STANDARD LANGUAGE AND THE DELIMITING OF LANGUAGES

U vezi s klasificiranjem varijeteta u jezike u tekstu se razmatraju kriteriji na osnovi kojih se takvo klasificiranje čini te osobito uloga standardnog jezika u oblikovanju diskretnosti pojedinih jezika.The article discusses language identity and the role of the standard language in classification of languages

Codification of Croatian prosody

U tekstu se raspravlja o kodifikaciji hrvatske prozodije. Pritom se uzimaju u obzir, s jedne strane, razlozi zbog kojih se posebno prozodija opire krutoj standardizaciji te se, s druge strane, propituje utemeljenost tvrdnje da je hrvatska ortoepska norma najproblematičnija norma hrvatskoga standardnog jezika.The article discusses codification of Croatian prosody. Particular attention is given to prestige and neutrality that influence the social acceptability of the accent and standard language

Posvojnost

Upotrijebljen u lingvistici termin posvojnost označava odnos koji se uspostavlja između onoga koji nešto posjeduje i onoga što je posjedovano. Dakle, to je odnos između subjekta posvojnosti (posjednik) i objekta posvojnosti (posjedovano), pri čemu posjedovano pripada posjedniku. U tekstu se raspravlja o različitim određenjima posvojnosti (Seliverstova, Hawkins, Seiler, Toporov, Golovačeva, Činčlej, Dolinina), a posebna je pozornost posvećena tipologizacijama utemeljenim na semantičkoj naravi posjedovanog (Seliverstova, Heine), uvriježenom razlikovanju otuđive i neotuđive posvojnosti te atributne i predikatne posvojnosti, odnosno suodnosu posvojnih, egzistencijalnih i mjesnih konstrukcija

Posvojni pridjevi i izražavanje posvojnosti

U tekstu se raspravlja o semantičkim tipovima pridjeva i njihovu opisu u hrvatskoj gramatič koj i udžbeničkoj literaturi. Posebna se pozornost posvećuje posvojnim pridjevima sa sintaktič koga i semantičkoga gledišta

Język i polityka: przykład chorwacki

U tekstu se nastojalo elaborirati hrvatsko jezično pitanje u društvenom i političkom okviru socijalističke Jugoslavije. Posebna je pozornost posvećena Novosadskom dogovoru iz 1954. godine kao početku zajed- ničke/jedinstvene jezične politike kojom se trebalo urediti jezično pitanje u četirima republikama tadašnje Jugoslavije. Pokazat će se da će Novosadski dogovor postati generator spora između hrvatskih i srpskih jezikoslovaca te da će krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih jezična politika utemeljena na tome dogovoru doživjeti neuspjeh. Jedan od ključnih problema u tome sporu bio je u tumačenju naravi ,jedinstvenog književnog jezika”, a pritom nije bilo riječi samo o koncepcijskim, teorijskim neslaganjima koja ne bi imala nikakva učinka na standardnojezičnu kodifikaciju i na jezičnu praksu. Sedamdesete i osamdesete godine razdoblje je u kojem su u Hrvatskoj objavljeni temeljni jezični priručnici (fonetika, fonologija, tvorba riječi, sintaksa, pravopis) i u kojem je artikulirana posebnost hrvatskoga spram „cjeline standardne novoštokavštine”. Riječ je dakle o razdoblju u kojemu su hrvatski jezikoslovci izradili nekoliko temeljnih priručnika potvrđujući tako svoju autonomnu poziciju u izgrađivanju jezičnoga standarda