Paleoenvironmental and tephrostratigraphic sediment records of Late Pleistocene and Holocene environments of Mljet Island

Na četiri sedimentne jezgre uzorkovane u sjevernom dijelu otoka Mljeta napravljene su paleookolišne i paleoklimatske rekonstrukcije. Razvoj taložnih okoliša prostora današnjeg Velikog jezera i uvale Stupa rekonstruiran je temeljem mineraloških, kemijskih i strukturnih obilježja sedimenta. Promjene su smještene u vremenski okvir temeljem starosti dobivenih analizom radioaktivnog ugljika, ali i upotrebom tefrokornologije. Ukupno je pronađeno 13 tefri, 9 ih je analizirano od kojih je 5 povezano s već opisanim erupcijama. Dvije tefre su nove, po prvi puta opisane erupcije Vezuva. Dobiveni podaci interpretirani su u skladu s njihovom kompozitnom prirodom. Razvoj taložnih prostora vezan je uz rast morske razine. Sedimentacija jezerskog sedimenta na prostoru Velikog jezera započinje prije otprilike 10.6 cal ka BP, jezerski sediment taložen je do prije 2.4 cal ka BP kada je intrudiralo more. U uvali Stupa jezerski sediment se počinje taložiti prije 11.5 cal ka BP i taloži se sljedećih 1.8 ka, kada u uvalu ulazi more.The four sedimentary cores sampled in the northern part of the island of Mljet were used for paleoenvironmental and paleoclimatic reconstructions. The development of the paleoenvironment of the today's Veliko jezero and Stupa Bay area is reconstructed on the basis of mineralogical, chemical and structural features of the sediment. The time frame of changes is based on age obtained by analyzing radioactive carbon, but also by using tephrochronology. Thirteen tefphras were found in total, 9 were analyzed, of which 5 were correlated to the known eruptions. Two tephras are newly described Vesuvius eruptions. The obtained data is interpreted in accordance with their compositional nature. The development of sedimentation environments is linked to the sea level rise. Sedimentation of the lake sediment in the Veliko jezero area begins around 10.6 cal ka BP and it continius until before 2.4 cal ka BP when sea intruded. In the Stupa bay, the lake sedimentation starts before 11.5 cal ka BP and it lasts for 1.8 ka, until sea intrusion

Slijed pleistocenskih kopnenih sedimenata s morskim fosilima na otoku Mljetu, istočni Jadran (Hrvatska)

Small areas of Pleistocene sands occurring on islands in the eastern Adriatic, Croatia, record environmental and depositional conditions during climate changes of that period. The Pleistocene deposits of the Island of Mljet located in the south-eastern Adriatic have been studied using mapping, logging, facies analysis, petrography, heavy minerals and fossil content. The studied sediments include modified deposits, aeolian deposits and fluvial deposits. Modified sediments originated from previously deposited sands and minor gravels which experienced pedogenic homogenisation. Aeolian deposits are represented by deflationary gravel, dune cross-stratified sands and low-angle laminated sands. Aeolian sands were mostly sourced from exposed, shallow-marine sands. Fluvial deposits include gravels reworked from the slope and colluvial sediments related to the carbonate bedrock, and recycled aeolian sands, which were deposited by high-gradient streams. Two tephra horizons represent former sand-grade volcaniclastic material reworked by streams, mixed with aeolian sand and deposited from river floods shortly after eruption and ash fall. The studied succession includes major stratigraphic surfaces (=super bounding surfaces) related to processes of landscape stabilisation and stratigraphic gaps. The lower, modified part of the succession originated during an interglacial (or interstadial) period. Subsequent aeolian sands reflect the onset of a glacial period characterised by strong, cold winds, and an initial sea-level fall which resulted in the exposure of shallow-marine sands, making them a source for the aeolian sands. It is tentatively proposed that the base of the aeolian deposits corresponds to the onset of the Last Glacial period.Male pojave pleistocenskih pijesaka na otocima istočnoga Jadrana Hrvatske bilježe okolišne i taložne uvjete u vrijeme klimatskih promjena toga razdoblja. Pleistocenski sedimenti otoka Mljeta, koji je smješten u jugoistočnom Jadranu, proučeni su pomoću kartiranja, mjerenja stupova, analize faciesa, petrografije, teških minerala i fosila. Proučeni sedimenti obuhvaćaju modificirane taložine, eolske taložine i fluvijalne taložine. Modificirani sedimenti nastali su iz ranije taloženih pijesaka i manje šljunaka, koji su pedogenetski homogenizirani. Eolski sediment su deflacijski šljunak, križno-stratificirani pijesci dina i nisko-kutno laminirani pijesci. Eolski pijesci većinom potječu iz okopnjenih orskih pijesaka. Fluvijalni sedimenti uključuju šljunke riječno prerađene iz padinskih i koluvijalnih taložina vezanih za karbonatno gorje, te reciklirane eolske pijeske, koji su, jedni i drugi, taloženi iz struja visokoga gradijenta. Dva horizonta tefre predstavljaju raniji vulkanoklastični materijal pješčane veličine zrna, koji je, ubrzo nakon erupcije i padanja pepela, bio prerađen strujama, miješan s više ili manje eolskog pijeska i konačno istaložen pomoću riječnih poplava. Proučeni slijed uključuje glavne stratigrafske plohe (=granične super-plohe) vezane za procese stabilizacije krajolika i stratigrafske praznine. Donji, modificirani dio proučenoga taložnog slijeda nastao je u vrijeme jednog interglacijala (ili interstadijala). Naredni eolski pijesci odražavaju početak jednog glacijalnog razdoblja označenog snažnim, hladnim vjetrovima, te početni pad morske razine koji je doveo do izlaganja plitkomorskih pijesaka i učinio ih tako izvorom za eolske pijeske. Provizorno se predlaže da se dno eolskih sedimenata razumije kao početak Zadnjega Glacijala

Why don’t students seek help? Barriers to seeking professional help by students with mental health issues

Psihički poremećaji zahvaćaju značajan dio studentske populacije, no adekvatnu stručnu pomoć traži samo manji broj pojedinaca. Ovaj problem veoma je slabo istražen u Republici Hrvatskoj i ovo je istraživanje prvo toga tipa. Cilj je bio istražiti razloge zbog kojih studenti ne traže stručnu pomoć kada imaju psihičke smetnje. Istraživanje se sastojalo od dva dijela: kvalitativnog predistraživanja s dvije fokusne grupe i kvantitativnog istraživanja putem online upitnika na uzorku od N=645 studenata, od čega 76 % studentica i 24 % studenata u dobi od 18 do 27 godina. Rezultati pokazuju kako 32,8 % studenata ima klinički indikativne psihičke smetnje, od kojih je samo 23,6 % potražilo pomoć. Studenti kao glavne barijere koje su ih spriječile u traženju stručne pomoći ističu uvjerenje da njihovi problemi nisu dovoljno ozbiljni, oslanjanje na same sebe u rješavanju problema, nedostatak povjerenja u učinkovitost psiholoških tretmana te nepoznavanje mjesta na kojima mogu potražiti besplatnu stručnu pomoć. Osobe muškog spola i osobe sklonije samostigmatizirajućim uvjerenjima iskazale su manje pozitivne stavove prema traženju stručne pomoći, dok povezanost između psihopatoloških teškoća i stavova prema traženju pomoći nije pronađena. Dobivena saznanja mogu se praktično primijeniti putem predočavanja razmjera ovog problema stručnoj i drugoj zainteresiranoj javnosti, kao i kreiranja odgovarajućih intervencija.Even though mental health issues affect a great number of students, only a small number of them receive adequate professional help. This issue has not been sufficiently researched in Croatia, and this paper is the first to assess the matter. The goal was to examine the reasons that prevent students in Zagreb from seeking the professional help they need. The research consisted of two parts: a qualitative pilot study with two focus groups and a quantitative online study (n=645), with 76 % female and 24 % male students, aged from 18 to 27. The results show that 32.8 % of the students were clinically indicative of mental health issues, but only 23.6 % of them sought professional help. Students report that the main barriers which prevented them from seeking professional help were the following: the belief that their problems are not serious enough, the dependence on themselves to solve problems, the lack of confidence in the effectiveness of psychological treatments and the lack of knowledge about the places where they can seek free psychological help. The male students and those who were more prone to self-stigmatization had less positive attitudes towards seeking professional help. Additionally, no relationship was found between mental health issues and attitudes towards seeking help. The findings of this study could be applied by raising awareness of among all relevant stakeholders regarding this widespread problem, as well as by creating apt interventions

Project Late Mousterian in the eastern Adriatic – towards understanding of late Neanderthals’ identity and Their Demise: Summary of the 2nd and 3rd years of research

Članak donosi pregled aktivnosti i preliminarne rezultate arheoloških istraživanja srednjopaleolitičkih nalazišta u Dalmaciji te geoloških istraživanja u okviru kojih su provedena bušenja potencijalnih nalazišta. Aktivnosti su ostvarene provedbom druge i treće godine projekta Kasni musterijen na istočnom Jadranu – temelj za razumijevanje identiteta kasnih neandertalaca i njihovog nestanka Hrvatske zaklade za znanost. Terenski je rad najvećim dijelom bio usmjeren na nastavak istraživanja Velike pećine u Kličevici i podvodnoga paleolitičkog nalazišta Kaštel Štafilić – Resnik. Provedeno je također probno istraživanje jednog nalazišta u zaleđu Kaštela (Giljanovići/Karanušići) i geološka bušenja.The paper reports on the activities and preliminary results of archaeological research of Middle Palaeolithic sites in Dalmatia and geological research consisting of drilling at potential sites. The activities were carried out within the framework of the second and third years of the research project Late Mousterian in the Eastern Adriatic – towards understanding of late Neanderthals’ identity and their demise, funded by the Croatian Science Foundation. The fieldwork mostly focused on the continuation of excavation at Velika pećina in Kličevica and research at underwater Palaeolithic site of Kaštel Štafilić – Resnik, in addition to the test excavation of a site in the hinterland of Kaštela (Giljanovići/Karanušići) and geological drillings

Project Late Mousterian in the eastern Adriatic – towards understanding of late Neanderthals’ identity and Their Demise: Summary of the 2nd and 3rd years of research

Članak donosi pregled aktivnosti i preliminarne rezultate arheoloških istraživanja srednjopaleolitičkih nalazišta u Dalmaciji te geoloških istraživanja u okviru kojih su provedena bušenja potencijalnih nalazišta. Aktivnosti su ostvarene provedbom druge i treće godine projekta Kasni musterijen na istočnom Jadranu – temelj za razumijevanje identiteta kasnih neandertalaca i njihovog nestanka Hrvatske zaklade za znanost. Terenski je rad najvećim dijelom bio usmjeren na nastavak istraživanja Velike pećine u Kličevici i podvodnoga paleolitičkog nalazišta Kaštel Štafilić – Resnik. Provedeno je također probno istraživanje jednog nalazišta u zaleđu Kaštela (Giljanovići/Karanušići) i geološka bušenja.The paper reports on the activities and preliminary results of archaeological research of Middle Palaeolithic sites in Dalmatia and geological research consisting of drilling at potential sites. The activities were carried out within the framework of the second and third years of the research project Late Mousterian in the Eastern Adriatic – towards understanding of late Neanderthals’ identity and their demise, funded by the Croatian Science Foundation. The fieldwork mostly focused on the continuation of excavation at Velika pećina in Kličevica and research at underwater Palaeolithic site of Kaštel Štafilić – Resnik, in addition to the test excavation of a site in the hinterland of Kaštela (Giljanovići/Karanušići) and geological drillings

RATIONAL USE OF ANTIMICROBIAL DRUGS IN CLINICAL PRACTICE BY IMPLEMENTING ANTIMICROBIAL STEWARDSHIP PROGRAMS

Prema dosadašnjim istraživanjima neracionalna primjena antimikrobne terapije značajan je problem u bolničkim i vanbolničkim ustanovama. Studije su pokazale da se približno 50 % antimikrobnih lijekova koristi nepotrebno i suboptimalno s obzirom na indikaciju, vrstu antimikrobnog lijeka, te duljinu primjene. Dosadašnja istraživanja su pokazala uzlazni trend prevalencije Clostridium diffi cile pseudomembranoznog kolitisa, bakterijskih patogena rezistentnih na fl uorokinolone i vankomicin rezistentnih enterokoka. Porast multirezistencije gram negativnih bakterija i na karbapeneme opasnost je za sigurnost bolesnika te ostavlja ograničene terapijske mogućnosti zadnje linije obrane poput primjene toksičnog polimiksinskog ntibiotika kolistina. U skladu s time mogućnosti optimalnog infektivnog liječenja već sada postaju ograničavajuće. Prema dosadašnjim radovima uvođenje bolničkog programa praćenja i rukovođenja antimikrobnom terapijom pokazalo se dobrim sredstvom optimalizacije antimikrobne terapije u 81 % studija. Primjena ovoga programa dovela je do značajnog poboljšanja mikrobiološkog ishoda, smanjenja stope antimikrobne rezistencije i nuspojava te kliničkog ishoda poput smanjenja stope mortaliteta i duljine boravka u bolnici. Stoga su Centres for Disease Control and Prevention, Atlanta, USA (CDC) i European Centre for Disease Prevention and Control (ECDC) suglasne da bi zdravstvene ustanove trebale implementirati multidisciplinarni Bolnički program praćenja i rukovođenja antimikrobnom terapijom (engl. Antimicrobic Stewardship Programs - ASP) u svakodnevnu kliničku praksu. Primjena navedenog programa započeta je 1. 12. 2016. g. u Klinici za kardiovaskularne bolesti Magdalena u sklopu Internacionalne kanadske akreditacije (Accreditation Canada International).According to studies, about 50% of antimicrobial drugs are prescribed unnecessarily and inappropriately in hospitals and other healthcare institutions. Besides the high prevalence of Clostridium diffi cile infection, of particular concern is the increase in bacterial pathogen resistance to fl uoroquinolones and vancomycin-resistant enterococci. Additionally, infections due to bacterial pathogens completely resistant to carbapenems are currently emerging in Europe. In this case, therapeutic options are limited to the use of the polymyxin antibiotic colistin, which is old and has many adverse and toxic events. Growing evidence demonstrates that hospital programs dedicated to improving the use of antimicrobial therapy, referred to as Antimicrobial Stewardship Programs (ASP), can optimize treatment of infections, reduce adverse events of antimicrobial therapy, improve patient safety and quality of care, and at the same time signifi cantly reduce hospital costs, mortality rate and length of hospital stay. Therefore, the US Centers for Disease Control and Prevention and European Centre for Disease Prevention and Control recommend that every acute care hospital implement the multidisciplinary ASP in daily clinical practice

RATIONAL USE OF ANTIMICROBIAL DRUGS IN CLINICAL PRACTICE BY IMPLEMENTING ANTIMICROBIAL STEWARDSHIP PROGRAMS

Prema dosadašnjim istraživanjima neracionalna primjena antimikrobne terapije značajan je problem u bolničkim i vanbolničkim ustanovama. Studije su pokazale da se približno 50 % antimikrobnih lijekova koristi nepotrebno i suboptimalno s obzirom na indikaciju, vrstu antimikrobnog lijeka, te duljinu primjene. Dosadašnja istraživanja su pokazala uzlazni trend prevalencije Clostridium diffi cile pseudomembranoznog kolitisa, bakterijskih patogena rezistentnih na fl uorokinolone i vankomicin rezistentnih enterokoka. Porast multirezistencije gram negativnih bakterija i na karbapeneme opasnost je za sigurnost bolesnika te ostavlja ograničene terapijske mogućnosti zadnje linije obrane poput primjene toksičnog polimiksinskog ntibiotika kolistina. U skladu s time mogućnosti optimalnog infektivnog liječenja već sada postaju ograničavajuće. Prema dosadašnjim radovima uvođenje bolničkog programa praćenja i rukovođenja antimikrobnom terapijom pokazalo se dobrim sredstvom optimalizacije antimikrobne terapije u 81 % studija. Primjena ovoga programa dovela je do značajnog poboljšanja mikrobiološkog ishoda, smanjenja stope antimikrobne rezistencije i nuspojava te kliničkog ishoda poput smanjenja stope mortaliteta i duljine boravka u bolnici. Stoga su Centres for Disease Control and Prevention, Atlanta, USA (CDC) i European Centre for Disease Prevention and Control (ECDC) suglasne da bi zdravstvene ustanove trebale implementirati multidisciplinarni Bolnički program praćenja i rukovođenja antimikrobnom terapijom (engl. Antimicrobic Stewardship Programs - ASP) u svakodnevnu kliničku praksu. Primjena navedenog programa započeta je 1. 12. 2016. g. u Klinici za kardiovaskularne bolesti Magdalena u sklopu Internacionalne kanadske akreditacije (Accreditation Canada International).According to studies, about 50% of antimicrobial drugs are prescribed unnecessarily and inappropriately in hospitals and other healthcare institutions. Besides the high prevalence of Clostridium diffi cile infection, of particular concern is the increase in bacterial pathogen resistance to fl uoroquinolones and vancomycin-resistant enterococci. Additionally, infections due to bacterial pathogens completely resistant to carbapenems are currently emerging in Europe. In this case, therapeutic options are limited to the use of the polymyxin antibiotic colistin, which is old and has many adverse and toxic events. Growing evidence demonstrates that hospital programs dedicated to improving the use of antimicrobial therapy, referred to as Antimicrobial Stewardship Programs (ASP), can optimize treatment of infections, reduce adverse events of antimicrobial therapy, improve patient safety and quality of care, and at the same time signifi cantly reduce hospital costs, mortality rate and length of hospital stay. Therefore, the US Centers for Disease Control and Prevention and European Centre for Disease Prevention and Control recommend that every acute care hospital implement the multidisciplinary ASP in daily clinical practice

Zoning of risk in hazardous tree assessment in Maksimir park forest

Svrha zoniranja pri prosudbi opasnih stabla je da se područje urbane šume podjeli na ograničene prostorne cjeline koje ukazuju na različitu razinu rizika s obzirom na značajke prostora, način njegovog korištenja i opasnost koja prijeti od stabala koja se tamo nalaze. Istraživanje će se provesti i park šumi Maksimir (sjeverni dio) uz odabrane pješačke staze gdje će se odrediti razina korištenja prostora i prosuditi će se opasnost od loma ili izvale stabla. Cilj rada je napraviti procjenu različitih zona rizika pri prosudbi opasnih stabla čime bi se stvorile pretpostavke za smanjenje pojave šteta što bi unaprijedilo gospodarenje ovim zaštićenim područjem. Prema dobivenim rezultatima vidljivo je da postoji minimalna razlika između pojedinih zona prema riziku i mjerama djelovanja. U svakom području upravljanja zone su potrebne zbog toga što one određuju prioritete postupanja i određuju striktnost provođenja mjera ovisno u svakoj pojedinoj zon

Zoning of risk in hazardous tree assessment in Maksimir park forest

Svrha zoniranja pri prosudbi opasnih stabla je da se područje urbane šume podjeli na ograničene prostorne cjeline koje ukazuju na različitu razinu rizika s obzirom na značajke prostora, način njegovog korištenja i opasnost koja prijeti od stabala koja se tamo nalaze. Istraživanje će se provesti i park šumi Maksimir (sjeverni dio) uz odabrane pješačke staze gdje će se odrediti razina korištenja prostora i prosuditi će se opasnost od loma ili izvale stabla. Cilj rada je napraviti procjenu različitih zona rizika pri prosudbi opasnih stabla čime bi se stvorile pretpostavke za smanjenje pojave šteta što bi unaprijedilo gospodarenje ovim zaštićenim područjem. Prema dobivenim rezultatima vidljivo je da postoji minimalna razlika između pojedinih zona prema riziku i mjerama djelovanja. U svakom području upravljanja zone su potrebne zbog toga što one određuju prioritete postupanja i određuju striktnost provođenja mjera ovisno u svakoj pojedinoj zon

ANALYSIS OF THE TROPHY VALUE OF DEER IN THE JOINT OPEN HUNTING GROUND NO. I / 110-MOLVIČKA ŠUMA-SVETONEDJELJSKI BREG

U radu su opisane biološke i lovne značajke srne te zajedničko otvoreno lovište br. I/110 Molvička šuma-Svetonedjeljski breg, čiji je lovoovlaštenik lovačko društvo „Šljuka“ Sveti Martin pod Okićem. Zajedničko otvoreno lovište Molvička šume-Svetonedjeljski breg spada u nizinsko-brdsko lovište s nadmorskom visinom od 140 m/n/v do 600m/n/v smješteno na području Zagrebačke županije. Temeljem ocjembenih listova analizirano je ukupno 106 trofeja sa šest elemenata svakog trofeja te predio odstrjela u razdoblju od 10 lovnih godina, od 2012/2013 do 2021/2022 godine. Na temelju rezultata može se konstatirati kako konačna ocjena (broj CIC točaka) raste paralelno sa dobi jedinke,ovisi o terenu i dobi odstrijela srnjaka, a varira od godine do godine. Unatoč tome u zajedničkom otvorenom lovištu Molvička šuma Svetonedjeljski breg u posljednjih deset lovnih godina imamo 6 trofeja koji su ocijenjeni sa medaljom,imamo 3 bronce,2 srebra i 1 zlato. U lovištu svake lovne godine odstrijeli se srnjak koji ostvari više od 100,00 CIC točaka.This thesis describes the biological and hunting characteristics of roe deer and the joint open hunting ground no. I/110 Molvička šuma-Svetonedjeljski breg, where the hunting licensee is the hunting association "Šljuka" Sveti Martin pod Okić. The joint open hunting ground Molvička šuma -Svetonedjeljski breg belongs to the lowland-mountain hunting ground with an altitude of 140 m/a.s.l. to 600 m/a.s.l. located in the area of Zagrebačka County. Based on the trophy measorement froms, 106 trophies were analysed,together with 6 elements of every trophy in the 10 year period, from 2012/13 to 2021/2022. . Based on the results, conclusion is that the final rating (the number of CIC points) increases in corelation with the age of the individual, and depends on the terrain and the age of the roe deer, it is variable from year to year, but despite this, in the joint open hunting ground Molvička šuma-Svetonedjeljski breg, in the last ten hunting seasons 6 trophies have been evaluated with medals: 3 bronze, 2 silver and 1 gold. In the above mentioned hunting ground, a roe deer with more than 100.00 CIC points achieved is shot each hunting season