Keramika u arheologiji: Lončarstvo vučedolske kulture na vinkovačkom području

The book is divided into two parts: the first part stems from the author’s position in the Subdepartment of Archaeometry and Methodology at the Department of Archaeology of the Faculty of Humanities and Social Sciences of Zagreb University, where she deals with an aspect of archaeology which is not very popular among archaeologists: counting, classifying and typologically describing tens of thousands of pottery sherds. But, as the author herself put it, We put together pieces of information as if piecing together a jigsaw puzzle, as though we were participating in the creation of the pottery vessels and entering the lives of the people who made them. Pottery is one of the materials most frequently processed and analysed by archaeologists, since it provides infinite and important information about the cultural, social, economic, religious and technological achievements of a community and about the period in which the vessel was made. This part of the book discusses analytical techniques and theoretical frameworks of pottery technology, and parameters for the processing of archaeological pottery. As such, it is very useful and pertinent for any archaeologist dealing with pottery finds as the leading source of archaeological data.  The second part of the book is also interesting to a broader readership, and not just for experts. Much as archaeology is nowadays an interdisciplinary science – which can also be read from Ina Miloglav’s book – we could not imagine reconstructing a landscape or the dietary habits of a population without archaeobotany, while archaeozoology studies animal remains found at archaeological sites. For example, we have learned that, in the period between around 2880–2480 BC, the predominant economic activity of the Vučedol population of Ervenica was animal herding, and that they mostly raised cattle. Many analyses done on sherds of Vučedol pottery have yielded ‘unimaginable’ data on the pottery. The archaeological biomarkers from a cup recovered from Ervenica have revealed residues of milk fat, allowing us to interpret it as a milk cup, while the fat residues on a pottery strainer from Damića Gradina lead to the conclusion that the Vučedol population produced cheese. In addition, petrographic analysis of pottery sherds has shown that the mineral composition of the pottery corresponds to the mineral composition of the loess that Ervenica and Damića Gradina sit on, which confirms that vessels were produced from local raw materials. A standardization test has also been conducted on the pottery material, and its results suggest that the production of pottery was standardized, especially when it comes to a certain type of bowl. On the basis of the results obtained, the author has concluded that the pottery production in these two Vučedol settlements was organized and that it involved specialized potters. (from the Foreword by Maja Krznarić Škrivanko)Knjiga je podijeljena na dva dijela, prvi dio knjige proizlazi iz radnog mjesta autorice na Katedri za arheometriju i metodologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u kojem se uhvatila u koštac s onim dijelom arheologije koji nije baš popularan kod arheologa, a to je prebrojavanje, klasificiranje i tipiziranje desetaka tisuća keramičkih ulomaka. Ali kako sama autorica kaže slažeći podatke poput slagalice čini nam se kao da sami sudjelujemo u stvaranju keramičkih posuda i ulazimo u živote ljudi koji su ih napravili. Keramika je jedan od najčešćih materijala koji arheolozi obrađuju i analiziraju, pružajući nebrojene i važne informacije o kulturnim, socijalnim, ekonomskim, religioznim i tehnološkim postignućima određene zajednice i razdoblja u kojem su pojedine posude nastale. Ovaj dio knjige koji se bavi analitičkim tehnikama i teorijskim okvirima o keramičkoj tehnologiji, kao i parametrima za obradu keramičkog materijala, vrlo je koristan i važan svakom arheologu koji se bavi keramičkim nalazima kao vodećem izvoru arheoloških podataka.Drugi dio knjige zanimljiv je i ostalim čitateljima, ne samo stručnjacima. Iako je arheologija danas interdisciplinarna znanost, što se iščitava i iz knjige Ine Miloglav, bez arheobotanike ne možemo zamisliti rekonstrukciju krajolika ili prehrambene navike stanovništva, dok se arheozoologija bavi proučavanjem životinjskih ostataka na arheološkim lokalitetima. Tako npr. saznajemo da je dominantna gospodarska grana Vučedolaca na Ervenici oko 2880.-2480. g. pr. Kr. bilo stočarstvo te da su najviše uzgajali goveda. Mnoge od analiza koje su napravljene na  ulomcima vučedolskih posuda pružaju nam „nezamislive“ podatke o keramičkom posuđu. Arheološki biomarkeri na jednoj šalici s Ervenice pokazali su ostatke mliječnih masti te ju možemo interpretirati kao šalicu za mlijeko, dok se na osnovi ostataka masti s keramičkog cjedila s Damića gradine zaključuje kako su Vučedolci proizvodili sir. Osim toga, petrografske analize keramičkih ulomaka  na vinkovačkom području pokazale su da mineralni sastav keramike odgovara mineralnom sastavu prapora na kojem se nalaze Ervenica i Damića gradina, što je dokaz da se posuđe izrađivalo od lokalnih sirovina. Napravljen je i test standardizacije na keramičkom materijalu čiji rezultati ukazuju na standardiziranu proizvodnju keramičkih posuda, posebno određenog tipa zdjela. Na osnovi rezultata autorica zaključuje da je u obrađenim vučedolskim naseljima postojala organizirana keramička proizvodnja sa specijaliziranim lončarima. (Iz Predgovora Maje Krznarić Škrivanko

Keramika u arheologiji: Lončarstvo vučedolske kulture na vinkovačkom području

The book is divided into two parts: the first part stems from the author’s position in the Subdepartment of Archaeometry and Methodology at the Department of Archaeology of the Faculty of Humanities and Social Sciences of Zagreb University, where she deals with an aspect of archaeology which is not very popular among archaeologists: counting, classifying and typologically describing tens of thousands of pottery sherds. But, as the author herself put it, We put together pieces of information as if piecing together a jigsaw puzzle, as though we were participating in the creation of the pottery vessels and entering the lives of the people who made them. Pottery is one of the materials most frequently processed and analysed by archaeologists, since it provides infinite and important information about the cultural, social, economic, religious and technological achievements of a community and about the period in which the vessel was made. This part of the book discusses analytical techniques and theoretical frameworks of pottery technology, and parameters for the processing of archaeological pottery. As such, it is very useful and pertinent for any archaeologist dealing with pottery finds as the leading source of archaeological data.  The second part of the book is also interesting to a broader readership, and not just for experts. Much as archaeology is nowadays an interdisciplinary science – which can also be read from Ina Miloglav’s book – we could not imagine reconstructing a landscape or the dietary habits of a population without archaeobotany, while archaeozoology studies animal remains found at archaeological sites. For example, we have learned that, in the period between around 2880–2480 BC, the predominant economic activity of the Vučedol population of Ervenica was animal herding, and that they mostly raised cattle. Many analyses done on sherds of Vučedol pottery have yielded ‘unimaginable’ data on the pottery. The archaeological biomarkers from a cup recovered from Ervenica have revealed residues of milk fat, allowing us to interpret it as a milk cup, while the fat residues on a pottery strainer from Damića Gradina lead to the conclusion that the Vučedol population produced cheese. In addition, petrographic analysis of pottery sherds has shown that the mineral composition of the pottery corresponds to the mineral composition of the loess that Ervenica and Damića Gradina sit on, which confirms that vessels were produced from local raw materials. A standardization test has also been conducted on the pottery material, and its results suggest that the production of pottery was standardized, especially when it comes to a certain type of bowl. On the basis of the results obtained, the author has concluded that the pottery production in these two Vučedol settlements was organized and that it involved specialized potters. (from the Foreword by Maja Krznarić Škrivanko)Knjiga je podijeljena na dva dijela, prvi dio knjige proizlazi iz radnog mjesta autorice na Katedri za arheometriju i metodologiju Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u kojem se uhvatila u koštac s onim dijelom arheologije koji nije baš popularan kod arheologa, a to je prebrojavanje, klasificiranje i tipiziranje desetaka tisuća keramičkih ulomaka. Ali kako sama autorica kaže slažeći podatke poput slagalice čini nam se kao da sami sudjelujemo u stvaranju keramičkih posuda i ulazimo u živote ljudi koji su ih napravili. Keramika je jedan od najčešćih materijala koji arheolozi obrađuju i analiziraju, pružajući nebrojene i važne informacije o kulturnim, socijalnim, ekonomskim, religioznim i tehnološkim postignućima određene zajednice i razdoblja u kojem su pojedine posude nastale. Ovaj dio knjige koji se bavi analitičkim tehnikama i teorijskim okvirima o keramičkoj tehnologiji, kao i parametrima za obradu keramičkog materijala, vrlo je koristan i važan svakom arheologu koji se bavi keramičkim nalazima kao vodećem izvoru arheoloških podataka.Drugi dio knjige zanimljiv je i ostalim čitateljima, ne samo stručnjacima. Iako je arheologija danas interdisciplinarna znanost, što se iščitava i iz knjige Ine Miloglav, bez arheobotanike ne možemo zamisliti rekonstrukciju krajolika ili prehrambene navike stanovništva, dok se arheozoologija bavi proučavanjem životinjskih ostataka na arheološkim lokalitetima. Tako npr. saznajemo da je dominantna gospodarska grana Vučedolaca na Ervenici oko 2880.-2480. g. pr. Kr. bilo stočarstvo te da su najviše uzgajali goveda. Mnoge od analiza koje su napravljene na  ulomcima vučedolskih posuda pružaju nam „nezamislive“ podatke o keramičkom posuđu. Arheološki biomarkeri na jednoj šalici s Ervenice pokazali su ostatke mliječnih masti te ju možemo interpretirati kao šalicu za mlijeko, dok se na osnovi ostataka masti s keramičkog cjedila s Damića gradine zaključuje kako su Vučedolci proizvodili sir. Osim toga, petrografske analize keramičkih ulomaka  na vinkovačkom području pokazale su da mineralni sastav keramike odgovara mineralnom sastavu prapora na kojem se nalaze Ervenica i Damića gradina, što je dokaz da se posuđe izrađivalo od lokalnih sirovina. Napravljen je i test standardizacije na keramičkom materijalu čiji rezultati ukazuju na standardiziranu proizvodnju keramičkih posuda, posebno određenog tipa zdjela. Na osnovi rezultata autorica zaključuje da je u obrađenim vučedolskim naseljima postojala organizirana keramička proizvodnja sa specijaliziranim lončarima. (Iz Predgovora Maje Krznarić Škrivanko

Ervenica – part of a Vučedol culture settlement

Pri zaštitnome istraživanju provedenome 2003. u Ulici M. Gupca 8 na Ervenici u Vinkovcima otkriveni su ostaci vučedolskoga horizonta i tragovi naseljavanja tijekom kasnoklasičnoga B-2 stupnja vučedolske kulture. Velika količina keramičkoga materijala, ostaci zapečene podnice i rezultati ranijih istraživanja upućuju na zaključak da je ovaj položaj bio dio većega naselja kojega se središte nalazilo na tellu ‘Tržnica’. Za istraživanja koja su dosad provedena na području Ervenice zabilježeni su ostaci četiriju kućnih osnova i pet otpadnih jama. Povezanost sa susjednim tellom ‘Tržnica’ očita je zbog sličnosti keramičkoga materijala i prije svega zbog smještaja na dvama prirodno povišenim položajima koje dijeli samo utok potoka Ervenice u Bosut. Iskopavanja u Ulici M. Gupca 8 samo su potvrdila pretpostavku da su u istome razdoblju na vinkovačkome području kao dio jedinstvenoga naselja postojala dva istaknuta vučedolska položaja: veći na tellu ‘Tržnica’ sa središtem na mjestu današnjeg Hotela ‘Slavonija’ i nešto manji na susjednoj Ervenici.During rescue excavations conducted at the street address Matije Gupca 8 at Ervenica in the city of Vinkovci in 2003, the remains of a Vučedol horizon and traces of human habitation during the late classical B-2 stage of the Vučedol culture were discovered. A large quantity of ceramics, remains of burned floors and results of earlier research lead to the conclusion that this site was part of a larger settlement that was centred on the Tržnica (‘Marketplace’) tell. During research so far conducted in the territory of Ervenica, the remains of four house foundations and five waste pits have been recorded. The link to the neighbouring Tržnica tell is obvious due to the similarities between the ceramics and above all the location on two naturally elevated sites divided only by the confluence of the Ervenica Stream into the Bosut River. Excavations at Matije Gupca 8 have only confirmed the hypothesis that two distinguished Vučedol sites simultaneously existed in the Vinkovci territory as part of a single settlement: the larger on the Tržnica tell centred on the site of today’s Hotel Slavonija, and the somewhat smaller one in neighbouring Ervenica

Ervenica – part of a Vučedol culture settlement

Pri zaštitnome istraživanju provedenome 2003. u Ulici M. Gupca 8 na Ervenici u Vinkovcima otkriveni su ostaci vučedolskoga horizonta i tragovi naseljavanja tijekom kasnoklasičnoga B-2 stupnja vučedolske kulture. Velika količina keramičkoga materijala, ostaci zapečene podnice i rezultati ranijih istraživanja upućuju na zaključak da je ovaj položaj bio dio većega naselja kojega se središte nalazilo na tellu ‘Tržnica’. Za istraživanja koja su dosad provedena na području Ervenice zabilježeni su ostaci četiriju kućnih osnova i pet otpadnih jama. Povezanost sa susjednim tellom ‘Tržnica’ očita je zbog sličnosti keramičkoga materijala i prije svega zbog smještaja na dvama prirodno povišenim položajima koje dijeli samo utok potoka Ervenice u Bosut. Iskopavanja u Ulici M. Gupca 8 samo su potvrdila pretpostavku da su u istome razdoblju na vinkovačkome području kao dio jedinstvenoga naselja postojala dva istaknuta vučedolska položaja: veći na tellu ‘Tržnica’ sa središtem na mjestu današnjeg Hotela ‘Slavonija’ i nešto manji na susjednoj Ervenici.During rescue excavations conducted at the street address Matije Gupca 8 at Ervenica in the city of Vinkovci in 2003, the remains of a Vučedol horizon and traces of human habitation during the late classical B-2 stage of the Vučedol culture were discovered. A large quantity of ceramics, remains of burned floors and results of earlier research lead to the conclusion that this site was part of a larger settlement that was centred on the Tržnica (‘Marketplace’) tell. During research so far conducted in the territory of Ervenica, the remains of four house foundations and five waste pits have been recorded. The link to the neighbouring Tržnica tell is obvious due to the similarities between the ceramics and above all the location on two naturally elevated sites divided only by the confluence of the Ervenica Stream into the Bosut River. Excavations at Matije Gupca 8 have only confirmed the hypothesis that two distinguished Vučedol sites simultaneously existed in the Vinkovci territory as part of a single settlement: the larger on the Tržnica tell centred on the site of today’s Hotel Slavonija, and the somewhat smaller one in neighbouring Ervenica

Organization of Production, Standardization of Pottery and Craft Specialization in Vučedol Society

Rad donosi rezultate standardizacije keramičkog materijala s dva vučedolska lokaliteta, Damića gradine u Starim Mikanovcima i položaja M. Gupca 14 na Ervenici u Vinkovcima. Statistički test napravljen pomoću koeficijenta varijacije (CV) pokazao je određeni stupanj standardizacije keramičkog materijala koji je posebno vidljiv na zdjelama. Viši stupanj standardizacije uočen na zdjelama tipa A 4 pokazuje da su se ove zdjele intenzivnije i učestalije koristile u svakodnevnom životu, što bi značilo brže trošenje, deformaciju i lomljenje, a time i učestaliju proizvodnju i veće iskustvo pri izradi. Veća količina izrađenih proizvoda podrazumijeva stjecanje većeg iskustva, vještine i rutinske izrade, a konačan rezultat je homogenost keramičkih proizvoda. Predloženi model organizacijske proizvodnje keramičkih proizvoda unutar vučedolskog društva podrazumijevao bi masovniju keramičku produkciju koja se još uvijek odvija unutar domaćinstva, a koja je uvjetovana većim gospodarskim aktivnostima, porastom stanovništva, te socijalnom organizacijom u kojoj vidimo raslojavanje društva i stvaranje hijerarhijskih odnosa.. Proizvodi se, osim za potrebe domaćinstva, distribuiraju unutar naselja i izvan njega. Proizvodnja se odvijala lokalno unutar naselja, što nam potvrđuje mineraloško-petrografska analiza i metoda rendgenske difrakcije napravljena na keramičkim ulomcima.This paper presents the results of the standardization of ceramic assemblages from two Vučedol sites, Damića gradina in Stari Mikanovci and the location at the Street address Matije Gupca 14 from the Ervenica site in Vinkovci. Statistical test undertaken using coefficient of variation (CV) has shown a certain level of standardization of ceramic material which is particularly visible on bowls. A higher degree of standardization observed on type A4 bowls shows that these bowls were used more commonly and intensively in everyday life, which would imply quicker wear and tear, deformation and breakage; which in turn means frequent production and greater experience in manufacture. A greater number of produced material implies acquirement of greater skill and experience, as well as routine production, with the final result being homogeneity of pottery ware. The proposed model of organized production of ceramic products in Vučedol society would mean large-scale ceramic production which is still taking place within a household, and which is conditioned by greater commercial activity, increase of population, as well as social organization marked by stratification of society and emergence of hierarchic relationships. Apart from the items for household needs, products were distributed in the settlement as well as outside it. Manufacture took place locally in the settlement, which has been confirmed by mineralogical-petrographic analyses and the X-ray diffraction method

Presentation of results of the first stage of systematic field survey of Upper Podravina (Drava valley)

Institut za arheologiju je u suradnji s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Arheološkim muzejom u Zagrebu, od 27. listopada do 8. studenoga 2014. godine, proveo prvu fazu sustavnoga terenskog pregleda Podravine. Provedeno istraživanje dio je višegodišnjeg programa kojem je cilj prikupiti podatke o distribuciji površinskoga arheološkog materijala na zadanom području, kao odrazu obrazaca njegova korištenja kroz sva razdoblja prošlosti.The Institute of Archaeology in collaboration with the Department of Archaeology at the Faculty of Science and Humanities in Zagreb and the Archaeological Museum in Zagreb conducted the first stage of systematic field survey of Upper Drava valley (Podravina) in 2014. The research in question is part of a multiyear project which aims to collect data on distribution of surface archaeological material in the mentioned area, as a reflection of its usage through all historical periods. To enable detailed documentation of distribution patterns of archaeological surface material, three routes through Podravina were determined before carrying out the field survey. They were determined in the southwest – northeast direction, vertical to the geographical zones of Podravina. Overall, the field survey included 136 locations on 9 stations along Route 1 with material which confirms continuous human activity from prehistory to today. Around 177 ha of land were systematically surveyed to define various degrees of intensity in distribution of surface material. Among these, it is highly likely that there are 10 outstanding locations with traces of subsurface archaeological sites

ARCHAEOLOGICAL EXCAVATIONS OF THE BANJAČE SITE

U članku se obrađuju rezultati arheoloških istraživanja koja je Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2005. god. proveo na lokalitetu Banjače, na trasi dionice Jadranske autoceste Dugopolje – Bisko. Lokalitet se nalazilo u neposrednoj blizini antičkih cesta koje su od Salone vodile prema granici i unutrašnjosti provincije Dalmacije. Istraženi su ostaci dvaju objekata koji su građeni suhozidnom tehnikom, a služili su kao radni prostori, odnosno Objekt 1 vjerojatno kao skladišni prostor, a Objekt 2 kao prostor za procesuiranje i skladištenje hrane. Riječ je o dijelu ruralnog naselja koje je na ovom mjestu osnovano početkom 5. stoljeća.The paper brings the results of archaeological excavations conducted by the Department of Archaeology of the Faculty of Humanities and Social Sciences of the University of Zagreb in 2005 at the Banjače site, situated on the route of the Adriatic motorway between Dugopolje and Bisko. The site is located in close proximity of Roman roads that went from Salona to the border and the heartland of the province of Dalmatia. The excavations uncovered the remains of two drywall structures that were used as working areas, i.e. Structure 1 probably as storage, and Structure 2 as an area for processing and storing food. The site is a part of a rural settlement that was founded at the beginning of the 5th century

Povratak u prošlost: bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj

Knjiga Povratak u prošlost. Bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj nastala je u sklopu istoimene izložbe postavljene u Arheološkom muzeju u Zagrebu u suradnji s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Arheološkim muzejom u Osijeku. Publikacija sadrži 16 tekstova koje pokrivaju različite bakrenodobne teme kroz razdoblje od približno 2000 godina – od načina života i organizacije naselja, izrade i upotrebe predmeta od različitih materijala, iskorištavanja različitih sirovina do zagrobnog života. Osim područja sjeverne Hrvatske u tekstovima je naglašena i međuovisnsot i komunikacija s ostalim dijelovima europskog kontinenta.Knjiga Povratak u prošlost. Bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj nastala je u sklopu istoimene izložbe postavljene u Arheološkom muzeju u Zagrebu u suradnji s Odsjekom za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Arheološkim muzejom u Osijeku. Publikacija sadrži 16 tekstova koje pokrivaju različite bakrenodobne teme kroz razdoblje od približno 2000 godina – od načina života i organizacije naselja, izrade i upotrebe predmeta od različitih materijala, iskorištavanja različitih sirovina do zagrobnog života. Osim područja sjeverne Hrvatske u tekstovima je naglašena i međuovisnsot i komunikacija s ostalim dijelovima europskog kontinenta