Polish Web resources described in the "Polish World" directory (1997). Characteristics of domains and their conservation state

For the purposes of this study, the print version of the Polish World directory by Martin Miszczak (Helion, 1997) was used to create an index of historical URLs and verify their current availability and presence in Web archives. The quantitative analysis of the index was prepared  to obtain the rank data on top-level domains (TLDs) and subdomains, while the language of pages published in domains other than .PL was also examined. This study uncovered a low current availability (21.77 per cent) of Polish World URIs with a 79.6 presence in Web archives (60.35 for addresses unreachable today). Forty-six per cent of the addresses from the directory were available on domains other than .PL, of which only 15.36 per cent had content in Polish. It would seem that in 1997, Polish Internet users were able to use Polish-centric resources, mostly already available through the Polish country domain. The 180 domain names with the .PL suffix uncovered during the study constitute around 20 per cent of .PL domain names active until at least the end of 1996 on the Web.W ramach badania wykorzystano drukowaną wersję katalogu Polish World Martina Miszczaka (wyd. Helion, 1997) w celu stworzenia indeksu historycznych adresów URL i zbadania ich współczesnej dostępności oraz obecności w archiwach Webu. Zasoby katalogu poddano analizie ilościowej pod kątem statystyki domen najwyższego rzędu i subdomen oraz zbadano języki stron publikowanych w domenie innej niż PL. Badanie ujawniło niską współczesną dostępność tych adresów (21.77 proc.) przy obecności kopii w archiwach Webu na poziomie 79.6 proc. (dla nieosiągalnych dziś adresów - 60.35 proc). 40.64 proc. adresów z katalogu dostępnych było na domenach innych niż PL, przy czym tylko 15.36 proc. z nich posiadało treść w języku polskim. Wydaje się, że w początkach 1997 roku polscy użytkownicy korzystać mogli z polskocentrycznych zasobów dostępnych już przede wszystkim w polskiej domenie krajowej. Wyodrębnione w trakcie badania 180 wspólnych nazw domenowych z domeny PL to około 20 proc. nazw domenowych PL aktywnych przynajmniej do końca 1996 roku w sieci WWW

Perceptual fail: Female power, mobile technologies and images of self

Like a biological species, images of self have descended and modified throughout their journey down the ages, interweaving and recharging their viability with the necessary interjections from culture, tools and technology. Part of this journey has seen images of self also become an intrinsic function within the narratives about female power; consider Helen of Troy “a face that launched a thousand ships” (Marlowe, 1604) or Kim Kardashian (KUWTK) who heralded in the mass mediated ‘selfie’ as a social practice. The interweaving process itself sees the image oscillate between naturalized ‘icon’ and idealized ‘symbol’ of what the person looked like and/or aspired to become. These public images can confirm or constitute beauty ideals as well as influence (via imitation) behaviour and mannerisms, and as such the viewers belief in the veracity of the representative image also becomes intrinsically political manipulating the associated narratives and fostering prejudice (Dobson 2015, Korsmeyer 2004, Pollock 2003). The selfie is arguably ‘a sui generis,’ whilst it is a mediated photographic image of self, it contains its own codes of communication and decorum that fostered the formation of numerous new digital communities and influenced new media aesthetics . For example the selfie is both of nature (it is still a time based piece of documentation) and known to be perceptually untrue (filtered, modified and full of artifice). The paper will seek to demonstrate how selfie culture is infused both by considerable levels of perceptual failings that are now central to contemporary celebrity culture and its’ notion of glamour which in turn is intrinsically linked (but not solely defined) by the province of feminine desire for reinvention, transformation or “self-sexualisation” (Hall, West and McIntyre, 2012). The subject, like the Kardashians or selfies, is divisive. In conclusion this paper will explore the paradox of the perceptual failings at play within selfie culture more broadly, like ‘Reality TV’ selfies are infamously fake yet seem to provide Debord’s (1967) illusory cultural opiate whilst fulfilling a cultural longing. Questions then emerge when considering the narrative impact of these trends on engendered power structures and the traditional status of illusion and narrative fiction

See No Evil, Hear No Evil, Speak No Evil: The Poetics of Violence in Isaac Babel\u27s Red Cavalry

Senior Project submitted to The Division of Languages and Literature of Bard Colleg

Pomorski narativi kao manjinska književnost: analiza tekstova Hermana Melvillea i Josepha Conrada prema Deleuzeu i Guattariju

Sea Narratives as Minor Literature is a comparative study of Herman Melville’s and Joseph Conrad’s sea-themed writing, using the wider critical-theoretical framework of Gilles Deleuze and Félix Guattari, centered around the concept of minor literature. Underutilized in maritime literary studies, this platform is highly suitable for studying the paradigm of nineteenth- and early twentieth-century Anglo-American sea narratives, including Melville and Conrad: first, the collective and political facets of minor literature provide an apparatus for reading the dominant elements in this genre – the experience of sea labor and the world of the ship. Second, the element of deterritorialization of language in minor literature highlights the technical language of seamanship (sea argot) in literature as an element of linguistic deterritorialization by default. Finally, with its focus on detecting subversive practices within majoritarian configurations, it enables the tracing of both emancipatory and power-complicit strategies in sea-themed literary works. The Deleuze-Guattari framework brings together Melville and Conrad not only as sea authors, but as occupying an eccentric position regarding the English language itself. I chart diachronic overlaps and departures in terms of how they articulate maritime subjectification with various forms of territory, mainly the space of the ship and the space of the sea, but also capitalism and nation. As a result, some existing Deleuze-Guattari readings of Melville as a minoritarian author are revised, while avenues of minoritarian thought are detected in Conrad. Tailoring the Deleuze–Guattari terminology, I introduce the concept of the ship-assemblage, articulated as a machinic assemblage and assemblage of enunciation, as a new tool for examining literary shipboard geographies in Melville, Conrad, and beyond. Examining both authors’ employment of sea argot against the concept of minor literature, I identify it as a sub-linguistic system which grafts itself onto literary discourse, able to function in a range of positions from majoritarian to minoritarian. Finally, sea literature in general, and sea narratives of this period in particular, evince resistance to categorization in terms of literary periods, genres and national literary history, fact and fiction, and the analytical apparatus of narratology. I therefore propose a new understanding of the specific textuality and narrativity of sea-themed prose as subscribing to what we commonly recognize as literature, but also transcending it. My research lies at the intersection of literary studies, critical theory, transatlantic studies, and cultural and material history of maritime practices.Cilj rada je doprinijeti književno-komparatističkim studijama Hermana Melvillea (1819.– 1891.) i Josepha Conrada (1857.–1924.) analizom i preispitivanjem manjinskih strategija u njihovim pripovjednim tekstovima s pomorskom tematikom. Analiza uspostavlja interakciju između tekstova Melvillea i Conrada te otvara prostor za čitanje obaju opusa u Deleuzeovu i Guattarijevu ključu kombinacijom pristupa: a) u žarištu je način na koji diskurs književnosti s pomorskom tematikom usvaja materijalne aspekte pomorstva, prostor mora i prostor broda te posebice pomorski žargon; b) analiza tekstova Melvillea i Conrada u dijalogu s Deleuzeom i Guattarijem otvara prostor za obostrano kritičko čitanje; c) revizija samoga koncepta „manjinske književnosti“. Komparativna analiza tekstova s pomorskom tematikom H. Melvillea i J. Conrada, premda evidentno legitimna, ujedno zahtijeva i pojašnjenje. S jedne strane, pola stoljeća stoji između vrhunaca njihove književnosti s pomorskom tematikom; pišu sa suprotnih strana Atlantskog oceana – Melville u sklopu formiranja američke nacionalne književnosti koja bi pratila novoostvarenu političku neovisnost Sjedinjenih Američkih Država, a Conrad iz pozicije etablirane književnosti Velike Britanije i njezine dominacije kao pomorske sile kroz povijest. S druge strane, radi se o dvojici najistaknutijih književnika pomorske tematike uopće; kao Amerikancu i Poljaku koji piše na engleskome jeziku, zajednička im je ekscentrična pozicija spram jezika i književnosti Velike Britanije. Nadalje, u književnim je opusima obaju pisaca očita ambivalentnost spram nacije i nacionalne književnosti, što je, obzirom da koncept mora poprima različito značenje kroz povijest američke i britanske književnosti, od posebnog interesa za proučavanje književnosti. Ipak, svega se nekoliko poredbenih studija dosad pozabavilo Melvilleom i Conradom zajedno, naročito onih koje analiziraju način na koji jezik i prostor mora figuriraju u književnom diskursu. Studija C. Casarina Modernity at Sea: Melville, Marx, Conrad in Crisis (2002.) se dosad najviše približila takvom pristupu, dok se među drugim relevantnim autorima drugačijih pristupa izdvajaju J. Guetti, The Limits of Metaphor: A Study of Melville, Conrad, and Faulkner (1967.); L. F. Seltzer, The Vision of Melville and Conrad: A Comparative Study (1970.); D. Simpson, Fetishism and Imagination: Dickens, Melville, Conrad (1980.); C. R. La Bossière, The Victorian Fol Sage: Comparative Readings on Carlyle, Emerson, Melville, and Conrad (1989.).S obzirom da uz dosadašnje komparativne studije pripovjednih tekstova s pomorskom tematikom Melvillea i Conrada postoji potreba za dodatnim istraživanjima, osnovni kritičkoteorijski okvir u ovoj disertaciji čine samostalni i koautorski tekstovi G. Deleuzea koji u žarištu imaju književnost i književne teme, konkretnije tekstovi u kojima razrađuje pojam „manjinske književnosti“ [littérature mineure], a koji je formulirao u suradnji s F. Guattarijem. Prema Deleuzeu i Guattariju, „Tri su karakteristike manjinske književnosti deteritorijalizacija jezika, povezanost individualnog s političkom neposrednošću i kolektivni sklop iskazivanja.“ Nije riječ o književnosti pisanoj na manjinskom jeziku, već o manjinskoj praksi većinskog jezika u književnosti; svojevrsnog tuđinstva, ili pak delirija, u vlastitome jeziku, kakve prakticiraju Marcel Proust u francuskome, Herman Melville u (američkome) engleskom, ili Franz Kafka u njemačkome jeziku. Koncept manjinske književnosti je primijenjen u disertaciji na nekoliko načina. Prvo, pripovjedni tekstovi s pomorskom tematikom naginju manjinskoj književnosti po svojim osnovnim elementima: tijesan je prostor broda sličan „skučen[om] prostor[u koji] tjera svaku individualnu intrigu da se odmah poveže s politikom“; pomorci predstavljaju tek djelić populacije bilo koje nacije, no obilježja njihova rada nadilaze prostor pojedinačnih lokacija ili nacija; pomorski žargon, koji je sastavni dio pripovijesti s pomorskom tematikom, sam po sebi uvodi element jezične deteritorijalizacije. Drugo, koncept manjinske književnosti pridonosi komparativnom pristupu disertacije time što nudi zajednički kriterij za analizu (i preispitivanje) do koje mjere oba autora izražavaju suglasje, odnosno ambivalenciju, spram nacije i nacionalne književnosti. Na kraju, analiza Melvillea i Conrada u dijalogu s Deleuzeom i Guattarijem otvara prostor za reviziju samoga pojma manjinske književnosti. Velik se broj Deleuzeovih književno orijentiranih tekstova, objavljenih samostalno ili u suradnji s drugim autorima, dotiče H. Melvillea, među njima Kafka: Toward a Minor Literature (1975.), Dialogues II (1977.), A Thousand Plateaus (1980.) te Essays Critical and Clinical (1993.). S druge strane, Deleuze se rijetko bavi J. Conradom (kao, primjerice, u knjizi Francis Bacon: The Logic of Sensation, 1981.), što još više upućuje na potencijal čitanja Conrada u Deleuzeovu ključu. Istovremeno, sve je veći broj deleuzeovskih analiza Melvillea i Conrada (premda rijetko u poredbenim studijama), primjerice autora C. Casarina (2002.), G. Z. Gasyne (2011.), J. Hughesa (1997.), S. M. Islama (1996.), ili pak N. Israela (1997.). Anglo-američki pripovjedni tekstovi s pomorskim tematikom devetnaestog i ranog dvadesetog stoljeća bili su „putujući žanrovi“, što znači da su objavljivani s obje strane Atlantika i povratno utjecali jedni na druge te da ih je čitala ista transatlantska publika (T. Smollett – Sir W. Scott – J. F. Cooper – Frederick Marryat – R. H. Dana Jr. – H. Melville – J. Conrad itd.). Premda je more tema velikog broja djela zapadnog književnog kruga od Homerove Odiseje nadalje, u navedenom razdoblju dolazi do radikalnog pomaka u pravcu literarnih prikaza materijalnih aspekata plovidbe, što je uvelo elemente diskursa rada, znanosti i tehnike u književni diskurs. Na kraju, u ovom je tipu narativa vidljiva napetost između načina na koji pristupaju značaju mora u procesu formiranja nacionalnog identiteta Velike Britanije i Sjedinjenih Država te temeljno inter- i transnacionalnih obilježja pomorstva kao takvog. Iz ovih razloga valja uspostaviti okvir proučavanja narativa s pomorskom tematikom iz više očišta: komparativne i nacionalne književne povijesti; književne i kritičke teorije; engleskih i američkih studija; kulturne povijesti pomorskih praksa. Književna povijest anglo-američkih narativa s pomorskom tematikom je pomno istraženo područje sa iscrpnim resursima, među kojima su i kronološki pregledi i antologije autora relevantnih za ovu disertaciju: B. Bender (1988.); H. Blum (2008.); C. Casarino (2002.); M. Cohen (2003.; 2010.); J. O. Coote (1989.); R. Foulke (1997.); B. Klein (2002.); J. Peck (2001.); T. Philbrick (1961.); J. Raban (1993.); M. J. Smith i R. C. Weller (1976.); H. Springer (1995.); T. Tanner (1994.); H. F. Watson (1931.). Među novijim studijama unutar ovog područja ističe se pristup autora koji u interpretacije uvrštavaju poznavanje „praktičnog znanja i vještina“ te „radnog etosa“, čija relevantnost u pripovjednim tekstovima s pomorskom tematikom jača od devetnaestoga stoljeća nadalje. U disertaciji je primijenjen upravo takav pristup, iščitavajući na koji način diskurs književnosti s pomorskom tematikom usvaja jezik materijalnih aspekata pomorskih praksa, uloge rada u pomorstvu te pomorskog žargona. U analizi relevantnih pripovjednih tekstova H. Melvillea i J. Conrada korištena je sekundarna literatura čije je područje specijalizacije podjednako književnost i kulturna povijest pomorskih praksa te autora koji inzistiraju na interdisciplinarnosti i primjeni tehničkih načela u svojim interpretacijama: povrh već navedenih autora, tu su i W. W. Bonney (1973.; 1978.; 1979.), P. Giles (2003.). Podloga ovome istraživanju je područje kulturne povijesti pomorstva, unutar kojega se izdvajaju pristupi formirani od 1960.-ih godina nadalje, a razilaze se od prethodnih tumačenja mora/oceana kao ahistorijskog, praznog prostora te pomorske prakse proučavaju kroz pojam „zone kontakta“ između kultura (M. L. Pratt, 1991.). Nadalje, takvi pristupi područje istraživanja proširuju uključenjem problematike i ispovijesti običnih mornara i u obzir uzimaju različite oblike pomorskih djelatnosti (trgovačka mornarica, istraživačke misije, ribarstvo) uz već etablirane aktivnosti ratnih mornarica. Među autorima koji primjenjuju ovakav pristup ističu se V. Burton (u Howell i Twomey, 1991.; 1999.), M. Creighton i L. Norling (1996.), C. D. Howell i R. J. Twomey (1991.), B. Klein i G. Mackenthun (2004.), J. Lemisch (1968.), C. Linebaugh i M. Rediker (2000.). Metodološki je pristup komparativan i interdisciplinaran, objedinjujući temeljni okvir književne povijesti te književne i kritičke teorije sa kulturnom poviješću pomorskih praksa. Primarna literatura uključuje sabrana djela H. Melvillea i J. Conrada, među njima fikcionalne (romane, kratke priče) i nefikcionalne tekstove (pisma, autobiografske zapise te bilješke), s time da najvažniji istraživački materijal u oba opusa čine pripovjedni tekstovi kojima je u žarištu tema mora. Sekundarna literatura uključuje relevantne monografije i članke u području književne povijesti te književne i kritičke teorije: tekstove G. Deleuzea, objavljene samostalno i u suradnji s F. Guattarijem i drugim autorima; komparativne književnosti; formalističke kritike; dekonstrukcije; feminističke kritike; postkolonijalne kritike; književnosti i transatlantskih/oceanskih studija; teorije prostora; teorija moći; engleskih i američkih studija. Nacrt strukture disertacije po poglavljima je sljedeći: prvo poglavlje uspostavlja kritičko-teorijski okvir i metodologiju rada. Drugo poglavlje analizira subjektifikaciju spram prostora mora i prostora broda kod oba pisca. Treće i četvrto poglavlje se pojedinačno bave tekstovima Melvillea i Conrada kroz dijalog, razradu i reviziju dosadašnjih čitanja Deleuzea i drugih autora, kao i samog pojma manjinske književnosti

Drawing Elena Ferrante's Profile. Workshop Proceedings, Padova, 7 September 2017

Elena Ferrante is an internationally acclaimed Italian novelist whose real identity has been kept secret by E/O publishing house for more than 25 years. Owing to her popularity, major Italian and foreign newspapers have long tried to discover her real identity. However, only a few attempts have been made to foster a scientific debate on her work. In 2016, Arjuna Tuzzi and Michele Cortelazzo led an Italian research team that conducted a preliminary study and collected a well-founded, large corpus of Italian novels comprising 150 works published in the last 30 years by 40 different authors. Moreover, they shared their data with a select group of international experts on authorship attribution, profiling, and analysis of textual data: Maciej Eder and Jan Rybicki (Poland), Patrick Juola (United States), Vittorio Loreto and his research team, Margherita Lalli and Francesca Tria (Italy), George Mikros (Greece), Pierre Ratinaud (France), and Jacques Savoy (Switzerland). The chapters of this volume report the results of this endeavour that were first presented during the international workshop Drawing Elena Ferrante's Profile in Padua on 7 September 2017 as part of the 3rd IQLA-GIAT Summer School in Quantitative Analysis of Textual Data. The fascinating research findings suggest that Elena Ferrante\u2019s work definitely deserves \u201cmany hands\u201d as well as an extensive effort to understand her distinct writing style and the reasons for her worldwide success

Literariness Revisited: Deviation vs. Entrenched Ideas

‘Literariness’ basically means foregrounding. In this study it means: presenting a view that deviates from entrenched opinions. A poem by Emily Dickinson was manipulated: apart from the original version we constructed two versions which changed to entrenched ideas. Readers rated their reactions on 6 aesthetic dimensions, each comprising 5 Likert scales. Finally, they compared the three versions

ELO2019 Programme & Books of Abstracts

ELO2019 Programme & Books of Abstracts, University College Cork, July 15-17, 201

ELO2019: Electronic Literature Organization Conference & Media Arts Festival, Programme and Book of Abstracts

The Electronic Literature Organization (ELO) is pleased to announce its 2019 Conference and Media Arts Festival, hosted by University College Cork. The conference and exhibition will be held from July 15-17, 2019, on UCC’s campus in the heart of Cork city, Ireland. The theme for ELO2019 #ELOcork is “peripheries”: delegates are invited to explore the edges of literary and digital culture, including emerging traditions, indeterminate structures and processes, fringe communities of praxis, effaced forms and genres, marginalised bodies, and perceptual failings. ELO2019 #ELOcork will mark the first time that the ELO conference has been hosted by an Irish institution: join us for this momentous gathering

Literature and Media

This book discusses the direction of changes in contemporary culture at the turn of the 20th and 21st centuries in Poland on the example of mutual relationships between literature and the media, such as film, radio, TV and the Internet. The interdisciplinary approach adopted by the author combines literary and media studies with the perspectives of social communication, anthropology and sociology of culture. The book focuses on topics such as reconfiguration of culture, expansion of the media, situation of literature and the central place of audio-visual parallels (auteur film, TV series, PC games). The author notes that both literature and the media are situated between art and communication today and both share the meta-cultural role of natural languages