Vrste gljiva u sjemenu poljskoga jasena (Fraxinus angustifolia Vahl)

Narrow-leaved ash (Fraxinus angustifolia), currently the most damaged forest tree species in the Republic of Croatia, is suffering from dieback primarily caused by pathogenic fungus Hymenoscyphus fraxineus. Since health status of seeds is very important for future seedling production, objective of this study was to screen narrow-leaved ash seeds for presence of this main pathogen and other potentially parasitic fungi. Seeds were collected from five locations and analysed using three different methods. Results revealed relatively good health status of inspected seeds, with total of 15 different fungal taxa identified in less than 40% of samples and no confirmation of Hymenoscyphus fraxineus presence. Most frequently detected fungi were various species of genus Alternaria and species Sphaerulina berberidis, while other taxa occurred rarely. Although identified fungal species haven’t caused visible symptoms on seeds after one to two months of storage, many of them are known seed pathogens or opportunistic ash (Fraxinus spp.) pathogens and could have a negative effect on seeds after longer period of storage or storage in unfavourable conditions.Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) je u Republici Hrvatskoj trenutno najoštećenija šumska vrsta drveća, sa 75 % stabala značajno osute krošnje prema podacima međunarodnog programa ICP Forests iz 2017. godine. Dosadašnja su istraživanja potvrdila patogenu gljivu Hymenoscyphus fraxineus kao primarnog uzročnika odumiranja krošanja poljskoga jasena na više lokacija te utvrdila njenu prisutnost u listovima, izbojcima, granama, bazi debla te korijenu stabala. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati prisutnost navedenog patogena u sjemenu poljskoga jasena, a također i identificirati ostale vrste potencijalno parazitskih gljiva, kako bi se s navedenog aspekta moglo procijeniti zdravstveno stanje i uporabljivost sjemena u rasadničkoj proizvodnji poljskoga jasena za obnovu sastojina i pošumljavanje. Sjeme je prikupljeno na pet lokacija u sastojinama kategoriziranim kao sjemenski izvor ili sjemenska sastojina na području šumarija Novoselec, Lipovljani, Gunja, Županja i Vukovar. Za analizu sjemena skladištenog jedan do dva mjeseca korištene su tri različite metode, uključujući klasičnu metodu izolacije gljiva iz tkiva na hranjive podloge te molekularne metode izolacije ukupne stanične DNK iz sjemena i umnažanja ciljanih sekvenci u lančanoj reakciji polimerazom korištenjem univerzalnih početnica (ITS 1, ITS 1 – F, ITS 4) i početnica specifičnih za gljivu Hymenoscyphus fraxineus. Analizom je utvrđeno ukupno 15 različitih taksona gljiva u manje od 40 % ispitivanog sjemena, ukazujući na njegovo relativno dobro zdravstveno stanje. Najčešće su identificirani pripadnici roda Alternaria, od kojih su A. alternata i A. tenuissima identificirane do razine vrste, te vrsta Sphaerulina berberidis. Ostali identificirani taksoni  zabilježeni su na svega jednoj do tri sjemenke. Iako utvrđeni taksoni gljiva nisu uzrokovali vidljive simptome ili propadanje sjemena nakon jednog do dva mjeseca skladištenja, velik broj njih se u literaturi navode kao patogeni sjemena i plodova različitih vrsta drveća, a dio i kao oportunistički paraziti prisutni u nekrotičnom tkivu jasena (Fraxinus spp.), zbog čega se ne može u potpunosti isključiti njihov negativan utjecaj na sjeme tijekom duljih perioda skladištenja ili izlaganja nepovoljnim uvjetima. Vrsta Hymenoscyphus fraxineus niti jednom korištenom metodom nije utvrđena u analiziranom sjemenu, te nije dokazana mogućnost njena širenja na uzgojene sadnice ovim putem. Time nije isključena mogućnost njene prisutnosti na površini plodova, tj. perutki, koje su u ovom istraživanju površinski sterilizirane kako bi se smanjio utjecaj uobičajeno prisutnih epifitnih gljiva na rezultate

Ichthyofauna of the lower part of Bliznec stream

Uzorci riba lovljeni su elektroagregatom na donjem toku potoka Blizneca u dva navrata tijekom studenoga 2008. godine. Ukupno je ulovljeno 50 riba. Zabilježene su četiri vrste i to Carassius gibelio, Gobio gobio, Perca fluviatilis i Squalius cephalus, od kojih je S. cephalus najbrojniji. Sve vrste, osim klena imaju negativan alometrijski rast s b vrijednostima nižima od 3. Iako klen ima pozitivnu alometriju, b vrijednost mnogo je niža od hrvatskog prosjeka. I ostale proučavane vrste imaju b vrijednost ispod hrvatskog prosjeka. Faktor kondicije je vrlo nizak i ispod je hrvatskog prosjeka kod klena i grgeča, u prosjeku kod krkuše, a lagano iznad prosjeka kod babuške. Potok Bliznec vrlo je siromašan biotop kako za grgeča tako i ostale proučavane vrste.The fish were sampled in the lower parts of the Bliznec stream using an electroaggregate on two separate occasions in November 2008. A total of 50 fish were sampled. The samples belonged to 4 distinct species: Carassius gibelio, Gobio gobio, Perca fluviatilis and Squalius cephalus. Chub was found to be the most abundant. All species apart from chub were found to exhibit negative allometric growth (b<3), yet all of them exibit a b value lower than the croatian average. CF was found to be very low and below croatian average for chub and perch, average for gudgeon, and slightly above average for prussian carp. The freshwater environment of Bliznec stream was found to be a species poor biotope

Development of a Web System for Monitoring the Presence and Indoor Air Quality

Cilj rada je razvoj web aplikacije za nadzor prisutnosti i praćenje kvalitete zraka u zatvorenim prostorima. Kao web programski okvir korišten je ASP.NET Core u kombinaciji sa MVC oblikovnim obrascom. Web aplikacija omogućava prikupljanje podataka sa više uređaja i sve prikupljene podatke skladišti u bazu podataka. Zatim se na klijentskom segmentu aplikacije izvode jednostavne vizualizacije podataka po zatvorenoj prostoriji

Energy efficiency and EU funds

Ulaskom u Europsku uniju, Republici Hrvatskoj postala su dostupna znatna sredstva iz europskih fondova, a koja se koriste na temelju sedmogodišnjih financijskih razdoblja. Ulaganja fondova prate određene politike koje provodi Europska unija. U financijskom razdoblju od 2014. do 2020. godine Republici Hrvatskoj je iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova na raspolaganju ukupno 10,676 milijardi eura. Od tog iznosa 8,397 milijardi eura predviđeno je za ciljeve kohezijske politike, 2,026 milijarde eura za poljoprivredu i ruralni razvoj te 253 milijuna eura za razvoj ribarstva. U ovoj financijskoj perspektivi, jedan od prioriteta Europe je Održiv rast, odnosno promicanje zelenijeg, konkurentnijeg gospodarstva temeljenog na učinkovitom korištenju resursa. S tim u s vezi, postavljen je cilj za 2020. godinu do kada je potrebno smanjiti emisiju stakleničkih plinova za barem 20% u odnosu na razine iz 1990. godine, povećati udio obnovljivih izvora energije u konačnoj potrošnji energije na 20%; te povećati energetsku učinkovitost za 20%. Kao jedna od operacija koja će doprinijeti ostvarenju ciljeva u RH, u listopadu 2016. godine Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja u svojstvu Posredničkog tijela razine 1 objavilo je Poziv na dostavu projektnih prijedloga „Energetska učinkovitost višestambenih zgrada“ koji je po prvi put omogućio građanima korištenje sredstava europskih fondova za ulaganja u projekte energetske učinkovitosti. Ovaj rad daje prikaz dostupnih sredstava iz ESI fondova te način korištenja istih putem Operativnih programa s naglaskom na energetsku učinkovitost višestambenih zgrada analizirajući mogućnosti i uvjete iz objavljenog Poziva na dostavu projektnih prijedloga od strane nadležnih tijela. Kroz analizu mogućnosti ostvarivanja toplinskih ušteda na primjeru višestambene zgrade sagledat će se tehnički i financijski aspekti pripreme projektnog prijedloga kao i priprema dokumentacije za samu prijavu projekta da bi ostvario sufinanciranje bespovratnim sredstvima. Također, kako su sredstva ESI fondova postala dostupna ulaskom RH u EU, kroz rad će se u kratko prikazati povijesni pregled europskih integracija, put RH prema ulasku u EU te dati pregled institucija EU

Tax treatment of winnings in prize games - issues of winnings in-kind

Nagrade v nagradnih igrah so lahko podeljene bodisi kot denarne nagrade (izplačilo v denarju) ali kot praktične nagrade (izplačilo v naravi), največkrat v obliki vrednejših predmetov, ki ljudi pritegnejo v taki meri, da organizacija nagrade igre služi tudi kot reklama za organizatorja igre. Kadar se po zaključeni nagradni igri nagrada podeli v naravi, je potrebno njeno tržno vrednost najprej obrutiti s koeficientom davčnega odtegljaja, nato pa 25% akontacijo dohodnine odvesti od tako obrutenega zneska. Ker se akontacija dohodnine izvede po stopnji 25%, ki pa ni nujno enaka efektivni stopnji dohodnine prejemnika nagrade na letni ravni (po dohodninski odločbi), pri letnem obračunu dohodnine pride bodisi do obveznosti za doplačilo dohodnine, bodisi do vračilna preveč plačanih akontacij. Zavezanci z visokimi letnimi dohodki (torej v višjih dohodninskih razredih – 41% ali 50%) bodo morali ob koncu leta zaradi prejete nagrade najverjetneje še doplačati dohodninsko obveznost, med tem ko bodo zavezanci z nizkimi letnimi dohodki (npr. v prvem dohodninskem razredu – 16%) del odvedene akontacije dohodnine od enake nagrade prejeli vrnjen v denarju. Ob ugotovitvi, da so dobitki v nagradnih igrah po svoji vsebini veliko bolj podobni dobitkom v igrah na srečo (npr. loterija), kjer dobitek ni odvisen od aktivne vloge udeleženca, obenem pa so dobitki v igrah na srečo obdavčeni po cedularnem principu, je v tem magistrskem delu preučena možnost za uvedbo podobnega načina obdavčitve tudi za dobitke v običajnih nagradnih igrah. Pri možnih rešitvah so upoštevani tako vidiki težavnosti spremembe obstoječe zakonodaje, kot tudi administrativni vidiki pri izpolnjevanju obveznosti iz naslova podeljevanja nagrad (npr. poročanje, kontrola) in pa seveda finančni učinki morebitnega novega pristopa k obdavčitvi dobitkov iz nagradnih iger – tako z vidika prejemnika nagrade, kot tudi z vidika izplačevalca nagrade in državnega proračuna, kateremu pripada davek.The prizes in the prize games (sweepstakes, reward games) may take form either as cash rewards (payment in cash) or as practical items and services (payment "in kind"). The latter usually present valuable items, which attract the consumers in such a manner, that the prize game actually serves as a form of advertisement for the company. When the prize is paid out "in kind", its market value first has to be grossed-up for the amount of withholding tax coefficient, and then the 25% tax is withheld from the grossed-up amount. Such tax is considered as a mid-year advance tax payment. Because the mid-year advance tax payment is withheld at 25% rate, which is not necessarily equal to the effective tax rate of the taxpayer on an annual level (according to year-end personal income tax assessment), the year-end tax assessment will result either in tax surplus being returned to the taxpayer or in additional tax obligation, which will have to be settled by the taxpayer. The taxpayers with higher annual income (positioned in higher personal income tax brackets – 41% or 50%) will most likely have to pay additional tax obligation upon the year-end assessment. However, a part of the mid-year advance tax payments will be returned to the taxpayers with lower annual income (e.g. positioned in the first personal income tax bracket – 16%), even though they might have received the same prize during the year. Based on the conclusion, that the prizes in prize games are very similar to the winnings in the games of chance (e.g. lottery), where the active role of the participant is not an essential part of winning, and where the winnings are taxed with the 15% final tax instead of a 25% mid-year tax withholding, this document examines the possibility for introducing the same approach of taxation with final tax also to prizes in regular prize games. When examining possible solutions, the following factors have been taken into account: difficulty of changing current legislation, administrative aspects of fulfilling tax obligations arising form winning the prizes (e.g. reporting, controlling) and financial aspects of introducing new approach to taxation from the prize recipient\u27s, the prize giver\u27s and the State budget\u27s point of view

Materijalnost umjetničkog djela: Zbornik radova znanstvenog skupa „Dani Cvita Fiskovića“ održanog 2018. godine

Zbornik radova Materijalnost umjetničkog djela koji se nalazi pred vama osma je edicija znanstvenoga skupa Dani Cvita Fiskovića koji se već više od dva desetljeća održava u našoj zemlji. Zbog svima dobro poznate situacije s pandemijom Covid-19, zbornik izlazi nakon godine zakašnjenja, odnosno tri godine od istoimenoga znanstvenog skupa održanoga u Rabu. Unatoč činjenici da se ne nazire skora normalizacija života, vjerujem kako se ubuduće ovaj bijenali ritam održavanja skupova i izlaženja zbornika neće više prekidati. Nažalost, kao i kod prethodnih izdanja, u zborniku nisu sadržana sva izlaganja koja su se održala u Rabu u ranu jesen 2018. godine, nego ih je prisutno tek nešto više od polovine.  Premda se tema zbornika isprva čini iscrpljenom i uopćenom, zasigurno je jedna od rijetkih trajno aktualnih i problemski bogatih „toposa“ na koji se treba vraćati jer, kako je to lijepo istaknula Jasenka Gudelj u pozivu na skup prije tri godine: „Djela vizualnih umjetnosti i arhitekture neminovno se temelje na odnosu prema tvari, a materijalnost je najčešće i preduvjet njihova fizičkog opstanka ili pak trajanja memorije o njihovu postojanju.“ Stoga ne čudi kako je pitanje odnosa umjetnika prema sirovoj neobrađenoj tvari, postupcima njezine prerade i pretvorbe u umjetničko djelo često u središtu interesa povjesničara umjetnosti. Skup je bio zamišljen kako bi prvenstveno okupio nova istraživanja o tvari u trenutku pripreme, obrade i nastanka djela, odnosno kako bi predstavio svježe poglede o utjecajima konkretnih materijala, njihovih fizičkih svojstava i dostupnosti u određenome podneblju i na tržištu, kao i simboličkim vrijednostima koja im se pripisuju i specifičnim tehnikama obrade. Osim što novo čitanje starijih djela stalno i iznova omogućuje ponešto drugačije sagledavanje različitih stupnjeva, u pravilu povišen ili afektivan odnos prema fizičkoj supstanci umjetničke tvorbe ne samo umjetnika, nego i naručitelja i krajnjega korisnika, zanimljiv postaje i naknadni život umjetnine. Razlog je tomu što umjetnina, često izgubivši izvornu estetsku i značenjsku razinu, zahvaljujući svojim tvarnim i osjetilnim svojstvima, odnosno njima pridodanim simboličkim vrijednostima, nastavlja živjeti u nekim novim značenjskim okolnostima i s nekim novim vrijednostima. Upravo je neodvojivost materijalnoga i oblikovnoga ili značenjskoga i vrijednosnoga aspekta te njihova prostorno-vremenska uvjetovanost razlog što se u okvirima ove teme ujedno bavimo pitanjima ponovne uporabe umjetnina i pitanjima očuvanja, dokumentiranja i prezentacije umjetničkoga djela, odnosno da se osvrtom na konzervatorske i restauratorske intervencije progovori o trošenju, propadanju ili drugome, „naknadnome životu“ umjetničkoga djela.Zbornik radova Materijalnost umjetničkog djela koji se nalazi pred vama osma je edicija znanstvenoga skupa Dani Cvita Fiskovića koji se već više od dva desetljeća održava u našoj zemlji. Zbog svima dobro poznate situacije s pandemijom Covid-19, zbornik izlazi nakon godine zakašnjenja, odnosno tri godine od istoimenoga znanstvenog skupa održanoga u Rabu. Unatoč činjenici da se ne nazire skora normalizacija života, vjerujem kako se ubuduće ovaj bijenali ritam održavanja skupova i izlaženja zbornika neće više prekidati. Nažalost, kao i kod prethodnih izdanja, u zborniku nisu sadržana sva izlaganja koja su se održala u Rabu u ranu jesen 2018. godine, nego ih je prisutno tek nešto više od polovine.  Premda se tema zbornika isprva čini iscrpljenom i uopćenom, zasigurno je jedna od rijetkih trajno aktualnih i problemski bogatih „toposa“ na koji se treba vraćati jer, kako je to lijepo istaknula Jasenka Gudelj u pozivu na skup prije tri godine: „Djela vizualnih umjetnosti i arhitekture neminovno se temelje na odnosu prema tvari, a materijalnost je najčešće i preduvjet njihova fizičkog opstanka ili pak trajanja memorije o njihovu postojanju.“ Stoga ne čudi kako je pitanje odnosa umjetnika prema sirovoj neobrađenoj tvari, postupcima njezine prerade i pretvorbe u umjetničko djelo često u središtu interesa povjesničara umjetnosti. Skup je bio zamišljen kako bi prvenstveno okupio nova istraživanja o tvari u trenutku pripreme, obrade i nastanka djela, odnosno kako bi predstavio svježe poglede o utjecajima konkretnih materijala, njihovih fizičkih svojstava i dostupnosti u određenome podneblju i na tržištu, kao i simboličkim vrijednostima koja im se pripisuju i specifičnim tehnikama obrade. Osim što novo čitanje starijih djela stalno i iznova omogućuje ponešto drugačije sagledavanje različitih stupnjeva, u pravilu povišen ili afektivan odnos prema fizičkoj supstanci umjetničke tvorbe ne samo umjetnika, nego i naručitelja i krajnjega korisnika, zanimljiv postaje i naknadni život umjetnine. Razlog je tomu što umjetnina, često izgubivši izvornu estetsku i značenjsku razinu, zahvaljujući svojim tvarnim i osjetilnim svojstvima, odnosno njima pridodanim simboličkim vrijednostima, nastavlja živjeti u nekim novim značenjskim okolnostima i s nekim novim vrijednostima. Upravo je neodvojivost materijalnoga i oblikovnoga ili značenjskoga i vrijednosnoga aspekta te njihova prostorno-vremenska uvjetovanost razlog što se u okvirima ove teme ujedno bavimo pitanjima ponovne uporabe umjetnina i pitanjima očuvanja, dokumentiranja i prezentacije umjetničkoga djela, odnosno da se osvrtom na konzervatorske i restauratorske intervencije progovori o trošenju, propadanju ili drugome, „naknadnome životu“ umjetničkoga djela

Materijalnost umjetničkog djela: Zbornik radova znanstvenog skupa „Dani Cvita Fiskovića“ održanog 2018. godine

Zbornik radova Materijalnost umjetničkog djela koji se nalazi pred vama osma je edicija znanstvenoga skupa Dani Cvita Fiskovića koji se već više od dva desetljeća održava u našoj zemlji. Zbog svima dobro poznate situacije s pandemijom Covid-19, zbornik izlazi nakon godine zakašnjenja, odnosno tri godine od istoimenoga znanstvenog skupa održanoga u Rabu. Unatoč činjenici da se ne nazire skora normalizacija života, vjerujem kako se ubuduće ovaj bijenali ritam održavanja skupova i izlaženja zbornika neće više prekidati. Nažalost, kao i kod prethodnih izdanja, u zborniku nisu sadržana sva izlaganja koja su se održala u Rabu u ranu jesen 2018. godine, nego ih je prisutno tek nešto više od polovine.  Premda se tema zbornika isprva čini iscrpljenom i uopćenom, zasigurno je jedna od rijetkih trajno aktualnih i problemski bogatih „toposa“ na koji se treba vraćati jer, kako je to lijepo istaknula Jasenka Gudelj u pozivu na skup prije tri godine: „Djela vizualnih umjetnosti i arhitekture neminovno se temelje na odnosu prema tvari, a materijalnost je najčešće i preduvjet njihova fizičkog opstanka ili pak trajanja memorije o njihovu postojanju.“ Stoga ne čudi kako je pitanje odnosa umjetnika prema sirovoj neobrađenoj tvari, postupcima njezine prerade i pretvorbe u umjetničko djelo često u središtu interesa povjesničara umjetnosti. Skup je bio zamišljen kako bi prvenstveno okupio nova istraživanja o tvari u trenutku pripreme, obrade i nastanka djela, odnosno kako bi predstavio svježe poglede o utjecajima konkretnih materijala, njihovih fizičkih svojstava i dostupnosti u određenome podneblju i na tržištu, kao i simboličkim vrijednostima koja im se pripisuju i specifičnim tehnikama obrade. Osim što novo čitanje starijih djela stalno i iznova omogućuje ponešto drugačije sagledavanje različitih stupnjeva, u pravilu povišen ili afektivan odnos prema fizičkoj supstanci umjetničke tvorbe ne samo umjetnika, nego i naručitelja i krajnjega korisnika, zanimljiv postaje i naknadni život umjetnine. Razlog je tomu što umjetnina, često izgubivši izvornu estetsku i značenjsku razinu, zahvaljujući svojim tvarnim i osjetilnim svojstvima, odnosno njima pridodanim simboličkim vrijednostima, nastavlja živjeti u nekim novim značenjskim okolnostima i s nekim novim vrijednostima. Upravo je neodvojivost materijalnoga i oblikovnoga ili značenjskoga i vrijednosnoga aspekta te njihova prostorno-vremenska uvjetovanost razlog što se u okvirima ove teme ujedno bavimo pitanjima ponovne uporabe umjetnina i pitanjima očuvanja, dokumentiranja i prezentacije umjetničkoga djela, odnosno da se osvrtom na konzervatorske i restauratorske intervencije progovori o trošenju, propadanju ili drugome, „naknadnome životu“ umjetničkoga djela.Zbornik radova Materijalnost umjetničkog djela koji se nalazi pred vama osma je edicija znanstvenoga skupa Dani Cvita Fiskovića koji se već više od dva desetljeća održava u našoj zemlji. Zbog svima dobro poznate situacije s pandemijom Covid-19, zbornik izlazi nakon godine zakašnjenja, odnosno tri godine od istoimenoga znanstvenog skupa održanoga u Rabu. Unatoč činjenici da se ne nazire skora normalizacija života, vjerujem kako se ubuduće ovaj bijenali ritam održavanja skupova i izlaženja zbornika neće više prekidati. Nažalost, kao i kod prethodnih izdanja, u zborniku nisu sadržana sva izlaganja koja su se održala u Rabu u ranu jesen 2018. godine, nego ih je prisutno tek nešto više od polovine.  Premda se tema zbornika isprva čini iscrpljenom i uopćenom, zasigurno je jedna od rijetkih trajno aktualnih i problemski bogatih „toposa“ na koji se treba vraćati jer, kako je to lijepo istaknula Jasenka Gudelj u pozivu na skup prije tri godine: „Djela vizualnih umjetnosti i arhitekture neminovno se temelje na odnosu prema tvari, a materijalnost je najčešće i preduvjet njihova fizičkog opstanka ili pak trajanja memorije o njihovu postojanju.“ Stoga ne čudi kako je pitanje odnosa umjetnika prema sirovoj neobrađenoj tvari, postupcima njezine prerade i pretvorbe u umjetničko djelo često u središtu interesa povjesničara umjetnosti. Skup je bio zamišljen kako bi prvenstveno okupio nova istraživanja o tvari u trenutku pripreme, obrade i nastanka djela, odnosno kako bi predstavio svježe poglede o utjecajima konkretnih materijala, njihovih fizičkih svojstava i dostupnosti u određenome podneblju i na tržištu, kao i simboličkim vrijednostima koja im se pripisuju i specifičnim tehnikama obrade. Osim što novo čitanje starijih djela stalno i iznova omogućuje ponešto drugačije sagledavanje različitih stupnjeva, u pravilu povišen ili afektivan odnos prema fizičkoj supstanci umjetničke tvorbe ne samo umjetnika, nego i naručitelja i krajnjega korisnika, zanimljiv postaje i naknadni život umjetnine. Razlog je tomu što umjetnina, često izgubivši izvornu estetsku i značenjsku razinu, zahvaljujući svojim tvarnim i osjetilnim svojstvima, odnosno njima pridodanim simboličkim vrijednostima, nastavlja živjeti u nekim novim značenjskim okolnostima i s nekim novim vrijednostima. Upravo je neodvojivost materijalnoga i oblikovnoga ili značenjskoga i vrijednosnoga aspekta te njihova prostorno-vremenska uvjetovanost razlog što se u okvirima ove teme ujedno bavimo pitanjima ponovne uporabe umjetnina i pitanjima očuvanja, dokumentiranja i prezentacije umjetničkoga djela, odnosno da se osvrtom na konzervatorske i restauratorske intervencije progovori o trošenju, propadanju ili drugome, „naknadnome životu“ umjetničkoga djela