Promjena parametara kvalitete pređe u procesu tkanja

Na kvalitetu procesa proizvodnje tkanine te njen konačni izgled, osim strukturnih i konstrukcijskih karakteristika same tkanine, utječu i karakteristike pređe. U ovom diplomskom radu istražen je utjecaj strukture pređe uvjetovane tehnologijom predenja, na mehanička svojstva i izgled nedorađene i dorađene tkanine. Pratila se proizvodnja tkanine iz dvije različite pređe: konvencionalne prstenaste i kompaktne. Ispitana su strukturna i mehanička svojstva obiju pređa te istražen njihov utjecaj na strukturna i mehanička svojstva tkanina i to prije i nakon dorade. Rezultati ispitivanja pokazuju kako strukturne i mehaničke karakteristike usporedbenog uzorka (dorađena tkanina iz konvencionalne prstenaste pređe) i uzorka otkanim iz zamjenske kompaktne pređe ne odstupaju bitno, stoga kompaktna pređa može na odgovarajući način zamijeniti dosad korištenu konvencionalnu prstenastu pređu u izradi promatranog artikla

Promjena parametara kvalitete pređe u procesu tkanja

Na kvalitetu procesa proizvodnje tkanine te njen konačni izgled, osim strukturnih i konstrukcijskih karakteristika same tkanine, utječu i karakteristike pređe. U ovom diplomskom radu istražen je utjecaj strukture pređe uvjetovane tehnologijom predenja, na mehanička svojstva i izgled nedorađene i dorađene tkanine. Pratila se proizvodnja tkanine iz dvije različite pređe: konvencionalne prstenaste i kompaktne. Ispitana su strukturna i mehanička svojstva obiju pređa te istražen njihov utjecaj na strukturna i mehanička svojstva tkanina i to prije i nakon dorade. Rezultati ispitivanja pokazuju kako strukturne i mehaničke karakteristike usporedbenog uzorka (dorađena tkanina iz konvencionalne prstenaste pređe) i uzorka otkanim iz zamjenske kompaktne pređe ne odstupaju bitno, stoga kompaktna pređa može na odgovarajući način zamijeniti dosad korištenu konvencionalnu prstenastu pređu u izradi promatranog artikla

The Role of Stage Space in the Production-Reception Process on the Example of English Topographic Drama and Dubrovnik Comedy

U ovomu radu autorica istražuje ulogu izvedbenoga prostora stavljajući u komparativni odnos izvedbenu praksu engleskih i dubrovačkih komedija 17. stoljeća. Predstava se promatra kao složen produkcijsko-recepcijski proces u kojem odabir scenskoga prostora igra bitnu ulogu u oblikovanju predstave. U središtu su istraživanja javni prostori sa svojom konotativnom i denotativnom ulogom. Stavljajući u suodnos dubrovačke smješnice i englesku topografsku dramu analizira se percepcija sličnih ili gotovo istovjetnih prostora – poput gradskoga trga. Pojavljivanje trga u komedijama 17. st., označavao on realan ili imaginaran prostor izvedbe, značajno je iz razloga što scenski prostor s njime prestaje biti samo scenska kulisa već, kao na primjeru smješnica, postaje i mjesto izvedbene autohtonosti. Upravo stoga što u sebi nosi šire semantičko polje životne dramatike i specifične prepoznatljive dinamike takav scenski prostor gledatelja poziva na aktivno sudjelovanje i formiranje vlastita metajezika te istovremeno stvara kontrapunkt između scenskog i dramskog prostora koji kreira gledatelj. I engleski i dubrovački dramatičari 17. stoljeća prepoznaju važnost scenskoga prostora u ostvarivanju izvedbene uvjerljivosti svojih komedija, ali otvoreni prostor trga doživljavaju na različite načine. Uz standardnu konvenciju scenskoga prikaza komedije 17. stoljeća, i engleska i dubrovačka komedija u svojem će uprizorenju posegnuti za denotativima koji su bliski očekivanjima vlastite publike, ostvarujući na taj način određenu autohtonost izvedbe. Prizivajući društvenu dimenziju prostora autorica otkriva međuzavisnost recepcije utemeljene na mentalitetu pojedinoga naroda i odabira scenskoga prostora.In this paper, the author explores the role of stage space by putting in a comparative relationship the implementation practice of comedies in 7th century England and Dubrovnik. The play is seen as a complex productive and receptive process in which the selection of the stage space plays an essential role in shaping the play. In the centre of the research are public places with its connotative and denotative role. By putting in correlation the comedies in Dubrovnik i.e. smješnice and the English topographical plays, the perception of similar or almost identical spaces is analysed - such as the city’s main square. The appearance of the square in the 17th century comedies, whether it marks a realistic or imaginary space, is significant because then the stage space stops being just a stage backdrop, and evolves into a space of performance authenticity, just like in Dubrovnik’s smješnice. Because it carries a wider semantic field of life’s dramatics and a specific, recognizable dynamics, that kind of stage space invites the audience to actively participate and to form their own metalanguage. At the same time, it creates a counterpoint between the stage space and playing space that is designed by the viewer. in the 17th century, playwrights of both England and Dubrovnik recognized the importance of stage space in achieving the performance persuasion in their comedies, but they saw the open space of a square differently. With the standard convention of stage display in 17th century comedies, comedies both in England and Dubrovnik will reach for denotations that are close to expectations of their own audience, while achieving performance authenticity. By evoking the social dimension of the space, the author discovers the interdependence of the reception based on the mentality of a nation and the choice of stage space

Percepcija talijanskog bojišta u hrvatskom tisku 1915.- 1918

Nedugo nakon potpisivanja primirja na Villi Giusti, Njemačko Carstvo potpisalo je 11. studenog 1918. u Compiѐgneu svoju predaju čime je označen kraj jednom od najvećih sukoba u ljudskoj povijesti. Milijuni vojnika su poginuli tijekom 4 godine rata, a jedan dio njih ostavio je svoje kosti na mnogobrojnim grobovima talijanskog bojišta. Na talijanskoj je strani smrtno stradalo oko 660 tisuća vojnika dok je austrougarska strana izgubila oko 400 tisuća ljudi, a ako tome pridodamo ranjene, nestale i zarobljene, brojka se penje iznad 4 milijuna. Na samom bojištu, dvije su se sile borile s različitim ciljem – Talijani zbog uvećanja svojeg mladog imperija, a Austro-Ugarska zbog očuvanja svojeg starog carstva. Samo je jedna strana izašla kako pobjednik iako je, realno gledajući, precijenila svoju snagu i zapravo završila nezadovoljna kompletnim ishodom…gubitnik u Antantinom taboru par exellence. Ta je činjenica izrodila niz problema na političkoj karti Europe jer neispunjenje Londonskog ugovora nije opravdalo tako velike žrtve talijanskog naroda što je posljedično dovelo do uspona fašizma koji je iz bojišta na Soči napravio nacionalni mit

Uticaj indeksa proliferacije KI-67 ćelijskih morfometrijskih paremetara na efekat hemioterapije cisplatinom kod pacijentkinja obolelih od karcinoma grlića materice

Cervical cancer is the third most common malignant tumor in the world. Cisplatin is the most commonly used chemotherapeutic agent in the treatment of cervical cancer and is now considered a medication of choice for locally advanced, metastatic and recurrent cervical cancers. To determine the therapeutic protocol in some cancers, it is necessary to determine the Ki-67 proliferation index (Ki-67 PI), while in the treatment of cervical cancer it is still novel. This prospective study included 59 subjects treated at the Clinical Center Niš, with locally advanced cervical cancer, in order to determine the relationship between the therapeutic response to cisplatin and Ki-67 PI, as well as the cell morphometric parameters of the cancer tissue. Survival time in cervical cancer patients is rising with an increase in Ki-67 PI values. The cut off value of Ki-67 PI was determined at 60%, which influenced the statistically significant survival of patients with cervical cancer and represented the sensitivity value of this cancer to chemotherapy with cisplatin. Of the examined cell morphometric parameters, the cell area, perimeter, circularity, Feret diameter, integrated optical density, whose values statistically significantly influenced the length of survival of the subjects, were singled out. Their common use achieves a more reliable prediction of the therapeutic response to cisplatin chemotherapy in patients with cervical cancer, which is the basis of individualization of therapy in these oncology patients

Komunikacija u timu i kreativnost djelatnika u kontekstu stvaranja nove vrijednosti

Globalizacija tržišta u 21. stoljeću i tehnološki napredak, ponajprije u području telekomunikacija i računarstva, donijeli su promjene i inovacije u poslovanju te omogućili brz i strelovit napredak društva. Promjene takvih razmjera zahtijevaju promjenu načina razmišljanja, poboljšanje u komunikaciji članova timova i prilagodbu novonastalim tržišnim okolnostima. U ovom radu obradile su se teme koje su povezane s promjenama u odnosu prema poslovanju, novim pristupom intelektualnom kapitalu, stjecanju novih znanja, primjeni timskog rada, jačanja komunikacijskih vještina te izgradnje kompetencija, a sve u cilju stvaranja nove vrijednosti. Poglavlje o timskom radu predstavilo je temeljne postavke timskog rada te koristi i napredak koji proizlaze iz primjene takvog načina rada, načine upravljanja timom te opis odgovornosti i poslova koje radi moderni menadžer. Komunikacija je temelj svih naših odnosa, a vještinom komunikacije pojedinac utječe na sugovornike. Ona je ključna u stvaranju povoljnih ili nepovoljnih dojmova o pojedincu i organizaciji. Osim komunikacija govori se i o modernim tehnologijama, koje su pridonijele stvaranju novog načina rada i osnivanja virtualnih timova, poboljšanju procesa komunikacije te omogućile izvanredne rezultate rada. U dijelu rada koji govori o kreativnosti i kompetencijama djelatnika, obradila se tema ljudskog kapitala koji predstavlja skup ulaganja u obrazovanje, stručnost i budućnost zaposlenika i menadžment te njihovu sposobnost da svojim kapacitetima pridonose dodatnoj vrijednosti poduzeća. Naglasilo se koliko je humani kapital kao faktor presudan za uspjeh projekta, koliko je važan kontinuirani osobni razvoj, izgradnja odnosa između kolega i suradnika te koje su kompetencije i vještine prijeko potrebne kako bi čovjek pružio najbolje od sebe i time pridonio poslovnoj izvrsnosti. Zadnji dio rada bavi se emocionalnom inteligencijom i razvojem kompetencija koje predodređuju kako ćemo se nositi s vlastitim nedaćama na vlastitom putu, a time nas i osposobljavaju za nošenje s nizom poteškoća s kojima se možemo susresti na implementaciji projekta. Kroz rad se pokušalo prikazati međusobnu zavisnost obrađenih elemenata s ciljem objašnjena da cjeloživotno obrazovanje i ulaganje može jedino doprinijeti cjeloživotnom zaposlenju

Revizija Gajeve uloge u narodnom preporodu prema tezama iznesenima u drami Pjesnikova kob, povijesna gluma u osam slika s prologom i epilogom Tihomila Maštrovića.

U radu se polazi od potrebe za suvremenim i depoetiziranim pristupom povijesnoj ulozi Ljudevita Gaja u obrazovnom sustavu na tragu teza iznesenih u drami Tihomila Maštrovića Pjesnikova kob. Povijesna gluma u osam slika s prologom i epilogom. Maštrović u prvi plan postavlja Petra Preradovića i njegovu tragičnu sudbinu, no jasno je da dobro poznaje rad i ostalih sudionika preporoda. Stavljanjem u suodnos epizodnih likova Gaja i Kuzmanića, autor zapravo jukstaponira pojmove jugoslavenstva i hrvatstva. Sukob ilirizma i kroatizma kao paralelne dramske radnje otvara prostor za izravno kritičko promišljanje i o Gajevu konvertitstvu koje je naznačio još Tito Strozzi 1933. godine u nikad postavljenoj drami Gaj: dramska kronika hrvatskog preporoda u šest slika s epilogom. Maštrović nastavlja što je Strozzi započeo, a to je potreba za revalorizacijom Gajeve uloge u preporodnom pokretu, a s time u vezi, i za revizijom afirmativnoga stava o Gaju kao neupitnom vođi preporoda, koji do danas prevladava u javnom diskursu, ali i u nastavnom programu. U skladu s iznesenim tezama, razmatra se mogućnost interdisciplinarnoga pristupa temi narodnoga preporoda kao i mogućnost unošenja kritičkoga očišta u razmatranju razdoblja, ali i ključnih sudionika koji su sudjelovali u formiranju hrvatskoga jezika, a time i nacionalnoga identiteta

Promjena parametara kvalitete pređe u procesu tkanja

Na kvalitetu procesa proizvodnje tkanine te njen konačni izgled, osim strukturnih i konstrukcijskih karakteristika same tkanine, utječu i karakteristike pređe. U ovom diplomskom radu istražen je utjecaj strukture pređe uvjetovane tehnologijom predenja, na mehanička svojstva i izgled nedorađene i dorađene tkanine. Pratila se proizvodnja tkanine iz dvije različite pređe: konvencionalne prstenaste i kompaktne. Ispitana su strukturna i mehanička svojstva obiju pređa te istražen njihov utjecaj na strukturna i mehanička svojstva tkanina i to prije i nakon dorade. Rezultati ispitivanja pokazuju kako strukturne i mehaničke karakteristike usporedbenog uzorka (dorađena tkanina iz konvencionalne prstenaste pređe) i uzorka otkanim iz zamjenske kompaktne pređe ne odstupaju bitno, stoga kompaktna pređa može na odgovarajući način zamijeniti dosad korištenu konvencionalnu prstenastu pređu u izradi promatranog artikla

Revizija Gajeve uloge u narodnom preporodu prema tezama iznesenima u drami Pjesnikova kob, povijesna gluma u osam slika s prologom i epilogom Tihomila Maštrovića.

U radu se polazi od potrebe za suvremenim i depoetiziranim pristupom povijesnoj ulozi Ljudevita Gaja u obrazovnom sustavu na tragu teza iznesenih u drami Tihomila Maštrovića Pjesnikova kob. Povijesna gluma u osam slika s prologom i epilogom. Maštrović u prvi plan postavlja Petra Preradovića i njegovu tragičnu sudbinu, no jasno je da dobro poznaje rad i ostalih sudionika preporoda. Stavljanjem u suodnos epizodnih likova Gaja i Kuzmanića, autor zapravo jukstaponira pojmove jugoslavenstva i hrvatstva. Sukob ilirizma i kroatizma kao paralelne dramske radnje otvara prostor za izravno kritičko promišljanje i o Gajevu konvertitstvu koje je naznačio još Tito Strozzi 1933. godine u nikad postavljenoj drami Gaj: dramska kronika hrvatskog preporoda u šest slika s epilogom. Maštrović nastavlja što je Strozzi započeo, a to je potreba za revalorizacijom Gajeve uloge u preporodnom pokretu, a s time u vezi, i za revizijom afirmativnoga stava o Gaju kao neupitnom vođi preporoda, koji do danas prevladava u javnom diskursu, ali i u nastavnom programu. U skladu s iznesenim tezama, razmatra se mogućnost interdisciplinarnoga pristupa temi narodnoga preporoda kao i mogućnost unošenja kritičkoga očišta u razmatranju razdoblja, ali i ključnih sudionika koji su sudjelovali u formiranju hrvatskoga jezika, a time i nacionalnoga identiteta

Mediterranean Square – the First Communal Theater of Hvar and Dubrovnik

U radu se analizira mediteranizam scenskoga prostora te se u suodnos postavlja komedija Hvarkinja Martina Benetovića i anonimne dubrovačke smješnice nastale u 17. stoljeću. Osim žanrovske povezanosti, navedene komedije povezuje i njihov scenski prostor koji je i predmet ovog istraživanja. Hvar i Dubrovnik svoje kazališne prostore grade na Arsenalu, još jednom slikovitom i simboličnom elementu mediteranskoga habitusa, ali ovaj tip komediografije nastaje i prije preseljenja u zatvorene prostore. I dok se u novije vrijeme pojavljuju glasovi koji pod sumnju stavljaju tezu o 1612. godini kao godini početka djelovanja Hvarskoga kazališta, postavlja se pitanje može li se atribucija komunalnoga i mediteranskoga pripisati ne samo zatvorenoj zgradi, već i otvorenom prostoru, konkretno prostoru centralnoga trga. Upravo kroz »sjećanje prostora« analizira se organska povezanost Hvara i Dubrovnika s ostatkom Mediterana, arhitektonska funkcija prostora trga, kao i njegova društvena uloga. Navedenim pristupom fokus je stavljen na međuzavisnost formiranja očekivanja recepcije i prostornoga oblikovanja izvedbe odnosno, konkretno, kako mentalitet određene, u ovom slučaju hvarske i dubrovačke publike, utječe na oblikovanje prostora izvedbe.This paper analyses the Mediterraneanism of the stage space and compares Martin Benetović’s comedy Hvarkinja with the anonymous comedies of the 17th century written in Dubrovnik. In addition to the genre connection, the aforementioned comedies are also connected by their stage space, which is also the subject of this study. Hvar and Dubrovnik build their theatre spaces on the Arsenal, another picturesque and symbolic element of the Mediterranean habitus, but this type of comedy was created before the move to enclosed spaces. And while recently voices have been raised questioning the thesis of 1612 as the year of the Hvar theatre’s origin, the question arises whether the attribution of communal and Mediterranean can be attributed not only to the closed building but also to the open space, specifically the area of the central square. Through the »memory of space«, the organic connection of Hvar and Dubrovnik with the rest of the Mediterranean, the architectural function of the square and its social role will be analysed. With the above approach, the focus is placed on the interdependence between the formation of reception expectations and the spatial design of the performance, i.e. how the mentality of a particular audience, in this case Hvar and Dubrovnik, influences the design of the performance space