Child participation in early childhood institutions from the early childhood educators' perspective

Participacija djece već je dugo aktualna tema u stručnim i znanstvenim krugovima, međutim opsežnih istraživanja o njoj s fokusom na rani i predškolski odgoj i obrazovanje manjka. Svoje teorijsko uporište ovaj doktorski rad ima u suvremenim studijama djetinjstva i suvremenim viđenjima njegovih temeljnih pojmova koji ga obilježuju – djetinjstvo i dijete. U ovome se radu promišlja terminologija, definicije odabranih pojmova, različita teorijska polazišta, različiti metodologijski pristupi, različiti modeli participacije djece, a potom se predstavlja i provedeno istraživanje o participaciji djece. U radu se u pojedinim poglavljima bavi i pojmovima agentnosti, institucijama općenito iz različitih perspektiva, institucijama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja uz pojam kvalitete ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i institucionalizacijom. Bavi se i suvremenim fenomenima u odnosu na dječji život – sve većom insularizacijom i kontrolom. U istraživanju se pošlo od razmatranja perspektive odgojiteljica djece rane i predškolske dobi o participaciji djece u vrtićima te se željelo ispitati stavove odgojiteljica o participaciji djece i njihova viđenja vlastite prakse u odnosu na participaciju djece u vrtićima. Korišten je kvantitativni i u manjoj mjeri kvalitativni pristup istraživanju te je nakon prilagodbe upitnika i stvaranja jedinstvenog instrumenta kao postupak korišteno anketiranje. Rezultati upućuju na to da odgojiteljice djece rane i predškolske dobi participaciju djece smatraju važnom, kao i da smatraju da u vlastitoj praksi pokušavaju omogućavati djeci prilike za participaciju, uz svjesnost o preprekama na koje na tome putu mogu nailaziti, odgojiteljice, djeca kao i odgojiteljice i djeca zajedno u institucionalnom kontekstu u kojemu se nalaze. Odgojiteljice djece rane i predškolske dobi koje su sudjelovale u ovome istraživanju imaju pozitivne stavove o participaciji djece te, kada je riječ o njihovoj vlastitoj praksi, smatraju da djeca mogu participirati u planiranju i realizaciji aktivnosti u vrtiću, posebice kada je riječ o igri, odabiru svojeg socijalnog okruženja i aktivnostima, a manje u kreiranju okruženja, posebice na razini cijeloga vrtića. Odgojiteljice smatraju da djeca manje participiraju u evaluaciji, a općenito vlastitu ulogu u odnosu na podržavanje participacije djece vide kao pasivniju, iako podržavanje participacije djece smatraju vlastitom profesionalnom odgovornošću. Dobiveni rezultati daju uvid u potencijalna područja u sklopu kojih je nužan razvoj programa profesionalnog razvoja odgojiteljica djece rane i predškolske dobi kao i uvid u sadržaje i pristupe u sklopu inicijalnog obrazovanja odgojiteljica koji su važni u odnosu na područje participacije djece. Rezultati su također važni i u promišljanju o daljnjim istraživanjima ove kompleksne teme, poput istraživanja o kvalitativnim obilježjima participacije djece iz perspektiva svih uključenih sudionika te relacije (iskazivanja) inicijativnosti djece i obilježja posredne uključenosti odgojiteljica djece rane i predškolske dobi u dječjim vrtićima.Child participation has been a prominent topic in professional and scientific circles for a significant amount of time, but there is a lack of extensive research on it with a specific focus on early childhood education and care from different perspectives. This dissertation has its theoretical foundation in social studies of childhood and its contemporary views of the fundamental concepts that characterise it – childhood and the child/children. In its theoretical part, this dissertation discusses the terminology, definitions of selected terms, different theoretical starting points, different methodological approaches and different models of child participation. In its empirical part, the dissertation presents and elaborates on the conducted research on child participation. The thesis also elaborates on the concepts of agency, the notion of institutions from various perspectives, institutions of early childhood education and care along with the notion of quality early childhood education and care and institutionalization. It also discusses contemporary phenomena in relation to contemporary children's lives – increasing insularization and control. The research focuses on the perspectives of early childhood educators or early childhood teachers about child participation in early childhood settings. It examines their attitudes about child participation and their views of their own practices in relation to child participation in early childhood settings. A quantitative and, to a lesser extent, qualitative research approach was used. After adapting other questionnaires used in different sociocultural contexts, a questionnaire was created for researching early childhood educators’ perspectives of child participation in Croatia. The results indicate that early childhood educators find child participation is important, that they see themselves as trying to provide opportunities for children to participate and that they are aware of possible obstacles in regards to child participation, be it obstacles in relation to themselves, children or themselves together with children within the institutional context of early childhood education and care. Early childhood educators who participated in this research have positive attitudes towards child participation and see supporting child participation as part of their professional responsibility. When it comes to their own practice, they think children can participate in the planning and realisation of activities in early childhood settings, especially when it comes to play, choosing their immediate social environment and activities, and less in the creation of their own material environment, especially the environment of the entire early childhood setting. The early childhood educators think children participate less in the evaluation part of the early childhood education and care process, and they mostly see their part in supporting children’s participation as more on the passive side of the active-passive involvement continuum. The results of this research provide insight into potential areas within which there is great need for the development of programmes for professional development of early childhood educators as well as insight into the contents and approaches within early childhood educators’ initial education that are important in relation to the field of child participation. The results are also relevant in planning for further research on this complex topic, such as research on the qualitative characteristics of child participation from the perspectives of other stakeholders and the relation of the (expressions) of children’s initiatives and characteristics of indirect involvement of early childhood educators in supporting child participation within early childhood settings

Heidegger's Interpretation of Poetry

Martin Heidegger njemački je filozof koji je djelovao tijekom 20. stoljeća, a njegova razmišljanja o pjesništvu ponajviše su zapisana u djelima O biti umjetnosti i Hölderlinove himne »Germanija« i »Rajna«. Pjesništvo je jedan od oblika umjetnosti kojega su razmatrali i neki od filozofa poput Platona, Aristotela, Kanta, Hegela, Nietzschea i drugih. Heidegger u svojim razmišljanjima o pjesništvu polazi od »oskudnog vremena« obilježenog nedostatkom boga koji u sebi sabire ljude i stvari, a iz čega se sastavlja svjetska povijest i ljudsko prebivanje. Pjesnici pjevajući o oskudnome vremenu paze i izriču tragove odbjeglih bogova, a drugi se moraju naučiti čuti i razumjeti to što pjesnici izriču. Govorom se čovjek razlikuje od ostalih bića. Kako bi se on ponovno vratio k vlastitom bitku, potrebno je istinsko kazivanje u kojemu se kazuje biće u cjelini. Njega utemeljuje jedino pjesništvo kao iskonski jezik nekog naroda. Temeljni ugođaj pjesništva je sveta tugujuća, ali pripravna tjeskoba te jedino njome narod može ponovno iskusiti cjelinu bića. Pjesnici tek su-patnjom s polubogovima dovode smrtnicima tragove odbjeglih bogova čime je pjesništvo temeljni događaj bitka. Premda je Heidegger prikazao način povratka k vlastitom bitku, desetljećima nakon objave njegova razmišljanja istinsko pjesništvo u sve većoj mjeri jenjava

Anglizmi u hrvatskim elektroničkim medijima

In this thesis, the emphasis is on the analysis of the frequency of use of anglicisms in television shows and articles of political, showbiz and sports nature in the Croatian electronic media. The electronic media that were analyzed are Croatian television shows Otvoreno, In magazin and RTL Sport and Croatian daily online newspaper 24sata. In order to introduce the widespread use of the English language, this thesis begins with a discussion of its status as a global language, followed by an overview of the theoretical background on anglicisms and its adaptation in the Croatian language on four levels. Finally, the corpus from Croatian television shows and online newspaper was analyzed and discussed. The aim of this analysis was to determine in which types of Croatian television shows and online newspaper articles the highest number of anglicisms appear, whether in different electronic media anglicisms are most represented in areas of the same nature and which is the most common type and word class of the anglicisms found. The findings suggest that the anglicisms found in both analyzed electronic media are most represented in the area of showbiz, while the area of politics contains the smallest number of anglicisms. Furthermore, the majority of anglicisms found in both electronic media are loan blends and belong to the word class of nouns, which indicates that there is no difference between them in terms of the area of greatest representation of anglicisms, type of anglicisms and word class to which they belong.U ovom radu naglasak je na analizi učestalosti uporabe anglizama u televizijskim emisijama i člancima političke, estradne i sportske naravi u hrvatskim elektroničkim medijima. Elektronički mediji koji su analizirani su hrvatske televizijske emisije Otvoreno, In magazin i RTL Sport te hrvatske dnevne internetske novine 24sata. Kako bi predstavio široku uporabu engleskog jezika, ovaj rad započinje raspravom o njegovom statusu kao globalnog jezika, nakon čega slijedi pregled teorijske pozadine anglizama i njihove prilagodbe u hrvatskom jeziku na četiri razine. Na kraju je analiziran i raspravljen korpus iz hrvatskih televizijskih emisija i internetskih novina. Cilj ove analize bio je utvrditi u kojim se vrstama hrvatskih televizijskih emisija i internetskih novinskih članaka pojavljuje najviše anglizama, jesu li u različitim elektroničkim medijima anglizmi najzastupljeniji u područjima iste naravi te koji je najčešća vrsta anglizama i vrsta riječi pronađenih anglizama. Rezultati upućuju na to da su anglizmi pronađeni u oba analizirana elektronička medija najzastupljeniji u području estrade, dok područje politike sadrži najmanji broj anglizama. Nadalje, većina anglizama koji su pronađeni u oba elektronička medija su kombinacija posuđenica i izvornog jezika te pripadaju imenicama, što ukazuje na to da među njima nema razlike što se tiče područja najveće zastupljenosti anglizama, vrste anglizama i vrste riječi kojoj pripadaju

Intrapersonal Communication and Young People

Cilj je ovoga rada istražiti percepciju, stavove, navike i prakse mladih, konkretno generacije Z, u području intrapersonalne komunikacije per se i intrapersonalne komunikacije kao zamišljene interakcije, kao i učinak koji intrapersonalna komunikacija ima na mlade. Svrha rada jest pružiti dublji uvid u problematiku intrapersonalne komunikacije generacije Z i osvijestiti važnost njezina istraživanja. Intrapersonalna komunikacija najčešće se definira kao komunikacija sa samim sobom, odnosno kao komunikacija u kojoj je pošiljatelj poruke ujedno i njezin primatelj. Općenito se razlikuju intrapersonalna komunikacija per se kojoj je cilj pojasniti si određene ideje i misli ili analizirati i reflektirati se na određenu situaciju ili događaj te intrapersonalna komunikacija u funkciji zamišljene interakcije. U radu je provedeno istraživanje primjenom kvantitativne metode anketiranja pripadnika generacije Z (n=245) putem sustava LimeSurvey. Istraživanje je provedeno u razdoblju od siječnja do ožujka 2023. godine, a za statističku obradu korišten je program SPSS. Rezultati su obrađeni metodom deskriptivne statistike i sadržajne analize. Rezultati su pokazali da su pripadnici generacije Z, unatoč društvenoj umreženosti, korištenju društvenih medija i intenzivnoj komunikaciji s vršnjacima, svjesni uloge i važnosti intrapersonalne komunikacije, da ju u određenoj mjeri svakodnevno prakticiraju i da ona ima pozitivan utjecaj i učinak na njihovu osobnost i svakodnevni (privatni i profesionalni) život. Intrapersonalna komunikacija može biti jednako dinamičnom, značajnom i učinkovitom za privatni i profesionalni život mladih, a vještine intrapersonalne komunikacije u pozitivnoj su korelaciji s općim životnim zadovoljstvom, profesionalnim uspjehom i kvalitetnim društvenim odnosima. Stoga joj tom području komunikacije potrebno posvetiti veću stručnu i znanstvenu pozornost

Neural Networks for Visual Perception and Attention

Vidna pažnja može se fleksibilno usmjeriti na ograničeno područje prostora, cijeli objekt ili dimenzije obilježja kao što su boja i orijentacija. Pri tome se nužno govori o selektivnoj vidnoj pažnji. Naime, prizor okoline obično sadrži golemu količinu informacija koje ne možemo obraditi istovremeno zbog ograničenog kapaciteta obrade vidnog sustava. S obzirom na ovo ograničenje, možda nije iznenađujuće da su čimbenici koji utječu na vidnu pažnju, kao i mehanizmi koji su u osnovi jedinice njenog odabira, među temama koje se najviše proučavaju u modernoj psihologiji. Međutim, pažnju, kao izrazito složen psihološki fenomen, nije moguće razumjeti koristeći samo jedan znanstveni pristup. Stoga je u potrazi za razumijevanjem vidnog sustava postalo sve jasnije da je integracija neurobiologije, psihologije i računalnog pristupa ključna. Računalni pristupi igraju izrazito bitnu ulogu u spoznavanju funkcioniranja vidne pažnje, s obzirom da mogu otkriti kako će vidni sustav vjerojatno riješiti njemu svojstvene probleme, čime se poboljšava naše razumijevanje neurobiologije u osnovi takvog psihološkog procesa. Konekcionistički računalni modeli predstavljaju neuronski računalni pristup ili pristup neuronskih mreža koji se može jednostavno definirati kao interdisciplinarno područje nastalo spajanjem istraživačkih napora iz psihologije i neurobiologije sa znanjima iz matematike i informatike. Razvijanje računalnih modela koji opisuju kako se pažnja raspoređuje unutar dane vizualne scene bio je važan izazov za računalnu neuroznanost. Cilj ovog rada jest opisati pažnju kao složen psihološki fenomen te pružiti primjere računalnih modela koji bi upotpunili njeno razumijevanje

Vakserska i antivakserska retorika u britanskim elektoroničkim medijima tijekom prvog i drugog vala pandemije Covida-19

The Covid-19 pandemic shook the world in 2020, and the aftermath can still be felt today. Scientists were working on a vaccine to help people, but that only brought up another problem. It led to the resurgence of the anti-vax movement, with anti-vax protests being staged all over the world. The movement gained momentum fast and anti-vax misinformation could be found anywhere. This is also closely connected to rhetoric, the main topic of this research. The media did report on vaccines, but what kind of job did they do in their reporting. This was the main idea behind the paper. Previous studies did show in what way anti-vax rhetoric was spread and the strategies they used. This served as the stepping stone for this research, which focuses on digital written media and the rhetoric that was being used when talking about vaccination related topics during the first and second wave of the pandemic, when the vaccines were still a fresh topic of discussion. The goal of this research was to map differences in rhetoric use between newspapers and to see how they handled the reporting of vaccination-related topics. A corpus of articles from The Guardian and The Daily Mail was analysed in this paper, with each newspaper representing opposing political stances. The research is based on the qualitative analysis of the corpus, with research questions being inspired by similar studies done on this topic. Results match previous studies, with both newspapers using balanced reporting in relation to the topic. The main difference being in the way these newspapers used rhetoric to convey information. These findings are significant, because they can be used to address shortcomings when reporting on important topics such as Covid-19 and the vaccine

Language and Style of Contemporary Administrative Documents

Hrvatski standardni jezik dijeli se na pet funkcionalnih stilova nastalih prema pet uopćenih područja komunikacije, a prema podjeli J. Silića (2006: 36) to su administrativno-poslovni, znanstveni, književno-umjetnički, novinsko- publicistički i razgovorni stil. Svaki od tih stilova ima svoje značajke, a poneke nisu prisutne samo u jednom. Administrativno-poslovni stil koristi se na svim visokim državnim funkcijama kao što su diplomacija, zakonodavstvo, pravo, vojska, policija i sl., kao i na poslovnim područjima; u uredima, administraciji i sl. Osobitosti su administrativnoga stila jednostavnost, eksplicitnost, ekonomičnost, jasnoća, objektivnost, imperativnost, kao i težnja za usklađenosti s normom hrvatskoga jezika. S obzirom na široko područje u kojemu se koristi, administrativno-poslovni stil dijeli se na podstilove; zakonodavno-pravni, društveno-politički, diplomatski, poslovni i personalni (Tošović (1988: 83). U ovome se radu istražuje pojavljivanje glagolskih kolokacija u dva zakonodavno-pravna dokumenta, Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske i Zakonu o parničnom postupku. Glagolske su kolokacije sveze glagola i imenice ili prijedložno-padežnog izraza, a zbog svoje česte pojavnosti u administrativnoposlovnom stilu postaju njihovom značajkom. Na građi se istražuje pojavljivanje glagolske kolokacije koja se sastoji od glagola i imenice u akuzativu te glagolskih kolokacija koje čine pasivne konstrukcije

Assistive Technology

Ovaj seminarski rad obrađuje tematiku asistivne tehnologije kao podrške za djecu s poteškoćama u razvoju. Asistivna se tehnologija definira kao skup uređaja, softvera ili programa pomoću kojih se olakšava i unaprjeđuje život djeteta i njegovih sposobnosti. Ona pospješuje kognitivne sposobnosti, povećava razinu motivacije i samopouzdanja te osigurava veću kontrolu djeteta nad vlastitom okolinom. Kako bi asistivna tehnologija uistinu osigurala ostvarenje pozitivnih i efikasnih rezultata, potrebno je prilagoditi asistivni uređaj djetetu s obzirom na njegove poteškoće. Također, prilikom odabira potrebno je uzeti u obzir djetetove mogućnosti i sposobnosti, osobne želje, želje obitelji, kulturnu i etničku pozadinu te socioekonomski status djeteta i njegove obitelji. Na taj se način odabire uređaj koji je najpogodniji za dijete i njegovu obitelj. Unatoč dužem korištenju asistivne tehnologije u svijetu i Hrvatskoj, tek se u posljednjem desetljeću prepoznaju pozitivni učinci i rezultati asistivnih uređaja. Brojne prednosti dolaze do izražaja kao što su ostvarivanje boljih rezultata u formalnom obrazovanju, podizanje razine samopouzdanja i motivacije, povećanje razine samostalnosti djeteta u izvršavanju svakodnevnih aktivnosti i slično. Unatoč brojnim pozitivnim stranama, asistivna tehnologija može uzrokovati ovisnost o svojoj estetskoj, a ne funkcionalnoj komponenti pri čemu djeca više pažnje obraćaju na grafičko sučelje, a ne sami sadržaj kojeg mogu usvojiti. Također, ukoliko se ne odabere pogodan asistivni uređaj, postoji šansa da će se on napustiti te da neće doći do planiranog napretka

Utjecaj jezičnog kontakta putem videoigara na usvajanje stranog jezika: kritički pregled

Foreign language acquisition (FLA) through video games has been widely researched in order to assess its impact on the development of foreign language skills and examine its effectiveness in enhancing foreign language learning. This paper discusses the viability and benefits of language contact in video games, as well as its accelerative effects on FL acquisition. Firstly, an explanation of language contact and FL acquisition is provided, through definitions by Thomason (2001) and Eddy (2011). Secondly, the concept of FLA is further explored through video games as a medium for language contact, detailing the idea of learner motivation and engagement as critical roles in FLA, inspecting the broadening of vocabulary in FL learners through games, as well as discussing the development of language skills observed in such learners. Finally, this paper covers the potential value of FL teaching through the medium of video games, while focusing on the prospective future and possibility of video games becoming a valid teaching tool alongside contemporary study material. Modern language acquisition has been made readily accessible to almost all FL learners with access to the internet and contemporary technology, with video games being one of the least likely, yet at the same time strangely attractive and effective approaches to foreign language learning. The concluding section summarizes and validates the positive influence of this approach to FL acquisition, through improved vocabulary, lessened insecurity and anxiety, as well as establishing games as a safe-space where learners are privy to feedback and improvement

Digital Exclusion and Social Media

Ovaj diplomski rad istražuje pojavu digitalne isključenosti među studentima Filozofskog fakulteta u Osijeku. Teorijski dio rada obuhvaća teme digitalnog detoksa, FOMO i JOMO fenomena, trendova na društvenim medijima i ovisnosti o istima. Današnje informacijsko doba obilježeno je stresom, tjeskobom i stalnom potrebom za simulacijom. Samim time, razumijevanje i primjenjivanje digitalne isključenosti u životu pojedinca od velike je važnosti. Iako relativno nov pojam, digitalna isključenost polako pronalazi svoje mjesto u stručnoj literaturi, najčešće u istraživanjima vezanim uz digitalnu ovisnost, odnosno ovisnost o internetu. Osim toga, uz digitalnu isključenost veže se niz drugih pojmova koji su pokriveni u ovom radu. Za svrhu ovoga rada provedeno je istraživanje u kojemu je korištena metoda anketnog upitnika kako bi se saznalo u kojoj mjeri se studenti susreću s digitalnom isključenošću te kakve su njihove navike i stavovi u vezi s korištenjem društvenih medija. Rezultati istraživanja pokazali su kako većina ispitanika koristi društvene medije, ali se isto tako suočava s određenim oblicima digitalne isključenosti. Također su otkriveni neki zanimljivi trendovi u vezi s navikama i stavovima studenata o korištenju društvenih medija. Ovaj rad pruža uvid u važnost razumijevanja digitalne isključenosti u današnjem društvu i nudi preporuke za prevenciju i rješavanje ovog problema. U zaključku rada naglašava se važnost educiranja studenata o digitalnoj isključenosti te potreba za razvijanjem strategija i programa koji će im pomoći u borbi protiv negativnih posljedica prekomjernog korištenja društvenih medija. Također se ističe potreba za daljnjim istraživanjima o digitalnoj isključenosti, posebice u kontekstu visokoškolskog obrazovanja