelike ovisi o fizičkom okruženju i raznovrsnosti prirodnih resursa, uključujući krajolike, vodu, tlo, klimu, životinjski svijet itd. Općenito se vjeruje da je turizam dvosjekli mač za korištenje i očuvanje prirodnih resursa. Budući da povezuje ljude s prirodom, ima jedinstvenu sposobnost poticanja odgovornosti prema okolišu. Ako se njime upravlja na održiv način, također može doprinijeti očuvanju prirodnih resursa i osigurati društvenu korist za zajednice poboljšavanjem životnih uvjeta. Prirodni resursi postaju elementi sposobni generirati socioekonomske koristi od velike važnosti za razvoj društava kroz svoju turističku upotrebu. S druge strane, ako turizam nije održiv (tj. ako se ne oslanja na održivu potrošnju i korištenje resursa), može imati suprotan učinak i devastirati okoliš na koji se oslanja. Svrha ovog završnog rada je definirati utjecaj turizma na prekomjernu eksploataciju prirodnih resursa u destinacijama. Cilj rada je teorijski prikazati utjecaj turizma na prekomjernu eksploataciju prirodnih turističkih resursa, te prikazati mogućnosti i rješenja smanjenja prekomjernog iscrpljivanja tih resursa. Teorijskom obradom objašnjava se utjecaj turizma na prekomjernu eksploataciju resursa u destinacijama, kao i mogućnosti i rješenja navedenog problema. Rezultati istraživanja pokazuju koje su posljedice kao i učinkovite mjere smanjenja i reduciranja utjecaja turizma na eksploataciju prirodnih turističkih resursa

Effect of multiple mechanical recycling process on release of additives from polypropylene microplastics

Polimeri su temeljni materijali modernog društva, s polipropilenom (PP) kao jednim od najčešće korištenih termoplastičnih polimera zbog svoje fleksibilnosti, izdržljivosti i prilagodljivosti različitim primjenama. Dodavanje aditiva ključno je za poboljšanje mehaničkih svojstava polimernih materijala. Međutim, s porastom svjetske proizvodnje i upotrebe polimera raste i količina plastičnog otpada, što predstavlja veliki ekološki izazov. Mehaničko recikliranje često se promovira kao održivo rješenje za smanjenje plastičnog otpada. Iako termoplasti teoretski mogu izdržati više ciklusa recikliranja bez značajnog gubitka svojstava, malo je istraživanja posvećeno proučavanju utjecaja ovih procesa na otpuštanje aditiva, koji u obliku mikroplastike mogu dospjeti u okoliš. Cilj ovog rada je bio analizirati utjecaj višestrukog mehaničkog recikliranja na otpuštanje aditiva iz polipropilenske mikroplastike. U tu svrhu pripremljena su dva uzorka. Prvi uzorak je se sastojao od polipropilena (PP) s dodanim antioksidansima i plastifikatorom, dok su drugom uzorku polipropilena (PP) dodani antioksidansi. Nakon pripreme, provedena je simulacija pet ciklusa mehaničkog recikliranja u laboratorijskom ekstruderu. Nakon svakog ciklusa recikliranja, uzorci su usitnjeni na veličinu mikroplastike. Karakterizacija uzoraka provedena je nakon 1., 3. i 5. ciklusa, kako bi se odredile promjene svojstava polipropilena uzrokovane migracijom aditiva. Metode karakterizacije uključivale su infracrvenu spektroskopiju s Fourierovom transformacijom (FTIR), termogravimetrijsku analizu (TGA) i diferencijalnu pretražnu kalorimetriju (DSC). Ove metode omogućile su praćenje promjena u kemijskoj strukturi, toplinskim svojstvima i stupnju kristalnosti uzoraka polipropilena. Također praćene su i migracije aditiva iz mikroplastike u vodu, te je određena toksičnost vodenih uzoraka prema bakterijskoj kulturi Vibrio fischeri, omjer biorazgradivosti i sadržaj ukupnog organskog ugljika.Polymers are fundamental materials in modern society, with polypropylene (PP) being one of the most widely used thermoplastic polymers due to its flexibility, durability and adaptability to various applications. The addition of additives is essential for improving the mechanical properties of polymer materials. However, with the increasing global production and use of polymers, the amount of plastic waste is also increasing, which represents a major environmental challenge. Mechanical recycling is often promoted as a sustainable solution to reducing plastic waste. Although thermoplastics can theoretically withstand multiple recycling cycles without significant loss of properties, little research has been devoted to studying the impact of these processes on the release of additives, which can end up in the environment in the form as microplastics. The aim of this work was to analyze the effects of multiple mechanical recycling processes on release of additives from polypropylene microplastic. Two samples were prepared for this purpose. The first sample consisted of polypropylene with added antioxidants and plasticizer, while the second sample contained polypropylene with only antioxidant. After preparation, a simulation of five cycles of mechanical recycling were simulated in a laboratory extruder. After each recycling cycle, the samples were ground to microplastic size. Characterization of the samples was conducted after the 1st. 3rd and 5th cycles to determine changes in the properties of polypropylene caused by the migration of additives. Characterization methods included Fourier-Transform Infrared Spectroscopy (FTIR), Thermogravimetric analysis (TGA) and Differential Scanning Calorimetry (DSC). These methods allowed monitoring changes in the chemical structure, thermal properties, and crystallinity of the polypropylene samples. The migration od additives from microplastics into water was also monitored, and the toxicity of water samples according to Vibrio fischeri bacterial culture, biodegradability ratio and total organic carbon content were determined