„Nije na pjesniku da se klanja kralju”. Pozicija disidenta u hrvatskoj teatrologiji – slučaj Ivšić

The paper discusses the position of Croatian playwright Radovan Ivšić in Croatian theatre historiography, before and after the independence of Croatia in the nineties. The research results point to three major phases in Ivšić’s reception in Croatian theatre historiography – the rejection, acceptance and canonization.The paper discusses the position of Croatian playwright Radovan Ivšić in Croatian theatre historiography, before and after the independence of Croatia in the nineties. The research results point to three major phases in Ivšić’s reception in Croatian theatre historiography – the rejection, acceptance and canonization

The Canonization of Marko Marulić

U ovom se radu analizira književni rod, život i dramografski opus Marka Marulića. Marulić kao otac hrvatske književnosti igra veliku ulogu u stvaranje kulturne baštine Hrvatske. Pošto je iza sebe ostavio vrlo širok opus, pokušat ćemo Marulića dočarati kao pionira u mnogim segmentima hrvatske, pa čak donekle i europske književnosti. Analizira se i način na koji se sagledavalo Marulića kroz povijest sve do današnjih dana te kako se njegov humanistički i renesansni duh prenio na buduće generacije hrvatskih književnika te zašto je toliko važan i danas kao što je bio i u petnaestom i šesnaestom stoljeću

The Canonization of Marko Marulić

U ovom se radu analizira književni rod, život i dramografski opus Marka Marulića. Marulić kao otac hrvatske književnosti igra veliku ulogu u stvaranje kulturne baštine Hrvatske. Pošto je iza sebe ostavio vrlo širok opus, pokušat ćemo Marulića dočarati kao pionira u mnogim segmentima hrvatske, pa čak donekle i europske književnosti. Analizira se i način na koji se sagledavalo Marulića kroz povijest sve do današnjih dana te kako se njegov humanistički i renesansni duh prenio na buduće generacije hrvatskih književnika te zašto je toliko važan i danas kao što je bio i u petnaestom i šesnaestom stoljeću

Pjesničke metamorfoze Tonča Petrasova Marovića (Marsija i Job, suprotiva Apolonu)

U članku se prate pjesničke metamorfoze Tonča Petrasova Marovića kojima je ishodište istovremeno u zavičajnom ( antropološko-fenomenološko-eshatološko-mistološko-religiozno-pjesničkom) nasljeđu i mijenama u suvremenoj/onodobnoj pjesničkoj produkciji kojoj pripada i sam pjesnik, i to kao insularni specifikum u otklonu od krugovaško/razlogovaških grupacija, a na tragu vlastitoga samo/potvrđivanja upitno stigmatiziranih poetika kojima pripada hrvatski književni naraštaj njegova vremena

MEDITERAN IZ MEDITERANSKOGA KUTA: RENESANSNI DUBROVNIK

The article focuses on two issues relevant for the Mediterranean anthropology. The first issue is unity and diversity, and the second issue concerns rural/urban, coast/hinterland relationship. Both issues are discussed on the example of the Dubrovnik Republic in the 15th and 16th century and on the basis of literary material from that period. The aim is to illuminate relevant complexity, ambiguity, contradictions and the dialectic of the community and time under research.U okviru teorijskih i metodoloških zasada književne antropologije, historijske antropologije i mikrohistorije u radu su naglašena dva problema relevantna za mediteransku antropologiju. Prvi je problem onaj jedinstva/različitosti, a drugi odnosa urbano/ruralno, obala/zaleđe. Osnovna je građa, na kojoj se temelji interpretacija, književnoga karaktera, nastala tijekom 15. i 16. stoljeća u Dubrovačkoj Republici. Prvi dio studije obrađuje probleme jedinstva i različitosti unutar dubrovačke zajednice te u odnosu na poimanje cjelovitosti mediteranskoga kulturnog prostora. Književni materijal nudi uvide u organiziranost i kompleksnost dubrovačke zajednice, u postojanje mikrokultura i mikroidentiteta. Unutarnja je raslojenost Republike (politička i društvena stratifikacija, lokalni identiteti i antagonizmi, različiti kulturni kodovi) bila nadslojena poimanjem i političkim diskurzom identiteta, jedinstva i koherentnosti zajednice. Osim toga, mnoštvo književnih referenci omogućava da se koncepti mediteranskoga društvenoga i kulturnoga života definirani u mediteranskim antropološkim studijama propitaju u specifično dubrovačkoj renesansnoj situaciji. U drugome dijelu teksta obrađene su dihotomije urbano/ruralno i obala/zaleđe. Književni izvori omogućavaju lomljenje tog analitičkog konstrukta na različitim razinama: fizičke i mentalne razlike između gradske i seoske populacije, seosko viđenje gradskoga života, renesansna viđenja seoske gradske okolice i prirode, specifičan dubrovački odnos prema seoskom zaleđu. Još je jedan važan aspekt navedene dihotomije i onaj odnosa dubrovačke zajednice i širokoga slavenskoga zaleđa. Predloženi su i neki antropološki teorijski koncepti (akulturacija, kreolizacija) kao okvir za interpretaciju međukulturnih odnosa. Antropološki teorijski koncepti, povijesna arhivska građa i književni izvori međusobno se dopunjuju u istraživačkom nastojanju stvaranja cjelovitije slike o istraživanoj zajednici. Na taj način moguće je propitati i kontekstualizirati postojeće teorije i analitičke koncepte na raznim razinama, ideološkim, predodžbenim ili na razini svakidašnjega života, uključujući razotkrivanje kompleksnosti, mnogoslojevitosti, kontradikcija i ambigviteta koji postoje u samoj zajednici

Pjesnički torzo Vladimira Čerine

U članku se analizira život i djelo pjesnika Vladimira Čerine u okvirima književnosti hrvatske moderne i to kroz fenomen broja tri -pjesnikov politički angažman, književno djelo i njegov značaj te, konačno, pokušava revalorizirati njegovo opus s naglaskom na njegovo pjesništvo

Children´s Play in Milivoj Matošec´s Novel Posada oklopnog vlaka

U radu je predstavljen dječji književni opus Milivoja Matošeca te analizirana dječja igra u romanu „Posada oklopnog vlaka“. Matošecov romaneskni opus broji četrnaest dječjih romana koji se dijele na realistične i fantastične. Roman „Posada oklopnog vlaka“ pripada skupini realističnih romana u kojima se opisuje pustolovina djece iz predgrađa. U navedenom je romanu naglasak na analizi dječje igre koja je prikazana kroz tri vrste procesa: kognitivne, emocionalne i interpersonalne procese u dječjoj igri. Budući da u romanu u igri sudjeluje i djevojčica, govori se i o rodnim razlikama u dječjoj igri. Osim praćenja procesa igre, prikazane su aktivnosti izazivanja u dječjoj igri, kao što su: izazivačke pjesmice, prostaštva, rugalice, ali i agresivniji načini u igri

Hrvatska kratka priča i Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš has affirmed the Croatian short story and that is why his short story collections have initiated a major „breakthrough” in terms of this genre’s reception. His narrative oeuvre includes the following collections: Iverje (Wood Shavings, 1899), Novo iverje (New Wood Shavings, 1900) and Umorne priče (Tired Tales, 1909). Depending on the type of motif, his short stories have been read as follows: 1. stories about local people and events; 2. humorous stories about people at home and abroad; 3. stories about unusual, unbelievable „unreal” events; 4. stories of enchanting and yearning love; 5. lyrical cadenzas. His symbolic-grotesque-fantastic story Moć savjesti (The Power of Conscience) marked his entry into the world of narrative literature. In this story, the binary relationship between the theme and the motif is recognised in the gap between the world of wakefulness and the world of dreams, reality and fantasy, what is real and what is unreal, the actual life and the ideal life, the object and the subject. At the same time, however, Matoš is trying to unite these opposites. In his other short stories, unusual plots become an expression of a deep ontological crisis which engulfed the European culture and art during modernism. The maxim of modern art at the turn of the century is „the world is a text”: art is a subjective reconstruction of the world and therefore plots, with all their logical cause and effect relationships, are no longer important since they cannot express other spheres of consciousness. In his short stories, the bizarre plots were used by Matoš to join two worlds, the world of outward reality and the world of imagination, the empirical and the fantastic, the possible and the impossible.Antun Gustav Matoš has affirmed the Croatian short story and that is why his short story collections have initiated a major „breakthrough” in terms of this genre’s reception. His narrative oeuvre includes the following collections: Iverje (Wood Shavings, 1899), Novo iverje (New Wood Shavings, 1900) and Umorne priče (Tired Tales, 1909). Depending on the type of motif, his short stories have been read as follows: 1. stories about local people and events; 2. humorous stories about people at home and abroad; 3. stories about unusual, unbelievable „unreal” events; 4. stories of enchanting and yearning love; 5. lyrical cadenzas. His symbolic-grotesque-fantastic story Moć savjesti (The Power of Conscience) marked his entry into the world of narrative literature. In this story, the binary relationship between the theme and the motif is recognised in the gap between the world of wakefulness and the world of dreams, reality and fantasy, what is real and what is unreal, the actual life and the ideal life, the object and the subject. At the same time, however, Matoš is trying to unite these opposites. In his other short stories, unusual plots become an expression of a deep ontological crisis which engulfed the European culture and art during modernism. The maxim of modern art at the turn of the century is „the world is a text”: art is a subjective reconstruction of the world and therefore plots, with all their logical cause and effect relationships, are no longer important since they cannot express other spheres of consciousness. In his short stories, the bizarre plots were used by Matoš to join two worlds, the world of outward reality and the world of imagination, the empirical and the fantastic, the possible and the impossible

Children´s Play in Milivoj Matošec´s Novel Posada oklopnog vlaka

U radu je predstavljen dječji književni opus Milivoja Matošeca te analizirana dječja igra u romanu „Posada oklopnog vlaka“. Matošecov romaneskni opus broji četrnaest dječjih romana koji se dijele na realistične i fantastične. Roman „Posada oklopnog vlaka“ pripada skupini realističnih romana u kojima se opisuje pustolovina djece iz predgrađa. U navedenom je romanu naglasak na analizi dječje igre koja je prikazana kroz tri vrste procesa: kognitivne, emocionalne i interpersonalne procese u dječjoj igri. Budući da u romanu u igri sudjeluje i djevojčica, govori se i o rodnim razlikama u dječjoj igri. Osim praćenja procesa igre, prikazane su aktivnosti izazivanja u dječjoj igri, kao što su: izazivačke pjesmice, prostaštva, rugalice, ali i agresivniji načini u igri