Osteosinteza kutno-stabilnom pločicom trodjelnih i četverodjelnih prijeloma proksimalnog humerusa u starijih bolesnika: komplikacije i funkcionalni rezultat

Abstract

Despite recent advances in operative techniques, internal fixation of (3- and 4-part) displaced proximal humeral fractures in elderly patients with osteoporotic bone remains controversial, sometimes followed by poor results. The aim of the present study was to evaluate outcomes of internal fixation with locking plate of multi-fragment proximal humeral fractures in elderly patients. The study cohort comprised 59 consecutive patients (mean age 70.1) with 3- and 4-part fractures who had undergone open reduction and internal fixation with locked plate at Sestre milosrdnice University Hospital Center in Zagreb, Croatia. All patients were invited for follow-up examinations and underwent standard x-ray examination preoperatively to assess fracture pattern in the operating theatre as well as at 6 weeks, 3 and 6 months, 1 year, and then annually after surgery to assess fracture healing or complications. Clinical outcomes were measured by constant score. Patients were followed-up for 14 to 36 months. The overall complication rate was 27.1%. The mean constant score at 1-year follow-up was 70.2 points for 3-part fractures vs. 64.2 for 4-part fractures(p<0.0001). In conclusion, despite a relatively high overall complication rate, internal fixation with locking plate provided moderate to good functional results in the treatment of osteoporotic complex proximal humeral fractures.Unatoč novijim dostignućima operacijske tehnike unutarnja fiksacija (trodjelnih i četverodjelnih) dislociranih prijeloma proksimalnog humerusa kod starijih bolesnika s osteoporotičnom kosti i dalje je kontroverzna, ponekad praćena lošim rezultatima. Cilj ove studije bio je procijeniti rezultat unutarnje fiksacije kutno-stabilnom pločicom multifragmentarnih prijeloma proksimalnog humerusa kod starijih bolesnika. Studija je obuhvatila 59 bolesnika (srednja dob 70,1) s trodjelnim i četverodjelnim prijelomom, kod kojih je učinjena otvorena repozicija i untarnja fiksacija kutno-stabilnom pločicom u KBC „Sestre milosrdnice“, Zagreb, Hrvatska. Svi bolesnici praćeni su poslijeoperacijski kroz redovne kontrolne preglede. Standardna radiološka obrada provedena je prijeoperacijski kako bi se ocijenio tip prijeloma, zatim 6 tjedana, 3 i 6 mjeseci te 1 godinu nakon kirurškog zahvata, a potom jedanput na godinu kako bi se ocijenilo zaraštanje prijeloma i komplikacije. Za mjerenje kliničkog rezultata korišten je funkcionalni zbir. Bolesnici su praćeni od 14 do 36 mjeseci. Ukupna učestalost komplikacija bila je 27,1%. Srednji funkcionalni zbir nakon prve godine praćenja bio je 70,2 za trodjelne prijelome i 64,2 za četverodjelne prijelome (p<0,0001). Zaključno, unatoč relativno visokom postotku komplikacija unutarnja fiksacija kutno-stabilnom pločicom pružila je srednji do dobar funkcionalni rezultat u liječenju složenih osteoporotičnih prijeloma proksimalnog humerusa