12 research outputs found
Destabilizacija praksi politiÄkih sistema u radovima Sanje IvekoviÄ kao model feministiÄke umjetniÄke aktivnosti danas. Neke perspektive radova Andreje KulunÄiÄ i Sandre Sterle.
FeministiÄka umjetnost Äini kompleksan vid umjetniÄkoga aktivizma koji svoje problemske fokuse ostvaruje kroz perspektive razliÄitih subjekata i koji je uvijek u uskoj vezi sa svojim teorijskim poÄelima, ali i politiÄko-ideoloÅ”kom pozadinom odreÄene sredine. Hrvatsko se feministiÄko umjetniÄko stvaralaÅ”tvo veÄ od svojih poÄetaka razvijalo u okviru vlastitih specifiÄnih druÅ”tveno-politiÄkih prilika te se i njegov set feministiÄki relevantnih pitanja ostvaruje kao zanimljiv sluÄaj u Å”iremu druÅ”tvenom umjetniÄkom kontekstu. Rad Sanje IvekoviÄ, sa svojim poÄecima u '70-ima ā predstavlja pionirski model sveobuhvatnoga umjetniÄkog feministiÄkog i aktivistiÄkog djelovanja u domaÄoj sredini te on redovito korespondira s aktualnim (ili ranijim) druÅ”tveno-politiÄkim situacijama (u Hrvatskoj, ali i Å”ire). Upravo iz toga razloga djelovanje Sanje IvekoviÄ Äini neizbježnu referentnu toÄku u gotovo bilo kakvome obliku umjetniÄkoga aktivizma od '90-ih naovamo, a primjere takvoga tipa metodoloÅ”kog i konceptualnog nasljeÄivanja moguÄe je pronaÄi u nekim radovima umjetnica Andreje KulunÄiÄ i Sandre Sterle.ABSTRACT
Feminist art stands as a complex type of artistic activism with problematic focuses embedded in the perspectives of various subjects; a type of activism that is always in close contact with both its theoretical principles and political and ideological background of a particular
community.Croatian feminist art, from its very beginnings, was developed within its specific sociocultural situation with a set of questions relevant from a feminist point of view and it has been presenting an interesting case in the wider social and artistic context.
The work of Sanja IvekoviÄ, beginning in the 1970s, stands out as a pioneering model ofcomprehensive artistic and feminist activism in the Croatian context and it also regularly corresponds with the current (or previous) socio-political situations (in Croatia and beyond).
Precisely for this reason the work of IvekoviÄ seems as an inevitable reference point to almost any form of artistic activism from the ā90s onwards. Examples of this type of methodological and conceptual inheritance can be found in some works by artists Andreja KulunÄiÄ and Sandra Sterle
DruÅ”tvena uloga primadone i impresarija u talijanskim operama 18. stoljeÄa
Sustavno istraživanje opernoga spektakla iznimno je zastupljeno u muzikoloÅ”koj literaturi. Ipak, zamjetna je pojava istraživanja "Å”ire slike", koja nastaje ukljuÄivanjem opernoga žanra u najrazliÄitija socijalna ÄvoriÅ”ta i otkrivanjem njegova znaÄenja za druÅ”tvo i obratno. Fenomen primadone u okvirima operne produkcije 18. stoljeÄa takoÄer nije sustavno istraživan, osim pokojega disperzivno artikuliranoga izdanja koje se usredotoÄuje na sagledavanje socijano-fenomenoloÅ”ke slike, mnogo manje polažuÄi na ispitivanje glazbenih obilježja službe operne primadone. Tema impresarija u opernoj produkciji 18. stoljeÄa joÅ” je manje obraÄena, uglavnom kao poneki Älanak. Sustavnije obrade nekog zemljopisnog podruÄja, koja bi nudila detaljniju graÄu s eventualnim popisima repertoara i djelatnosti - nema. Ta je Äinjenica zanimljiva s obzirom na Äestu usmjerenost muzikoloÅ”kih istraživanja upravo ka socijalnim aspektima neke umjetniÄko-glazbene pojave, jer impresariji, kao takvi, te cjelokupna njihova djelatnost, ipak predstavljaju druÅ”tveni fenomen par excellence
DruÅ”tvena uloga primadone i impresarija u talijanskim operama 18. stoljeÄa
Sustavno istraživanje opernoga spektakla iznimno je zastupljeno u muzikoloÅ”koj literaturi. Ipak, zamjetna je pojava istraživanja "Å”ire slike", koja nastaje ukljuÄivanjem opernoga žanra u najrazliÄitija socijalna ÄvoriÅ”ta i otkrivanjem njegova znaÄenja za druÅ”tvo i obratno. Fenomen primadone u okvirima operne produkcije 18. stoljeÄa takoÄer nije sustavno istraživan, osim pokojega disperzivno artikuliranoga izdanja koje se usredotoÄuje na sagledavanje socijano-fenomenoloÅ”ke slike, mnogo manje polažuÄi na ispitivanje glazbenih obilježja službe operne primadone. Tema impresarija u opernoj produkciji 18. stoljeÄa joÅ” je manje obraÄena, uglavnom kao poneki Älanak. Sustavnije obrade nekog zemljopisnog podruÄja, koja bi nudila detaljniju graÄu s eventualnim popisima repertoara i djelatnosti - nema. Ta je Äinjenica zanimljiva s obzirom na Äestu usmjerenost muzikoloÅ”kih istraživanja upravo ka socijalnim aspektima neke umjetniÄko-glazbene pojave, jer impresariji, kao takvi, te cjelokupna njihova djelatnost, ipak predstavljaju druÅ”tveni fenomen par excellence
Prinosi Franje Ksavera KuhaÄa i Antonije Kassowitz-CvijiÄ feministiÄkoj muzikologiji
FeministiÄka muzikologija u hrvatskim okvirima nije doživjela sustavniji zamah i razvoj, nego je ta pitanja dotaknula tek u vidu pojedinih radova, s prinosom Koraljke Kos kao možda najznatnijim u vrijeme poÄetaka feministiÄkih muzikoloÅ”kih rasprava na engleskom govornom podruÄju. Ovaj rad pokuÅ”ava rekonstruirati tragove feministiÄke misli unutar hrvatskih muzikoloÅ”kih okvira i prije toga vremena, i to kroz dvije liÄnosti Å”to ih je domaÄa muzikologija, svaku na svoj naÄin, stvorila i uvjetovala njihovu znanstveniÄku recepciju. Franjo Ksaver KuhaÄ pritom slovi kao otac hrvatske muzikologije, voÄen idejom glazbe kao izraza nacije, dok u radu Antonije Kassowitz-CvijiÄ muzikologija prepoznaje iskljuÄivo slabo žensko pismo, obilježeno pretjeranom sentimentalnoÅ”Äu i kao takvo na rubu, ako ne i posve izvan znanosti. U ovome se radu dvije spomenute slike, okoÅ”tale tijekom povijesti vlastite recepcije, nastoje preispitati i revidirati. Pokazuje se kako rad Franje Ksavera KuhaÄa na stanovit naÄin uspijeva izmaknuti vlastitoj mizoginiji. S druge strane, predlaže se redefinicija i revalorizacija književniÄko-aktivistiÄke djelatnosti Antonije Kassowitz-CvijiÄFeminist musicology in Croatian context has not experienced systematic development, yet it came in touch with those issues only through individual efforts, with a yield of Koraljka Kos as perhaps the most significant one that occurred parallel with the initial phase of the feminist musicology debate in the English-speaking world. This paper attempts to reconstruct the traces of feminist thought within the Croatian musicology even before that time, discussing the writings of two personalities whose image, each in its own way, was created and conditioned during the history of this very musicology. Regarded as the father of Croatian musicology, Franjo Ksaver KuhaÄ promoted the idea of music as an expression of the national identity, while in the work of Antonija Kassowitz-CvijiÄ what is being recognized by musicology is merely weak women's writing, marked by excessive sentimentality and as such situated on the verge of, if not completely outside of the scholarly study of music. These two images, emerged through history of reception of both KuhaÄās and Kassowitz-CvijiÄās writings, are therefore being reexamined and reconsidered in this thesis. It is shown how the writings of Franjo Ksaver KuhaÄ in some way manage to escape its own misogyny. On the other hand, the thesis proposes redefinition and reevaluation of Antonija Kassowitz-CvijiÄās work, both as a writer and as a feminist activist
Prinosi Franje Ksavera KuhaÄa i Antonije Kassowitz-CvijiÄ feministiÄkoj muzikologiji
FeministiÄka muzikologija u hrvatskim okvirima nije doživjela sustavniji zamah i razvoj, nego je ta pitanja dotaknula tek u vidu pojedinih radova, s prinosom Koraljke Kos kao možda najznatnijim u vrijeme poÄetaka feministiÄkih muzikoloÅ”kih rasprava na engleskom govornom podruÄju. Ovaj rad pokuÅ”ava rekonstruirati tragove feministiÄke misli unutar hrvatskih muzikoloÅ”kih okvira i prije toga vremena, i to kroz dvije liÄnosti Å”to ih je domaÄa muzikologija, svaku na svoj naÄin, stvorila i uvjetovala njihovu znanstveniÄku recepciju. Franjo Ksaver KuhaÄ pritom slovi kao otac hrvatske muzikologije, voÄen idejom glazbe kao izraza nacije, dok u radu Antonije Kassowitz-CvijiÄ muzikologija prepoznaje iskljuÄivo slabo žensko pismo, obilježeno pretjeranom sentimentalnoÅ”Äu i kao takvo na rubu, ako ne i posve izvan znanosti. U ovome se radu dvije spomenute slike, okoÅ”tale tijekom povijesti vlastite recepcije, nastoje preispitati i revidirati. Pokazuje se kako rad Franje Ksavera KuhaÄa na stanovit naÄin uspijeva izmaknuti vlastitoj mizoginiji. S druge strane, predlaže se redefinicija i revalorizacija književniÄko-aktivistiÄke djelatnosti Antonije Kassowitz-CvijiÄFeminist musicology in Croatian context has not experienced systematic development, yet it came in touch with those issues only through individual efforts, with a yield of Koraljka Kos as perhaps the most significant one that occurred parallel with the initial phase of the feminist musicology debate in the English-speaking world. This paper attempts to reconstruct the traces of feminist thought within the Croatian musicology even before that time, discussing the writings of two personalities whose image, each in its own way, was created and conditioned during the history of this very musicology. Regarded as the father of Croatian musicology, Franjo Ksaver KuhaÄ promoted the idea of music as an expression of the national identity, while in the work of Antonija Kassowitz-CvijiÄ what is being recognized by musicology is merely weak women's writing, marked by excessive sentimentality and as such situated on the verge of, if not completely outside of the scholarly study of music. These two images, emerged through history of reception of both KuhaÄās and Kassowitz-CvijiÄās writings, are therefore being reexamined and reconsidered in this thesis. It is shown how the writings of Franjo Ksaver KuhaÄ in some way manage to escape its own misogyny. On the other hand, the thesis proposes redefinition and reevaluation of Antonija Kassowitz-CvijiÄās work, both as a writer and as a feminist activist
Public procurement integrity and governance in the energy sector in Southeast Europe
Public procurement processes are prone to some form of corruptive activities. The most common form of irregularity recorded in Southeast Europe (SEE) countries is preferential treatment of companies due to political connections of their owners. For instance, in Croatia, around half of the total contract value is won by bidders which are not private entities, but companies partially or fully owned by the state, which makes it typical breeding ground for certain abuses. For this reason, transparent governance of state-owned enterprises is extremely important, especially of those in the energy sector, as they are faced with numerous challenges, particularly with regard to governance deficits in public procurement. Resolving these challenges would contribute to a better socio-political environment which would prevent irresponsible financial management of state-owned enterprises and the implementation of inefficient or damaging investment decisions
Integritet javne nabave i upravljanje u energetskom sektoru u jugoistoÄnoj Europi
U okviru javne nabave Äesti su neki od oblika koruptivnih aktivnosti. MeÄu nepravilnostima uoÄenima u zemljama jugoistoÄne Europe (JIE) posebice se istiÄe povlaÅ”teni tretman poduzeÄĆ¢ zbog politiÄkih veza njihovih vlasnika. U Hrvatskoj, primjerice, oko polovine ukupne vrijednosti ugovora osvoje ponuÄaÄi koji nisu privatni subjekti, veÄ je rijeÄ o poduzeÄima u djelomiÄnome ili potpunome vlasniÅ”tvu države, i upravo tu je āplodno tloā za odreÄene zlouporabe. Stoga je izuzetno važno transparentno upravljati državnim poduzeÄima, posebice u energetskom sektoru, jer su ona suoÄena s brojnim izazovima, pogotovo u pogledu upravljaÄkih nedostataka u javnoj nabavi. RjeÅ”avanje ovih izazova pridonijelo bi i boljem druÅ”tveno-politiÄkom okruženju u kojemu se ne bi dopustilo neodgovorno financijsko upravljanje u državnim poduzeÄima i provoÄenje neuÄinkovitih ili Å”tetnih odluka o ulaganju
Asset declarations ā an effective corruption prevention instrument in Southeast Europe or paper tiger?
The aim of the present Note is to raise awareness of the public and decision makers about the loopholes in the procedures for verifying asset declarations and penalising irregularities in them and offer solutions for more efficient verifications in order to increase the liability of institutions and enhance the rule of law
Imovinske kartice ā efikasan instrument sprjeÄavanja korupcije u jugoistoÄnoj Europi ili tigar od papira?
Cilj ovog osvrta je osvijestiti javnost i donositelje odluka o nedostatcima u postupku provjere i kažnjavanju nepravilnosti u imovinskim karticama te ponuditi rjeÅ”enja za njihove uÄinkovitije provjere ne bi li se poveÄala odgovornost institucija i ojaÄala vladavina zakona