Development of movement and rhythm in children of younger school-age

Tema ovog diplomskog rada je razvoj pokreta i ritma kod učenika mlađe školske dobi. Kroz izvannastavne aktivnosti temeljene na pokretu i ritmu, uz podršku učitelja i roditelja, doprinosi se razvoju fizičkih, kognitivnih, društvenih i emocionalnih sposobnosti djece. Cilj rada bio je istražiti doprinos izvannastavnih aktivnosti, posebice onih temeljenih na razvoju pokreta i ritma, na motoričke i kognitivne sposobnosti učenika mlađe školske dobi. Intervjuiranjem učiteljica razredne nastave koje vode izvannastavne aktivnosti poput ritmike, prikupljena su njihova iskustva u radu s učenicima te je stečen uvid u način na koje takve aktivnosti doprinose razvoju pokreta i ritma. Istraživanje je provedeno u četiri osnovne škole u gradu Vukovaru, jednoj područnoj školi u naselju Petrovci i tri osnovne škole u Vinkovcima. Podaci su prikupljeni metodom intervjua, a istraživački instrument bio je unaprijed pripremljeni protokol s otvorenim pitanjima. Dobiveni podaci analizirani su kvalitativnom metodom. Rezultati istraživanja ukazuju na značajan doprinos ritmičkih, gimnastičkih i folklornih aktivnosti razvoju koordinacije, ravnoteže, emocionalnih sposobnosti i osjećaja povezanosti kod učenika. Rezultati također potvrđuju važnost izvannastavnih aktivnosti temeljenih na pokretu i ritmu u cjelovitom razvoju učenika mlađe školske dobi.The topic of this thesis is the development of movement and rhythm in students of younger school age. Extracurricular activities based on movement and rhythm, supported by teachers and parents, contribute to development of children's physical, cognitive, social, and emotional abilities. The aim of this thesis was to explore the contribution of extracurricular activities, especially those focused on movement and rhythm, to the development of motor and cognitive abilities in younger school age students. By interviewing primary school teachers who lead extracurricular activities such as rhythmic activities and gymnastics, we collected their experiences and gained insight into how these activities support the development of movement and rhythm. The research was conducted in four primary schools in the city of Vukovar, one district primary school in Petrovci, and three primary schools in the area of the city of Vinkovci. The data were collected through interviews using a pre-designed protocol with open-ended questions and were analyzed using a qualitative method. The findings indicate a significant contribution of rhythmic, gymnastic and folklore activities to the development of coordination, balance, emotional skills and a sense of connection among students. They also confirmed the importance of movement- and rhythm-based extracurricular activities in the holistic development of younger school-age students

Works of Piet Mondrian as Stimulus for Learning Colors and Shapes in Early Childhood

Ovaj završni rad je imao za cilj istražiti mogućnosti i prednosti korištenja djela Pieta Mondriana kao poticaja za učenje boja i oblika u razdoblju ranog djetinjstva, a poseban naglasak stavljen je na njihovu primjenu u vizualno-likovnom odgoju i obrazovanju predškolske djece. Teorijska polazišta rada temelje se na suvremenim spoznajama o razvoju vizualne percepcije; važnosti likovnog izražavanja, prikazana kroz sposobnost razlikovanja boja i oblika te ulozi umjetnosti u cjelovitom razvoju djeteta. Ove spoznaje predstavljaju ključne aspekte ranog kognitivnog razvoja i povezane su s kasnijim uspjehom u području matematike, jezika i kreativnog izražavanja. Mondrianova umjetnost i umjetnička filozofija neoplasticizam, koja se temelji na uporabi primarnih boja, ravnih crnih linija i geometrijskih oblika, pruža jasan, strukturiran i vizualno privlačan okvir za učenje kroz igru i likovno stvaralaštvo. Iz analize relevantne literature i primjera iz prakse proizašle su najvažnije spoznaje koje pokazuju da aktivnosti inspirirane Mondrianovim djelima značajno doprinose razvoju vizualne percepcije, preciznosti u razlikovanju boja i oblika te potiču kreativnost i logičko razmišljanje kod djece. Ona su izuzetno prikladna za predškolski odgoj zbog svoje jednostavnosti i jasnoće. Naglašena je važnost praktičnih aktivnosti i igre, kroz koje djeca spontano usvajaju temeljne pojmove iz likovne umjetnosti, ali i matematike, razvijajući pritom apstraktno mišljenje, analizu i sintezu. Rezultati istraživanja i evaluacije didaktičkih pristupa ukazuju na to da djeca koja sudjeluju u likovnim i interdisciplinarnim aktivnostima inspiriranim Mondrianovom umjetnošću brže usvajaju osnovne pojmove iz područja boja i oblika, lakše razvijaju prostornu orijentaciju te pokazuju veći interes za likovno izražavanje. Usporedba Mondrianove umjetnosti s djelima drugih predstavnika geometrijske apstrakcije pokazala je da su njegova djela vizualno pristupačnija i lakše razumljiva djeci predškolske dobi. Mondrianov pristup omogućuje integraciju likovne i matematičke pismenosti, a interdisciplinarne aktivnosti dodatno obogaćuju odgojno-obrazovni proces. Zaključci rada potvrđuju vrijednost integriranja Mondrianove umjetnosti u predškolski odgojno-obrazovni proces, kao i potrebu za razvojem novih didaktičkih materijala i metoda koji će djeci omogućiti cjelovito i kreativno učenje kroz iskustvo, igru i umjetnost.This final paper aimed to explore the possibilities and advantages of using the works of Piet Mondrian as an incentive for learning colors and shapes in early childhood, with a special emphasis on their application in visual-art education and preschool education. The theoretical foundations of the paper are based on contemporary knowledge about the development of visual perception; the importance of artistic expression, demonstrated through the ability to distinguish colors and shapes, and the role of art in the comprehensive development of the child. These insights represent key aspects of early cognitive development and are linked to later success in the fields of mathematics, language, and creative expression. Mondrian's art and the artistic philosophy of neoplasticism, which is based on the use of primary colors, straight black lines, and geometric shapes, provide a clear, structured, and visually appealing framework for learning through play and artistic creation. From the analysis of relevant literature and practical examples, the most important findings emerged, showing that activities inspired by Mondrian's works significantly contribute to the development of visual perception, accuracy in distinguishing colors and shapes, and stimulate creativity and logical thinking in children. They are extremely suitable for preschool education due to their simplicity and clarity. The importance of practical activities and play is emphasized, through which children spontaneously acquire fundamental concepts from visual arts, but also mathematics, developing abstract thinking, analysis, and synthesis. Research results and evaluation of didactic approaches indicate that children participating in visual and interdisciplinary activities inspired by Mondrian's art acquire basic concepts in the areas of colors and shapes faster, develop spatial orientation more easily, and show greater interest in artistic expression. A comparison of Mondrian's art with the works of other representatives of geometric abstraction showed that his works are visually more accessible and easier to understand for preschool children. Mondrian's approach enables the integration of visual and mathematical literacy, and interdisciplinary activities further enrich the educational process. The conclusions of the paper confirm the value of integrating Mondrian's art into the preschool educational process, as well as the need for the development of new didactic materials and methods that will enable children to learn comprehensively and creatively through experience, play, and art

Analysis of the Characteristics of Artwork and Individualised Approach to the Student

Ovaj diplomski rad bavi se istraživanjem utjecaja individualiziranog pristupa u nastavi Likovne kulture na motivaciju, kreativnost i kvalitetu likovnih radova učenika trećih razreda osnovne škole. Individualizirani pristup pritom uključuje prilagodbu sadržaja, slobodu izbora materijala i tehnike, te dodatnu podršku učitelja. Osim utjecaja na učenike, istraživanje je obuhvatilo i ispitivanje stavova učitelja o primjeni individualiziranih strategija u praksi. U teorijskom dijelu rada obrađeni su temeljni pojmovi vezani uz razvoj dječjeg likovnog izraza, značaj Likovne kulture za cjeloviti razvoj djeteta, uloga učitelja u likovnom odgoju te načela individualizacije. Poseban naglasak stavljen je na važnost prepoznavanja i uvažavanja individualnih razlika među učenicima, što se u praksi očituje kroz fleksibilnije nastavne metode i sadržaje. Empirijski dio istraživanja proveden je u dva paralelna treća razreda osnovne škole. U jednom razredu nastava je održana na uobičajen način, dok je u drugom primijenjen individualizirani pristup. Istraživanje se temeljilo na sadržajno-formalnoj analizi obilježja likovnih radova, evaluacijskim listićima učenika te anketi za učitelje. Ukupno je prikupljeno i analizirano 29 učeničkih radova. Rezultati pokazuju da učenici kojima je omogućena sloboda izbora likovne tehnike te pružena dodatna podrška pokazali su više detalja i osobnog izraza, dok su radovi učenika bez individualiziranog pristupa češće bili šablonski. Evaluacijskim listićima učenici su iskazali pozitivne reakcije na individualizirani pristup, iako neki preferiraju strukturirane upute. Učiteljice prepoznaju vrijednost ovog pristupa, ali ističu prepreke u njegovoj provedbi, a posebice nedostatak vremena i velik broj učenika u razredima. Zaključno, rezultati ovog rada ukazuju na to da primjena individualiziranog pristupa u nastavi Likovne kulture potiče izražajnije i osobnije učeničke radove, povećava motivaciju učenika te otvara prostor za suvremenije poučavanje usmjereno na učenika. Naime, kako je i u relevantnoj literaturi navedeno, učinkovita i kreativna nastava temelji se na ravnoteži između metodičkog pristupa učitelja i samostalnog izražavanja učenika, pri čemu je uloga učitelja ključna za osobni razvoj svakog učenika.This thesis explores the impact of an individualized approach in Visual Arts education on the motivation, creativity, and quality of artwork produced by third-grade primary school students. The individualized approach includes adapting content, allowing freedom in the choice of materials and techniques, and providing additional teacher support. In addition to examining the effects on students, the research also investigates teachers’ attitudes toward implementing individualized strategies in practice. The theoretical part of the thesis addresses key concepts related to the development of children's artistic expression, the importance of Visual Arts for the holistic development of the child, the teacher’s role in art education, and the principles of individualization. Emphasis is placed on the importance of recognizing and respecting individual differences among students, reflected in more flexible teaching methods and content. The empirical part of the research was conducted in two parallel third-grade classes. One class followed the traditional teaching method, while the other applied an individualized approach. The study relied on content-formal analysis of student artworks, student evaluation sheets, and a teacher questionnaire. A total of 29 student works were collected and analyzed. Results show that students given freedom of choice and additional support demonstrated more detailed and personally expressive work, while students without individualized instruction produced more stereotypical artworks. Evaluation sheets revealed that most students reacted positively to the individualized approach, although some preferred structured guidance. Teachers recognized the value of this approach but highlighted challenges in its implementation, particularly time constraints and large class sizes. In conclusion, the findings suggest that implementing an individualized approach in Visual Arts education encourages more expressive and personal student work, increases student motivation, and promotes contemporary, student-centered teaching. As supported by relevant literature, effective and creative teaching relies on balancing teacher guidance with opportunities for student autonomy, where the teacher plays a key role in each student’s personal development

Elements of Art Therapy in Art Education

Cilj ovoga teorijskog rada je identificirati i obrazložiti elemente art-terapije u Kurikulumu nastavnog predmeta Likovna kultura i Likovna umjetnost te u metodičkom priručniku Škola za život za niže razrede osnovne škole. Metode koje se koriste su dokumentarne metode, kvalitativne metode te pregled relevantne literature. Art-terapija je oblik terapije koji koristi oblike kreativnog izražavanja za iscjeljivanje tako da se fokusira na mentalno zdravlje pojedinca te ga obogaćuje umjetničkim stvaralaštvom i kreativnim procesima. Upravo se uz takav proces pojedincima pruža prilika da putem likovnog izražavanja izraze svoje ekspresije i unutarnje poteškoće i probleme. Glavna načela art-terapije su načelo konstruktivnog suočavanja, načelo dugoročnog planiranja i načelo kreativnog okruženja i vođenja. Elemente art-terapije možemo pronaći u Kurikulumu nastavnog predmeta Likovna kultura i Likovna umjetnost kao i u Metodičkom priručniku Škola za život. Art-terapija još uvijek nije potpuno uklopljena u hrvatski školski sustav, ali možemo naići na primjenu njezinih elemenata u nastavi. Sve više i više učenika u školama u sebi nose određene probleme koji se javljaju u obliku anksioznosti, depresije ili emocionalne nestabilnosti. Takve pojave uzrokuju ozbiljne probleme, a uz pomoć art-terapije učitelji mogu prepoznati učenikovu potrebu za profesionalnim pristupom stručnih službi. Jedan od problema jest da učitelji često nisu dovoljno dobro educirani o potrebi za art-terapijom kod učenika. Međutim, učitelje možemo obrazovati da prepoznaju dobrobiti bavljenja likovnim aktivnostima u svrhu otkrivanja određenih unutarnjih problema. Primjena art-terapije uključuje različite načine likovnih izražavanja te verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Sama provedba terapije ovisi o klijentovu stanju, o okolini i o problemu kojeg sam učenik ima. U integraciji art-terapije u školski sustav nailazimo na brojne izazove i prepreke preko kojih moramo prijeći kako bismo pravilno i sigurno provodili terapiju nad učenicima.The aim of this theoretical paper is to identify and explain the elements of art therapy in the curriculum of subjects Visual Culture and Visual Arts, as well as in the methodological manual School for Life for lower primary school grades. The methods used include documentary methods, qualitative methods and a review of relevant bibliography. Art therapy is a form of therapy that uses modes of creative expression for healing by focusing on an individual's mental health and enriching it through artistic creation and creative processes. This process provides individuals with the opportunity to express their emotions and inner difficulties and problems through visual expression. The main principles of art therapy are the principle of constructive coping, the principle of long-term planning, and the principle of a creative environment and guidance. Elements of art therapy can be found in the curriculum for Visual Culture and Visual Arts, as well as in the methodological manual „School for life“. Although art therapy is not yet fully integrated into the Croatian school system, its elements can be observed in teaching practices. An increasing number of students in schools carry various issues within them, which manifest as anxiety, depression, or emotional instability. Such phenomena cause serious problems, while with the help of art therapy teachers can recognize a student's need for professional support from specialist services. One of the challenges is represented by the fact that teachers are often not sufficiently educated about the need for art therapy in students. However, teachers can be trained to recognize the benefits of engaging in visual arts activities as a means of uncovering certain internal issues. The application of art therapy includes various forms of visual expression, as well as verbal and non-verbal communication. The implementation of therapy itself depends on the client's condition, the environment and the specific problem the student is facing. Integrating art therapy into the school system presents numerous challenges and obstacles that must be overcome in order to conduct therapy for students safely and appropriately

International Scientific Conference DIDACTIC CHALLENGES V: Leadership and Management in Education - Book of Abstracts

The book of abstracts contains the titles presented at the conference Didactic Challenges V: Leadership and Management in Education held on May 16 and 17, 2025 at the Faculty of Education, Josip Juraj Strossmayer University in Osijek and co-organized by the Croatian Academy of Sciences and Arts, Center for Scientific Work in Vinkovci. After the presented summaries of the plenary presentations, the titles and summaries of other conference participants are listed in alphabetical order

Insights from prospective primary and secondary teachers’ lesson preparation in the context of division with different operands

The aim of this study is to gain insight into conditions affecting prospective primary and secondary teachers’ lesson preparation during their student teaching practice under mentorship of practising teachers. We chose the context of division with different types of operands. Data for our analysis consisted of 14 lesson plans from students in their final years of study from two large public universities in Croatia. We carried out a qualitative analysis of the lesson plans by determining mathematical and didactical praxeologies. Results showed praxeologies were not connected and students’ lesson plans correspond to the traditional teaching paradigm with teacher in the dominant role. Shaping prospective teachers’ praxeological equipment requires redefining the roles of university, teacher educators, student teachers and practising teachers

Ivan Filipović – povijest književnosti kao odgojni putokaz

Poznavanje povijesti književnosti, djela ukupne „narodne historije“ u kojoj se ogleda „duševni razvitak jednoga naroda“, kako ju je opisao Ivan Filipović (1823. – 1895.), a koji je jednim dijelom djelovao i u vremenu hrvatskoga narodnog preporoda, društvena je vrijednost po sebi i dužnost koju bi trebao usvojiti svaki „savjesni rodoljub“. U radu se razmatra i analizira odgojno pitanje važnosti poučavanja povijesti narodne književnosti, prve potrebe obrazovanja u narodnom duhu, prema Ivanu Filipoviću. Poznajući kontekst vremena u kojemu je živio i intelektualno stvarao, ovim će se radom pokušati dati odgovor na pitanje zašto je Filipović književnost, u najširemu smislu, smatrao medijem kojim se posreduju poželjne odgojne vrijednosti te zašto je rodoljublje smatrao najpoželjnijom odgojnom vrijednosti. Pedagoški usmjerenim čitanjem autorove izvorne „Kratke poviesti književnosti hrvatske i srbske za gradjanske i višje djevojačke škole“ (Zagreb, 1875.) detektirat će se i analizirati dijelovi teksta koji sadržavaju odgojne vrijednosti koje su temelj za razumijevanje Filipovićeva književna djela kao odgojnoga, vrijednosnoga putokaza

Revizija školskog zakona i (ili) osvrt na predstojeću reviziju školskoga zakona

U radu su prikazani rezultati istraživanja autorstva dvaju članaka Revizija školskog zakona i Osvrt na predstojeću reviziju školskog zakona. U objavljenim bibliografijama Ivana Filipovića (Bačić Kranjec, 1965, 1971; Ogrizović, 1980) oba se članka pripisuju Ivanu Filipoviću. No zbog nekih razlika u godinama i terminima u naslovu ova problematika istražena je u primarnim/originalnim izvorima u brojevima Napretka između 1880. i 1885. godine. U Napretku iz 1882. godine izišao je članak Revizija školskog zakona. Iste godine počinje izlaziti i drugi članak pod naslovom Osvrt na predstojeću reviziju školskog zakona. Ovaj članak nastavio je s izlaženjem i u 1883. godini. Oba članka izišla su anonimno, bez potpisa. Iz sadržajne analize nepobitno je utvrđeno da je članak Revizija školskog zakona stav Vlade, odnosno resornog Ministarstva prosvjete i bogoštovlja oko uređivanja novog školskog zakona. Moguće je iz sadržajne analize članka Osvrt na predstojeću reviziju školskog zakona utvrditi da je to odgovor hrvatskog učiteljstva na članak Revizija školskog zakona izražen kroz stručnu udrugu Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Ako se zna kako je Hrvatski pedagoško-književni zbor priređivao svoje dokumente i koja je uloga Filipovića u tome, tada ima opravdanja da se autorstvo članaka Osvrt na predstojeću reviziju školskog zakona veže uz Ivana Filipovića. U navedenom članku Filipović daje viziju nove hrvatske pučke škole, transformaciju učiteljskog osposobljavanja, materijalno-socijalni i društveni status hrvatskog učiteljstva, kao i oblike njihovoga sustavnog stručnog usavršavanja

Zbornik radova sa znanstvenog simpozija Dvjestota obljetnica rođenja Ivana Filipovića (1823. – 2023.) održanog u Osijeku 23. i 24. lipnja 2023.

Dvjestota obljetnica rođenja Ivana Filipovića (1823. – 1895.) obilježena je nizom znanstvenih i stručnih aktivnosti tijekom 2023. godine. Ivan je Filipović bio istaknuti učitelj, prosvjetitelj, jezikoslovac, pisac, rodoljub, reformator i organizator, te iznad svega, pojedinac koji je još u svojemu vremenu smatran ocem hrvatskoga učiteljstva. Ova je velika obljetnica bila prilika, ali i obaveza, da kao Fakultet koji obrazuje buduće učitelje i odgojitelje odgovorimo učiteljskome pozivu te iznova vrednujemo i istražimo temeljna pitanja hrvatskoga učiteljstva, a među kojima nedvojbeno istaknuto mjesto pripada i njegovim velikanima, koji su prethodnih nekoliko stoljeća postavili temelje današnjega odgojnoga i obrazovnoga sustava. Posezanje za korijenima i temeljcima od posebne je važnosti za razumijevanje suvremenoga učiteljstva i srodnih odgojnih i obrazovnih poziva uslijed ponovnoga vrednovanja i pozicioniranja njihove uloge i statusa unutar današnjega društva. S tom svrhom proveden je interni projekt Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti „Ivan Filipović – organizator hrvatskog učiteljstva i reformator hrvatskog školstva“ (2022. – 2025.) unutar kojega je sveobuhvatno pristupljeno proučavanju lika i djela Ivana Filipovića, a kao središnja i najvažnija aktivnosti bila je organizacija znanstvenoga simpozija na sam dan obljetnice njegovoga rođenja. Zbornik radova koji je pred Vama rezultat je upriličenoga znanstvenoga simpozija Dvjestota obljetnica rođenja Ivana Filipovića (1823. – 2023.), održanoga u Osijeku 23. i 24. lipnja 2023. u suorganizaciji Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Centra za istraživački rad u Vinkovcima uz pokroviteljstvo Hrvatskoga sabora i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Znanstveni simpozij Dvjestota obljetnica rođenja Ivana Filipovića (1823. – 2023.) okupio je brojne znanstvenike, stručnjake i praktičare koji su prepoznali važnost daljnjega propitivanja lika i djela Ivana Filipovića kao jednoga od najistaknutijih hrvatskih učitelja i osobe koja je iza sebe ostavila bogatu profesionalnu, pedagošku, kulturnu i jezičnu baštinu. Sudjelovalo je 34 izlagača s 26 predavanja unutar pet sesija koji su ponudili svoja istraživanja i promišljanja iz različitih gledišta: povijesti, pedagogije, prava, književnosti, jezikoslovlja i umjetnosti. U sklopu je simpozija bila prigodno otvorena i izložba učeničkih i studentskih likovnih radova pod nazivom „Škola“, kao i izložba knjižne građe o Ivanu Filipoviću uz dodatne popratne sadržaje i materijale, objedinjenje u jednu cjelinu pod nazivom „Iz života i rada Ivana Filipovića povodom 200. obljetnice rođenja“. Izložbu je otvorio dr. art. Marko Šošić, izv. prof. Nakon zatvaranja simpozija, 24. lipnja 2023., na sam dan obljetnice rođenja Ivana Filipovića, održana je i prva promocija znanstvene monografije „Ivan Filipović organizator hrvatskog učiteljstva i reformator hrvatskog školstva“ autora dr. sc. Emerika Munjize, izv. prof. i dr. sc. Snježane Dubovicki, izv. prof. U Zbornik radova uvršten je 21 rukopis koji na sustavan i pregledan način pristupaju životu i djelu Ivana Filipovića iz suvremene perspektive, uvažavajući povijesni pristup i onodobni kontekst vremena, donoseći nove oglede i uvide povijesti hrvatskoga školstva, pedagogije, književnosti i jezikoslovlja 19. stoljeća. Anica Bilić obradila je zavičajnu temu početka djelovanja Ivana Filipovića i njegovoga obrazovanja u Vinkovcima te ulaska u slavonski ilirski krug koji su ostavili trag na njegovo daljnje djelovanje. Damir Matanović je predstavio uvjete u kojima je Ivan Filipović odrastao u Vojnoj krajini te je obradio pojavu javnoga školstva kao polazište djelovanja Ivana Filipovića. Emina Berbić Kolar prikazala je elemente slavonskoga dijalekta u djelima Ivana Filipovića. Suautorstvo Tunjice Petraševića i Ivice Šuška iznjedrio je rad koji prikazuje aktivnosti Ivana Filipovića u obrazovnim reformama u Republici Hrvatskoj u drugoj polovini 19. stoljeća. Nastavno na povijesni presjek, suautorstvo Vesne Bedeković i Lade Lozančić dalo je uvid u predstojeći novi zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u vidu mogućih izazova i perspektiva. Emerik Munjiza pisao je o reviziji školskoga zakona i (ili) osvrtu na predstojeću reviziju školskoga zakona, dok je rad triju autora Željka Flidra, Emerika Munjize i Ivana Munjize iznjedrio uvid u djetinjstvo i početno školovanje Ivana Filipovića u Velikoj Kopanici. Pavao Nujić iz povijesne perspektive piše o ranom razvoju društveno-političkih nazora Ivana Filipovića do 1848. godine, a Igor Radeka ističe u svome radu važnu ulogu Ivana Filipovića kao idejnoga začetnika, utemeljitelja i prvoga predsjednika Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Rad nastao u suradnji troje suautora Štefke Batinić, Nevia Šetića i Anite Zlomislić istaknuo je Filipovićevu važnost za nastanak i izgradnju Hrvatskoga učiteljskoga doma u Zagrebu. Dean Cikovac i Mirko Lukaš dotaknuli su se važne teme vezane uz poimanje odnosa religije i znanosti Ivana Filipovića u kontekstu odgojno-obrazovnih vrijednosti. Snježana Dubovicki se iz pedagoške i didaktičke perspektive osvrnula na Filipovićevu unutarnju didaktičko-metodičku reformu nastave u hrvatskome školstvu o čemu svjedoče i brojni izvori koje je napisao sam Filipović. Miljenko Hajdarović i Damir Matanović predstavljaju suvremenu percepciju učitelja o problemima obrazovanja koje je promatrao Ivan Filipović 1879. godine. O Ivanu Filipoviću kao vizionaru cjeloživotnoga obrazovanja učitelja pisali su Zvjezdana Penava Brekalo i Dinko Jukić dok je Marko Šošić iz umjetničke perspektive oživio lik i djelo Ivana Filipovića kroz suvremeni vizualni identitet, ali i ostale aktivnosti vidljive u radu Likovna kultura u doba Ivana Filipovića i danas. Tomislav Topolovčan dotaknuo se značajnih učiteljica iz povijesti hrvatskoga školstva u vrijeme Ivana Filipovića. Ivan Lenard i Mirko Lukaš približili su nam odgojne čimbenike u tekstovima Ivana Filipovića objavljenih u časopisu „Bosiljak“. Antonija Huljev je istaknula važnost Ivana Filipovića kroz povijest književnosti kao odgojni putokaz. Darija Kuharić je progovorila o vrijednosti iščitavnja poslovica i zagonetki iz časopisa „Bosiljak“ te naglasila njihovu važnost. Vedrana Živković Zebec i Valentina Majdenić pisale su o basnama u prijevodima Ivana Filipovića, a Janja Lučić i Ruža Capić progovorile su o Ivanu Filipoviću iz osobne, profesionalne, učiteljske perspektive usporedivši onodobne vrijednosti učiteljstva s današnjima. Objelodanjivanjem tekstova u zborniku koji je pred vama dajemo vam mogućnost prosudbe o vrijednostima, značaju, ulozi, položaju i uvjerenjima čovjeka koji je svojim djelovanjem značajno doprinio postavljanju temelja modernoga shvaćanja učiteljske uloge u društvu. Radovi koji su pred vama imaju jednu temeljnu odrednicu, a to je osvještavanje važnosti stalnoga promišljanja i preispitivanja položaja učiteljstva i našega odnosa prema obrazovanju današnjice. Nadamo se da će predstavljeni uradci poslužiti kao inspiracija i podsjetnik na vrijednosti koje su temelj odgojnoga i obrazovnoga sustava prema idealima Ivana Filipovića: znanju, predanosti i humanosti