Coordination of tissue shape and size in the developing zebrafish neuroepithelium

For many developing tissues, their shape is established early in development and needs to be scaled isotropically during subsequent growth. The way by which cells inside tissues enable coordinated isotropic tissue scaling is not understood, however, as most studies focused on changing tissue shapes during development. In this study, I follow cell and tissue shape changes in the zebrafish retinal neuroepithelium, which forms a smooth cup early in development and maintains this architecture as it grows. By 3D tissue-wide analysis, I identify global cell elongation as a cellular mechanism that can maintain retinal shape during growth. Timely cell height increase occurs concurrently with a non-cell autonomous actin redistribution, during which the ratio of apico-basal to lateral actin intensity increases. Blocking actin redistribution and cell height increase perturbs isotropic tissue scaling and leads to a disturbed, folded tissue shape. Taken together, these data show how global changes in cell shape enable isotropic growth of the developing retinal neuroepithelium, a concept that could also apply to other systems

The evolution of meiosis from mitosis

Podrijetlo mejoze bilo je i ostaje jedno od najintrigantnijih pitanja biologije. Činjenica da bez mejoze ne bi bilo spolnog razmnožavanja, koje je osnovni način stvaranja potomstva i opstanka vrste kroz vrijeme za većinu eukariotskih organizama, održava zanimanje za sve aspekte ovog tipa stanične diobe. Njena sličnost s mitozom, kao i veća složenost, dovode do zaključka da je mejoza evoluirala iz mitoze. Značajne prednosti pred selekcijskim pritiscima, koje nedvojbeno imaju organizmi koji se spolno razmnožavaju, uglavnom se objašnjavaju izmjenom dijelova homolognih kromosoma (crossing-over) u profazi I, koja zatim dovodi do novih kombinacija alela, veće varijabilnosti unutar vrste te veće sposobnosti preživljavanja u promjenjivim uvjetima okoliša. U ovom seminarskom radu pokušala sam dati pregled tijeka mitotske, odnosno, mejotske diobe, njihovu usporedbu, naglasiti razlike te pružiti jasan slijed zaključaka na temelju dedukcije Wilkinsa i Hollidayja - slijedeći međusobne uzorčno-posljedične veze između noviteta u mejozi, zaključeno je da je za nastanak mejoze kao redukcijske diobe bio presudan jedan jedini novitet: sparivanje homolognih kromosoma čitavom njihovom duljinom. Razmatram hipotezu o rekombinacijskom popravku DNA koji je omogućio opstanak takvog noviteta, njegove prednosti i mane pred selekcijskim pritiscima te povezanost prvotnih paraspolnih ciklusa s konačnim rezultatom - spolnim razmnožavanjem. Zaključujem predlaganjem nekoliko načina laboratorijskog testiranja ove hipoteze.The origin of meiosis was and remains to be one of the most intriguing research fields of biology. The fact that sexual reproduction, that is the main strategy by which the majority of eucaryotic organisms create offspring and persist as distinct species over time, would have been impossible without the development of meiosis keeps the continuing interest in this form of cellular division. Its similarity, as well as its higher complexity over mitosis, lead to the conclusion that meiosis had evolved from mitosis. Significant advantages of sexually reproducing organisms when they are faced with selection pressures, are mostly explained by the act of crossing-over during prophase I, which then brigs about new alelic combinations, higher intraspecial variability and the capability to survive in a changing environment. In this paper, I have tried to give an overview of the courses of the mitotic and meiotic division and their comparison. I have also tried to emphasize the differences and give a clear sequence of conclusions based on Wilkins' and Holliday's deduction - by following the causal connections between meiotic novelties, it has been concluded that the dawn of meiosis had been possible thanks to a single novelty: the pairing of homologous chromosomes along their entire length. I look into the hypothesis of recombinational DNA repair that had enabled the persistence of such a novelty, its advantages and disadvantages under selection pressures and the connection of initiative parasexual cycles to the final result - sexual reproduction. I finally conclude by proposing a few ways to test the hypothesis in the laboratory

The evolution of meiosis from mitosis

Podrijetlo mejoze bilo je i ostaje jedno od najintrigantnijih pitanja biologije. Činjenica da bez mejoze ne bi bilo spolnog razmnožavanja, koje je osnovni način stvaranja potomstva i opstanka vrste kroz vrijeme za većinu eukariotskih organizama, održava zanimanje za sve aspekte ovog tipa stanične diobe. Njena sličnost s mitozom, kao i veća složenost, dovode do zaključka da je mejoza evoluirala iz mitoze. Značajne prednosti pred selekcijskim pritiscima, koje nedvojbeno imaju organizmi koji se spolno razmnožavaju, uglavnom se objašnjavaju izmjenom dijelova homolognih kromosoma (crossing-over) u profazi I, koja zatim dovodi do novih kombinacija alela, veće varijabilnosti unutar vrste te veće sposobnosti preživljavanja u promjenjivim uvjetima okoliša. U ovom seminarskom radu pokušala sam dati pregled tijeka mitotske, odnosno, mejotske diobe, njihovu usporedbu, naglasiti razlike te pružiti jasan slijed zaključaka na temelju dedukcije Wilkinsa i Hollidayja - slijedeći međusobne uzorčno-posljedične veze između noviteta u mejozi, zaključeno je da je za nastanak mejoze kao redukcijske diobe bio presudan jedan jedini novitet: sparivanje homolognih kromosoma čitavom njihovom duljinom. Razmatram hipotezu o rekombinacijskom popravku DNA koji je omogućio opstanak takvog noviteta, njegove prednosti i mane pred selekcijskim pritiscima te povezanost prvotnih paraspolnih ciklusa s konačnim rezultatom - spolnim razmnožavanjem. Zaključujem predlaganjem nekoliko načina laboratorijskog testiranja ove hipoteze.The origin of meiosis was and remains to be one of the most intriguing research fields of biology. The fact that sexual reproduction, that is the main strategy by which the majority of eucaryotic organisms create offspring and persist as distinct species over time, would have been impossible without the development of meiosis keeps the continuing interest in this form of cellular division. Its similarity, as well as its higher complexity over mitosis, lead to the conclusion that meiosis had evolved from mitosis. Significant advantages of sexually reproducing organisms when they are faced with selection pressures, are mostly explained by the act of crossing-over during prophase I, which then brigs about new alelic combinations, higher intraspecial variability and the capability to survive in a changing environment. In this paper, I have tried to give an overview of the courses of the mitotic and meiotic division and their comparison. I have also tried to emphasize the differences and give a clear sequence of conclusions based on Wilkins' and Holliday's deduction - by following the causal connections between meiotic novelties, it has been concluded that the dawn of meiosis had been possible thanks to a single novelty: the pairing of homologous chromosomes along their entire length. I look into the hypothesis of recombinational DNA repair that had enabled the persistence of such a novelty, its advantages and disadvantages under selection pressures and the connection of initiative parasexual cycles to the final result - sexual reproduction. I finally conclude by proposing a few ways to test the hypothesis in the laboratory

The evolution of meiosis from mitosis

Podrijetlo mejoze bilo je i ostaje jedno od najintrigantnijih pitanja biologije. Činjenica da bez mejoze ne bi bilo spolnog razmnožavanja, koje je osnovni način stvaranja potomstva i opstanka vrste kroz vrijeme za većinu eukariotskih organizama, održava zanimanje za sve aspekte ovog tipa stanične diobe. Njena sličnost s mitozom, kao i veća složenost, dovode do zaključka da je mejoza evoluirala iz mitoze. Značajne prednosti pred selekcijskim pritiscima, koje nedvojbeno imaju organizmi koji se spolno razmnožavaju, uglavnom se objašnjavaju izmjenom dijelova homolognih kromosoma (crossing-over) u profazi I, koja zatim dovodi do novih kombinacija alela, veće varijabilnosti unutar vrste te veće sposobnosti preživljavanja u promjenjivim uvjetima okoliša. U ovom seminarskom radu pokušala sam dati pregled tijeka mitotske, odnosno, mejotske diobe, njihovu usporedbu, naglasiti razlike te pružiti jasan slijed zaključaka na temelju dedukcije Wilkinsa i Hollidayja - slijedeći međusobne uzorčno-posljedične veze između noviteta u mejozi, zaključeno je da je za nastanak mejoze kao redukcijske diobe bio presudan jedan jedini novitet: sparivanje homolognih kromosoma čitavom njihovom duljinom. Razmatram hipotezu o rekombinacijskom popravku DNA koji je omogućio opstanak takvog noviteta, njegove prednosti i mane pred selekcijskim pritiscima te povezanost prvotnih paraspolnih ciklusa s konačnim rezultatom - spolnim razmnožavanjem. Zaključujem predlaganjem nekoliko načina laboratorijskog testiranja ove hipoteze.The origin of meiosis was and remains to be one of the most intriguing research fields of biology. The fact that sexual reproduction, that is the main strategy by which the majority of eucaryotic organisms create offspring and persist as distinct species over time, would have been impossible without the development of meiosis keeps the continuing interest in this form of cellular division. Its similarity, as well as its higher complexity over mitosis, lead to the conclusion that meiosis had evolved from mitosis. Significant advantages of sexually reproducing organisms when they are faced with selection pressures, are mostly explained by the act of crossing-over during prophase I, which then brigs about new alelic combinations, higher intraspecial variability and the capability to survive in a changing environment. In this paper, I have tried to give an overview of the courses of the mitotic and meiotic division and their comparison. I have also tried to emphasize the differences and give a clear sequence of conclusions based on Wilkins' and Holliday's deduction - by following the causal connections between meiotic novelties, it has been concluded that the dawn of meiosis had been possible thanks to a single novelty: the pairing of homologous chromosomes along their entire length. I look into the hypothesis of recombinational DNA repair that had enabled the persistence of such a novelty, its advantages and disadvantages under selection pressures and the connection of initiative parasexual cycles to the final result - sexual reproduction. I finally conclude by proposing a few ways to test the hypothesis in the laboratory

Pidgin and Creole Languages

In questo lavoro si è parlato delle lingue pidgin e creole in generale con laccento alle lingue di base lessicale europea. Si è cercato di spiegare la natura e lorigine delle lingue pidgin e creole con le teorie basate su diverse e complesse circostanze sociolinguistiche, dopo di che si è passato alle definizioni e terminologia di pidgin e creole.Si è visto che un gergo o un pidgin è una lingua di contatto ridotta che non ha i parlanti nativi e non è lingua ufficiale di nessuna comunità linguistica, a differenza di un pidgincreolo o creolo che è lingua ristrutturata ed è la lingua madre di un gruppo etnico.Le lingue pidgin e creole sono state descritte con la sintesi della loro manifestazione storico-sociale grazie cui si è modellato il loro sviluppo. Si è svolta una breve analisi lessicale del creolo portoghese angolare, papiamentu creolo spagnolo, negerhollands creolo olandese, creolo francese haitiano, creolo inglese giamaicano, tok pisin e creolo nubi arabo proseguendo allanalisi delle differenze strutturali tra le lingue pidgin e creole in generale.Si sono potuti vedere gli esempi di diglossia, bilinguismo stabile e bilinguismo creolo dominante dalla situazione sociolinguistica in Haiti, Giamaica e Nubi passando a una problematica educativa dei bambini bilingui parlanti delle lingue pidgin e creole che non sono state ufficiali nelle loro comunità e perciò non sono state riconosciute in materia distruzione.In this work was discussed pidgin and creole languages in general with emphasis on European lexical base languages. We tried to explain the nature and origin of pidgin and creole languages with theories based on different and complex socio-linguistic circumstances, after which it is passed to the definitions and terminology of pidgin and creole.It has been seen that a jargon or a pidgin is a reduced contact language which has no native speakers and is not a main language of any speech community, in contrast with pidgincreolo or creole, a restructured language that has become the native language of an ethnic group.The pidgin and creole languages have been described with the synthesis of their socio-historical events with which was shaped their development. There was a brief lexical analysis of the Angolar Creole Portuguese, Papiamentu Creole Spanish, Negerhollands Creole Dutch, Haitian Creole French, Jamaican Creole English, Tok Pisin and Nubi Creole Arabic continuing with the analysis of structural differences between the pidgin and creole languages in general.There were examples of diglossia, stable bilingualism and Creole-dominant bilingualism in sociolinguistic situations in Haiti, Jamaica and Nubi passing in educational problems of bilingual children, speakers of pidgin and creole languages that are not official in their communities and are therefore have not been recognized in the field of education.Ovaj rad je posvećen pidžin i kreolskim jezicima u cijelini s naglaskom na jezike čiji je leksikon baziran na europskim jezicima. Pokušali smo objasniti prirodu i porijeklo pidžin i kreolskih jezika na temelju teorija baziranih na različitim i složenim društveno-jezičnim okolnostima nakon čega smo došli do terminologije i definicija koje se odnose na pidžin i kreolske jezike. Vidjeli smo da je žargon ili pidžin pojednostavljeni jezik u kontaktu koji nema izvornih govornika i nije službeni jezik niti jedne zajednice govornika, za razliku od pidžinkreolskog ili kreolskog jezika koji je materinji jezik jedne etničke skupine i zbog toga je poboljšan. Pidžin i kreolski jezici su opisani kroz kratka društveno-povijesna događanja koja su zaslužna za njihov razvoj. Učinjena je kratka analiza angolar kreolskog portugalskog, papimento španjolskog kreolskog, negerhollands nizozemskog kreolskog, haićanskog francuskog kreolskog, jamajčanskog engleskog kreolskog, tok pisin i nubi arapskog kreolskog jezika nakon čega smo prešli na analizu strukturalnih razlika pidžin i kreolskih jezika u cijelini. Mogli smo vidjeti primjere koji se odnose na diglosiju, stabilni bilingvizam i bilingvizam sa dominantnim kreolskim jezikom na temelju društveno-jezične situacije na Haitiju, Jamajci i Nubiju prelazeći na problematiku obrazovanja dvojezične djece čiji pidžin i kreolski jezici nisu službeni u zajednicama u kojima žive te stoga nisu priznati u području obrazovanja

Pidgin and Creole Languages

In questo lavoro si è parlato delle lingue pidgin e creole in generale con laccento alle lingue di base lessicale europea. Si è cercato di spiegare la natura e lorigine delle lingue pidgin e creole con le teorie basate su diverse e complesse circostanze sociolinguistiche, dopo di che si è passato alle definizioni e terminologia di pidgin e creole.Si è visto che un gergo o un pidgin è una lingua di contatto ridotta che non ha i parlanti nativi e non è lingua ufficiale di nessuna comunità linguistica, a differenza di un pidgincreolo o creolo che è lingua ristrutturata ed è la lingua madre di un gruppo etnico.Le lingue pidgin e creole sono state descritte con la sintesi della loro manifestazione storico-sociale grazie cui si è modellato il loro sviluppo. Si è svolta una breve analisi lessicale del creolo portoghese angolare, papiamentu creolo spagnolo, negerhollands creolo olandese, creolo francese haitiano, creolo inglese giamaicano, tok pisin e creolo nubi arabo proseguendo allanalisi delle differenze strutturali tra le lingue pidgin e creole in generale.Si sono potuti vedere gli esempi di diglossia, bilinguismo stabile e bilinguismo creolo dominante dalla situazione sociolinguistica in Haiti, Giamaica e Nubi passando a una problematica educativa dei bambini bilingui parlanti delle lingue pidgin e creole che non sono state ufficiali nelle loro comunità e perciò non sono state riconosciute in materia distruzione.In this work was discussed pidgin and creole languages in general with emphasis on European lexical base languages. We tried to explain the nature and origin of pidgin and creole languages with theories based on different and complex socio-linguistic circumstances, after which it is passed to the definitions and terminology of pidgin and creole.It has been seen that a jargon or a pidgin is a reduced contact language which has no native speakers and is not a main language of any speech community, in contrast with pidgincreolo or creole, a restructured language that has become the native language of an ethnic group.The pidgin and creole languages have been described with the synthesis of their socio-historical events with which was shaped their development. There was a brief lexical analysis of the Angolar Creole Portuguese, Papiamentu Creole Spanish, Negerhollands Creole Dutch, Haitian Creole French, Jamaican Creole English, Tok Pisin and Nubi Creole Arabic continuing with the analysis of structural differences between the pidgin and creole languages in general.There were examples of diglossia, stable bilingualism and Creole-dominant bilingualism in sociolinguistic situations in Haiti, Jamaica and Nubi passing in educational problems of bilingual children, speakers of pidgin and creole languages that are not official in their communities and are therefore have not been recognized in the field of education.Ovaj rad je posvećen pidžin i kreolskim jezicima u cijelini s naglaskom na jezike čiji je leksikon baziran na europskim jezicima. Pokušali smo objasniti prirodu i porijeklo pidžin i kreolskih jezika na temelju teorija baziranih na različitim i složenim društveno-jezičnim okolnostima nakon čega smo došli do terminologije i definicija koje se odnose na pidžin i kreolske jezike. Vidjeli smo da je žargon ili pidžin pojednostavljeni jezik u kontaktu koji nema izvornih govornika i nije službeni jezik niti jedne zajednice govornika, za razliku od pidžinkreolskog ili kreolskog jezika koji je materinji jezik jedne etničke skupine i zbog toga je poboljšan. Pidžin i kreolski jezici su opisani kroz kratka društveno-povijesna događanja koja su zaslužna za njihov razvoj. Učinjena je kratka analiza angolar kreolskog portugalskog, papimento španjolskog kreolskog, negerhollands nizozemskog kreolskog, haićanskog francuskog kreolskog, jamajčanskog engleskog kreolskog, tok pisin i nubi arapskog kreolskog jezika nakon čega smo prešli na analizu strukturalnih razlika pidžin i kreolskih jezika u cijelini. Mogli smo vidjeti primjere koji se odnose na diglosiju, stabilni bilingvizam i bilingvizam sa dominantnim kreolskim jezikom na temelju društveno-jezične situacije na Haitiju, Jamajci i Nubiju prelazeći na problematiku obrazovanja dvojezične djece čiji pidžin i kreolski jezici nisu službeni u zajednicama u kojima žive te stoga nisu priznati u području obrazovanja

Rijeka Zrmanja – žarište bioraznolikost i faune vretenaca dinarskog krša u Hrvatskoj

The Zrmanja is one of the largest rivers in Dalmatia, along with the rivers Krka and Cetina. At the same time it is one of the least surveyed larger rivers in the region, with only a few published records about its dragonfly fauna so far. Between 1984 and 2010 the authors collected data about the dragonflies around the river Zrmanja and its surroundings. Altogether 29 species were recorded at 17 localities. Of those, 12 species were recorded for the first time for the region. The most valuable record is that of Coenagrion ornatum, a local and rare Natura 2000 species. With the overview of the data from museum collections, private field data, published data and data collected during this survey the number of species known from the Zrmanja river increases to 31, making this river one of the best studied areas in Croatia. However, this is probably not the final number of species and new records are to be expected with further research.Uz Krku i Cetinu, Zrmanja je jedna od najvećih rijeka Dalmacije. Unatoč tome, fauna vretenaca rijeke Zrmanje prilično je neistražena, sa svega nekoliko publiciranih podataka o fauni vretenaca do sada. U periodu od 1984. do 2010. autori su prikupljali podatke o fauni vretenaca rijeke Zrmanje i njezine okolice. Ukupno je zabilježeno 29 vrsta na 17 lokaliteta, od čega je 12 vrsta po prvi put zabilježeno u okolici rijeke Zrmanje. Najznačajniji je nalaz rijetke i lokalne Natura 2000 vrste Coenagrion ornatum. Pregledom muzejskih zbirki, privatnih i publiciranih podataka te podataka prikupljenih ovim istraživanjem, broj vrsta za rijeku Zrmanju i njezinu okolicu porastao je na 31, čime je postala jednom od najbolje istraženih rijeka. Međutim navedeni broj vrsta najvjerojatnije nije konačan te se daljnjim istraživanjima očekuje njihov porast

Osteosinteza kutno-stabilnom pločicom trodjelnih i četverodjelnih prijeloma proksimalnog humerusa u starijih bolesnika: komplikacije i funkcionalni rezultat

Despite recent advances in operative techniques, internal fixation of (3- and 4-part) displaced proximal humeral fractures in elderly patients with osteoporotic bone remains controversial, sometimes followed by poor results. The aim of the present study was to evaluate outcomes of internal fixation with locking plate of multi-fragment proximal humeral fractures in elderly patients. The study cohort comprised 59 consecutive patients (mean age 70.1) with 3- and 4-part fractures who had undergone open reduction and internal fixation with locked plate at Sestre milosrdnice University Hospital Center in Zagreb, Croatia. All patients were invited for follow-up examinations and underwent standard x-ray examination preoperatively to assess fracture pattern in the operating theatre as well as at 6 weeks, 3 and 6 months, 1 year, and then annually after surgery to assess fracture healing or complications. Clinical outcomes were measured by constant score. Patients were followed-up for 14 to 36 months. The overall complication rate was 27.1%. The mean constant score at 1-year follow-up was 70.2 points for 3-part fractures vs. 64.2 for 4-part fractures(p<0.0001). In conclusion, despite a relatively high overall complication rate, internal fixation with locking plate provided moderate to good functional results in the treatment of osteoporotic complex proximal humeral fractures.Unatoč novijim dostignućima operacijske tehnike unutarnja fiksacija (trodjelnih i četverodjelnih) dislociranih prijeloma proksimalnog humerusa kod starijih bolesnika s osteoporotičnom kosti i dalje je kontroverzna, ponekad praćena lošim rezultatima. Cilj ove studije bio je procijeniti rezultat unutarnje fiksacije kutno-stabilnom pločicom multifragmentarnih prijeloma proksimalnog humerusa kod starijih bolesnika. Studija je obuhvatila 59 bolesnika (srednja dob 70,1) s trodjelnim i četverodjelnim prijelomom, kod kojih je učinjena otvorena repozicija i untarnja fiksacija kutno-stabilnom pločicom u KBC „Sestre milosrdnice“, Zagreb, Hrvatska. Svi bolesnici praćeni su poslijeoperacijski kroz redovne kontrolne preglede. Standardna radiološka obrada provedena je prijeoperacijski kako bi se ocijenio tip prijeloma, zatim 6 tjedana, 3 i 6 mjeseci te 1 godinu nakon kirurškog zahvata, a potom jedanput na godinu kako bi se ocijenilo zaraštanje prijeloma i komplikacije. Za mjerenje kliničkog rezultata korišten je funkcionalni zbir. Bolesnici su praćeni od 14 do 36 mjeseci. Ukupna učestalost komplikacija bila je 27,1%. Srednji funkcionalni zbir nakon prve godine praćenja bio je 70,2 za trodjelne prijelome i 64,2 za četverodjelne prijelome (p<0,0001). Zaključno, unatoč relativno visokom postotku komplikacija unutarnja fiksacija kutno-stabilnom pločicom pružila je srednji do dobar funkcionalni rezultat u liječenju složenih osteoporotičnih prijeloma proksimalnog humerusa