The rationale of the administration of low-molecular-weight heparin in patients with repeated implantation failure

Ponavljani implantacijski neuspjeh (RIF) definira se kao nemogućnost postizanja trudnoće nakon 3 uzastopna IVF postupka s transferom najmanje 4 visoko kvalitetna embrija. Uzroci RIF-a mogu biti od strane majke i od strane embrija. Jedan od češćih uzroka RIF-a je nasljedna trombofilija. U velikom broju slučajeva uzrok je još uvijek nepoznat. Niskomolekularni heparin se koristi kao rutinska terapija kod bolesnica s nasljednom trombofilijom zbog njegovog antikoagulacijskog učinka. Mnoga istraživanja utvrdila su njegov učinak u procesu implantacije. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati opravdanost primjene LMWH kod bolesnica s problemima sa začećem ili iznošenjem trudnoće, hospitaliziranih na Klinici za ženske bolesti i porođaje KBC-a Zagreb od 2013. do 2017. godine s naglaskom na bolesnice s ponavljanim implantacijskim neuspjesima. Primjena LMWH u najvećem je broju slučajeva bila povezana s pozitivnim ishodom trudnoće, odnosno porođajem zdravog novorođenčeta u terminu. Nije bilo značajnih razlika između bolesnica koje su prolazile postupak potpomognute oplodnje i bolesnica koje su zanijele spontanim putem. Pitanje opravdanosti primjene LMWH kod bolesnica s ponavljanim implantacijskih neuspjesima zahtjeva daljnju obradu s obzirom na oprečne rezultate različitih studija.Reccurent implantation failure (RIF) is defined as inability to achieve pregnancy after 3 consecutive IVFs with at least 4 high-quality embryo transfer. RIF can be due to mother causes and embryo causes. One of the most common causes of RIF is inherited thrombophilia. In a large number of cases the cause is still unknown. Low-molecular-weight heparin (LMWH) is used as a routine therapy in patients with hereditary thrombophilia due to its anticoagulant effect. Many studies have determined its effect on the implantation process. The aim of this study was to show the rationale of the use of LMWH in patients with inability to conceive or to carry to term who were hospitalized at the Department of Women's Diseases and Births of UHC Zagreb from 2013 to 2017 with emphasis on patients with reccurent implantation failure. The use of LMWH in most cases was associated with a positive pregnancy outcome. There were no significant differences between the patients who underwent the process of IVF and the patients who concieved spontaneously. The question of the rationale of the administration of LMWH in patients with reccurent implantation failure requires further research due to the contradictory results of different studies

The rationale of the administration of low-molecular-weight heparin in patients with repeated implantation failure

Ponavljani implantacijski neuspjeh (RIF) definira se kao nemogućnost postizanja trudnoće nakon 3 uzastopna IVF postupka s transferom najmanje 4 visoko kvalitetna embrija. Uzroci RIF-a mogu biti od strane majke i od strane embrija. Jedan od češćih uzroka RIF-a je nasljedna trombofilija. U velikom broju slučajeva uzrok je još uvijek nepoznat. Niskomolekularni heparin se koristi kao rutinska terapija kod bolesnica s nasljednom trombofilijom zbog njegovog antikoagulacijskog učinka. Mnoga istraživanja utvrdila su njegov učinak u procesu implantacije. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati opravdanost primjene LMWH kod bolesnica s problemima sa začećem ili iznošenjem trudnoće, hospitaliziranih na Klinici za ženske bolesti i porođaje KBC-a Zagreb od 2013. do 2017. godine s naglaskom na bolesnice s ponavljanim implantacijskim neuspjesima. Primjena LMWH u najvećem je broju slučajeva bila povezana s pozitivnim ishodom trudnoće, odnosno porođajem zdravog novorođenčeta u terminu. Nije bilo značajnih razlika između bolesnica koje su prolazile postupak potpomognute oplodnje i bolesnica koje su zanijele spontanim putem. Pitanje opravdanosti primjene LMWH kod bolesnica s ponavljanim implantacijskih neuspjesima zahtjeva daljnju obradu s obzirom na oprečne rezultate različitih studija.Reccurent implantation failure (RIF) is defined as inability to achieve pregnancy after 3 consecutive IVFs with at least 4 high-quality embryo transfer. RIF can be due to mother causes and embryo causes. One of the most common causes of RIF is inherited thrombophilia. In a large number of cases the cause is still unknown. Low-molecular-weight heparin (LMWH) is used as a routine therapy in patients with hereditary thrombophilia due to its anticoagulant effect. Many studies have determined its effect on the implantation process. The aim of this study was to show the rationale of the use of LMWH in patients with inability to conceive or to carry to term who were hospitalized at the Department of Women's Diseases and Births of UHC Zagreb from 2013 to 2017 with emphasis on patients with reccurent implantation failure. The use of LMWH in most cases was associated with a positive pregnancy outcome. There were no significant differences between the patients who underwent the process of IVF and the patients who concieved spontaneously. The question of the rationale of the administration of LMWH in patients with reccurent implantation failure requires further research due to the contradictory results of different studies

Metastatski tumori temporalne kosti

Zloćudni tumori temporalne kosti izrazito su rijetki i čine svega 0,2% svih tumora glave i vrata. Najčešći primarni zloćudni tumor temporalne kosti je planocelularni karcinom, a slijede ga adenokarcinom, melanom, rabdomiosarkom, osteosarkom, limfom, adenoid cistični karcinom, karcinom acinusnih stanica i drugi. Osim primarnih tumora, temporalna kost može biti sijelo metastaza solidnih i hematoloških tumora. Iako su istraživanja o metastatskim tumorima temporalne kosti evoluirala posljednjih desetljeća, i dalje govorimo o izuzetno rijetkom entitetu koji se često prezentira kompliciranom kliničkom slikom i zahtijeva individualizirani pristup liječenju. Prema dosadašnjim istraživanjima, najčešća primarna sijela metastaza u temporalnu kost su dojka, pluća, probavni sustav, bubreg i prostata. Put širenja tumora je u najvećem broju slučajeva hematogen, a najčešće sijelo je apeks petrozne kosti. Klinička slika je često nespecifična i trećina bolesnika nema otološke simptome, što otežava dijagnozu. Najčešći otološki simptomi i znakovi su gubitak sluha, pareza ličnog živca, otalgija, otoreja i vrtoglavica. Uglavnom se radi o kasnoj manifestaciji bolesti, nakon što je tumor već metastazirao u druge dijelove tijela. Obzirom na dosadašnja saznanja, navedeni otološki simptomi i znakovi, posebice pareza ličnog živca i gubitak sluha kod onkoloških bolesnika, moraju pobuditi sumnju na sekundarni proces u temporalnoj kosti. U ovom prikazu slučaja prezentirati ćemo bolesnika s metastazom karcinoma urotelnog trakta u temporalnu kost, što je ujedno bila i prva manifestacija primarne onkološke bolesti

Metastatski tumori temporalne kosti

Zloćudni tumori temporalne kosti izrazito su rijetki i čine svega 0,2% svih tumora glave i vrata. Najčešći primarni zloćudni tumor temporalne kosti je planocelularni karcinom, a slijede ga adenokarcinom, melanom, rabdomiosarkom, osteosarkom, limfom, adenoid cistični karcinom, karcinom acinusnih stanica i drugi. Osim primarnih tumora, temporalna kost može biti sijelo metastaza solidnih i hematoloških tumora. Iako su istraživanja o metastatskim tumorima temporalne kosti evoluirala posljednjih desetljeća, i dalje govorimo o izuzetno rijetkom entitetu koji se često prezentira kompliciranom kliničkom slikom i zahtijeva individualizirani pristup liječenju. Prema dosadašnjim istraživanjima, najčešća primarna sijela metastaza u temporalnu kost su dojka, pluća, probavni sustav, bubreg i prostata. Put širenja tumora je u najvećem broju slučajeva hematogen, a najčešće sijelo je apeks petrozne kosti. Klinička slika je često nespecifična i trećina bolesnika nema otološke simptome, što otežava dijagnozu. Najčešći otološki simptomi i znakovi su gubitak sluha, pareza ličnog živca, otalgija, otoreja i vrtoglavica. Uglavnom se radi o kasnoj manifestaciji bolesti, nakon što je tumor već metastazirao u druge dijelove tijela. Obzirom na dosadašnja saznanja, navedeni otološki simptomi i znakovi, posebice pareza ličnog živca i gubitak sluha kod onkoloških bolesnika, moraju pobuditi sumnju na sekundarni proces u temporalnoj kosti. U ovom prikazu slučaja prezentirati ćemo bolesnika s metastazom karcinoma urotelnog trakta u temporalnu kost, što je ujedno bila i prva manifestacija primarne onkološke bolesti

Proizvodnja i percepcija govora

Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa.Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa

Proizvodnja i percepcija govora

Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa.Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa

The rationale of the administration of low-molecular-weight heparin in patients with repeated implantation failure

Ponavljani implantacijski neuspjeh (RIF) definira se kao nemogućnost postizanja trudnoće nakon 3 uzastopna IVF postupka s transferom najmanje 4 visoko kvalitetna embrija. Uzroci RIF-a mogu biti od strane majke i od strane embrija. Jedan od češćih uzroka RIF-a je nasljedna trombofilija. U velikom broju slučajeva uzrok je još uvijek nepoznat. Niskomolekularni heparin se koristi kao rutinska terapija kod bolesnica s nasljednom trombofilijom zbog njegovog antikoagulacijskog učinka. Mnoga istraživanja utvrdila su njegov učinak u procesu implantacije. Cilj ovog istraživanja bio je prikazati opravdanost primjene LMWH kod bolesnica s problemima sa začećem ili iznošenjem trudnoće, hospitaliziranih na Klinici za ženske bolesti i porođaje KBC-a Zagreb od 2013. do 2017. godine s naglaskom na bolesnice s ponavljanim implantacijskim neuspjesima. Primjena LMWH u najvećem je broju slučajeva bila povezana s pozitivnim ishodom trudnoće, odnosno porođajem zdravog novorođenčeta u terminu. Nije bilo značajnih razlika između bolesnica koje su prolazile postupak potpomognute oplodnje i bolesnica koje su zanijele spontanim putem. Pitanje opravdanosti primjene LMWH kod bolesnica s ponavljanim implantacijskih neuspjesima zahtjeva daljnju obradu s obzirom na oprečne rezultate različitih studija.Reccurent implantation failure (RIF) is defined as inability to achieve pregnancy after 3 consecutive IVFs with at least 4 high-quality embryo transfer. RIF can be due to mother causes and embryo causes. One of the most common causes of RIF is inherited thrombophilia. In a large number of cases the cause is still unknown. Low-molecular-weight heparin (LMWH) is used as a routine therapy in patients with hereditary thrombophilia due to its anticoagulant effect. Many studies have determined its effect on the implantation process. The aim of this study was to show the rationale of the use of LMWH in patients with inability to conceive or to carry to term who were hospitalized at the Department of Women's Diseases and Births of UHC Zagreb from 2013 to 2017 with emphasis on patients with reccurent implantation failure. The use of LMWH in most cases was associated with a positive pregnancy outcome. There were no significant differences between the patients who underwent the process of IVF and the patients who concieved spontaneously. The question of the rationale of the administration of LMWH in patients with reccurent implantation failure requires further research due to the contradictory results of different studies

Post-treatment periapical status related to the quality of root canal fillings in adults living in Vojvodina

Background/Aim. Apical periodontitis (AP) is an acute or chronic inflammation of the periradicular tissue, usually caused by the presence of microbial irritants in the root canal system. The aim of the study was to radiographically assess the AP prevalence in root-filled teeth (RFT) in adults from an urban area of Vojvodina, Serbia. Methods. Randomly selected digital ortopantomographs of 616 subjects who visited the Clinic of Dentistry of Vojvodina, from January 2019 to December 2020 were examined. Periapical status, root canal filling (RCF) quality, type of coronal restorations, and their relationships were evaluated. The Chisquared (χ2) test was used for statistical analysis. Results. The total number of endodontically treated teeth was 965; 44.25% of them received an adequate RCF score, and 34.9% had AP, which was diagnosed i n 5 7.4% of inadequately s cored RFT. Posterior teeth had significantly worse RCF quality than anterior teeth (p < 0.001). The direct logistic regression results indicated that a technically well-performed RCF reduced the risk of AP almost 21-fold. The prevalence of AP in our cohort was not influenced by the type of restoration (direct or indirect), but statistically significantly, the highest prevalence of AP was found in RFT without any coronal restoration. Conclusion. The results of this study reaffirm that technically high-quality root canal treatment is crucial to ensure a more predictable root canal treatment outcome

Taming the terminological tempest in invasion science

Standardised terminology in science is important for clarity of interpretation and communication. In invasion science – a dynamic and rapidly evolving discipline – the proliferation of technical terminology has lacked a standardised framework for its development. The result is a convoluted and inconsistent usage of terminology, with various discrepancies in descriptions of damage and interventions. A standardised framework is therefore needed for a clear, universally applicable, and consistent terminology to promote more effective communication across researchers, stakeholders, and policymakers. Inconsistencies in terminology stem from the exponential increase in scientific publications on the patterns and processes of biological invasions authored by experts from various disciplines and countries since the 1990s, as well as publications by legislators and policymakers focusing on practical applications, regulations, and management of resources. Aligning and standardising terminology across stakeholders remains a challenge in invasion science. Here, we review and evaluate the multiple terms used in invasion science (e.g. ‘non-native’, ‘alien’, ‘invasive’ or ‘invader’, ‘exotic’, ‘non-indigenous’, ‘naturalised’, ‘pest’) to propose a more simplified and standardised terminology. The streamlined framework we propose and translate into 28 other languages is based on the terms (i) ‘non-native’, denoting species transported beyond their natural biogeographic range, (ii) ‘established non-native’, i.e. those non-native species that have established self-sustaining populations in their new location(s) in the wild, and (iii) ‘invasive non-native’ – populations of established non-native species that have recently spread or are spreading rapidly in their invaded range actively or passively with or without human mediation. We also highlight the importance of conceptualising ‘spread’ for classifying invasiveness and ‘impact’ for management. Finally, we propose a protocol for classifying populations based on (i) dispersal mechanism, (ii) species origin, (iii) population status, and (iv) impact. Collectively and without introducing new terminology, the framework that we present aims to facilitate effective communication and collaboration in invasion science and management of non-native species.<br/

Behavioral responses of terrestrial mammals to COVID-19 lockdowns

Funding: This article is a contribution of the COVID-19 Bio-Logging Initiative, which is funded in part by the Gordon and Betty Moore Foundation (GBMF9881) and the National Geographic Society (NGS-82515R-20) (both grants to C.R.).COVID-19 lockdowns in early 2020 reduced human mobility, providing an opportunity to disentangle its effects on animals from those of landscape modifications. Using GPS data, we compared movements and road avoidance of 2300 terrestrial mammals (43 species) during the lockdowns to the same period in 2019. Individual responses were variable with no change in average movements or road avoidance behavior, likely due to variable lockdown conditions. However, under strict lockdowns 10-day 95th percentile displacements increased by 73%, suggesting increased landscape permeability. Animals’ 1-hour 95th percentile displacements declined by 12% and animals were 36% closer to roads in areas of high human footprint, indicating reduced avoidance during lockdowns. Overall, lockdowns rapidly altered some spatial behaviors, highlighting variable but substantial impacts of human mobility on wildlife worldwide.PostprintPeer reviewe