A new inscription from Sirmium and the basilica of St. Anastasia

U Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici čuva se jedna oštećena mermerna ploča sa natpisom na latinskom jeziku (sl. 1). Iako natpis nije u potpunosti sačuvan, mišljenja smo da se u njemu pominje bazilika Sv. Anastasije, o čijem postojanju u Sirmijumu svedoči podatak iz pisanih izvora. Tekst natpisa mogao bi se rekonstruisati na sledeći način: [In dom]o beati[ssimae - - - I - - - nost]re Anast[asiae - - - I - - -in] hoc loco d[epositus - - -I - - -]x qui conv[ixit mecum annis - - - I - - -] qui vixit a[nnis - - -I - - -fili]o eius d(ie)pridie [ - - -I - - -] IT Fl(avius, -avia) Decen[ - - -| - - -]++[ - - -I - - - . Na početku natpisa se pominje bazilika Sv. Anastasije, čije je postojanje u Sirmijumu posvedočeno u ranohrišćanskim literarnim izvorima. Termin domus u značenju 'crkva' relativno je čest u ranohrišćanskim natpisima. Prva dva reda mogla bi se dopuniti na sledeći način: [In dom]o beati[ssimae dominae nostr]ae Anast[asiae - - -. Posle formule in hoc loco depositus u drugom redu sledilo je ime pokojnika, koje se verovatno završavalo slovom X, prvim sačuvanim slovom u četvrtom redu. Zajedno sa pokojnikom je, izgleda, bio sahranjen i njegov sin, čije ime nije sačuvano. Na njega bi se odnosila formula qui vixit annis u petom redu. Sudeći prema paleografskim odlikama, fragment natpisa na kojem se pominje bazilika Sv. Anastasije pripada dobu pozne antike (IV-VI vek). Slovo A sa poprečnom crtom slomljenom na dole i slovo L sa koso spuštenom drugom crtom javljaju se krajem III i početkom IV veka. Rasprave o mogućoj lokaciji bazilike Sv. Anastasije u Sirmijumu i eventualnoj identifikaciji postojećih kultnih mesta sa njom u stručnoj literaturi traju od druge polovine XIX veka do današnjih dana (sl. 3-5). Naime, u Passio altera Sancti Demetrii Thessalonicensis, pominje se da je on, pošto je u Solunu podigao crkvu posvećenu Sv. Dimitriju, želeo da takvu sagradi i u Iliriku, pa je, došavši u Sirmijum, kovčeg sa okrvavljenom svečevom hlamidom i delovima njegovog orarija odložio u presvetom hramu svetog mučenika Dimitrija (sl. 2), koji je on osnovao u blizini poštovanog doma (= crkve) slavodobne mučenice Anastasije (πλησiov τoύ σεβασμiov oαikov Τηϛ kαλλivikou μαrτuroϛ 'Avαστασiαϛ). Ne zna se na kojoj je lokaciji u Sirmijumu otkrivena ploča sa natpisom, a na osnovu nalaza ostrogotskog novca uz severni gradski bedem (sl. 6), pretpostavlja se da se bazilika Sv. Anastasije nalazila u ovoj gradskoj regiji, budući da su Ostrogoti veoma poštovali Mučenicu. Moguće je da je reč o martirijumu naslonjenom uz severni gradski bedem, otkopanom i zatim uništenom krajem XIX veka (sl. 7). Kako je iscrpna analiza pisanih izvora, arheološkog, epigrafskog i numizmatičkog materijala pokazala, Leontijeva gradnja bazilike Sv. Dimitrija u Sirmijumu mogla je da se dogodi tek posle ustupanja ovog grada Istočnom carstvu, najverovatnije 424. ili 425. godine, što bi značilo da je crkva osvećena 426. godine. Sledstveno podatku iz Pasije da je Leontije u Sirmijumu svoju crkvu sagradio u blizini crkve Sv. Anastasije, koja je, dakle, već postojala, godina 426. označavala bi terminus ante quem za njenu gradnju. S obzirom na rastuću opasnost od nadiranja Huna i opštu dezintegraciju grada početkom V veka, crkva posvećena sirmijumskoj mučenici verovatno je podignuta u periodu između treće decenije i kraja IV veka, približno u isto vreme kada i martiriji Sv. Sinerota na severnom i Sv. Irineja na istočnom gradskom groblju. Uostalom, formula in domo (?) beatissimae dominae nostrae Anastasiae, koja se sreće na natpisu, dobre paralele nalazi u formulama in basilica domini nostri Erenei, sa natpisa iz bazilike Sv. Irineja, i ad dominum Synerotem, odnosno ad beatu Syneroti, sa dva natpisa iz bazilike Sv. Sinerota. Uz sve nedoumice koje donosi fragmentarnost natpisa o kojem je u ovom tekstu bilo reči, ali i uz neophodnost da se eventualno lociranje crkve Sv. Anastasije u Sirmijumu izvede posrednim putem, pa da, stoga, ostane u domenu hipoteze, nadamo se da je ovaj rad doprineo boljem poznavanju kultnih građevina Sirmijuma, makar u pogledu potvrde podatka iz pisanog izvora da je u ovom gradu postojala crkva mučenice Anastasije.A fragmentary marble inscription, preserved in the Museum of Srem in Sremska Mitrovica, seems to mention the basilica of St. Anastasia: [In dom]o beati[ssimae dominae nost]re Anast[asiae. This monument provides epigraphic evidence on the cult place of the martyr in Sirmium, already recorded by written sources. According to the Passion of St. Demetrius, the church of St. Anastasia had already existed in Sirmium when Leontius, praetorian prefect of Illyricum, started the construction of the basilica of St. Demetrius. Although the find spot of the plate is not known, the finds of Ostrogothic coins next to the northern city wall imply that the basilica of St. Anastasia was located in that zone of the city, as the Ostrogoths highly respected the Martyr. It is possible that it should be identified with a martyrium leaning against the northern city wall that had been unearthed and then destroyed at the end of the 19th century

Analysis of biological spectrum of Divčibare flora

One of the essential analyses which is performed during the floristic study of a region is the analysis of the biological spectrum. The analysis of the biological spectrum of the flora includes the determination of the type of life form for each taxon described in the flora of the study region. If it is considered that life form is a specific structural-functional response to the environmental effects and the result of the adaptation during the species evolution, it is clear that the basic characteristics of the site are more or less reflected in any life form. This fact is confirmed by the analysis of the biological spectrum of Divčibare flora. The study results are in correlation with the results of the analysis of the biological spectrum of the flora of Serbia and the Balkan Peninsula

Principal Component Analysis of Gait Kinematics Data in Acute and Chronic Stroke Patients

We present the joint angles analysis by means of the principal component analysis (PCA). The data from twenty-seven acute and chronic hemiplegic patients were used and compared with data from five healthy subjects. The data were collected during walking along a 10-meter long path. The PCA was applied on a data set consisting of hip, knee, and ankle joint angles of the paretic and the nonparetic leg. The results point to significant differences in joint synergies between the acute and chronic hemiplegic patients that are not revealed when applying typical methods for gait assessment (clinical scores, gait speed, and gait symmetry). The results suggest that the PCA allows classification of the origin for the deficit in the gait when compared to healthy subjects; hence, the most appropriate treatment can be applied in the rehabilitation

Late Roman Structural Element Construction in Medieval Sacred Structures in the Area of Sirmium Imperial Palace

Archaeological investigations of the north section of the Imperial palace complex in Sirmium (site 85) started in 2002 and continued until 2006. After an interruption between 2007 and 2009, the excavations were resumed in 2010 and lasted until 2015. In the control trench excavated in 2002 we established the stratigraphy of the site, taking note of the Pre-Roman, Early Roman, Tetrarchic, Late Roman and Medieval periods, the last generally dated between the 13thand 15thcentury

Imperial Busts on a Globe and their Role in the Tetrarhic Ideology

Tijekom arheoloških iskopavanja sjevernog dijela rezidencijalnog kompleksa u Sirmiju od 2012.-2015. godine, otkriveno je 50 fragmenta skulptura od porfira. One su nađene unutar ili oko oktogonalnog objekta, čije su baze četiri masivna stupa registrirana i dokumentirana. Na razini poda ove konstrukcije pronađen je novac Maksimijana Herkulija iz 301. godine. Poslije konzervacije porfirnih fragmenata ustanovljeno je da se radi o jednoj djelomično sačuvanoj glavi cara iz doba tetrarhije, o jednoj djelomično sačuvanoj glavi cara izpostkonstantinovskog perioda, o glavi jednog egipatskog svećenika i o dvije carske biste na kugli, od kojih je jedna relativno dobro sačuvana, a druga fragmentarno. Nalaz carske biste na kugli ponovo je skrenuo pozornost na dva porfirna stupa sa bistama Nerve i Trajana na kugli, danas u muzeju Louvre u Parizu, a porijeklom iz stare bazilike sv. Petra u Rimu. Polemika koja se vodi u znanstvenoj literaturi o vremenu nastanka ovih stupova još je uvek aktuelna. Dok su po mišljenju pojedinih znanstvenika oni izrađeni početkom 2. stoljeća, druga grupa stručnjaka smatra da su ovi porfirni stupovi izrađeni tijekom kasnoantičkog perioda i da su biste Nerve i Trajana izvedeni kao likovi »dobrih careva«, što je tijekom vladavine careva kasne antike bio običaj u cilju davanja legitimiteta osobne vlasti. Moguće rešenje dileme o kronologiji sirmijumske porfirne biste cara na kugli i porfirnih stupova sa bistama Nerve i Trajana iz Louvra pruža medaljon sa pilastra A izrađen od vapnenca iz Gamzigrada (Felix Romuliana). Obrađen u vidu niza vojnih znamenja (signa), pilastar je sadržavao tri medaljona sa po dvije carske biste od kojih je sačuvana samo donja, sa prikazom seniores augusti, Dioklecijana i Maksimijana na kugli. Budući da je pilastar podignut poslije abdikacije ova dva avgusta, 1. svibnja 305. godine, a prije smrti tadašnjeg avgusta Konstancija Klora u lipnju 306. godine, nastanak predstave carskih bisti na kugli na ovom spomeniku se može relativno precizno datirati. Stoga smatramo da su i porfirne biste careva na kugli iz Sirmija nastale bilo za vrijeme prve tetrarhije, a povodom proslave desetogodišnjice vlasti četvorice careva 303. godine, bilo povodom povlačenja avgusta i uspostavljanja druge tetrarhije 305. godine. Ovo bi mogao biti i kronološki okvir za izradu porfirnih stupova sa bistama Nerve i Trajana na kugli, podignutih u atriju stare bazilike sv. Petra u Rimu. Inače, zemaljska kugla ima značajnu ulogu u ideološko-religijskom sistemu uspostavljenom tijekom tetrarhije. To je uočljivo već na skulptorskoj grupi koja se čuva u Vatikanskoj biblioteci u Rimu. Dva avgusta i dva cezara, prikazana u okviru ove kompozicije, u lijevoj ruci drže kuglu, dok desnom grle svog suvladara. U Gamzigradu (Felix Romuliana) otkrivena je i šaka lijeve ruke u kojoj je kugla, a koja pripada monumentalnoj carskoj skulpturi. Zemaljska kugla u ruci, na koju treba sletjeti Viktorija, predstavlja cara kao Jupitera, vladara i oslobodioca svemira, odnosno kozmokratora. Biste careva na kugli sublimiraju ovu ideju, potencirajući dinastičke poruke tetrarhijske ideologije, po kojoj su carevi bili zemaljski zastupnici Jupitera i Herkula

State Propaganda and Art: Monuments from the Serbian Section of the Limes Region

The best representatives of Roman Empire state propaganda are the structures built by the emperors, their portraits, coins issued in their names and works of applied art. In different historical periods, these monuments carried a different political message. The monuments of art from the Serbian section of the Limes and its hinterland clearly show that this region was of exceptional importance, not only for the defence of the Empire but also for the consolidation of the official imperial propaganda. !e large number of porphyry sculptures found in the territory of present day Serbia reveals. The importance of that territory from a strategic-propagandistic point of view. Despite being situated within palatial complexes, these sculptures were erected at exceptionally important strategic locations where the presence of the army and activities connected with its actions were clearly confirmed

ZLATNI I SREBRNI NAKIT IZ SREDIŠNJIH BALKANSKIH PROVINCIJA RIMSKOGA CARSTVA

In the first century of Roman domination silver jewelry in the Balkan region is very numerous, and local production of these decorations lasted until the middle of the 3rd century. In that production an important role played the autochthonous component. Gold jewelry from this region is of East-Mediterranean origin, and some shapes of ornaments and use of the techinques of filigree and granulation point, also, to the penetration of the Hellenistic influence deep into the Balkan inland. The traditional forms of Roman decorations, used in the Balakan provinces during the second half of the 3rd century, can be seen in the set of gold jewelry discovered in the mausoleum at Šarkamen (East Serbia), which, probably, belonged to the mother of Maximinus Daia. But, some forms of this jewelry find their best parallels in the forms represented on the fresco from the ceiling of Constantine’s palace in Trier.Nakit izrađen od zlata i srebra iskazuje tendencije općeg stila umjetničkog obrtništva u određenom razdoblju, pokazujući istovremeno i neke posebne kvalitete. U prvom stoljeću rimske prevlasti srebrni nakit na području Balkana vrlo je brojan, i mjesna proizvodnja takvih ukrasa potrajala je do sredine trećeg stoljeća. U toj proizvodnji važnu je ulogu igrala autohtona sastavnica, podrijetlom iz tradicija latenske kulture i dugih tradicija grčkog kulturnog kruga, o čemu svjedoče brojni pojedinačni nalazi i ostave srebrnog nakita. Zlatni nakit iz ovog područja bio je podrijetlom s istoka Sredozemlja, kao i neki oblici ukrasa te uporaba filigranskih tehnika i granulacije, sve do prodora helenističkog utjecaja duboko u unutrašnjost Balkanskog poluotoka. U drugoj polovici 3. stoljeća jenjava proizvodnja ukrasa autohtonog stila i pojačava se proizvodnja zlatnog nakita tradicionalnih rimskih oblika i zamjetne polikromije, što je jedno od važnih obilježja kasnoantičkog nakita. Učestalo pojavljivanje uobičajenih tipova rimskoga nakita pokazuje da u većim gradskim središtima možemo računati na postojanje obrtnika koji su bili vrlo vješti zlatari i koji su ponekad proizvodili predmete visoke umjetničke kakvoće. Tradicionalni oblici rimskih ukrasa, korišteni u balkanskim provincijama tijekom druge polovice 3. stoljeća, svojstveni su i zlatnom nakitu pronađenom u mauzoleju kod Šarkamena (istočna Srbija), a koji je, vjerojatno, pripadao majci Maximinusa Daiae. Međutim, neki od oblika ovog nakita najbolje se mogu usporediti s oblicima prikazanima na fresci sa stropa Konstantinove palače u Trieru

Opportunites for Ecotourism in Istria

Rad istražuje pojavu ekoturizma u eri masovnog turizma. Razlozi potrebe razvoja novog oblika turizma nalaze se u stvaranju održivih oblika turizma. Kod ekoturizma, očuvanje prirode i okoliša ključna je uloga turističke destinacije i to čini takav oblik turizma održivim. Ekoturizam privlači turiste zainteresirane za upoznavanje kulturne i prirodne baštine, boraveći pritom na izvorno prirodnim područjima. Istra bi ekološkim turizmom zaštitila prirodna i kulturna bogatstva od devastacije i uništenja te tako izbalansirala ekonomiju, prirodu i suživot u turističko razvijenoj regiji.This paper will explore the phenomenon of ecotourism in the era of mass tourism. The need for the development of a new form of tourism stems in the necessity of creating new, sustainable forms of tourism. In ecotourism, the preservation of nature and the environment is the key role of a tourist destination, which makes such a form of tourism sustainable. Ecotourism attracts tourists interested in exploring the cultural and natural heritage while staying in original natural areas. With ecotourism, Istria would help protect the natural and cultural heritage from devastation and destruction, thus balancing the coexistence of economy and nature in a developed tourist region

Opportunites for Ecotourism in Istria

Rad istražuje pojavu ekoturizma u eri masovnog turizma. Razlozi potrebe razvoja novog oblika turizma nalaze se u stvaranju održivih oblika turizma. Kod ekoturizma, očuvanje prirode i okoliša ključna je uloga turističke destinacije i to čini takav oblik turizma održivim. Ekoturizam privlači turiste zainteresirane za upoznavanje kulturne i prirodne baštine, boraveći pritom na izvorno prirodnim područjima. Istra bi ekološkim turizmom zaštitila prirodna i kulturna bogatstva od devastacije i uništenja te tako izbalansirala ekonomiju, prirodu i suživot u turističko razvijenoj regiji.This paper will explore the phenomenon of ecotourism in the era of mass tourism. The need for the development of a new form of tourism stems in the necessity of creating new, sustainable forms of tourism. In ecotourism, the preservation of nature and the environment is the key role of a tourist destination, which makes such a form of tourism sustainable. Ecotourism attracts tourists interested in exploring the cultural and natural heritage while staying in original natural areas. With ecotourism, Istria would help protect the natural and cultural heritage from devastation and destruction, thus balancing the coexistence of economy and nature in a developed tourist region

Zavisnost efikasnosti germanijumskih detektora od gustine uzoraka u spektrometriji gama zračenja

The effect of the density of environmental samples on the counting efficiency of Ge detectors used in gamma-spectrometry was studied. The dependence εff(ρ) was determined for two HPGe detectors (relative efficiencies 18% and 20%) using five radioactive standard reference materials (silicone resins, epoxy resin, milk powder, soil) with different matrix densities (0.45-1.22 g/cm3) in Marinelli beakers (V = 500 cm3). The dependence of efficiency vs. density was found to be linear and the regression parameters for energies in the range of 60-2000 keV were determined, too. The effect of variation in density on the counting efficiency of Ge detectors is dominant in the range of lower energies (60-600 keV) and de creases with energies in the higher energy range.Ispitivan je uticaj gustine uzoraka iz životne sredine na efikasnost brojanja germanijumskih detektora u spektrometriji gama zračenja. Zavisnost εff(ρ) određena je za dva HPGe detektora (relativnih efikasnosti 18% i 20%) za različite radioaktivne standardne referentne materijale (silikonske smole epoksi smolu, mleko u prahu, zemlju) različitih gustina (0,45-1,22 g/cm3) u Marineli posudama zapremine V = 500 cm3. Utvrđena je linearna zavisnost efikasnosti brojanja od gustine uzoraka pri čemu su određeni parametri linearne regresije za niz energija iz intervala od 60-2000 keV. Efekt promene gustina na efikasnost brojanja germanijumskih detektora dominantan je u intervalu nižih energija (60-600 keV) i smanjuje se sa porastom energije u intervalu viših energija