Subvencije cijena energenata i zelena tranzicija – sudar titana?

U svrhu ublažavanja posljedica energetskog šoka izazvanog ratom u Ukrajini, Hrvatska od 2022. provodi opsežne mjere subvencioniranja cijena energenata, uključujući snižene stope poreza na dodanu vrijednost, zamrznute cijene i izravne potpore opskrbljivačima. Iako su takve mjere kratkoročno stabilizirale potrošačke cijene i zaštitile standard kućanstava, otvorena su pitanja njihove dugoročne fiskalne održivosti i usklađenosti sa zelenom tranzicijom. Analiza prati razvoj vladinih mjera od 2022. do 2025., njihove učinke na tržište, cijene i ponašanje potrošača te ističe potrebu za postupnim ukidanjem univerzalnih subvencija i preusmjeravanjem potpore najugroženijima. Ključni izazov ostaje izrada održive energetske politike koja će uravnotežiti socijalnu zaštitu, tržišne mehanizme i klimatske ciljeve

Public-Private Partnerships for Sustainability in Croatia: A Comparative Analysis of Models and Lessons for the Future

Public-private partnerships (PPP) are long-term, contract-based collaborations between public and private enterprises. These actors enter partnerships to combine their strengths and capabilities and create sustainable infrastructural projects for delivering public goods and services. They are envisioned as a way to make use of the expertise, technologies, and efficiency of private companies, alleviating the managerial and budgetary constraints that stifle the development of new projects by public enterprises. In PPPs, these actors share both the risks and benefits in order to align the interests of all stakeholders, aiming to provide reliable long-term services. Because of their usability and beneficence to society, regulators worldwide analyse different PPP models with the aim of developing regulatory frameworks and guidelines to make such partnerships maintainable. For example, the World Bank PPP Reference Guide elaborates on the importance of risk management, suggesting more risks should be borne by the private partner and their remuneration should be based on performance outcomes. The European PPP Expertise Centre classifies three types of payment sources for potential PPP creators to consider – the government, the public service users, or both, depending on the type of project. These suggestions are oriented towards the aim of making the provision of public goods and services tenable in the long run, as most of these projects are developed with the aim of being stable and beneficial for a long period of time. The PPP model has the potential to address some of the most pressing global challenges today, including economic growth, waste management, or green economics, by enabling the creation of sustainable infrastructures which address and serve the public interests. However, while PPPs can offer solutions to complex public service challenges, they require robust contractual frameworks and carefully structured, custom-made risk-sharing solutions to succeed. Variants of PPP models such as DBFOM (Design, Build, Finance, Operate, Maintain), BOT (Build, Own, Transfer), or BTO (Build, Transfer, Operate) each require different project stages, asset ownerships, and risk allocations. For example, when applying a BOT model, the private sector partner assumes project ownership until the end of the contract term and carries the financial and operative risks. In this arrangement, the public partner takes over the ownership after the contract expires. Their differences underscore how varied and complex the structuring of agreements and plans for PPPs can be when aiming to secure their individual success and long-term use. With this article, we aim to contribute to the knowledge and development of public-private partnerships in Croatia, a small economy with a great need for sustainable public infrastructure development. Croatia has only had a limited number of public-private partnership agreements so far, which have been quite varied. This study aims to systematically assess Croatian PPP projects against the different PPP models, in order to evaluate important factors such as financing, risk allocation, and stage planning. This can be performed through a content analysis of all PPP projects and their contracts established in Croatia so far, which are publicly available in an online repository made available by the Croatian Ministry of Economy. By comparing the models of Croatian PPPs with each other and with the common PPP models and best practices, this research identifies their advantages and pitfalls, thus providing a basis for recommendations so as to optimize future PPP agreements towards sustainability

Leveraging a Robust Innovation Culture: Building Internationalisation-Based Open Innovation in Australian Firms

This study investigates the interaction between human capital, a crucial element of organizational culture, and innovation practices of firms operating in varying internationalisation environments. The aim was to analyse how a firm’s business model facilitates the implementation of successful innovation practices within the telecommunications sectors’ different institutional environments. Data for the study were gathered from the Australian telecommunication firms by means of a questionnaire survey and analysed using the OLS regression. The results of the empirical analysis depicted three elements of the robust innovation culture (resilience, competence, and globalism) that affect business innovation model and organisation’s innovation practices in varying internationalisation contexts. Distinct skillsets for firms’ low vs. high internationalised environments are identified, especially resilience for inbound and globalism for outbound innovation practices. These findings emphasize the need for targeted skill development aligned with a firm’s innovation-internationalisation strategy. Furthermore, this study offers a comprehensive, comparative analysis of managerial knowledge and skills (resilience, competence, globalism) within organisation’s innovation culture. This framework could assist practitioners and academics in tailoring skills development to specific innovation practices (inbound, couples, and outbound) across varying internationalisation contexts

Proračunska vjerodostojnost pod povećalom: usporedna analiza hrvatskih i slovenskih lokalnih jedinica

Ovaj osvrt analizira proračunsku vjerodostojnost hrvatskih i slovenskih lokalnih jedinica (gradova i općina) u 2023., promatrajući razlike između planiranih i ostvarenih prihoda i rashoda. Slovenske jedinice u prosjeku preciznije planiraju proračun, s manjim odstupanjima – osobito poreznih prihoda, ukupnih rashoda i rashoda poslovanja – dok hrvatske jedinice imaju veća odstupanja, naročito rashoda za nefinancijsku imovinu, prihoda poslovanja i ukupnih rashoda. Odstupanja su izraženija u manjim i gospodarski slabijim lokalnim jedinicama. Koliko će plan i stvarnost odstupati, ovisi i o veličini i bogatstvu lokalne jedinice, ali i o politici – osobito uoči izbora, kad se često planira optimističnije. Zato je nužno osigurati transparentnije i opreznije planiranje proračuna, posebno u manjim općinama i gradovima te u politički osjetljivim razdobljima. Svi korišteni podaci, uključujući odstupanja prihoda i rashoda lokalnih jedinica u Hrvatskoj i Sloveniji te relevantne ekonomske i političke odrednice, dostupni su u Excelu

Tko će se brinuti o starijim osobama? Hrvatska i Slovenija u globalnome lancu skrbi

U Institutu za javne financije 10. lipnja 2025. održan je okrugli stol „Tko će se brinuti o starijim osobama? Hrvatska i Slovenija u globalnome lancu skrbi“ na kojemu se razgovaralo o sličnostima i razlikama sustava dugotrajne skrbi Hrvatske i Slovenije te o mogućim rješenjima za nedostatak radne snage u obje zemlje. Uvodna izlaganja održale su Majda Hrženjak, istraživačica Mirovnog instituta – Instituta za suvremene društvene i političke studije u Ljubljani, i Marijana Bađun, viša znanstvena suradnica u Institutu za javne financije. Obitelj tradicionalno ima ključnu ulogu u pružanju dugotrajne skrbi. No zbog sve veće stope zaposlenosti žena, promjena u obiteljskoj strukturi i starenja stanovništva, raste potreba za formalnom skrbi koju primarno pružaju medicinske sestre i njegovateljice. U većini razvijenih zemalja postoji manjak radne snage u sustavu dugotrajne skrbi, a taj se problem ublažava imigracijom. Time zaposleni u dugotrajnoj skrbi postaju dio globalnoga lanca skrbi u kojem bogatije zemlje privlače radnike iz siromašnijih zemalja ostavljajući starije stanovništvo u manje razvijenim zemljama bez potrebne skrbi. Hrvatska i Slovenija suočavaju se s „odljevom skrbi“, no istovremeno mogu biti privlačne medicinskim sestrama i njegovateljicama iz drugih zemalja. U Sloveniji je dugotrajna skrb dugo bila na margini političkoga interesa. Politike privatizacije usluga, održavanje niskih troškova rada te individualizacija financiranja skrbi rezultirale su pogoršanjem radnih uvjeta i sve izraženijim nedostatkom radne snage u ovome sektoru. Kao odgovor na te izazove, Slovenija sve češće zapošljava migrantske radnice, ponajprije iz zemalja bivše Jugoslavije. No kvalitativni podaci koje je Majda Hrženjak prikupila sa suradnicima intervjuirajući migrantkinje zaposlene u javnoj mreži institucionalne skrbi, ukazuju na niz strukturnih problema: visoki troškovi migracije, dugotrajni administrativni postupci, nepriznavanje obrazovnih kvalifikacija, stambena nesigurnost te poteškoće u usklađivanju radnih i obiteljskih obveza. Slovenija uvodi novi sustav dugotrajne skrbi koji uključuje poseban doprinos, proširenje spektra usluga i potrebu za dodatnim ljudskim resursima. Država pokušava odgovoriti na kadrovsku krizu stipendiranjem, digitalizacijom, uključivanjem volontera i posebnim integracijskim programima za migrantske radnice. Ipak, ove mjere ne rješavaju ključne strukturne probleme sektora – niske plaće i neadekvatne radne standarde (uključujući broj zaposlenih i vremenske normative) – zbog kojih rad u sustavu skrbi i dalje ostaje zahtjevan i nedovoljno cijenjen. Za razliku od Slovenije, u Hrvatskoj dugotrajna skrb još uvijek nije u fokusu javnih politika, a problem nedostatka radnika u tom sektoru ne dobiva dovoljnu političku pozornost. Marijana Bađun predstavila je rezultate kvalitativnog istraživanja u kojemu je intervjuirala stručnjake iz znanstvene zajednice, nevladinih organizacija, nadležnoga ministarstva, strukovnih udruga, domova za starije osobe te Grada Zagreba o potencijalnoj ulozi imigracije u rješavanju manjka radne snage u dugotrajnoj skrbi u Hrvatskoj. Među ispitanicima postojao je visok konsenzus o tome da će imigracija postati neizbježna iako bi poželjnije rješenje bilo smanjenje emigracije medicinskih sestara iz Hrvatske. Ispitanici su istaknuli da bi Hrvatska stranim radnicima trebala omogućiti profesionalno usavršavanje, kvalitetno učenje jezika te dobru integraciju u društvo, a postupak priznavanja kvalifikacija trebao bi biti kraći i jeftiniji. Naglasili su da bi plaće u dugotrajnoj skrbi trebale biti veće, radni uvjeti bolji, te stanovanje cjenovno dostupnije. Nekoliko je ispitanika izrazilo zabrinutost zbog mogućih negativnih stavova korisnika skrbi prema stranim radnicima, a često se navodilo i mišljenje da bi Hrvatska mogla biti samo „prolazna postaja“ na putu prema bogatijim zemljama. S obzirom na to da Hrvatska nema migracijsku strategiju, Vlada bi je hitno trebala donijeti. Buduća istraživanja trebala bi posvetiti veću pozornost učincima migracija na kvalitetu, priuštivost i dostupnost dugotrajne skrbi. Tijekom rasprave na okruglome je stolu istaknuto kako je bilo potrebno više od 20 godina da se donese novi Zakon o dugotrajnoj skrbi u Sloveniji koji je stupio na snagu prošle godine. Neke su od njegovih mjera i oblika skrbi koje definira uspoređivani s mjerama koje se koriste u Hrvatskoj poput statusa njegovatelja i razlika u naknadama za taj oblik skrbi među državama. Velik dio rasprave odnosio se na raspodjelu troškova dugotrajne skrbi između sustava zdravstva i socijalne skrbi, te između plaćanja korisnika i državnih subvencija. S obzirom na to da su na okruglom stolu sudjelovali predstavnici i predstavnice zagrebačkog Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, nadležnoga Ministarstva, Hrvatske udruge poslodavaca, te znanstvenici iz područja dugotrajne skrbi, predlagana su potencijalna rješenja kojima bi se smanjio nedostatak medicinskih sestara i njegovateljica. Istaknuta je potreba za planom razvoja radne snage i donošenja mjera politike na temelju podataka (dokaza). Svi su se sudionici složili da je nužno povezati zdravstveni i socijalni sustav, te poboljšati nadzor kvalitete u dugotrajnoj skrbi. Izlaganje Majde Hrženjak temeljilo se na rezultatima istraživačkog projekta Transnacionalizacija skrbi za starije osobe koji je financirala Slovenska agencija za inovacije i istraživanja (ARIS). Marijana Bađun u svom je izlaganju predstavila svoj članak objavljen u Reviji za socijalnu politiku koji je nastao u okviru istraživačkog projekta Socijalna zaštita, oporezivanje i društveno blagostanje u Hrvatskoj. Navedeni projekt i okrugli stol financirani su sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026. (NextGenerationEU)

Budget credibility under scrutiny: comparative analysis of Croatian and Slovenian local units

The present Note analyses budgetary credibility of Croatian and Slovenian local units (cities and municipalities) in 2023, observing the differences between planned and executed revenues and expenditures. In general, Slovenian units plan their budgets more accurately, with smaller deviations – especially with regard to tax revenues, total revenues and operating expenditures – while Croatian units have larger deviations, especially in categories such as expenditures on non-financial assets, operating revenues and total expenditures. Deviations are more pronounced in smaller and economically weaker local units. To what extent the plan will deviate from reality depends also on the size and wealth of the local unit, but also on politics – especially ahead of elections, when budget plans are often more optimistic. It is therefore necessary to ensure more transparent and cautious budget planning, especially in smaller municipalities and cities and in politically sensitive times. All data used in the analysis, including deviations in revenues and expenditures of local units in Croatia and Slovenia as well as relevant economic and political determinants, are available in the Excel spreadsheet

Energy price subsidies and the green transition – clash of the titans?

In order to mitigate the effects of the energy shock caused by the war in Ukraine, Croatia has been implementing extensive energy price subsidisation measures since 2022, including reduced value added tax (VAT) rates, administrative price freezes, and direct support to energy suppliers. While these measures have helped to stabilise consumer prices in the short term and protect household living standards, concerns of their long-term fiscal sustainability and alignment with the green transition objectives have been raised. The present analysis reviews the evolution of government interventions from 2022 to 2025, assesses their effects on the market, prices, and consumer behaviour, and underlines the need to phase out universal subsidies and redirect support to the most vulnerable groups. A key policy challenge remains the design of a sustainable energy framework that balances social protection, market mechanisms, and climate objectives

Projekti Instituta za javne financije

Zbirka sadrži projekte Instituta za izrađene za domaće i inozemne naručitelje - ministarstva, agencije i druga javna tijela, komore, javna i privatna poduzeća, Europsku komisiju, nevladine udruge i druge naručitelje