Differences of assertive behavior among female nursing students and female students of other faculties

Uvod: Zdravstvena nega je dolgo veljala za tipično ženski poklic, kjer so medicinskim sestram pripisovali stereotipno žensko, to je pomočniško vlogo, in je zato asertivno vedenje med medicinskimi sestrami dolgo veljalo za manj izrazito kot v drugih po izobrazbi primerljivih poklicih. Namen raziskave je bil ugotoviti, ali so študentke zdravstvene nege enako asertivne kot študentke drugih fakultet Univerze na Primorskem in Evropske pravne fakultete v Novi Gorici in ali se s starostjo asertivnost študentk zvišuje. Metode: Uporabili smo deskriptivno in neeksperimentalno metodo raziskovanja. Kot raziskovalni instrument smo uporabili The Rathus Assertiveness Schedule (vprašalnik samoocene asertivnosti). Anketiranje je potekalo na namenskem vzorcu. Spletni vprašalnik je bil preko URL-naslova poslan na skupne elektronske naslove študentom nekaterih fakultet Univerze na Primorskem in Evropske pravne fakultete v Novi Gorici. Izpolnjen vprašalnik je vrnilo 218 študentk. Raziskava je potekala v maju in juniju leta 2010. Podatke smo obdelali na podlagi deskriptivne statistike in enosmerne analize variance (ANOVA). Rezultati: Ugotovili smo, da študentke Fakultete za vede o zdravju ne izkazujejo statistično značilno nižje asertivnosti v primerjavi s študentkami drugih fakultet, zajetih v raziskavo (F = 0,37, p = 0,83). Ugotovili smo tudi, da starejše študentke v primerjavi z mlajšimi študentkami ne izkazujejo statistično značilno višje asertivnosti (F = 1,52, p = 0,22). Diskusija in zaključek: Poznavanje asertivnega vedenja je pri študentih zdravstvene nege pomembno, saj predstavlja pomemben temelj in bistveno prvino medosebnega odnosa. Učenje novega načina odzivanja in novih načinov vedenja v profesionalnih situacijah ni preprosto in je dolgotrajen proces. Morali bi razmisliti o spodbujanju asertivnega vedenja med študenti zdravstvene nege, morda tudi z vpeljavo treningov asertivnosti v učni program ter dodatnim usposabljanjem učiteljev zdravstvene nege v tej smeri.Introduction: The aim of the study was to determine whether the nursing students are equally assertive as students of other faculties of the University of Primorska and the European Faculty of Law in Nova Gorica and whether assertiveness among students increases with age. Nursing has been considered to be a typical female profession where nurses function as nurturers, comforters and care providers. The assertive behaviour among nurses was accordingly considered less pronounced than in other professionals with similar educational level. Methods: The research was based on a descriptive and non-experimental research method. A questionnaire used as a research instrument included the Rathus Assertiveness Schedule. The purposive sampling was used in this qualitative research. The access to the online questionnaire was provided through URL address which was sent to the students\u27common e-mail addresses at some faculties of the University of Primorska and the European Faculty of Law in Nova Gorica. The questionnaires were completed and returned by 218 female students. The survey was conducted in May and June of 2010. The data collected were analysed using the descriptive statistics and the One-Way ANOVA. Results: According to the results obtained, the nursing students do not manifest statistically significant lower assertiveness levels as compared to the students of other faculties included in the study (F = 0.37, p = 0.83). It has also been established that older students are not statistically significantly more assertive in comparison to younger female students (F = 1.52, p =0.22). Discussion and conclusion: Assertive behaviour is a core element of interpersonal relationships and an important communication skill. Learning new communication skills and behaviours in professional situations, however, is not an easy task and takes a considerable time. To function as effective and safe practitioners, nurses should be encouraged to develop appropriate assertive behavioural patterns. The education in assertiveness should be integrated in their professional preparation which necessitates also adequately qualified teachers and mentors

Stilovi poslovne komunikacije u sjevernoj Hrvatskoj

Komunikacija je proces u kojem poruka putuje od pošiljatelja prema primatelju poruke krozneki kanal i uz neke šumove. Dvije su osnovne vrste komunikacije: verbalna i neverbalna.Ovaj rad bavi se komunikacijskim stilovima čija je osnovna razdioba na agresivan, pasivan,pasivno-agresivan i asertivan stil. Asertivan stil predstavlja komunikaciju ja-porukama,odnosno porukama kojima se iznose vlastita zapažanja, osjećaji i viđenja situacija s jasnomporukom, smisleno i bez namjere da se povrijedi aktivan slušatelj. Komunikacijski stilovi uposlovanju također se mogu podijeliti u ove četiri kategorije, a radno sposobni stanovnicisjevera Republike Hrvatske prema istraživanju provedenom na uzorku od sto osoba služe seasertivnim stilom u poslovnoj komunikaciji.Communication is the process in which one or more messages travel from it's sender to therecipient of that message - through some kind of channel and with some noise. There are twobasic types of communication: verbal and nonverbal. This paper focuses on communicationstyles, whose main distribution in an aggressive, passive, passive-aggressive and assertivestyle. Assertive communication style represents I-messages, or messages that express theirown observations, feelings and perceptions of the situation with a clear meaningful messageand without intent to injure an active listener.Communication styles in the business can also be divided into these four categories. Theworking-age residents of the north of the Croatia according to a study conducted on a sampleof 100 people are used to assertive style in business communication

Evaluacija upitnika sramežljivosti i asertivnosti USA-r

Pitanje je kakva je psihometrijska vrijednost revidiranog Upitnika sramežljivosti i asertivnosti. Osim odabira najpovoljnijih čestica u skale sramežljivosti i asertivnosti, nameću se još tri pitanja: 1. kakva je faktorska struktura skala sramežljivosti i asertivnosti iz upitnika USA-r? 2. kakve su metrijske karakteristike skala sramežljivosti iz upitnika USA-r? 3. koliko su slični rezultati ovog istraživanja na srednjodobnim ljudima sa rezultatima na Upitniku provedenim na srednjoškolcima i studentima? Cilj rada je, dakle, evaluirati upitnik sramežljivosti i asertivnosti USA-r, proveden na populaciji ljudi srednje dobi, kao i te rezultate komparirati sa rezultatima dobivenim na mlađim populacijama. Istraživanje je provedeno na uzorku od 265 ispitanika, 142 žene i 123 muškarca, u dobi od 28 do 47 godina. Rezultati: prva glavna komponenta u oba poduzorka generalna je mjera sramežljivosti/neasertivnosti, a na drugoj se komponenti na pozitivni pol smještaju čestice koje opisuju asertivno ponašanje, a na negativan pol čestice koje opisuju situacije tipične za sramežljivost. nakon rotacije u Varimax poziciju dobivaju se jasni faktori sramežljivosti i asertivnosti. Distribucije rezultata dobivenih skalama sramežljivosti i asertivnosti za oba poduzorka spola značajno ne odstupaju od normalne distribucije. Upitnik se također pokazao visoko pouzdan, a korelacija između skala sramežljivosti i asertivnosti relativno mala što ukazuje na opravdanost iskazivanja dva skalna rezultata. Nije nađena statistički značajna razlika između rezultata koje postižu srednjodobni ljudi i rezultata srednjoškolaca i studenata na istom Upitniku. Zaključno upitnik USA-r pokazuje dobre metrijske karakteristike, jasnu faktorsku strukturu kao i neutjecanje faktora dobi na rezultate

Relationship between socialization and development of assertiveness in pre-school children

Socijalizacija je proces usvajanja društveno prihvatljivih normi, pravila i ponašanja koja su karakteristična za pojedinu kulturu. Kako se kroz socijalizaciju usvajaju određena ponašanja, tako se razvija i asertivno ponašanje kojeg smo izdvojili kao predmet ovog rada. Asertivnost je oblik ponašanja koji podrazumijeva zauzimanje za osobna prava i izražavanje misli, osjećaja i stavova na direktan, iskren, umjeren i prikladan način, uz poštovanje drugih ljudi (Kljajo-Nikolić, 2017). Osim socijalizacije i asertivnosti u radu se spominju i ostali oblici socijalnog ponašanja, kao i teorije socijalnog učenja koje nam pobliže prikazuju na koje sve načine možemo utjecati na usvajanje i razvoj određenog ponašanja, konkretno asertivnog ponašanja kao teme ovog rada. Kako je asertivnost oblik ponašanja koji se kao i norme i pravila usvaja kroz socijalizaciju, postavlja se pitanje u kojoj mjeri i na koji način socijalizacija utječe na razvoj asertivnog ponašanja. Osim toga djeca oko druge godine pokazuju naznake urođene asertivnosti, a osim primarne socijalizacije u obitelji, najviše su pod utjecajem vrtića i odgajateljica kao sredstva socijalizacije. Stoga smo izdvojili i načine na koje se može poticati i razvijati asertivnost u predškolskoj ustanovi, što je ujedno predstavljalo i predmet istraživanja u našem radu.Socialization is the process of adopting socially acceptable norms, rules and behaviors that are characteristic of a particular culture. As certain behaviors are adopted through socialization, the assertive behavior that we have identified as an object of this work is also developing. Assertiveness is a form of behavior that implies taking personal rights and expressing thoughts, feelings and attitudes in a direct, honest, moderate and convenient manner, with respect for other people (Kljajo-Nikolić, 2017). Apart from socialization and assertiveness, other forms of social behavior as well as the theories of social learning that are presented to us in more detail can be mentioned in the paper, which can influence the adoption and development of a certain behavior, specifically assertive behavior, as the theme of this work. As assertiveness is a form of behavior that, like norms and rules, is adopted through socialization, it raises the question to what extent and how socialization affects the development of assertive behavior. In addition, children around the second year show signs of innate assertiveness, and apart from primary socialization in the family, most are influenced by kindergartens and educators as means of socialization. Therefore, we have also outlined ways to encourage and develop the assertiveness in the preschool institution, which was also the subject of research in our work

Assertiveness in business communication

Rad daje prikaz komunikacijskih znanja i vještina potrebnih za provedbu kvalitetne poslovne komunikacije s dodatnim osvrtom na poslovnu komunikaciju u knjižnicama. Govori o potrebi za stjecanjem znanja o komunikacijskim vještinama u svrhu što boljeg izražavanja svojih želja i osjećaja na način da ne nanosimo psihološku ili fizičku štetu drugim osobama. Također, govori se o asertivnoj komunikaciji kao sredstvu koje pomaže u rješavanju eventualnih sukoba u poslovnoj komunikaciji. Prikazane su i komunikacijske kompetencije koje dobar komunikator mora posjedovati i razvijati, a potrebne su u svakodnevnom ophođenju na radnom mjestu. Dio rada posvećen je asertivnoj komunikaciji u knjižnici i knjižničarima koji su svakodnevno izloženi izravnoj komunikaciji s većim brojem korisnika različiti karaktera i raspoloženja. Prikazat će se na koje načine asertivna komunikacija u knjižnicama daje bolje poslovne rezultate te kako utječe na stvaranje ugodnog radnog okruženja

Povezanost percepcije roditeljskog ponašanja i sramežljivosti i asertivnosti školske djece

Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti doprinos dimenzija roditeljskog ponašanja tumačenju sramežljivosti i asertivnosti djece školske dobi, te ispitati spolne razlike u percipiranom roditeljskom ponašanju, sramežljivosti i asertivnosti. Istraživanje je provedeno na uzorku od 180 ispitanika oba spola, učenika osmih razreda osnovnih škola na gradskom području grada Samobora, a primijenjena su dva upitnika: CRPBI-57 (Inventar dječjih procjena roditeljskog ponašanja), i USA-r (Revidirani upitnik sramežljivosti i asertivnosti). Dobiveno je da djeca oba spola podjednako procjenjuju roditeljsko ponašanje na dimenziji bihevioralne kontrole, dok ponašanje majke procjenjuju kao više prihvaćajuće te više psihološki kontrolirajuće od očevog. Ne postoji značajna razlika između dječaka i djevojčica na istovjetnim dijelovima skale sramežljivosti, međutim, prema rezultatima na istovjetnim dijelovima skale asertivnosti, dječaci iskazuju značajno veću asertivnost od djevojčica. Roditeljsko ponašanje i spol djeteta ne doprinose značajno predikciji sramežljivosti i asertivnosti djece

Assertive communication and communication in a team

Tema ovog završnog rada je asertivna komunikacija te komunikacija u timu. Komunikacija je način na koji se poruka prenosi od jedne osobe do druge osobe. Postoje dvije vrste komunikacije, to su neverbalna i verbalna komunikacija. Neverbalna komunikacija odnosi se na pokrete tijela tj. govor tijela, dok se verbalna komunikacija odnosi na jezik i pismo. Vrlo je bitno znati pravilno se izražavati i komunicirati, posebno kada se nalazimo u većim grupama, odnosno u timu ili radnoj skupini. Učinkovita komunikacija presudna je za uspješno djelovanje tima. Uz pomoć učinkovite komunikacije dolazimo i do uspješnih rezultata. Ali sama kvalitetna komunikacija nije dovoljna u međuljudskim odnosima. Da bi imali čvrste odnose bez ikakvih problema, potrebno je obostrano povjerenje između osoba koje međusobno komuniciraju. Postoji mnogo vrsta komunikacijskih stilova. Jedan od njih je i asertivna komunikacija. Asertivnost ili drugim riječima asertivna komunikacija je vještina koja je potrebna gotovo svima nama zato jer pomoću nje možemo na pristojan način objasniti drugoj strani što nas smeta ili što nam se ne sviđa kod njihova ponašanja, a pri tome nikako ne povrijediti ili omalovažiti drugu stranu. Osobno smatram da je to vrlo bitno kod komunikacije u timu kako ne bi došlo do sukoba, jer bi taj sukob mogao poremetiti svu usklađenost u timu i moglo bi rezultirati lošim rezultatima pojedine grupe tj. tima ili skupine. Ne smijemo dozvoliti da nas loša komunikacija dovede do neuspjeha te zbog toga moramo raditi na sebi kako bi mogli funkcionirati unutar skupine s većim brojem ljudi, odnosno u timu. Svi smo različiti i ne znamo kako će tko reagirati u pojedinim situacijama i zato je bolje da smo što vještiji u našoj komunikaciji s drugima. Da bismo usavršili svoje komunikacijske vještine moramo svakodnevno trenirati i učiti, kako bi podigli svoje vještine komuniciranja na višu razinu. U današnje vrijeme to nije problem, zbog toga što postoje različite vrste treninga, predavanja i seminara koje možemo pohađati ako želimo poboljšati svoju komunikaciju. Kvalitetna komunikacija dovodi do uspješnih rezultata, bilo to u razgovoru između dvije ili više osoba ili u timskom radu. Uz kvalitetan timski rad i efikasnu komunikaciju dolazimo do efektivnih rezultata