Plant glacial refugia in Europe

Izmjene glacijala i interglacijala u razdoblju Kvartara utjecale su na geografsku rasprostranjenost vrsta u Europi danas. Vrste koje su bile bolje prilagođene na umjerenu klimu bile su ograničene na područja refugija u vrijeme glacijala dok su vrste koje su bile prilagođene na hladnu klimu bile ograničene na područja refugija u interglacijalima. Poseban utjecaj na geografski raspon vrsta imao je posljednji glacijalni maksimum. Glacijalni refugiji nalazili su se na jugu Europe (Apeninskom poluotoku, Pirinejskom poluotoku i Balkanu). Postojanje kriptičnih refugija za vrste umjerene klime koji su se nalazili sjevernije još uvijek je predmet mnogih znanstvenih rasprava. U ovom radu pokazana je mogućnost postojanja takvih refugija na primjeru obične bukve (Fagus sylvatica) i divlje jabuke (Malus sylvestris). Također, cilj ovog rada bio je dati uvid u kompleksne procese koji su se događali u refugijima tijekom posljednjeg glacijanog maksimuma i procese kolonizacije koji su uslijedili nakon njega. Naglašena je uloga glacijalnih refugija kao žarišta genske raznolikosti Europe te potreba za zaštitom tih područja. Potrebna su daljnja, detaljnija paleobotanička i genetička istraživanja kako bi se dobio detaljniji uvid u prošlost biljnih i drugih vrsta na Europskom kontinentu. Razumijevanje prošlosti glacijalnih refugija omogućit će bolja predviđanja utjecaja trenutnih klimatskih promjena na živi svijet.Changes between glacial and interglacial periods in Quaternary have influenced the geographical species distribution in Europe. Temperate-adapted species were confined to refugial areas during glacial periods while cold-adapted species were confined to refugial areas during the interglacial. Last glacial maximum had a significant influence on the today’s species distribution. Glacial refugia were located in the Iberian, Italian and Balkan Peninsula. The existence of cryptic, more northern glacial refugia for temperate species is still questioned by many scientists. In this paper, the possibility of existence for such refugia is demonstrated on examples of European beech (Fagus sylvatica) and wild apple (Malus sylvestris). The aim of this review was to give insights on the complex processes that happened in the glacial refugia during last glacial maximum and postglacial colonization. The role of glacial refugia as “hotspots” of genetic diversity in Europe and the need for their protection has been emphasized. Further paleobotanical and genetic research is needed to get a more precise insight in plant and other species’ history on European continent. Better understanding of the history of glacial refugia could give better predictions on influence of current climatic change on today’s species

Plant glacial refugia in Europe

Izmjene glacijala i interglacijala u razdoblju Kvartara utjecale su na geografsku rasprostranjenost vrsta u Europi danas. Vrste koje su bile bolje prilagođene na umjerenu klimu bile su ograničene na područja refugija u vrijeme glacijala dok su vrste koje su bile prilagođene na hladnu klimu bile ograničene na područja refugija u interglacijalima. Poseban utjecaj na geografski raspon vrsta imao je posljednji glacijalni maksimum. Glacijalni refugiji nalazili su se na jugu Europe (Apeninskom poluotoku, Pirinejskom poluotoku i Balkanu). Postojanje kriptičnih refugija za vrste umjerene klime koji su se nalazili sjevernije još uvijek je predmet mnogih znanstvenih rasprava. U ovom radu pokazana je mogućnost postojanja takvih refugija na primjeru obične bukve (Fagus sylvatica) i divlje jabuke (Malus sylvestris). Također, cilj ovog rada bio je dati uvid u kompleksne procese koji su se događali u refugijima tijekom posljednjeg glacijanog maksimuma i procese kolonizacije koji su uslijedili nakon njega. Naglašena je uloga glacijalnih refugija kao žarišta genske raznolikosti Europe te potreba za zaštitom tih područja. Potrebna su daljnja, detaljnija paleobotanička i genetička istraživanja kako bi se dobio detaljniji uvid u prošlost biljnih i drugih vrsta na Europskom kontinentu. Razumijevanje prošlosti glacijalnih refugija omogućit će bolja predviđanja utjecaja trenutnih klimatskih promjena na živi svijet.Changes between glacial and interglacial periods in Quaternary have influenced the geographical species distribution in Europe. Temperate-adapted species were confined to refugial areas during glacial periods while cold-adapted species were confined to refugial areas during the interglacial. Last glacial maximum had a significant influence on the today’s species distribution. Glacial refugia were located in the Iberian, Italian and Balkan Peninsula. The existence of cryptic, more northern glacial refugia for temperate species is still questioned by many scientists. In this paper, the possibility of existence for such refugia is demonstrated on examples of European beech (Fagus sylvatica) and wild apple (Malus sylvestris). The aim of this review was to give insights on the complex processes that happened in the glacial refugia during last glacial maximum and postglacial colonization. The role of glacial refugia as “hotspots” of genetic diversity in Europe and the need for their protection has been emphasized. Further paleobotanical and genetic research is needed to get a more precise insight in plant and other species’ history on European continent. Better understanding of the history of glacial refugia could give better predictions on influence of current climatic change on today’s species

Plant glacial refugia in Europe

Izmjene glacijala i interglacijala u razdoblju Kvartara utjecale su na geografsku rasprostranjenost vrsta u Europi danas. Vrste koje su bile bolje prilagođene na umjerenu klimu bile su ograničene na područja refugija u vrijeme glacijala dok su vrste koje su bile prilagođene na hladnu klimu bile ograničene na područja refugija u interglacijalima. Poseban utjecaj na geografski raspon vrsta imao je posljednji glacijalni maksimum. Glacijalni refugiji nalazili su se na jugu Europe (Apeninskom poluotoku, Pirinejskom poluotoku i Balkanu). Postojanje kriptičnih refugija za vrste umjerene klime koji su se nalazili sjevernije još uvijek je predmet mnogih znanstvenih rasprava. U ovom radu pokazana je mogućnost postojanja takvih refugija na primjeru obične bukve (Fagus sylvatica) i divlje jabuke (Malus sylvestris). Također, cilj ovog rada bio je dati uvid u kompleksne procese koji su se događali u refugijima tijekom posljednjeg glacijanog maksimuma i procese kolonizacije koji su uslijedili nakon njega. Naglašena je uloga glacijalnih refugija kao žarišta genske raznolikosti Europe te potreba za zaštitom tih područja. Potrebna su daljnja, detaljnija paleobotanička i genetička istraživanja kako bi se dobio detaljniji uvid u prošlost biljnih i drugih vrsta na Europskom kontinentu. Razumijevanje prošlosti glacijalnih refugija omogućit će bolja predviđanja utjecaja trenutnih klimatskih promjena na živi svijet.Changes between glacial and interglacial periods in Quaternary have influenced the geographical species distribution in Europe. Temperate-adapted species were confined to refugial areas during glacial periods while cold-adapted species were confined to refugial areas during the interglacial. Last glacial maximum had a significant influence on the today’s species distribution. Glacial refugia were located in the Iberian, Italian and Balkan Peninsula. The existence of cryptic, more northern glacial refugia for temperate species is still questioned by many scientists. In this paper, the possibility of existence for such refugia is demonstrated on examples of European beech (Fagus sylvatica) and wild apple (Malus sylvestris). The aim of this review was to give insights on the complex processes that happened in the glacial refugia during last glacial maximum and postglacial colonization. The role of glacial refugia as “hotspots” of genetic diversity in Europe and the need for their protection has been emphasized. Further paleobotanical and genetic research is needed to get a more precise insight in plant and other species’ history on European continent. Better understanding of the history of glacial refugia could give better predictions on influence of current climatic change on today’s species

Kiparske tehnike

Kiparstvo je umjetnost oblikovanja volumena u prostoru. Kiparska, odnosno, skulptorska djela dijele se na samostojeću skulpturu i reljef. Samostojeće skulpture su u svojoj biti trodimenzionalne forme u prostoru, koje su s tim prostorom u interaktivnom odnosu – one ga zauzimaju, prožimaju ga, prostor prolazi kroz njih, ostaje zarobljen u njima ili se, pak, na neki drugi način dopunjuju. Reljef je skulptura u kojoj je ploha nositelj prikaza. Jednako kao što reljef u geografi ji označava sve ravnine i neravnine na zemljinoj površini, tako i u kiparstvu pojam reljefa označava masu oblikovanu na plohi koja stvara privid prostora i volumena. Za djecu je kiparstvo, odnosno oblikovanje u prostoru, sasvim prirodan i spontan način izražavanja, štoviše, u predškolskoj dobi ona prstićima lakše oblikuju ono što vide ili žele predočiti nekom drugom. Taktilnost kiparskog oblikovanja odličan je primjer osjetilnog istraživanja

Kiparske tehnike

Kiparstvo je umjetnost oblikovanja volumena u prostoru. Kiparska, odnosno, skulptorska djela dijele se na samostojeću skulpturu i reljef. Samostojeće skulpture su u svojoj biti trodimenzionalne forme u prostoru, koje su s tim prostorom u interaktivnom odnosu – one ga zauzimaju, prožimaju ga, prostor prolazi kroz njih, ostaje zarobljen u njima ili se, pak, na neki drugi način dopunjuju. Reljef je skulptura u kojoj je ploha nositelj prikaza. Jednako kao što reljef u geografi ji označava sve ravnine i neravnine na zemljinoj površini, tako i u kiparstvu pojam reljefa označava masu oblikovanu na plohi koja stvara privid prostora i volumena. Za djecu je kiparstvo, odnosno oblikovanje u prostoru, sasvim prirodan i spontan način izražavanja, štoviše, u predškolskoj dobi ona prstićima lakše oblikuju ono što vide ili žele predočiti nekom drugom. Taktilnost kiparskog oblikovanja odličan je primjer osjetilnog istraživanja

The era of reference genomes in conservation genomics

Progress in genome sequencing now enables the large-scale generation of reference genomes. Various international initiatives aim to generate reference genomes representing global biodiversity. These genomes provide unique insights into genomic diversity and architecture, thereby enabling comprehensive analyses of population and functional genomics, and are expected to revolutionize conservation genomics

How genomics can help biodiversity conservation

The availability of public genomic resources can greatly assist biodiversity assessment, conservation, and restoration efforts by providing evidence for scientifically informed management decisions. Here we survey the main approaches and applications in biodiversity and conservation genomics, considering practical factors, such as cost, time, prerequisite skills, and current shortcomings of applications. Most approaches perform best in combination with reference genomes from the target species or closely related species. We review case studies to illustrate how reference genomes can facilitate biodiversity research and conservation across the tree of life. We conclude that the time is ripe to view reference genomes as fundamental resources and to integrate their use as a best practice in conservation genomics.info:eu-repo/semantics/publishedVersio

The era of reference genomes in conservation genomics

info:eu-repo/semantics/publishedVersio

The era of reference genomes in conservation genomics

Progress in genome sequencing now enables the large-scale generation of reference genomes. Various international initiatives aim to generate reference genomes representing global biodiversity. These genomes provide unique insights into genomic diversity and architecture, thereby enabling comprehensive analyses of population and functional genomics, and are expected to revolutionize conservation genomics

How genomics can help biodiversity conservation

The availability of public genomic resources can greatly assist biodiversity assessment, conservation, and restoration efforts by providing evidence for scientifically informed management decisions. Here we survey the main approaches and applications in biodiversity and conservation genomics, considering practical factors, such as cost, time, prerequisite skills, and current shortcomings of applications. Most approaches perform best in combination with reference genomes from the target species or closely related species. We review case studies to illustrate how reference genomes can facilitate biodiversity research and conservation across the tree of life. We conclude that the time is ripe to view reference genomes as fundamental resources and to integrate their use as a best practice in conservation genomics