Совјетско и британско игнорисање српске егзистенцијалне политике

The causes for the contradicting Soviet and British views on the Serbian existential situation from 1941-1945 stem from Austria-Hungary's policy and the ideological heritage of the Comintern and Stalinism. Though the war in Yugoslavia displayed anti-Serbianism from the occupier and Quislings alike the allies saw the cause for anti-Serbianism in the old 'hegemony' or old unsymmetric Serbo-Croat positions, blind to the fact that the occupational reign of terror had been imposed only upon the Serbs. This resulted in the discreditation of the national dimension of Serbian resistance under Gen. Mihailovic and the rise to power of Tito's anti-Serbian and anti-Yugoslav regime.Agresija nemačkih nacista i italijanskih fašista na Jugoslaviju pogađala je u prvom redu Srpski narod. Protiv Srba su okupatori pokrenuli sve nacionalne i manjinske separatiste, u prvom redu Hrvate. Usledio je strašan genocid. Srbi su bili ugroženi kao narod, i kao narod su bili obavezni da se brane. Stoga je kod njih pojava ideološkog činioca, komunista, dočekana kao udar destrukcije samoodbrambene kohezije naroda kao otvaranje još jednog fronta protiv Srba. To je posebno postalo jasno posle nacionalističkog (četničkog) borbenog eksponiranja, zajedno sa komunistima (partizanima). Surova nemačka odmazda nad narodom istakla je u prvi plan političi motiv osvajača - do boljih dana. Iza nje je stajao narod. Ali saveznici, Sovjeti i Britanci poneseni prvim borbenim uspesima 'Jugoslovena' nisu videli osnovno - da su represalije (100 za jednog) uslovljavale svako srpsko ponašanje, a borbenom ponašanju davale smisao nacionalne neodgovornosti. Propagandnim putem bile su stvorene optimalističke vizije situacije i to pod uticajem staljinsko-titovske propagande. Iluzije o mogućnosti borbe, koje su ignorisale srpsko stradanje, postale su odrednica savezničke politike prema 'novoj Jugoslaviji'. Preko njih komunisti (KPJ) stupili su na jugoslovensku i međunarodnu scenu

Kosovska bitka 1389. godine i posledice

Posebna izdanja 44. Balkanološki institut Srpske akademije nauka i umetnost

Agression in children and adolescents

Suvremena istraživanja u psihijatriji su dokazala usku vezu između mentalnih poremećaja koji se javljaju u odrasloj dobi s razvojnim dječjim psihičkim formacijama već od prve godine života koje bez prestanka djeluju tijekom cijelog djetinjstva te su dječjoj psihijatriji dali dugotrajan cilj na području preventive mentalnih smetnji kod odraslih. Prema istraživanjima 90% djece i adolescenata prilikom samoubojstva bolovalo je od nekog psihičkog poremećaja, dok je kod 70% slučajeva postojao i komorbitet. Najčešće je riječ o poremećajima raspoloženja 61-76% od toga 32 do 54% je depresivni poremećaj, zatim slijede bolesti ovisnosti i zloupotreba tvari 27-62%, relativno mala učestalost 27% anksiozni poremećaji, 4% poremećaji hranjenja i 4% shizofrenija (Martin, 2006).Contemporary research in psychiatry has proven a close relationship between mental disorders that occur in adult age with developmental children's mental formations at first year of life, which continually operate throughout child age and are child psychiatry that gave a lengthy goal in the field of prevention of mental disorders in adults. According to research, 90% of children and adolescents who commited suicide suffered from a mental disorder, while in 70% of cases were documented comorbid mental disorders. The most common are mood disorders 61-76% of that 32 to 54% is a depressive disorder, followed by substance abuse disorder 27-62%, relatively low rates of 27% anxiety disorders, eating disorders 4% and 4% shizophrenia (Martin, 2006)

Agression in children and adolescents

Suvremena istraživanja u psihijatriji su dokazala usku vezu između mentalnih poremećaja koji se javljaju u odrasloj dobi s razvojnim dječjim psihičkim formacijama već od prve godine života koje bez prestanka djeluju tijekom cijelog djetinjstva te su dječjoj psihijatriji dali dugotrajan cilj na području preventive mentalnih smetnji kod odraslih. Prema istraživanjima 90% djece i adolescenata prilikom samoubojstva bolovalo je od nekog psihičkog poremećaja, dok je kod 70% slučajeva postojao i komorbitet. Najčešće je riječ o poremećajima raspoloženja 61-76% od toga 32 do 54% je depresivni poremećaj, zatim slijede bolesti ovisnosti i zloupotreba tvari 27-62%, relativno mala učestalost 27% anksiozni poremećaji, 4% poremećaji hranjenja i 4% shizofrenija (Martin, 2006).Contemporary research in psychiatry has proven a close relationship between mental disorders that occur in adult age with developmental children's mental formations at first year of life, which continually operate throughout child age and are child psychiatry that gave a lengthy goal in the field of prevention of mental disorders in adults. According to research, 90% of children and adolescents who commited suicide suffered from a mental disorder, while in 70% of cases were documented comorbid mental disorders. The most common are mood disorders 61-76% of that 32 to 54% is a depressive disorder, followed by substance abuse disorder 27-62%, relatively low rates of 27% anxiety disorders, eating disorders 4% and 4% shizophrenia (Martin, 2006)

Effects of a therapeutic horseback riding on socialization of children with development disabilities

Socijalizacija je proces tijekom kojeg svaka osoba usvaja različita znanja, stavove, vještine i socijalnu osjetljivost te samim time postaje osoba uključena u društvo, društvene vrijednosne sustave kroz koje se prilagođava društvenim zahtjevima i potrebama. Najvažniji elementi socijalizacije; obitelj, vršnjaci i škola utječu na razvoj i ostvarenje socijalne kompetentnosti pojedinca.Važnost procesa socijalizacije još više dolazi do izražaja kod djece s teškoćama u razvoju. Djeca s teškoćama u razvoju su djeca s trajnim posebnim potrebama, a odnose se na urođena i stečena stanja organizma, koja prema svojoj prirodi zahtijevaju poseban stručni pristup kako bi se omogućilo izražavanje i razvoj sa¬čuvanih sposobnosti djeteta i time što kvalitetniji daljnji odgoj i život. Kao jedna od mogućnosti promicanja kvalitete socijalizacije djece s teškoćama u razvoju se ističe terapijsko jahanje. Terapijsko jahanje se usmjerava na osjetilne aktivnosti korisnika, razvoj prosocijalnog ponašanja, verbalnu i neverbalnu komunikaciju, suradnju i kooperativnost planirajući i organizirajući različite programe. Osim teorijskog dijela u radu je prikazano istraživanje kojemu je osnovni cilj proučiti utjecaj terapijskog jahanja na socijalizaciju djece s teškoćama u razvoju. Ovim istraživanjem se želi ispitati utjecaj terapijskog jahanja na uspostavljanje i održavanje socijalnih odnosa djece s teškoćama u razvoju, na razvoj socijalnih vještina te emocionalni razvoj djece s teškoćama u razvoju kroz intervjue s voditeljicama terapijskog jahanja, roditeljima ispitanika te promatranjem terapijskih susreta ispitanika. Istraživanjem je obuhvaćeno dva djeteta s teškoćama u razvoju, jedan dječak i jedna djevojčica koji su korisnici udruge Mogu za terapijsko jahanje. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem upućuju na pozitivnu ulogu terapijskog jahanja i na poboljšanje kvalitete življenja djece s teškoćama u razvoju u mnogobrojnim područjima razvoja djeteta, s posebnim naglaskom na socijalni razvoj

Natural killer cells as participants in pathogenesis of rat experimental autoimmune encephalomyelitis (EAE): lessons from research on rats with distinct age and strain

Natural killer (NK) cells, influencing dendritic cell (DC)-mediated CD4+ lymphocyte priming in draining lymph nodes (dLNs) and controlling spinal cord (SC) infiltration with encephalitogenic CD4+T lymphocytes, modulate EAE (multiple sclerosis model). This study examined their putative contribution to age-related differences in EAE development in Dark Agouti (DA) (exhibiting age-related decrease in EAE susceptibility) and Albino Oxford (AO) (becoming susceptible to EAE with aging) rats. Aging increased NK cell number in dLNs from rats of both strains. In AO rats, but not in DA ones, it also increased the numbers of IFN-gamma-producing NK cells (important for DC activation) and activated/matured DCs, thereby increasing activated/matured DC/conventional Foxp3-CD4+ cell ratio and activated CD25+Foxp3-CD4+ cell number. Aging in DA rats diminished activated/matured DC/conventional Foxp3-CD4+ cell ratio and activated Foxp3-CD4+ cell number. However, MBP-stimulated CD4+ cell proliferation did not differ in dLN cell cultures from young and aged AO rats (as more favorable activated/matured DC/Foxp3-CD4+ cell ratio was abrogated by lower intrinsic CD4+ cell proliferative capacity and a greater regulatory CD25+Foxp3+CD4+ lymphocyte frequency), but was lower in those from aged compared with young DA rats. At SC level, aging shifted Foxp3-CD4+/cytotoxic CX3CR1+ NK cell ratio towards the former in AO rats, so it was less favorable in aged AO rats exhibiting prolonged neurological deficit compared with their DA counterparts. The study showed strain and age differences in number of IFN-gamma-producing NK cells in EAE rat dLNs, and suggested that their pathogenetic relevance depends on frequency and/or activity of other cells involved in CD4+ T cell (auto)immune response

Effects of a therapeutic horseback riding on socialization of children with development disabilities

Socijalizacija je proces tijekom kojeg svaka osoba usvaja različita znanja, stavove, vještine i socijalnu osjetljivost te samim time postaje osoba uključena u društvo, društvene vrijednosne sustave kroz koje se prilagođava društvenim zahtjevima i potrebama. Najvažniji elementi socijalizacije; obitelj, vršnjaci i škola utječu na razvoj i ostvarenje socijalne kompetentnosti pojedinca.Važnost procesa socijalizacije još više dolazi do izražaja kod djece s teškoćama u razvoju. Djeca s teškoćama u razvoju su djeca s trajnim posebnim potrebama, a odnose se na urođena i stečena stanja organizma, koja prema svojoj prirodi zahtijevaju poseban stručni pristup kako bi se omogućilo izražavanje i razvoj sa¬čuvanih sposobnosti djeteta i time što kvalitetniji daljnji odgoj i život. Kao jedna od mogućnosti promicanja kvalitete socijalizacije djece s teškoćama u razvoju se ističe terapijsko jahanje. Terapijsko jahanje se usmjerava na osjetilne aktivnosti korisnika, razvoj prosocijalnog ponašanja, verbalnu i neverbalnu komunikaciju, suradnju i kooperativnost planirajući i organizirajući različite programe. Osim teorijskog dijela u radu je prikazano istraživanje kojemu je osnovni cilj proučiti utjecaj terapijskog jahanja na socijalizaciju djece s teškoćama u razvoju. Ovim istraživanjem se želi ispitati utjecaj terapijskog jahanja na uspostavljanje i održavanje socijalnih odnosa djece s teškoćama u razvoju, na razvoj socijalnih vještina te emocionalni razvoj djece s teškoćama u razvoju kroz intervjue s voditeljicama terapijskog jahanja, roditeljima ispitanika te promatranjem terapijskih susreta ispitanika. Istraživanjem je obuhvaćeno dva djeteta s teškoćama u razvoju, jedan dječak i jedna djevojčica koji su korisnici udruge Mogu za terapijsko jahanje. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem upućuju na pozitivnu ulogu terapijskog jahanja i na poboljšanje kvalitete življenja djece s teškoćama u razvoju u mnogobrojnim područjima razvoja djeteta, s posebnim naglaskom na socijalni razvoj

Influence of aging on immune response and neuroinflamation: research in experimental autoimmune encephalomyelitis

Starenje utiče na incidenciju većine inflamatornih autoimunskih bolesti, što se povezuje sa starenjem imunskog sistema, tzv. imunološkim starenjem (engl. immunosenescence). Budući da je pokazano da postoje značajne individualne razlike u procesu starenja ispitivan je značaj genetskih faktora (sojnih razlika) za starenjem uslovljene promene u incidenciji inflamatornih autoimunskih bolesti kod pacova. Korišćen je model eksperimentalnog autoimunskog encefalomijelitisa (EAE) indukovanog inokulacijom homogenata singene kičmene moždine u kompletnom Frojndovom adjuvansu uz ko-administraciju inaktivisane Bordetella pertussis, koji mimikrira ranu inflamatornu fazu multiple skleroze, najčešće inflamatorne autoimunske bolesti centralnog nervnog sistema, čija incidencija pokazuje jasnu uzrasnu zavisnost (smanjuje se starenjem). U istraživanja su uključene adultne i stare ženke pacova Dark Agouti (DA) soja, koji pokazuju izrazitu osetljivost na indukciju EAE-a u adultnom uzrastu i pacova Albino Oxford (AO) soja, koji su u adultnom uzrastu relativno rezistentni na indukciju EAE-a. Cilj je bio i da se definišu ćelijski i molekularni mehanizmi, koji bi mogli da budu odgovorni za moguće sojno zavisne starenjem uzrokovane razlike u osetljivosti na indukciju ove bolesti. Rezultati dobijeni u okviru ove doktorske disertacije pokazali su da starenje smanjuje incidenciju EAE-a i težinu bolesti kod DA pacova, a da kod AO pacova dovodi do razvoja bolesti blagog protrahovanog toka, koja pokazuje značajnu incidenciju (62,5%). Razlike u kliničkom ispoljavanju bolesti kod ova dva soja pacova su se mogle povezati sa sojnim razlikama u mehanizmima koji su uključeni u kontrolu intenziteta primarnog (auto)imunskog odgovora u drenirajućim limfnim čvorovima, ali i migracije aktivisanih neuroantigen-specifičnih T pomoćničkih 17 (engl. T helper 17, Th17) ćelija, posebno zadržavanja u slezini (ekspresija CD44s molekula na površini Th ćelija i zastupljenost CD4+CD25+Foxp3+ regulatornih T-limfocita), kao ključnih za razvoj bolesti u ovom modelu, u ciljni organ (kičmenu moždinu) i autoimunskog odgovora i inflamacije u kičmenoj moždini...Aging affects the incidence of most inflammatory autoimmune diseases, which is associated with the aging of the immune system, the so-called immunosenescence. Since it has been shown that there are significant individual differences in the aging process, the significance of genetic factors (strain differences) for age-related changes in the incidence of inflammatory autoimmune diseases in rats was investigated. The model of experimental autoimmune encephalomyelitis (EAE) induced by inoculation of the syngenic spinal cord homogenate in a complete Freund's adjuvant with co-administration of inactivated Bordetella pertussis was used. This model mimics the early inflammatory phase of multiple sclerosis, the most common inflammatory autoimmune disease of the central nervous system, whose incidence shows a clear age dependency (decreases with aging). Young adult and aged female rats of Dark Agouti (DA) strain, which show high susceptibility to EAE induction at an young adult age and rats of Albino Oxford (AO) strain, which are relatively resistant to EAE induction at an young adult age were used in this research. The aim of this doctoral dissertation was to define cellular and molecular mechanisms that could be responsible for presumed strain specificities in age-related changes in the disease induction and development. The results obtained in this doctoral dissertation showed that aging decreases the incidence of EAE and the disease severity in DA rats, while in AO rats it leads to development of mild clinical disease of prolonged duration, exhibiting a significant incidence (62.5%). Differences in the clinical manifestations of the disease in these two rat strains could be associated with strain differences in the mechanisms involved in controlling the intensity of the primary (auto) immune response in the draining lymph nodes, but also the migration of activated neuroantigen-specific T helper 17 (Th17) cells, in particular their retention in the spleen (Th cell surface expression of CD44s molecule and the frequency of CD4+CD25+Foxp3+ regulatory T lymphocytes), the key cells for the development of the disease in this model, to the target organ (spinal cord) and autoimmune response and inflammation in the spinal cord.