Coastal Sea Level from CryoSat-2 SARIn Altimetry in Norway

publishedVersio

The relationship of perfectionism, self-efficacy and academic procrastination

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost perfekcionizma, samoefikasnosti i akademske prokrastinacije, te provjeriti mogućnost predviđanja akademske prokrastinacije na temelju dimenzija perfekcionizma i samoefikasnosti. U istraživanju je sudjelovalo 227 studenata i studentica drugih i trećih godina preddiplomskih studija različitih fakulteta Osječkog sveučilišta. Instrumenti korišteni u istraživanju su Tuckmanova skala prokrastinacije, Revidirana skala težnje perfekcionizmu te Upitnik opće samoefikasnosti. Rezultati su pokazali negativnu povezanost adaptivnog perfekcionizma i samoefikasnosti sa akademskom prokrastinacijom te pozitivnu povezanost maladaptivnog perfekcionizma i akademske prokrastinacije, čime su potvrđene prve dvije hipoteze. Rezultati također ukazuju na pozitivnu povezanost adaptivnog perfekcionizma i samoefikasnosti, te negativnu povezanost maldaptivnog perfekcionizma i samoefikasnosti. Na kraju, pokazalo se da je pozitivni prediktor akademske prokrastinacije maladaptivni perfekcionizam, dok je negativni prediktor akademske prokrastinacije adaptivni perfekcionizam no samoefikasnost se nije pokazala značajnim prediktorom akademske prokrastinacije.The aim of this study was to examine the relationship between perfectionism, self-efficacy and academic procrastination and to examine the possibility of predicting academic procrastination trough dimension of perfectionism and self-efficacy. A sample of 227 male and female second and third year undergraduated students od different collages in Osijek participated in this study. The following instruments were used: Tuckman Procrastination Scale, Almost Perfect Scale Revised, General Self-efficacy Scale. The results of this study indicate that academic procrastination is in negative correlation with adaptive perfectionism and self-efficacy and positive relationship maladaptive perfectionism and academic procrastination, confirming first two hypothesis. Results also confirmed third hypothesis, showing positive correlation between adaptive perfectionism and self-efficacy, and negative relationship between maladaptive perfectionism and self-efficacy. Second hypothesis is partly confirmed, respectively positive predictor of academic procrastination was maladaptive perfectionism while negative predictor of academic procrastination is adaptive perfectionism but self-efficacy was not significant predictor of academic procrastination

The relationship of perfectionism, self-efficacy and academic procrastination

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost perfekcionizma, samoefikasnosti i akademske prokrastinacije, te provjeriti mogućnost predviđanja akademske prokrastinacije na temelju dimenzija perfekcionizma i samoefikasnosti. U istraživanju je sudjelovalo 227 studenata i studentica drugih i trećih godina preddiplomskih studija različitih fakulteta Osječkog sveučilišta. Instrumenti korišteni u istraživanju su Tuckmanova skala prokrastinacije, Revidirana skala težnje perfekcionizmu te Upitnik opće samoefikasnosti. Rezultati su pokazali negativnu povezanost adaptivnog perfekcionizma i samoefikasnosti sa akademskom prokrastinacijom te pozitivnu povezanost maladaptivnog perfekcionizma i akademske prokrastinacije, čime su potvrđene prve dvije hipoteze. Rezultati također ukazuju na pozitivnu povezanost adaptivnog perfekcionizma i samoefikasnosti, te negativnu povezanost maldaptivnog perfekcionizma i samoefikasnosti. Na kraju, pokazalo se da je pozitivni prediktor akademske prokrastinacije maladaptivni perfekcionizam, dok je negativni prediktor akademske prokrastinacije adaptivni perfekcionizam no samoefikasnost se nije pokazala značajnim prediktorom akademske prokrastinacije.The aim of this study was to examine the relationship between perfectionism, self-efficacy and academic procrastination and to examine the possibility of predicting academic procrastination trough dimension of perfectionism and self-efficacy. A sample of 227 male and female second and third year undergraduated students od different collages in Osijek participated in this study. The following instruments were used: Tuckman Procrastination Scale, Almost Perfect Scale Revised, General Self-efficacy Scale. The results of this study indicate that academic procrastination is in negative correlation with adaptive perfectionism and self-efficacy and positive relationship maladaptive perfectionism and academic procrastination, confirming first two hypothesis. Results also confirmed third hypothesis, showing positive correlation between adaptive perfectionism and self-efficacy, and negative relationship between maladaptive perfectionism and self-efficacy. Second hypothesis is partly confirmed, respectively positive predictor of academic procrastination was maladaptive perfectionism while negative predictor of academic procrastination is adaptive perfectionism but self-efficacy was not significant predictor of academic procrastination

Quality of life of athletes with dissability

Znano je da je tjelesna aktivnost nezamjenjiv čimbenik u rehabilitaciji osoba sa invaliditetom. Tjelesna aktivnost u zaštiti i unapređenju zdravlja ima preventivnu, transformacijsku, kurativnu i rehabilitacijsku ulogu. Djelujući na razinu zdravlja tjelesna aktivnost nedvojbeno povećava razinu kvalitete života, utječe na psihološki status čovjeka, te pozitivno utječe na socijalizaciju. Uvažimo li činjenicu da je suvremeni način života i rada odgovoran za nastajanje niza negativnih posljedica kod radno sposobnog stanovništva, jasno je da prekomjerna tjelesna težina, stres i smanjena tjelesna aktivnost imaju još veći utjecaj na osobe s invaliditetom. Za psihologiju osoba s invaliditetom važno je simptomatsko mijenjanje osobe s obzirom na okolinu. Osobe na raznim stupnjevima svog psihofizičkog razvoja će različito reagirati na pojavu invaliditeta. Zajednička faza svim uzrasnim kategorijama je stanje šoka, osjećaj bezvrijednosti i bespomoćnosti. Shvaćanje i poimanje svoje izmijenjene tjelesne slike, često je uzrok subjektivne adaptacije između osobe sa invaliditetom i okolnog svijeta, što otežava, a katkad i onemogućuje kontakt sa zdravim osobama. Shodno tome, ciljevi sporta za osobu sa invaliditetom, ne samo da su isti kao i zdravu osobu već su i jače istaknuti razvijenjem natjecateljskog duha, samodiscipline, samopotvrđivanja i prijateljstva

Quality of life of athletes with dissability

Znano je da je tjelesna aktivnost nezamjenjiv čimbenik u rehabilitaciji osoba sa invaliditetom. Tjelesna aktivnost u zaštiti i unapređenju zdravlja ima preventivnu, transformacijsku, kurativnu i rehabilitacijsku ulogu. Djelujući na razinu zdravlja tjelesna aktivnost nedvojbeno povećava razinu kvalitete života, utječe na psihološki status čovjeka, te pozitivno utječe na socijalizaciju. Uvažimo li činjenicu da je suvremeni način života i rada odgovoran za nastajanje niza negativnih posljedica kod radno sposobnog stanovništva, jasno je da prekomjerna tjelesna težina, stres i smanjena tjelesna aktivnost imaju još veći utjecaj na osobe s invaliditetom. Za psihologiju osoba s invaliditetom važno je simptomatsko mijenjanje osobe s obzirom na okolinu. Osobe na raznim stupnjevima svog psihofizičkog razvoja će različito reagirati na pojavu invaliditeta. Zajednička faza svim uzrasnim kategorijama je stanje šoka, osjećaj bezvrijednosti i bespomoćnosti. Shvaćanje i poimanje svoje izmijenjene tjelesne slike, često je uzrok subjektivne adaptacije između osobe sa invaliditetom i okolnog svijeta, što otežava, a katkad i onemogućuje kontakt sa zdravim osobama. Shodno tome, ciljevi sporta za osobu sa invaliditetom, ne samo da su isti kao i zdravu osobu već su i jače istaknuti razvijenjem natjecateljskog duha, samodiscipline, samopotvrđivanja i prijateljstva

Creativity in Teaching

Hrvatsku recentnost karakterizira iznimna složenost. Izloženost svim mogućnostima današnjice predstavlja velik izazov, kako za djecu tako i za odrasle. Postoje brojni načini i metode kojima se odrasli koriste kako bi se oni, ali i djeca mogli nositi s kompleksnostima današnjice. Umjetničko izražavanje i organizirana dječja igra načini su na koji se podržava i razvija dječja kreativnost koja je od velikog značaja za rješavanje, ali i sprječavanje mnogobrojnih problema s kojima se djeca susreću. Svjesni tih činjenica, suvremeni odgoj i izobrazba uporište nalaze u dječjoj kreativnosti i brojnim izražajnim sredstvima kazališne umjetnosti. Tako se potiče stvaralaštvo u nastavi koje je od iznimne važnosti, i za učenika, ali i za učitelja. Na taj način organizirana nastava posebno razvija i njeguje međuljudske odnose koji rezultiraju hvalevrijednim javnim programima i nastupima. Rad sažima dobre primjere nastave u Hrvatskoj u kojima učitelj, kao educirani pojedinac, utječe i poboljšava nastavni proces zajedno sa svojim učenicima. Tako vođen stvaralački nastavni proces, pojedinačno i skupno, sukreiraju učenici i učitelji.Croatia's recent nature is characterized by extraordinary complexity. Exposure to all the possibilities of today is a great challenge, both for children and adults. There are numerous ways and methods that adults use to help them, as well as children, deal with today's complexities. Artistic expression and organized children's play are ways in which children's creativity is supported and developed, which is of great importance for solving and preventing the many problems that children face. Aware of these facts, modern upbringing and brainstorming are in the child's creativity and numerous creative means of theatrical art. In this way, creativity is promoted in teaching which is of utmost importance, both for students and for teachers. In this way, organized teaching especially develops and nurtures interpersonal relationships that result in valued public programs and performances. The paper concludes good teaching examples in Croatia in which the teacher as an educated individual influences and improves the teaching process together with his students. The creative lesson in this way, individually and in bulk, is matched by students and teachers

Forecast uncertainty and ensemble spread in surface currents from a regional ocean model

An operational ocean Ensemble Prediction System (EPS) for the coastal seas off Northern Norway is evaluated by comparing with high-frequency radar current speed estimates. The EPS is composed of 24 members for which the ocean current is not perturbed nor constrained but forced with an atmosphere ensemble. The ocean ensemble spread stems from (i) accumulated differences in wind-forcing history and (ii) constraints of sea surface temperature by data assimilation. The intention of the ensemble is to reflect the actual uncertainty in initial conditions, which are largely unknown in terms of mesoscale circulation. We find a low but pronounced predictive skill in surface currents along with a good statistic skill. Additionally, current speeds show deterioration of the validation metrics over the forecast range. Further, high-resolution wind forcing seems to provide better forecast skill in currents compared to lower resolution forcing. In general, the ensemble exhibits the ability to predict forecast uncertainty

An attempt to observe vertical land motion along the norwegian coast by CryoSat-2 and tide gauges

Present-day climate-change-related ice-melting induces elastic glacial isostatic adjustment (GIA) effects, while paleo-GIA effects describe the ongoing viscous response to the melting of late-Pleistocene ice sheets. The unloading initiated an uplift of the crust close to the centers of former ice sheets. Today, vertical land motion (VLM) rates in Fennoscandia reach values up to around 10 mm/year and are dominated by GIA. Uplift signals from GIA can be computed by solving the sea-level equation (SLE), S ˙ = N ˙ − U ˙ . All three quantities can also be determined from geodetic observations: relative sea-level variations ( S ˙ ) are observed by means of tide gauges, while rates of absolute sea-level change ( N ˙ ) can be observed by satellite altimetry; rates of VLM ( U ˙ ) can be determined by GPS (Global Positioning System). Based on the SLE, U ˙ can be derived by combining sea-surface measurements from satellite altimetry and relative sea-level records from tide gauges. In the present study, we have combined 7.5 years of CryoSat-2 satellite altimetry and tide-gauge data to estimate linear VLM rates at 20 tide gauges along the Norwegian coast. Thereby, we made use of monthly averaged tide-gauge data from PSMSL (Permanent Service for Mean Sea Level) and a high-frequency tide-gauge data set with 10-min sampling rate from NMA (Norwegian Mapping Authority). To validate our VLM estimates, we have compared them with the independent semi-empirical land-uplift model NKG2016LU_abs for the Nordic-Baltic region, which is based on GPS, levelling, and geodynamical modeling. Estimated VLM rates from 1 Hz CryoSat-2 and high-frequency tide-gauge data reflect well the amplitude of coastal VLM as provided by NKG2016LU_abs. We find a coastal average of 2.4 mm/year (average over all tide gauges), while NKG2016LU_abs suggests 2.8 mm/year; the spatial correlation is 0.58