Svakodnevica na Panonskom limesu: kuće i unutarnje uređenje u rimskome Brigetiju (Komárom/Szőny, Mađarska)

Brigetio, currently known as Komárom/Szőny in Hungary, was one of the 4 legionary fortresses situated on the Danubian limes of the Roman province of Pannonia. The military complex was partially excavated in the first half of the 20th century, but the civilian settlement was archaeologically wholly untouched until 1992. This means, apart from the nearly 300 Latin inscriptions which belong to the approximately 400 years of Roman history of Brigetio and give important information on the administrative, religious, civilian, and military life of this town, we had absolutely no archaeological data on what this settlement looked like. The excavations that were started nearly 20 years ago have brought new light not only on the general system of the Roman municipium (insulae, streets and alleys, water and wastewater systems, houses and courtyards, public buildings), but also on their particular features. One of the most important discoveries of the excavations are the abundant wall paintings of very high quality from the middle of the 3rd century AD, which represent interesting symbolic themes, for example of time and space on a ceiling of a dining-room, or the representation of a feast on a wall painting. In addition, Dionysian themes appear which, together with the stucco-decoration of the side walls, are very impressive. On the basis of these discoveries, we can state that Brigetio, in spite of the fact that it was situated on the periphery of the Empire, in the north-eastern corner of the frontier of the Imperium Romanum, did not lack high-quality productions of Roman art.Brigetio, današnji Komárom/Szőny u Mađarskoj, bio je jedna od 4 legionarske utvrde smještene na dunavskom limesu rimske provincije Panonije. Taj vojni sklop djelomično je iskopan u prvoj polovini 20. stoljeća, ali je civilno naselje bilo u arheološkom smislu netaknuto sve do 1992. Što znači da, osim gotovo 300 latinskih natpisa, koji pripadaju 400-godišnjoj rimskoj povijesti Brigetija i pružaju važne obavijesti o upravnom, vjerskom, građanskom i vojnom životu ovoga grada, nismo imali apsolutno nikakvih arheoloških podataka o tome kako je ovo naselje izgledalo. Prije gotovo 20 godina započeta iskapanja bacila su novo svjetlo ne samo na opći ustroj rimskoga municipija (insulae, ulice i aleje, sustav vodovoda i odvodnje, kuće i dvorišta, javne zgrade), već također i na osobitosti istoga. Jedno od najvažnijih otkrića predstavlja mnoštvo zidnih slika vrlo visoke kvalitete iz sredine 3. stoljeća po. Kr. koje prikazuju zanimljive teme poput simboličnosti vremena i prostora na stropu jedne blagovaonice, ili prikaz gozbe na jednoj zidnoj slici. Javljaju se također i dionizijačke teme, koje su – zajedno sa stucco dekoracijama na bočnim zidovima – vrlo upečatljive. Na temelju ovih otkrića možemo naglasiti da u Brigetiju, usprkos činjenici da se nalazio na periferiji Carstva, u “sjeveroistočnom kutu” pograničnog područja Imperiuma Romanuma, nije nedostajalo visokokvalitetnih proizvoda rimske umjetnosti

Roman building techniques observed in the municipium of Brigetio

The research excavations in Brigetio at Komárom/Szőny–Vásártér between 1992–2014 unearthed a part of the civil town (municipium) with domestic buildings and workshops with several construction phases from the end of the 1st century AD to the second half of the 3rd century AD. Best preserved are the ruins from the Severan era which offer us an insight into the building techniques of the age: adobe walls with stone foundations, mortar floors, hypocaust heating systems, ceilings and vaulted ceilings, roofs covered with ceramic roof tiles, stair cases, door and window openings and wells

Naznake za plovidbu i prekomorsku trgovinu u Brigeciju

Das römerzeitliche Brigetio, heute Komárom/Szőny in Ungarn, das ein der vier Legionslager von Pannonien darstellte (Abb. 1 und 2), war allein von seiner Lage her für Schifffahrt bereits in der Antike – wie auch heute - bestimmt: das Legionslager lag nämlich direkt am südlichen, „reichsrömischen” Ufer des Flusses Danuvius (Donau), welcher seit Beginn des 2. Jh n.Chr. den wichtigsten Fernhandelsweg im nordöstlichen Teil des Römischen Reiches darstellte, und östlich der Einmündung des Flusses Waag (Vág, ung.; Váh, slow.) in die Donau, dem auf dem nödlichen, „barbarischen” Ufer (heute: Slowakei) in Kelamantia/Iža-Leányvár errichteten Auxiliarkastell gegenüber (Abb. 3).Antički Brigetio, jedan od četiri vojna logora u Panoniji, bio je samim svojim položajem predodređen za plovidbu: nalazio se, naime, na obali rijeke Danuvius (Dunava), koji je od početka 2. st. posl. Kr. bio najvažniji trgovački put u sjeveroistočnom dijelu Rimskoga Carstva. Premda položaj vojne ili civilne luke nije poznat, arheološke naznake pružaju neizravne dokaze za postojanje takvog mjesta. Među tim naznakama valja u prvom redu spomenuti neobičan tlocrt logora. Riječ je o dvama paralelnim zidinama koje se protežu od istočnog i zapadnog kuta logorskog bedema do obale Dunava, a u arheološkoj se literaturi tumače kao obzidi pristaništa, odnosno kao dva građevinska razdoblja logora. U arheološke naznake ubrajaju se cigle sa žigom CFH, koji se u pravilu tumači kao C(lassis) F(lavia) H(istrica), tj. kao „Flavijevska dunavska flota“ (prema Hister, grčkom imenu za Dunav). Nedvojbene su naznake za dunavsku plovidbu arheološki nalazi povezani s prekomorkom trgovinom. Riječ je o amforama, koje su u Panoniju odn. u Brigetio mogle dospjeti samo plovnim putem. Raspon amfora u kojima se prevozilo ulje, zelene i crne masline, garum i vino prisutan je od zapadnog Mediterana do Pontosa. Jedina je izravna naznaka za dunavsku plovidbu natpis Valeria Lucilla na jednom sarkofagu što ga je pokojnici posvetio njezin suprug, stanoviti Aurelius Martialis, koji je u 3. st. posl. Kr. posjedovao brod (nauclerus) u luci (portus) carinske postaje Pons Aeni te je vjerojatno prevozio keramiku terra sigillata iz jedine u to doba još aktivne radionice u Pfaffenhofenu u Panoniju odnosno u Brigetio

Neue Wege der Erforschung des Siedlungs- und Wegenetzes im römischen Pannonien.

Die umfassende und zusammenhängende Unters uchung der nicht autonomen Siedlungen (wie villae und vici ) bzw. des sie miteinander verbindenden Straßennetzes im römischen Pannonien stagnierte trotz neuerer Studien bis in jüngste Zeit. Die grundlegende Ursache dafür liegt einer- seits in der nicht ausreichenden Zahl von archäologischen Grabungen, andererseits aber darin, dass die traditionellen Methoden (Grabung, Geländ ebegehung, Archivarbeiten) unverändert blei- ben. Dazu kommt noch, dass in der Erforschung de s Straßennetzes traditionell dieselben Quel- len (hauptsächlich Itinerarien) und deren En tfernungsangaben bzw. die der Meilensteine diskutiert werden, ohne grundlegende Neu igkeiten und überzeugende neue Beweise – abgesehen von einigen doch wichtigen Details – aufzeigen zu können. Man kann feststellen, dass sogar die jüngsten Arbeiten dieselben Probleme wiederhol en, von anderen Standpunkten aus beleuchten, ohne zu überzeugenden neuen Erkenntnissen kommen zu können 1 .ErstindenletztenJahren konnten durch neue Methoden auc h neue Erkenntnisse erzielt wer den, welche im Folgenden vor- gestellt werden