Representation of movement in the artistic expression of preschool-aged children

Cilj provedenog istraživanja bio je procijeniti razinu dječje sposobnosti prikazivanja pokreta s obzirom na dob djeteta, zainteresiranost, koncentriranost djece pri prikazu onog sporta/aktivnosti/pokreta kojeg izvodi model istog spola i njegove crtačke sposobnosti s tradicionalnim likovnim sredstvom (olovkom) na papiru. Uzorak istraživanja sastojao se od 30 djece u dobi od 4 do 7 godina. Istraživanje je provedeno u tri odgojne skupine kroz 4 radna dana. Djeca su bila podijeljena u manje skupine prilikom prikupljanja radova. Djeca su prikazivala motiv ritmičke gimnastike i rukometa s naglaskom na prikazu pokreta. Odabrani radovi su analizirani i uspoređeni s obzirom na postavljene hipoteze. Dobiveni rezultati su u većini slučajeva djelomično ili u potpunosti potvrdili sve hipoteze.The goal of this research was to evaluate the level of children's ability to portray motion on paper bearing in mind their age, interest and their focus while showing sport activity and motion using pencil. This research was based on experiences of thirty children from ages 4-7. The research was done in three educational groups and throughout the period of four working days. While collecting the works, children were divided into smaller groups. The children were portraying the motive of rhythmic gymnastics and handball with emphasis on the motion portrayal. Selected works were analyzed and compared on the basis of the given hypothesis. Given results partly or entirely confirmed the hypothesis

Učestalost ozljeda i kvaliteta života kod rekreativnog bavljenja sportom

Rekreativno bavljenje sportom obuhvaca sve vrste aktivnosti u slobodno vrijeme covjeka koje doprinosi razvoju stvaralackog potencijala, zdravlja, životnog optimizma, zadovoljstva i kvalitete života covjeka. Brojne ozljede, problematika lokomotornog sustav te njihova lokacija, kao i ozbiljnost njihovih posljedica pratioci su svih sportskih dogadanja i sporta opcenito te ljudi koji se njime bave, ukljucujuci i rekreativno bavljenje sportom. Cilj ovog rada bio je utvrditi ucestalost ozljeda i ispitati kvalitetu života osoba koje se rekreativno bave „crossfitom“ i rukometom. Ukupno je bilo 60 ispitanika, po 30 u svakoj skupini. Prikupljeni su podaci o ucestalosti i obilježjima ozljeda te je procijenjena njihova kvaliteta života pomocu WHOQOL-BREF upitnika. Dobiveni rezultati upucuju da je gotovo polovica ispitanika u obje skupine imala ozljedu u protekle dvije godine, iako u ucestalosti javljanja ozljeda nema razlika izmedu skupina. Kvaliteta života u svim mjerenim domenama pokazala je zadovoljavajuce vrijednosti kod obje skupine rekreativaca, pri cemu su osobe koje treniraju crossfit u prosjeku zadovoljnije svojim tjelesnim zdravljem. Rješavanje stresa i druženje navodi se kao glavni motivator sudjelovanja u rekreaciji. Neredovito istezanje prije i nakon treninga, može biti rizican faktor koji doprinosi relativno visokoj ucestalosti javljanja ozljeda kod ovih skupina. Možemo zakljuciti da su ispitanici koji se rekreativno bave s ova dva sporta u prosjeku zadovoljni svojom kvalitetom života i zdravljem te usprkos pojavnosti ozljeda kod nekih ispitanika, doživljavaju sport kao dobar nacin nošenja sa stresom i prilikom za druženje s drugima. Uzimajuci u obzir ogranicenja koja proizlaze iz uzorka, ovaj rad daje uvid u neke aspekte rekreativnog bavljenja sportom te kvalitete života pojedinca koji su u njega uključeni

RETROSPECTIVE ANALYSIS ABOUT THE INJURIES IN KINESIOLOGY STUDENTS – COMPARISON OF TWO STUDY PROGRAMS

Glavni cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postoji li razlika u učestalosti i specifičnosti ozljeđivanja studenata Kineziološkog fakulteta koji su studirali prema starom (integriranom četverogodišnjem) i onih koji studiraju prema novom petogodišnjem (3+2) programu studija. Istraživanje je provedeno na uzorku od 77 ispitanika (36 studentica i 41 studenta) Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji studiraju prema novom, petogodišnjem programu studija. Studenti su na kraju osmog semestra ispunili posebni anketni upitnik. Njihovi su rezultati uspoređeni s onima dobivenim na studentima koji su studirali prema starom studijskom programu. Prema rezultatima, učestalost ozljeđivanja studenata Kineziološkog fakulteta koji su studirali prema novom ili starom programu studija vrlo je visoka. U prosjeku svaki se anketirani student ozlijedio barem jedan put u četiri godine studija. Pri tome prevladavaju ozljede zglobova, pogotovo donjih ekstremiteta, a studenti se češće ozljeđuju od studentica. Distribucija ozljeda po godinama studija kod studenata koji su studirali prema starom ili prema novom programu studija vrlo je slična, a rizik ozljeđivanja se u obama generacijama znatno smanjuje tek na četvrtoj godini, što je najvjerojatnije odraz smanjenja broja obveznih praktičnih predmeta. Uvođenje novog programa, dovelo je do znatnog smanjenja rizika ozljeđivanja studenata na sportskoj gimnastici uz istovremeno povećanje rizika ozljeđivanja na rukometu. Osim toga, ozljede koje su pretrpjeli studenti novije generacije lakše su naravi te znatno ne utjeću na tijek njihova studiranja. Nadalje, studenti novije generacije u većem se omjeru ozljeđuju na nastavi, dok su se oni koji su studirali prema starom programu češće ozljeđivali tijekom samostalnog pripremanja ispita. Dva puta dokazana visoka učestalost ozljeđivanja studenata Kineziološkog fakulteta ukazuje na potrebu za uvođenjem određenih promjena u novom programu studija (3+2). U tom smislu vrijedilo bi pokušati sa dodatnim smanjenjem broja studenata po grupi, pogotovo na vježbama, kada se studenti najčešće i ozljeđuju. Osim toga, dodatno povećanje broja predavaonica i sportskih dvorana (terena), u smislu jutarnjeg rasporeda nastave moglo bi spriječiti nakupljanje umora tijekom dugih radnih dana te indirektno smanjiti utjecaj umora na mogućnost ozljede studenataThe main goal of this study was to search for possible differences in frequency and specificity of injuries between the Kinesiology students who attended the Faculty of Kinesiology, University of Zagreb according to the old study program (4 years), and those who are attending the new study program (5 years). The sample was composed of 77 students (36 female and 41 male) attending the new study program, who were compared to the previously studied sample. They filled up a questionnaire at the end of their eight semester. Their results where than compared with those of the students who attended the old study program. The results showed a high injury rate in both samples. In average, every examinee suffered at least one injury during his/her study. Mostly, they injured their lower extremities, and the male students where injured more often. The injury risk in both generations decreased only in the 4th study year, probably because of less compulsory practical subjects. The implementation of the new study program resulted in a biggest injury risk during team handball, and smaller risk during sport gymnastics. Besides, the injuries sustained by the students who attended the new study program, were less serious with much lower implications for the regularity of their study. Further, numerous students attending the new study program suffered an injury during the classes, while the ones attending the old study program where mostly injured when preparing the exam. Since the injury rate was very high in both groups, there is a need to introduce some changes in the new study program in order to decrease the injury risk of Kinesiology students. An additional reduction in number of students per group, especially for the practical classes, may be helpful. Besides, a bigger number of classrooms as well as sport halls may implicate a morning schedule, giving the students more time to rest before their afternoon practice, eventually leading to a smaller number of injuries due to fatigu

Učenje igara s razumijevanjem i suradničko učenje: može li njihova hibridizacija povećati motivacijsku klimu na satima Tjelesne i zdravstvene kulture?

The present study examines the evolution of Motivational Climate among Physical Education students through the hybridization of Cooperative Learning and the Teaching Games for Understanding model in a handball didactic unit. A sample of 96 students, whose average age was fifteen, were divided into an experimental group of 31 students and a control group of 65 students. The Motivational Climate evolution promoted by the hybrid model (experimental group) was compared with the results obtained through a traditional learning approach (control group). The results show differences in the Task-involvement scale, (Effort/ Improvement and Important Role subscales), and in the Ego-involvement scale (Unequal Recognition subscale). In conclusion, in accordance with the results obtained by similar research on other sports, significant differences were found between the two scales with regard to the perceived motivational climate.Rad istražuje razvoj motivacijske klime među učenicima na satima Tjelesne i zdravstvene kulture putem hibridizacije suradničkog učenja i modela učenja igara s razumijevanjem u kontekstu nastavne jedinice posvećene rukometu. Uzorak od 96 učenika prosječne dobi od 15 godina podijeljen je u eksperimentalnu (31 učenik) i kontrolnu skupinu (65 učenika). Razvoj motivacijske klime potaknut hibridnim modelom (eksperimentalna skupina) uspoređen je s rezultatima dobivenim s pomoću tradicionalnog pristupa učenju (kontrolna skupina). Rezultati upućuju na razlike između skale za mjerenje usmjerenosti na zadatak (podskale trud/napredak i važnost uloge) i skale za mjerenje usmjerenosti na ego (podskala nejednakog priznavanja). Otkrivene su značajne razlike među dvjema skalama na polju doživljene motivacijske klime, što je u skladu s rezultatima koje su slična istraživanja dobila analizirajući druge sportove

Utjecaj programa mini rukometa i nastave tjelesne i zdravstvene kulture na promjene motoričkih sposobnosti učenika mlađe školske dobi

The research was carried out on a sample of 48 second-grade male pupils of primary school, divided into an experimental (21 pupils) and a control group (27 pupils). The chronological age of the pupils was eight years. Nine variables were used to assess basic motor abilities: maximum speed in 10m sprint (SPR10M) and 20m sprint (SPR20M), the horizontal jump (MFESDM), sit ups (TRB30S), back extensions (LEĐ30S), the front plank (UPPRED), the figure of eight with a bend (MAGOSS), zigzag run (MAGSLA), and the figure of a star without the ball (ZVIBLO). In a three-month period, the experimental group participated in a total of 36 mini-handball practice periods, whereas the control group had a total of 36 PE class periods. There was no significant difference between the measured initial states of the boys in the experimental and the boys in the control group (λ=0.24 and p=0.44), suggesting that both groups had a similar starting position.     The analysis of the experimental group data showed a statistically significant difference in the arithmetic means of the initial and the final measurements for the following basic motor ability variables: maximum speed in 20m sprint (SPR20M), sit ups (TRB30S), back extensions (LED30S), the front plank (UPPRED), and the figure of eight with a bend (MAGOSS). The analysis of the control group data showed a statistically significant difference in the arithmetic means of the initial and the final measurements only in case of the front plank variable (UPPRED). The analysis of differences between the results of boys in the control and the experimental group in basic motor ability tests carried out using discriminate analysis (λ=0.74 and p=0.01) clearly showed that the experimental mini-handball programme produced much more significant effects on basic motor ability indicators than the physical education programme in the control group.The results of this study should be taken with caution due to the small sample size used in the study.  Istraživanje je provedeno na uzorku od 48 učenika eksperimentalne skupine (21 učenik) i kontrolne skupine (27 učenika) drugog razreda osnovne škole, kronološke dobi od 8 godina. Za procjenu temeljnih motoričkih sposobnosti korišteno je devet varijabli: maksimalna brzina trčanja na 10 (SPR10M) i 20 (SPR20M) metara, skok u dalj s mjesta (MFESDM), podizanje trupa iz ležanja do sjeda (TRB30S), zakloni trupa (LEĐ30S), izdržaj u uporu prednjem (UPPRED), osmica sa sagibanjem (MAGOSS), kretanje u slalomu (MAGSLA), zvjezdasto kretanje bez lopte (ZVIBLO). Tijekom tromjesečnog rada eksperimentalna skupina imala je ukupno 36 sati programa mini rukometa, a kontrolna skupina 36 sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Nije utvrđena razlika između dječaka eksperimentalne i kontrolne skupine u inicijalnom stanju (λ=0,24 i p=0,44), što pokazuje da dvije skupine ispitanika startaju sa sličnom razinom početnih rezultata. Na temelju dobivenih rezultata u eksperimentalnoj skupini može se zaključiti kako postoji statistički značajna razlika u aritmetičkim sredinama između inicijalnog i finalnog provjeravanja u varijablama temeljnih motoričkih sposobnosti dječaka i to: za maksimalnu brzina trčanja na 20 metara (SPR20M), podizanje trupa iz ležanja do sjeda (TRB30S), zaklon trupa (LED30S), upor prednji (UPPRED), osmicu sa sagibanjem (MAGOSS). Na temelju dobivenih rezultata u kontrolnoj skupini može se zaključiti kako postoji statistički značajna razlika u aritmetičkim sredinama između inicijalnog i finalnog provjeravanja dječaka samo u varijabli upor prednji (UPPRED). Analiza razlika između dječaka kontrolne i eksperimentalne skupine u testovima za procjenu temeljnih motoričkih sposobnosti u finalnom stanju, dobivena diskriminacijskom analizom (λ=0,74 i p=0,01), definitivno pokazuje da je eksperimentalni programa mini rukometa proizveo puno značajnije učinke u pokazateljima temeljnih motoričkih sposobnosti od kontrolnog programa nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Dobivene razlike, odnosno učinke pod utjecajem programiranog treninga mini rukometa, treba uzeti s određenom rezervom jer je stupanj generalizacije ograničen zbog relativno malog uzorka ispitanika iz jedne rukometne populacij

Kinesiological leisure activities of pupils of the Našice county

Život u dobu procvata tehnologije donosi mnoge prednosti, ali i nedostatke. Zbog sedentarnog načina života ljudsko tijelo zahvatilo je niz bolesti. Oni koji će najviše patiti su djeca i mladi koji su u procesu mentalnog i tjelesnog rasta i razvoja. Nedovoljno kretanje djece i mladih negativno utječe na antroploški sustav i zdravlje općenito. Brojna istraživanja ukazuju da je tjelesna aktivnost jedan od glavnih sredstava u borbi za zdrav i kvalitetan život. Današnja djeca često svoje slobodno vrijeme provode pred televizijom, računalom ili mobitelom. Jedan od razloga je neprisutnost roditelja radi poslovnih obveza. Cilj ovog diplomskog rada bio je otkriti koliko su učenici tjelesno angažirani, kojim se aktivnostima bave u slobodno vrijeme, zašto te kakvi su im stavovi prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Za potrebe istraživanja uključen je uzorak od 91 učenika, trećih i četvrtih razreda osnovnih škola Našičke regije. Ukupni broj učenika podijeljen je na dva subuzorka, u prvom je njih 33 iz grada Našica (15 učenika i 18 učenica), a u drugi subuzorak činilo je 58 učenika (27 učenika i 31 učenica) iz dva ruralna područja u okolici Našica. Rezultati istraživanja pokazali su kako su učenici trećih i četvrtih razreda zadovoljavajuće tjelesno angažirani. Očaravajući je podatak da se više od 90% učenika bave tjelesnom aktivnošću ili sportom te nisu uočene razlike s obzirom na mjesto stanovanja. Najčešće se u svoje slobodno vrijeme bave sportom od čega se izdvaja nogomet, rolanje, trčanje i tenis. I jedan i drugi subuzorak slobodno vrijeme provodi pred televizijom ili računalom 1, 2 sata dnevno. Urbana sredina najčešće se bavi tjelesnom aktivnošću ili sportom zbog zabave i zdravlja, dok se ruralna sredina izjasnila da je razlog zdravlje i druženje s prijateljima. Bitan podatak govori kako se većina učenika urbane i ruralne sredine bavi tjelesnom aktivnošću svaki dan ili 2-3 puta tjedno. Od iznimne je važnosti i učenička svijest o važnosti tjelesne aktivnosti koju smatra više od 80% učenika bez uočenih razlika s obzirom na mjesto stanovanja. Stavovi prema tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi su pozitivni . Većina učenika smatra da imaju premalo sati tjelesne i zdravstvene kulture te da bi tjelesna i zdravstvena kultura trebala biti svaki dan. Kao najčešću aktivnost koju bi htjeli da se odvija u školi naveli su nogomet. Od ostalih aktivnosti, učenici urbane sredine češće navode odbojku i tenis, za razliku od učenika ruralne sredine koji navode plivanje i taekwondo.Life in the era of technology boom brings many advantages but also, disadvantages. Because of the sedentary lifestyle, the human body got infected with a number of diseases. Those who will suffer the most are children and young people who are in the process of mental and physical growth and development. Not enough of the physical movement of children and adolescents negatively affects the anthropological system and health in general. Numerous studies indicate that physical activity is one of the main factors in fighting for a healthy and quality life. Today's children often spend their free time in front of a television, computer or mobile phone. One of the reasons is the absence of parents do to business obligations. The aim of this thesis was to find out how much the students are physically engaged, what they are doing in their free time, why are they doing that and what are their attitudes towards physical and health culture. For the research, a sample of 91 students is identified, both in Grade 3 and in Grade 4 of elementary schools in the region of Našice. The total number of pupils was divided into two sub-classes, in the first one 33 students from Našice (15 male and 18 female) and 58 students (27 male and 31 female) from two rural areas around Našice. The results of the research showed that physical engagement of pupils in Grade 3 and in Grade 4 is satisfactory. It is fascinating that more than 90% of students are engaged in physical activities or sports and there are no differences with respect to their place of residence. Most often, they spend their free time playing sports out of which football, roller-skating, running and tennis stand out. Both samples of students are spending their free time watching television or using a computer between one and two hours a day. The students in urban areas are mostly engaged in physical activities or sports for entertainment and health, whereas the pupils in rural areas said that the reason for physical activities is because of health and socializing with friends. Essential data suggests that most of the urban and rural students are engaged in physical activities every day or 2-3 times a week. Of great importance is the student's awareness of the importance of physical activity, which is known by more than 80% of the students without any observed differences with regard to the place of residence. Attitudes toward Physical education are positive. Most students consider that they don’t have enough hours dedicated to Physical education and that is should be present in everyday life in school. Soccer is considered to be one of the activities pupils would like to present in school lessons. Out of other activities, urban students most often mention volleyball and tennis, as opposed to rural students who mention swim and taekwondo

Implementation of certain aims of health education i lower primary school instruction

Tjelesno i psihičko zdravlje vrlo je važno za kvalitetan i ispunjen život. Zbog toga je važno još u najranijoj dobi usaditi potrebu za zdravim načinom života. Zdravstveni je odgoj prisutan u hrvatskom školstvu, a provodi se u sklopu drugih nastavnih predmeta. U ovom su radu prikazane prehrambene navike, higijenske navike i navike tjelesne aktivnosti 43 učenika trećih i četvrtih razreda osnovne škole te izvor informacija o istima koji su prikupljeni putem anketnih upitnika. Pretpostavilo se da učenici imaju pozitivne prehrambene navike, pozitivne higijenske navike i pozitivne navike tjelesne aktivnosti. Istraživanje je pokazalo da učenici imaju razvijene pozitivne navike kako prema prehrani, tako prema higijeni te prema tjelesnoj aktivnosti.Physical and mental health is of great importance for a quality and fullfilled life and that is why it is important to instill the urge for a healthy lifestyle from the earliest ages. Health education is taught in Croatian schools through other school subjects. This study shows dietary habits, hygienic habits and habits of physical activity of 43 pupils from third and fourth grades of a primary school and the source of information on a healthy diet, hygiene and physical activity which were gathered through sutvey questionnaires. It was assumed that the pupils have positive dietary habits, positive hygienic habits and positive habits of physical activity. The research has shown that the pupils have positive habits towards diet, hygiene and physical activity

Handball school in Požega - possibilities and suggestions concerning the establishment and development

Glavni cilj ovog diplomskog rada je istražiti utjecaj rukometne tradicije koja je godinama bila na zavidnoj razini u gradu Požegi te razloge zbog kojih je ženski rukometni klub prestao djelovati. Pokušat će se utvrditi važnost ponovnog pokretanja ženskog rukometnog kluba u Požegi, pravni, materijalni i tehnički uvjeti kao i važnost stručnog kadra za kvalitetno funkcioniranje kluba te podizanje razine kvalitete i broja djevojčica koje pohađaju školu rukometa, uz napominjanje svih prilika, prijetnji, snaga i slabosti koji se nalaze na putu prema ponovnom oživljavanju ženskog rukometa u Požegi, kao i načine najefikasnije promocije i prezentacije kluba.The main goal of this graduate thesis is to research the impact of handball tradition, which has been on an envious level for many years in the city of Požega,as well as the reasons why the female handball team doesn’t exist anymore. The importance of reviving the female handball team in Požega, law material and the technical conditions as well as the importance of the expert cadre for the good functioning of the club and raising the quality level and the number of girls attending the handball school, with mentioning all the opportunities, threats, strengths and weaknesses on the path to revival of the Požega female handball team, and the ways of the most efficient promotiom and presentation of the club