Destabilizacija praksi političkih sistema u radovima Sanje Iveković kao model feminističke umjetničke aktivnosti danas. Neke perspektive radova Andreje Kulunčić i Sandre Sterle.

Feministička umjetnost čini kompleksan vid umjetničkoga aktivizma koji svoje problemske fokuse ostvaruje kroz perspektive različitih subjekata i koji je uvijek u uskoj vezi sa svojim teorijskim počelima, ali i političko-ideološkom pozadinom određene sredine. Hrvatsko se feminističko umjetničko stvaralaštvo već od svojih početaka razvijalo u okviru vlastitih specifičnih društveno-političkih prilika te se i njegov set feministički relevantnih pitanja ostvaruje kao zanimljiv slučaj u širemu društvenom umjetničkom kontekstu. Rad Sanje Iveković, sa svojim počecima u '70-ima – predstavlja pionirski model sveobuhvatnoga umjetničkog feminističkog i aktivističkog djelovanja u domaćoj sredini te on redovito korespondira s aktualnim (ili ranijim) društveno-političkim situacijama (u Hrvatskoj, ali i šire). Upravo iz toga razloga djelovanje Sanje Iveković čini neizbježnu referentnu točku u gotovo bilo kakvome obliku umjetničkoga aktivizma od '90-ih naovamo, a primjere takvoga tipa metodološkog i konceptualnog nasljeđivanja moguće je pronaći u nekim radovima umjetnica Andreje Kulunčić i Sandre Sterle.ABSTRACT Feminist art stands as a complex type of artistic activism with problematic focuses embedded in the perspectives of various subjects; a type of activism that is always in close contact with both its theoretical principles and political and ideological background of a particular community.Croatian feminist art, from its very beginnings, was developed within its specific sociocultural situation with a set of questions relevant from a feminist point of view and it has been presenting an interesting case in the wider social and artistic context. The work of Sanja Iveković, beginning in the 1970s, stands out as a pioneering model ofcomprehensive artistic and feminist activism in the Croatian context and it also regularly corresponds with the current (or previous) socio-political situations (in Croatia and beyond). Precisely for this reason the work of Iveković seems as an inevitable reference point to almost any form of artistic activism from the ‘90s onwards. Examples of this type of methodological and conceptual inheritance can be found in some works by artists Andreja Kulunčić and Sandra Sterle

Društvena uloga primadone i impresarija u talijanskim operama 18. stoljeća

Sustavno istraživanje opernoga spektakla iznimno je zastupljeno u muzikološkoj literaturi. Ipak, zamjetna je pojava istraživanja "šire slike", koja nastaje uključivanjem opernoga žanra u najrazličitija socijalna čvorišta i otkrivanjem njegova značenja za društvo i obratno. Fenomen primadone u okvirima operne produkcije 18. stoljeća također nije sustavno istraživan, osim pokojega disperzivno artikuliranoga izdanja koje se usredotočuje na sagledavanje socijano-fenomenološke slike, mnogo manje polažući na ispitivanje glazbenih obilježja službe operne primadone. Tema impresarija u opernoj produkciji 18. stoljeća još je manje obrađena, uglavnom kao poneki članak. Sustavnije obrade nekog zemljopisnog područja, koja bi nudila detaljniju građu s eventualnim popisima repertoara i djelatnosti - nema. Ta je činjenica zanimljiva s obzirom na čestu usmjerenost muzikoloških istraživanja upravo ka socijalnim aspektima neke umjetničko-glazbene pojave, jer impresariji, kao takvi, te cjelokupna njihova djelatnost, ipak predstavljaju društveni fenomen par excellence

Društvena uloga primadone i impresarija u talijanskim operama 18. stoljeća

Sustavno istraživanje opernoga spektakla iznimno je zastupljeno u muzikološkoj literaturi. Ipak, zamjetna je pojava istraživanja "šire slike", koja nastaje uključivanjem opernoga žanra u najrazličitija socijalna čvorišta i otkrivanjem njegova značenja za društvo i obratno. Fenomen primadone u okvirima operne produkcije 18. stoljeća također nije sustavno istraživan, osim pokojega disperzivno artikuliranoga izdanja koje se usredotočuje na sagledavanje socijano-fenomenološke slike, mnogo manje polažući na ispitivanje glazbenih obilježja službe operne primadone. Tema impresarija u opernoj produkciji 18. stoljeća još je manje obrađena, uglavnom kao poneki članak. Sustavnije obrade nekog zemljopisnog područja, koja bi nudila detaljniju građu s eventualnim popisima repertoara i djelatnosti - nema. Ta je činjenica zanimljiva s obzirom na čestu usmjerenost muzikoloških istraživanja upravo ka socijalnim aspektima neke umjetničko-glazbene pojave, jer impresariji, kao takvi, te cjelokupna njihova djelatnost, ipak predstavljaju društveni fenomen par excellence

Prinosi Franje Ksavera Kuhača i Antonije Kassowitz-Cvijić feminističkoj muzikologiji

Feministička muzikologija u hrvatskim okvirima nije doživjela sustavniji zamah i razvoj, nego je ta pitanja dotaknula tek u vidu pojedinih radova, s prinosom Koraljke Kos kao možda najznatnijim u vrijeme početaka feminističkih muzikoloških rasprava na engleskom govornom području. Ovaj rad pokušava rekonstruirati tragove feminističke misli unutar hrvatskih muzikoloških okvira i prije toga vremena, i to kroz dvije ličnosti što ih je domaća muzikologija, svaku na svoj način, stvorila i uvjetovala njihovu znanstveničku recepciju. Franjo Ksaver Kuhač pritom slovi kao otac hrvatske muzikologije, vođen idejom glazbe kao izraza nacije, dok u radu Antonije Kassowitz-Cvijić muzikologija prepoznaje isključivo slabo žensko pismo, obilježeno pretjeranom sentimentalnošću i kao takvo na rubu, ako ne i posve izvan znanosti. U ovome se radu dvije spomenute slike, okoštale tijekom povijesti vlastite recepcije, nastoje preispitati i revidirati. Pokazuje se kako rad Franje Ksavera Kuhača na stanovit način uspijeva izmaknuti vlastitoj mizoginiji. S druge strane, predlaže se redefinicija i revalorizacija književničko-aktivističke djelatnosti Antonije Kassowitz-CvijićFeminist musicology in Croatian context has not experienced systematic development, yet it came in touch with those issues only through individual efforts, with a yield of Koraljka Kos as perhaps the most significant one that occurred parallel with the initial phase of the feminist musicology debate in the English-speaking world. This paper attempts to reconstruct the traces of feminist thought within the Croatian musicology even before that time, discussing the writings of two personalities whose image, each in its own way, was created and conditioned during the history of this very musicology. Regarded as the father of Croatian musicology, Franjo Ksaver Kuhač promoted the idea of music as an expression of the national identity, while in the work of Antonija Kassowitz-Cvijić what is being recognized by musicology is merely weak women's writing, marked by excessive sentimentality and as such situated on the verge of, if not completely outside of the scholarly study of music. These two images, emerged through history of reception of both Kuhač’s and Kassowitz-Cvijić’s writings, are therefore being reexamined and reconsidered in this thesis. It is shown how the writings of Franjo Ksaver Kuhač in some way manage to escape its own misogyny. On the other hand, the thesis proposes redefinition and reevaluation of Antonija Kassowitz-Cvijić’s work, both as a writer and as a feminist activist

Prinosi Franje Ksavera Kuhača i Antonije Kassowitz-Cvijić feminističkoj muzikologiji

Feministička muzikologija u hrvatskim okvirima nije doživjela sustavniji zamah i razvoj, nego je ta pitanja dotaknula tek u vidu pojedinih radova, s prinosom Koraljke Kos kao možda najznatnijim u vrijeme početaka feminističkih muzikoloških rasprava na engleskom govornom području. Ovaj rad pokušava rekonstruirati tragove feminističke misli unutar hrvatskih muzikoloških okvira i prije toga vremena, i to kroz dvije ličnosti što ih je domaća muzikologija, svaku na svoj način, stvorila i uvjetovala njihovu znanstveničku recepciju. Franjo Ksaver Kuhač pritom slovi kao otac hrvatske muzikologije, vođen idejom glazbe kao izraza nacije, dok u radu Antonije Kassowitz-Cvijić muzikologija prepoznaje isključivo slabo žensko pismo, obilježeno pretjeranom sentimentalnošću i kao takvo na rubu, ako ne i posve izvan znanosti. U ovome se radu dvije spomenute slike, okoštale tijekom povijesti vlastite recepcije, nastoje preispitati i revidirati. Pokazuje se kako rad Franje Ksavera Kuhača na stanovit način uspijeva izmaknuti vlastitoj mizoginiji. S druge strane, predlaže se redefinicija i revalorizacija književničko-aktivističke djelatnosti Antonije Kassowitz-CvijićFeminist musicology in Croatian context has not experienced systematic development, yet it came in touch with those issues only through individual efforts, with a yield of Koraljka Kos as perhaps the most significant one that occurred parallel with the initial phase of the feminist musicology debate in the English-speaking world. This paper attempts to reconstruct the traces of feminist thought within the Croatian musicology even before that time, discussing the writings of two personalities whose image, each in its own way, was created and conditioned during the history of this very musicology. Regarded as the father of Croatian musicology, Franjo Ksaver Kuhač promoted the idea of music as an expression of the national identity, while in the work of Antonija Kassowitz-Cvijić what is being recognized by musicology is merely weak women's writing, marked by excessive sentimentality and as such situated on the verge of, if not completely outside of the scholarly study of music. These two images, emerged through history of reception of both Kuhač’s and Kassowitz-Cvijić’s writings, are therefore being reexamined and reconsidered in this thesis. It is shown how the writings of Franjo Ksaver Kuhač in some way manage to escape its own misogyny. On the other hand, the thesis proposes redefinition and reevaluation of Antonija Kassowitz-Cvijić’s work, both as a writer and as a feminist activist

Public procurement integrity and governance in the energy sector in Southeast Europe

Public procurement processes are prone to some form of corruptive activities. The most common form of irregularity recorded in Southeast Europe (SEE) countries is preferential treatment of companies due to political connections of their owners. For instance, in Croatia, around half of the total contract value is won by bidders which are not private entities, but companies partially or fully owned by the state, which makes it typical breeding ground for certain abuses. For this reason, transparent governance of state-owned enterprises is extremely important, especially of those in the energy sector, as they are faced with numerous challenges, particularly with regard to governance deficits in public procurement. Resolving these challenges would contribute to a better socio-political environment which would prevent irresponsible financial management of state-owned enterprises and the implementation of inefficient or damaging investment decisions

Integritet javne nabave i upravljanje u energetskom sektoru u jugoistočnoj Europi

U okviru javne nabave česti su neki od oblika koruptivnih aktivnosti. Među nepravilnostima uočenima u zemljama jugoistočne Europe (JIE) posebice se ističe povlašteni tretman poduzećâ zbog političkih veza njihovih vlasnika. U Hrvatskoj, primjerice, oko polovine ukupne vrijednosti ugovora osvoje ponuđači koji nisu privatni subjekti, već je riječ o poduzećima u djelomičnome ili potpunome vlasništvu države, i upravo tu je „plodno tlo“ za određene zlouporabe. Stoga je izuzetno važno transparentno upravljati državnim poduzećima, posebice u energetskom sektoru, jer su ona suočena s brojnim izazovima, pogotovo u pogledu upravljačkih nedostataka u javnoj nabavi. Rješavanje ovih izazova pridonijelo bi i boljem društveno-političkom okruženju u kojemu se ne bi dopustilo neodgovorno financijsko upravljanje u državnim poduzećima i provođenje neučinkovitih ili štetnih odluka o ulaganju

Asset declarations – an effective corruption prevention instrument in Southeast Europe or paper tiger?

The aim of the present Note is to raise awareness of the public and decision makers about the loopholes in the procedures for verifying asset declarations and penalising irregularities in them and offer solutions for more efficient verifications in order to increase the liability of institutions and enhance the rule of law

Imovinske kartice – efikasan instrument sprječavanja korupcije u jugoistočnoj Europi ili tigar od papira?

Cilj ovog osvrta je osvijestiti javnost i donositelje odluka o nedostatcima u postupku provjere i kažnjavanju nepravilnosti u imovinskim karticama te ponuditi rješenja za njihove učinkovitije provjere ne bi li se povećala odgovornost institucija i ojačala vladavina zakona