Koprivnica i Hrvatsko proljeće

Tema ovog diplomskog rada je lokalna povijest grada Koprivnice na vrhuncu događanja koja su u hrvatskoj historiografiji i kolektivnoj memoriji nazvana «Hrvatsko proljeće.» Iz jezgre okupljene tada oko Ratka Alekse izniklo je nekoliko vrsnih novinara i umjetnika, a to je već dovoljno da se koprivničku '71. proglasi uspjehom.Drugo je pitanje da li je taj koprivnički uzlet bio dio «Hrvatskog proljeća» jer sa jezgrom toga pokreta ili bolje rečeno sa nekom od jezgara nije bio direktno povezan, a i ostali elementi u Koprivnici su nedostajali jer Matica i politički vrh čvrsto su držali uzde. Čini se kako «Susreti» postaju dio «Proljeća» tek u smislu da je nad nekime izvršena represija u doba kad se to radilo i drugdje. Na taj način Ratko Aleksa i «Susreti», Tomo Brinc i Savez omladine Koprivnice, kao i Ivo Čičin-Mašansker i njegov «Feferon» postaju jedan mali kamenčić u mozaiku hrvatskog nacionalnog pokreta, jer osim njih Koprivnica je izgleda mirovala. Slaba ili nikakva represija omogućila je i jedan ponovljeni «bljesak» u 1974. godini kada je gotovo nepromijenjena ekipa «Susreta» pod nazivom «Stalna interesna grupa mladih» održala trodnevnu akciju pod nazivom «Događanje grada Koprivnice u proširenim medijima», gdje je bila uključena izložba fotografija Vladimira Kostjuka, a posebno «bolan» bio je katalog pod nazivom «Simetrale grada Koprivnice». Akcija, a posebno katalog oštro su osuđeni od OK SK, ali ovaj put i Saveza omladine, a sad je napad bio direktno uperen u Ratka Aleksu i Marijana Špoljara. Osude su ovaj puta mnogo oštrije i direktnije, a u njima se spominje «duh 1971.», «moralne (ne)kvalitete autora akcije»

Military significance of Templars in the Crusades

Tema ovog rada vojnički je značaj i uloga vitezova templara u dugotrajnim križarskim pohodima na Levantu. Pregled njihova vojnog djelovanja i značaja je izrađen na temelju brojnih monografija i znanstvenih radova koji su se bavili vojnom stranom ove organizacije. Vojnička uloga templara, premda značajna i svrhovita ostajala je u sjeni brojnih misterija i raznih teorija koje su se izrodile oko templarskog imena. Obrađujući tematiku ovog rada, prvo ćemo se upoznati sa samom bojnom taktikom i organizacijom srednjovjekovnih vitezova i u odgovarajući kontekst smjestiti templare i ukratko se osvrnuti na njihovo osnivanje koje je nadilazilo granice vojnog zanimanja. Glavni dio rada koncentrirati će se na djelovanje vitezova templara u brojnim bitkama protiv Saracena i isticanje brojnih različitih, pa i oprečnih stavova više povjesničara koji na njihovu ulogu i značaj gledaju iz različitih perspektiva. Posebna pozornost bit će obraćena na vjersku komponentu koja je uzrokovala križarske ratove i njezin utjecaj na vojnu izvedbu sukobljenih strana. Pojava i jačanje vjerskog fanatizma kroz brojne se bitke i pohode pokazala bitnom manom onih koji su se u nj pouzdavali te je pokazala da vjerski motivirani ratnici nisu u mogućnosti usporediti se s profesionalnim vojnicima. Nemogućnost da se odbaci ili marginalizira uloga vjere u vojnim pohodima leži važan je razlog propasti križarskih pohoda i država na Levantu

The Renaissance art of war in the Croatian-Turkish wars

Pojam hrvatsko-turskih ratova odnosi se na sve sukobe s Osmanlijama u kojima su sudjelovali vojnici s hrvatskih područja. Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo s osmanskom prijetnjom po prvi puta se susrelo u vrijeme vladavine Ludovika I. (vladao 1342.-1382.), ali krvavi susreti s Osmanlijama nastavljeni su i bili su sve češći. Katastrofalan poraz kod Nikopolja 1396. godine bio je samo uvod u buduće sukobe koje će Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo morati proći, ali također je nagovijestio kraj srednjovjekovnog načina ratovanja i ubrzao evoluciju ugarsko-hrvatske vojske prema renesansnom vojnom umijeću. Osmanski upadi duboko u teritorij Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva pokazatelj su novih metoda ratovanja kojima se služi osmanska vojska. Prvi učinkovit otpor pružaju vojske pod vodstvom Janka Hunjadija koje svojom organizacijom i opremljenošću i dalje pokazuju pretežito srednjovjekovne osobine, ali u njima je sve primjetnije prodiranje renesansnih elemenata. Vrhunac renesansnosti u ratovima protiv Osmanlija bilo je razdoblje vladavine Matije Korvina. Osim što je Matija Korvin prvi vladar izvan Italije koji aktivno promiče humanistički svjetonazor, a u njegovo vrijeme renesansna obilježja gotovo su posve ovladala ratovanjem. Vrijeme Matije Korvina razdoblje je stabilnosti, uspješne obrane granica i preuzimanja inicijative. Renesansne strukture vojnog upravljanja po prvi put u značajnijoj su mjeri zastupljene i u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Plaćenička vojska glavni je nositelj vojnih aktivnosti i državne ekspanzije, vatreno oružje sve se masovnije koristi i uspostavljen je glomazan logistički aparat koji održvava ovaj sustav. Smrću Matije Korvina brzo se očituje nazadovanje. Plaćenici ne dobivaju plaću te postaju pljačkaši, a obrana granica sve više se prepušta lokalnim feudalcima. Slabljenje centralne vlasti onemogućuje učinkovito upravljanje obranom, a nemar i manjak profesionalizma rezultiraju katastrofom u Krbavskoj bitci 1493. godine. Od tada obrana hrvatskih i ugarskih granica u rukama je lokalnih feudalaca i namještenika; ne postoji jedinstveni otpor koji bi se Osmanlijama i njihovim saveznicima suprotstavio na strateškom planu. Osmanlije se ograničavaju na malene pljačkaške prodore ili napade s ograničenim ciljem, ali postupno savladavaju obranu. Razdoblje sultana Sulejmana vrijeme je novih masovnih turskih napada koje rezultira katastrofom na Mohaču. Mohačka bitka je katastrofalna u svojim razmjerima, ali je također prekretnica jer definitivno označava presjek sa srednjovjekovljem i početak primjene renesansnog znanja i metoda u ratovanju. Nakon Mohačke bitke ratovanje je obilježeno neobičnom spregom renesansne suvremenosti, srednjovjekovnih strukturnih zaostataka i lokalnih varijacija

The Renaissance art of war in the Croatian-Turkish wars

Pojam hrvatsko-turskih ratova odnosi se na sve sukobe s Osmanlijama u kojima su sudjelovali vojnici s hrvatskih područja. Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo s osmanskom prijetnjom po prvi puta se susrelo u vrijeme vladavine Ludovika I. (vladao 1342.-1382.), ali krvavi susreti s Osmanlijama nastavljeni su i bili su sve češći. Katastrofalan poraz kod Nikopolja 1396. godine bio je samo uvod u buduće sukobe koje će Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo morati proći, ali također je nagovijestio kraj srednjovjekovnog načina ratovanja i ubrzao evoluciju ugarsko-hrvatske vojske prema renesansnom vojnom umijeću. Osmanski upadi duboko u teritorij Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva pokazatelj su novih metoda ratovanja kojima se služi osmanska vojska. Prvi učinkovit otpor pružaju vojske pod vodstvom Janka Hunjadija koje svojom organizacijom i opremljenošću i dalje pokazuju pretežito srednjovjekovne osobine, ali u njima je sve primjetnije prodiranje renesansnih elemenata. Vrhunac renesansnosti u ratovima protiv Osmanlija bilo je razdoblje vladavine Matije Korvina. Osim što je Matija Korvin prvi vladar izvan Italije koji aktivno promiče humanistički svjetonazor, a u njegovo vrijeme renesansna obilježja gotovo su posve ovladala ratovanjem. Vrijeme Matije Korvina razdoblje je stabilnosti, uspješne obrane granica i preuzimanja inicijative. Renesansne strukture vojnog upravljanja po prvi put u značajnijoj su mjeri zastupljene i u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Plaćenička vojska glavni je nositelj vojnih aktivnosti i državne ekspanzije, vatreno oružje sve se masovnije koristi i uspostavljen je glomazan logistički aparat koji održvava ovaj sustav. Smrću Matije Korvina brzo se očituje nazadovanje. Plaćenici ne dobivaju plaću te postaju pljačkaši, a obrana granica sve više se prepušta lokalnim feudalcima. Slabljenje centralne vlasti onemogućuje učinkovito upravljanje obranom, a nemar i manjak profesionalizma rezultiraju katastrofom u Krbavskoj bitci 1493. godine. Od tada obrana hrvatskih i ugarskih granica u rukama je lokalnih feudalaca i namještenika; ne postoji jedinstveni otpor koji bi se Osmanlijama i njihovim saveznicima suprotstavio na strateškom planu. Osmanlije se ograničavaju na malene pljačkaške prodore ili napade s ograničenim ciljem, ali postupno savladavaju obranu. Razdoblje sultana Sulejmana vrijeme je novih masovnih turskih napada koje rezultira katastrofom na Mohaču. Mohačka bitka je katastrofalna u svojim razmjerima, ali je također prekretnica jer definitivno označava presjek sa srednjovjekovljem i početak primjene renesansnog znanja i metoda u ratovanju. Nakon Mohačke bitke ratovanje je obilježeno neobičnom spregom renesansne suvremenosti, srednjovjekovnih strukturnih zaostataka i lokalnih varijacija

Agregatni sastav karbonatnih černozema Južnog Banata

In order to estimate the aggregate composition of carbonate loamy chernozems on the loess of South Banat, utilized as cultivated and pasture, fractionation was performed of individual categories of structural aggregates according to their size and also the determination of structure coefficient, mean weight diameter and geometric mean diameter of the dry structural aggregates. Laboratory analyses involved soil samples of the humus, i.e. arable (0-20-30 cm) and subarable horizons (20-40 and 40-60 cm) from 24 profiles of cultivated land and the samples of surface (0-20-30 cm) and subsurface layers (20-40 and 40-60 cm) of the humus horizons of 4 pasture profiles. The results of the investigations showed that beside favorable, mainly crumby-beady structure there appeared also significant differences in aggregate composition, both between various profiles, in dependence on the utilization mode of the soil, and between various depth zones of the humus horizon. The content of agronomical most valuable aggregates fraction (0.25-10 mm) in all depth zones of the humus horizon of the investigated profiles is >60%, which is, according to the classification by ŠEIN et al. (2001), a characteristic of good-structured soil. According to the values of structure coefficient and the mentioned classification, the cultivated soil profiles (1.5-2.42) show good, and those from pasture (1.15-1.70) satisfactory structure. In cultivated soil profiles, mean weight diameter and geometric mean diameter of the dry aggregates is significantly higher than in those from the pasture, and when they are larger, the structure of the soil is better and vice versa. .U cilju ocene agregatnog sastava karbonatnih ilovastih černozema na lesu Južnog Banata, pri njivskom i pašnjačkom načinu korišćenja, izvršeno je frakcionisanje pojedinih kategorija strukturnih agregata prema njihovoj veličini i određivanje koeficijenta strukturnosti, srednjeg masenog i srednjeg geometrijskog dijametra strukturnih agregata. Laboratorijskim analizama obuhvaćeni su zemljišni uzorci humusnog, odnosno oraničnog (0-20-30 cm) i podoraničnog horizonta (20-40 i 40-60 cm) iz 24 njivska profila i uzorci površinske (0-20-30 cm) i podpovršinskih proba (20-40 i 40-60 cm) humusnog horizonta iz 4 pašnjačka profila. Rezultati istraživanja pokazali su da pored povoljne, pretežno mrvičasto-graškaste strukture postoje i znatne razlike u agregatnom sastavu kako među raznim profilima, u zavisnosti od načina korišćenja zemljišta, tako i u raznim dubinskim zonama humusnog horizonta. Sadržaj agronomski najpovoljnijih agregata (0.5-10 mm) u svim dubinskim zonama humusnog horizonta istraženih profila je > 60%, što je, prema klasifikaciji Šein-a et al. (2001), karakteristika zemljišta dobre strukture. Prema vrednostima koeficijenta strukturnosti i navedenoj klasifikaciji njivski profili (1.5-2.42) pokazuju dobru, a pašnjački (1.15-1.70) zadovoljavajuću strukturnost. U njivskim profilima prosečni maseni i geometrijski prečnik agregata znatno je veći nego u pašnjačkim, a kada su njihove vrednosti veće struktura zemljišta je bolja i obratno.

Surgical treatment of intradiploic epidermoid cyst treated as depression

Introduction. Extradural intradiploic epidermoid cysts are rare, representing less than 0.25% of all primary intracranial tumors. They can be neurologically silent and can only present psychiatric symptoms like depression, cognitive or personality changes. Case Outline. A 68-year-old male with two year long history of depressive mood, lack of motivation, helplessness, hopelessness and poor response to antidepressive drug therapy was described. CT scan showed a well-defined mass in the parietal scalp with destruction of the scull. He underwent intracranial tumor resection. Surgical resection and cranioplasty were performed. Pathology confirmed intradiploic epidermoid cyst. Conclusion. Total removal of these cysts and repeated washing of the cavity with 0.9 % saline may prevent recurrence and aseptic meningitis and may improve mental state of the patient. We also emphasize the need for neuroimaging studies in a patient with atypical changes in mental status, even without neurological signs or symptoms

Heat transfer enhancement through pcm thermal storage by use of copper fins

Enhancement of heat transfer over a cylinder shaped thermal energy storage filled by paraffin E53 by use of longitudinal rectangular copper fins was analyzed. The thermo-physical features of the storage material are determined in separate experiments and implemented to FLUENT software over user defined function. Advanced thermal storage geometry comprehension and optimization required introduction of a parameter suitable for the analysis of heat transfer enhancement, so the ratio of heat transfer surfaces as a factor was proposed and applied. It is revealed that increase of the ratio of heat transfer surfaces leads to the decrease of melting time and vice versa. Numerical analysis, employing the 3-D model built in Ansys software, observed storage reservoir geometries with variable number of longitudinal fins. The adjusted set of boundary conditions was carried out and both written in C language and implemented over user defined function in order to define variable heat flux along the height of the heater. The comparison of acquired numerical and experimental results showed a strong correlation. Experimental validation of numerical results was done on the real thermal energy storage apparatus

Heat transfer enhancement through pcm thermal storage by use of copper fins

Enhancement of heat transfer over a cylinder shaped thermal energy storage filled by paraffin E53 by use of longitudinal rectangular copper fins was analyzed. The thermo-physical features of the storage material are determined in separate experiments and implemented to FLUENT software over user defined function. Advanced thermal storage geometry comprehension and optimization required introduction of a parameter suitable for the analysis of heat transfer enhancement, so the ratio of heat transfer surfaces as a factor was proposed and applied. It is revealed that increase of the ratio of heat transfer surfaces leads to the decrease of melting time and vice versa. Numerical analysis, employing the 3-D model built in Ansys software, observed storage reservoir geometries with variable number of longitudinal fins. The adjusted set of boundary conditions was carried out and both written in C language and implemented over user defined function in order to define variable heat flux along the height of the heater. The comparison of acquired numerical and experimental results showed a strong correlation. Experimental validation of numerical results was done on the real thermal energy storage apparatus