Differences Between the Two Most Common Forms of Neurofibromatosis and the Importance of their Exact Diagnosis- a case report

Neurofibromatoza tipa 2 je rijetka genetska bolest s autosomno dominantnim tipom nasljeđivanja. Karakterizira je prisustvo mnogih tumora središnjeg živčanog sustava, među kojima su najčešći meningeomi i švanomi. Obilježje ove bolesti su bilateralni vestibulo- kohlearni švanomi. Iako postoje određene sličnosti s neurofibromatozom tipa 1, neurofibromatoza tipa 2 je uzrokovana potpuno drugačijom genetskom mutacijom, izaziva posebnu kliničku slike te se nadzire i liječi sasvim drugačije. Prikazujemo slučaj 17-godišnjeg dječaka koji je na početku kliničke obrade bio pogrešno dijagnosticiran kao slučaj neurofibromatoze tipa 1. Uziman- jem detaljnije anamneze i statusa pacijenta te daljnjom radiološkom obradom određena je ispravna dijagnoza neurofibromatoze tipa 2. Bolesnik je operiran 3 puta od strane iskusnih kirurga te je njegov slučaj temeljito diskutiran na pedijatrijskom onkološkom odboru. Neurofibromatoze postoje u raznim oblicima te se vode kao različite bolesti. Svaka dijagnoza neurofibromatoze treba biti postavljena korištenjem definiranih dijagnostičkih kriterija kako bi se omogućilo ispravno liječenje bolesnika te što dulje očuvanje njegove kvalitete života.Neurofibromatosis type 2 is a rare genetic disease with an autosomal dominant mode of transmission. It is characterized by many tumors in the central nervous system, where meningiomas and schwannomas are the most common. The hallmark of this disease is bilateral vestibulocochlear schwannomas. Although certain similarities with neurofibromatosis type 1 exist, neurofibromatosis type 2 is caused by a completely different gene mutation, producing a distinct clinical presentation and is monitored and treated differently. This paper will present the case of a 17-year-old boy misdiagnosed with neurofibromatosis type 1 at the beginning of his clinical workup. After taking a detailed patient history and an additional radiological examination, the correct diagnosis of neurofi- bromatosis type 2 was reached. The patient was operated on multiple times by experienced surgeons, which was thoroughly dis- cussed at the pediatric oncology board. Neurofibromatoses come in many forms and are different diseases. Every diagnosis of neu- rofibromatosis should be made using defined diagnostic criteria to enable the correct treatment of the patient and preserve the patient’s quality of life as much as possible

Vogt-Koyanagi-Harada syndrome – a case report and differential diagnosis of uveitis and meningitis

Vogt-Koyanagi-Harada sindrom je autoimuna, multisistemska bolest i važan uzrok uveitisa. Ovim prikazom bolesnika naglašavamo važnost pouzdane dijagnostike te uključivanje autoimunih bolesti u diferencijalnu dijagnozu sindroma uveitisa i meningitisa.Vogt-Koyanagi -Harada syndrome is an autoimmune, multisystem disease and important cause of uveitis. In this case report we address the significance of reliable diagnostics and including autoimmune diseases in differential diagnosis of uveitis and meningitis syndrome

Turkologu u čast! Zbornik radova povodom 70. rođendana Ekrema Čauševića

Few professions are so closely associated with a specific individual. Few individuals are so attached to their vocations that it is impossible to observe them separately. In Croatia the word turkologist has become almost synonymous with Professor Ekrem Čaušević, a scholar known world-wide, who established the first university program in Turkish studies in the country—hence the title for the collection of essays dedicated to the Professor on the occasion of his 70th birthday. This volume contains twenty-five papers, mostly from the realm of Turkish studies, authored by the Professor’s colleagues, friends and associates. There are many links in it to the honoree—dedications, acknowledgments, and references to his works—eloquent reminders of the influence of his research accomplishments and longstanding successful collaboration with scholars in Turkish studies, Croatian studies, historians and linguists. Contributions authored by junior colleagues in Turkish studies are proof of the Professor’s determination to encourage the most competent students to engage in research. The diverse topics in this volume reflect the extensive research interests of Ekrem Čaušević. The first part, “Philology”, is focused on the area Čaušević contributed to the most. The second part, “History”, contains contributions that do not belong to the research interests of Ekrem Čaušević in the narrower sense. However, historiography still presents a relevant and valuable framework for his linguistic works which include a diachronic perspective as well.Malo je struka i zanimanja čiji spomen izaziva asocijacije na točno određenu osobu. Malo je i pojedinaca koji toliko srastu sa svojim životnim pozivom da ih je nemoguće odvojeno promatrati. U Hrvatskoj se riječ turkolog gotovo kao sinonim vezuje uz ime profesora Ekrema Čauševića, znanstvenika svjetskoga glasa i utemeljitelja prvog sveučilišnog studija turkologije u Hrvatskoj. Otud i naslov ovoga zbornika koji mu darujemo za 70. rođendan. Zbornik sadrži dvadeset pet većinom turkoloških radova profesorovih kolega, prijatelja i suradnika. Mnogo je u njemu poveznica sa slavljenikom – posveta, zahvala i pozivanja na njegove radove – rječitih podsjetnika na utjecaj njegovih znanstvenih postignuća i dugogodišnju uspješnu suradnju s turkolozima, kroatistima, povjesničarima, lingvistima i drugim istraživačima. Prilozi autora mlađega naraštaja hrvatskih turkologa potvrda su uspjeha profesorovih nastojanja da najvrsnije studente potakne na bavljenje znanošću. Tematska raznolikost ovdje okupljenih radova odražava obuhvatnost istraživačkih interesa Ekrema Čauševića. Prva cjelina, “Filologija“, posvećena je području u kojemu je dao najveći doprinos. Druga cjelina, „Povijest“, obuhvaća priloge koji ne pripadaju najužem istraživačkom polju Ekrema Čauševića, no historiografija je važan okvir njegovih jezikoslovnih radova s dijakronijskom dimenzijom

Turkologu u čast! Zbornik radova povodom 70. rođendana Ekrema Čauševića

Few professions are so closely associated with a specific individual. Few individuals are so attached to their vocations that it is impossible to observe them separately. In Croatia the word turkologist has become almost synonymous with Professor Ekrem Čaušević, a scholar known world-wide, who established the first university program in Turkish studies in the country—hence the title for the collection of essays dedicated to the Professor on the occasion of his 70th birthday. This volume contains twenty-five papers, mostly from the realm of Turkish studies, authored by the Professor’s colleagues, friends and associates. There are many links in it to the honoree—dedications, acknowledgments, and references to his works—eloquent reminders of the influence of his research accomplishments and longstanding successful collaboration with scholars in Turkish studies, Croatian studies, historians and linguists. Contributions authored by junior colleagues in Turkish studies are proof of the Professor’s determination to encourage the most competent students to engage in research. The diverse topics in this volume reflect the extensive research interests of Ekrem Čaušević. The first part, “Philology”, is focused on the area Čaušević contributed to the most. The second part, “History”, contains contributions that do not belong to the research interests of Ekrem Čaušević in the narrower sense. However, historiography still presents a relevant and valuable framework for his linguistic works which include a diachronic perspective as well.Malo je struka i zanimanja čiji spomen izaziva asocijacije na točno određenu osobu. Malo je i pojedinaca koji toliko srastu sa svojim životnim pozivom da ih je nemoguće odvojeno promatrati. U Hrvatskoj se riječ turkolog gotovo kao sinonim vezuje uz ime profesora Ekrema Čauševića, znanstvenika svjetskoga glasa i utemeljitelja prvog sveučilišnog studija turkologije u Hrvatskoj. Otud i naslov ovoga zbornika koji mu darujemo za 70. rođendan. Zbornik sadrži dvadeset pet većinom turkoloških radova profesorovih kolega, prijatelja i suradnika. Mnogo je u njemu poveznica sa slavljenikom – posveta, zahvala i pozivanja na njegove radove – rječitih podsjetnika na utjecaj njegovih znanstvenih postignuća i dugogodišnju uspješnu suradnju s turkolozima, kroatistima, povjesničarima, lingvistima i drugim istraživačima. Prilozi autora mlađega naraštaja hrvatskih turkologa potvrda su uspjeha profesorovih nastojanja da najvrsnije studente potakne na bavljenje znanošću. Tematska raznolikost ovdje okupljenih radova odražava obuhvatnost istraživačkih interesa Ekrema Čauševića. Prva cjelina, “Filologija“, posvećena je području u kojemu je dao najveći doprinos. Druga cjelina, „Povijest“, obuhvaća priloge koji ne pripadaju najužem istraživačkom polju Ekrema Čauševića, no historiografija je važan okvir njegovih jezikoslovnih radova s dijakronijskom dimenzijom

Zagreb 1924. – 1930. i 1945. – 1967. Društvo, kultura, svakodnevica: Znanstveni skup s međunarodnim sudjelovanjem Desničini susreti 2018.

Zagreb 1924. – 1930. i 1945. – 1967. Društvo, kultura, svakodnevica : Zbornik radova sa znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem Desničini susreti 2018. sedamnaesti je svezak Biblioteke DESNIČINI SUSRETI Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Objavljuju ga zajednički Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije i FF press Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zbornik sadržava 24 članka nastala na temelju izlaganja na skupu.Zagreb 1924. – 1930. i 1945. – 1967. Društvo, kultura, svakodnevica : Zbornik radova sa znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem Desničini susreti 2018. sedamnaesti je svezak Biblioteke DESNIČINI SUSRETI Centra za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Objavljuju ga zajednički Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije i FF press Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zbornik sadržava 24 članka nastala na temelju izlaganja na skupu

Trans-synaptic actions of botulinum toxin after its intramuscular application

Botulinum neurotoksin se koristi za liječenje spasticiteta i hiperkinetičkih poremećaja pokreta. Nedavna istraživanja su pokazala da BoNT/A, osim dobro poznatim perifernim učincima na neuromuskularnoj spojnici, inducira antispastički efekt djelovanjem na centralni živčani sustav. U ovoj studiji ispitali smo ulogu perifernih mišićnih te centralnih spinalnih učinaka BoNT/A na redukciju abnormalno povećanog tonusa mišića u štakorskom modelu lokalnog spasticiteta izazvanog TeNT-om, tijekom produljenog vremenskog razdoblja. Injekcijom TeNT-a (1.5 ng) u m.gastrocnemius štakora izazvali smo reverzibilnu spastičnu paralizu u trajanju od 3 tjedna. Nakon indukcije mišićnog spazma, aplicirali smo BoNT/A (5 U/kg) u spastični mišić. Životinje su podijeljene u 3 grupe: kontrolna grupa s primljenim TeNT + fiziološka + konjski serum, grupa TeNT + BoNT/A + konjski serum i grupa TeNT + BoNT/A + i.t. botulinum antitoksin. Videoanalizom i bihevioralnim testovima motorike- mjerenjem otpora na pasivnu dorzifleksiju gležnja, DAS skorom te BBB (Basso Beattie Breshnan) skalom ocjenjene su motoričke sposobnosti štakora. Studija je provedena slijepo i randomizirano. Dugotrajni učinci BoNT/A ispitani su kroz dulji vremenski period, ponavljanim injekcijama TeNT-induciranog spasticiteta. Intramuskularna aplikacija BoNT/A uzrokovala je redukciju lokalnog spasticiteta mišića, kojeg obilježava rigidna ekstenzija stražnje noge štakora. Tijekom perioda mlohave paralize (do 14 dana poslije i.m. injekcije BoNT/A), centralni učinci nisu imala utjecaja na antispastičku aktivnostu BoNT/A. Ipak, sekundarnom indukcijom spasticiteta TeNT-om (35 dana poslije BoNT/A), životinje koje su primile antitoksin (čime su onemogućeni centralni učinci) su na bihevioralnim testovima motorike pokazale manju redukciju spasticiteta, za razliku od onih koje nisu primile antitoksin. Tercijarnom indukcijom spasticiteta TeNT-om, ista grupa životinja koja nije primila antitoksin je i dalje pokazivala lokalni spazam manjeg stupnja, radi očigledne mišićne atrofije. Zaključno, osim perifernih učinaka BoNT/A na razvoj mlohave paralize, centralni učinci neurotoksina dolaze do izražaja dva do tri tjedna nakon aplikacije i uzrokuju redukciju spasticiteta. Konačno, nakon nastupa obiju učinaka dolazi do razvoja mišićne atrofije.Botulinum neurotoxin is used for the treatment of spasticity and hyperkinetic movement disorders. Recent research showed that, besides well-known peripheral action of BoNT/A on neuromuscular junction, the toxin induces an antispastic effect by affecting the central nervous system. In this study we examined the peripheral muscular and central spinal effects of BoNT/A on reduction of abnormal muscle tone in rat model of local spasticity provoked by TeNT, over prolonged observation period. By injecting TeNT (1.5ng) in m.gastrocnemius of a rat we induced a reversible spastic paralysis lasting for 3 weeks. After induction of muscular spasm, we injected BoNT/A (5 U/kg) into the spastic muscle. Animals were divided in three groups: control group which received TeNT + saline solution + horse serum, group TeNT + BoNT/A + horse serum and group TeNT + BoNT/A + i.t. botulinum antitoxin. Videoanalysis and bihevioural motor tests- ressistance to passive dorsiflexion of the ankle, DAS score and BBB (Basso Beattie Breshnan) scale were used to evaluate motor capabilities of rats. The study was blinded and randomized. Longterm effects of BoNT/A were examined over prolonged period of time, by repeated injections of TeNT-induced spasticity. Intramuscular application of BoNT/A caused reduction of local muscle spasticity, which was characterized by rigid extension of the hind paw. During the period of flaccid paralysis (up to 14 days after i.m. BoNT/A), the central effects didn't influence the antispastic activity of BoNT/A. However, after secondary induction of spasticity by TeNT (up to 35 days post i.m.BoNT/A), animals which received antitoxin (thus disabling central effects) showed lower reduction of spasticity on behavioural motor tests, unlike the ones who didn't receive the antitoxin. After tertiary induction of spasticity by TeNT, same group of animals which didn't receive the antitoxin, still exhibited local spasm of lower degree, apparently due to lasting muscle atrophy. In conclusion, besides peripheral effects of BoNT/A in development of flaccid paralysis, central effects of this neurotoxin came to the fore 2-3 weeks after peripheral application and caused reduction of spasticity. Finally, after both effects wore off, lasting muscle atrophy remained

Imperfekt konjunktiva u zavisnosloženim dopusnim rečenicama

En este trabajo se analiza el uso del pretérito imperfecto de subjuntivo en las oraciones subordinadas concesivas. El trabajo consta de dos partes: la parte teórica y la parte práctica. Se utilizan diferentes gramáticas y manuales, como la Gramática descriptiva de la lengua española, la Nueva gramática de la lengua española y Del indicativo al subjuntivo de Porto Dapena, junto con algunos artículos académicos, como Sobre la expresión de la concesividad en español de Hernando Cuadrado. En la parte teórica, se explican las características de las oraciones subordinadas concesivas y se analiza el uso del pretérito imperfecto de subjuntivo en dichas oraciones. La parte práctica consiste en el análisis de ejemplos extraídos del Corpus del Español del Siglo XXI (CORPES XXI), con el objetivo principal de mostrar en qué contextos aparece el pretérito imperfecto de subjuntivo en las oraciones subordinadas concesivas.U ovom završnom radu istražuje se upotreba konjunktiva imperfekta u zavisnosloženim dopusnim rečenicama. Rad se sastoji od dvaju dijelova: teorijskog i praktičnog. Za istraživanje se koriste različite gramatike i priručnici, među njima: Gramática descriptiva de la lengua española, Nueva gramática de la lengua española i Del indicativo al subjuntivo Porto Dapene. Također, uz navedeno, koriste se i neki znanstveni članci, kao što je: Sobre la expresión de la concesividad en español Hernanda Cuadrada. U teorijskom dijelu se navode karakteristike zavisnosloženih dopusnih rečenica te se objašnjava upotreba konjunktiva imperfekta u njima. Praktični dio se sastoji od analize primjera iz korpusa (CORPES XXI), a glavni cilj je prikazati u kojim se kontekstima unutar dopusnih rečenica pojavljuje konjunktiv imperfekta

Second order surfaces and applications

U ovom radu proučavamo plohe drugog reda. Glavni cilj rada je uz pomoć linearne algebre i kvadratne forme klasificirati plohe drugog reda u realnom afinom prostoru. Iskazan je Sylvesterov zakon inericije te je pomoću njega na primjerima ilustirano kako odrediti vrstu plohe drugog reda. Takoder, opisan je geometrijski pristup određivanja vrsta ploha drugog reda. Drugi dio bavi se osnovnim definicijama i teoremima iz diferencijalne geometrije i teorije ploha. Dane su definicije ploha drugog reda i njihovi presjeci koordinatnim ravninama. Opisali smo rotacijske i translacijske plohe, a u zasebnom poglavlju definirali zakrivljenost plohe te ju pročili na pravčastim plohama. Na kraju dajemo primjere veličanstvenih gradevina moderne arhitekture u kojima vidimo primjenu ploha drugog reda.In this thesis our main concern will be surfaces of second order. Using linear algebra and quadratic form theory our main goal is to provide classification of quadric surfaces in real affine space. In examples we illustrate how to determine the surface using the Sylvester’s law of inertia. Furthermore, we describe geometrical approach of determinating quadric surfaces. The second chapter deals with definitions and theorems in differential geometry and surface theory. We defined second-order surfaces and presented their intersections with coordinate planes. Rotational and translational surfaces are described and in a separate section we defined surface curvature which we study on ruled surfaces. Finally, we provide examples of magnificent buildings in modern architecture in which we can see the implementation of this quadric surfaces

Imperfekt konjunktiva u zavisnosloženim dopusnim rečenicama

En este trabajo se analiza el uso del pretérito imperfecto de subjuntivo en las oraciones subordinadas concesivas. El trabajo consta de dos partes: la parte teórica y la parte práctica. Se utilizan diferentes gramáticas y manuales, como la Gramática descriptiva de la lengua española, la Nueva gramática de la lengua española y Del indicativo al subjuntivo de Porto Dapena, junto con algunos artículos académicos, como Sobre la expresión de la concesividad en español de Hernando Cuadrado. En la parte teórica, se explican las características de las oraciones subordinadas concesivas y se analiza el uso del pretérito imperfecto de subjuntivo en dichas oraciones. La parte práctica consiste en el análisis de ejemplos extraídos del Corpus del Español del Siglo XXI (CORPES XXI), con el objetivo principal de mostrar en qué contextos aparece el pretérito imperfecto de subjuntivo en las oraciones subordinadas concesivas.U ovom završnom radu istražuje se upotreba konjunktiva imperfekta u zavisnosloženim dopusnim rečenicama. Rad se sastoji od dvaju dijelova: teorijskog i praktičnog. Za istraživanje se koriste različite gramatike i priručnici, među njima: Gramática descriptiva de la lengua española, Nueva gramática de la lengua española i Del indicativo al subjuntivo Porto Dapene. Također, uz navedeno, koriste se i neki znanstveni članci, kao što je: Sobre la expresión de la concesividad en español Hernanda Cuadrada. U teorijskom dijelu se navode karakteristike zavisnosloženih dopusnih rečenica te se objašnjava upotreba konjunktiva imperfekta u njima. Praktični dio se sastoji od analize primjera iz korpusa (CORPES XXI), a glavni cilj je prikazati u kojim se kontekstima unutar dopusnih rečenica pojavljuje konjunktiv imperfekta

Trans-synaptic actions of botulinum toxin after its intramuscular application

Botulinum neurotoksin se koristi za liječenje spasticiteta i hiperkinetičkih poremećaja pokreta. Nedavna istraživanja su pokazala da BoNT/A, osim dobro poznatim perifernim učincima na neuromuskularnoj spojnici, inducira antispastički efekt djelovanjem na centralni živčani sustav. U ovoj studiji ispitali smo ulogu perifernih mišićnih te centralnih spinalnih učinaka BoNT/A na redukciju abnormalno povećanog tonusa mišića u štakorskom modelu lokalnog spasticiteta izazvanog TeNT-om, tijekom produljenog vremenskog razdoblja. Injekcijom TeNT-a (1.5 ng) u m.gastrocnemius štakora izazvali smo reverzibilnu spastičnu paralizu u trajanju od 3 tjedna. Nakon indukcije mišićnog spazma, aplicirali smo BoNT/A (5 U/kg) u spastični mišić. Životinje su podijeljene u 3 grupe: kontrolna grupa s primljenim TeNT + fiziološka + konjski serum, grupa TeNT + BoNT/A + konjski serum i grupa TeNT + BoNT/A + i.t. botulinum antitoksin. Videoanalizom i bihevioralnim testovima motorike- mjerenjem otpora na pasivnu dorzifleksiju gležnja, DAS skorom te BBB (Basso Beattie Breshnan) skalom ocjenjene su motoričke sposobnosti štakora. Studija je provedena slijepo i randomizirano. Dugotrajni učinci BoNT/A ispitani su kroz dulji vremenski period, ponavljanim injekcijama TeNT-induciranog spasticiteta. Intramuskularna aplikacija BoNT/A uzrokovala je redukciju lokalnog spasticiteta mišića, kojeg obilježava rigidna ekstenzija stražnje noge štakora. Tijekom perioda mlohave paralize (do 14 dana poslije i.m. injekcije BoNT/A), centralni učinci nisu imala utjecaja na antispastičku aktivnostu BoNT/A. Ipak, sekundarnom indukcijom spasticiteta TeNT-om (35 dana poslije BoNT/A), životinje koje su primile antitoksin (čime su onemogućeni centralni učinci) su na bihevioralnim testovima motorike pokazale manju redukciju spasticiteta, za razliku od onih koje nisu primile antitoksin. Tercijarnom indukcijom spasticiteta TeNT-om, ista grupa životinja koja nije primila antitoksin je i dalje pokazivala lokalni spazam manjeg stupnja, radi očigledne mišićne atrofije. Zaključno, osim perifernih učinaka BoNT/A na razvoj mlohave paralize, centralni učinci neurotoksina dolaze do izražaja dva do tri tjedna nakon aplikacije i uzrokuju redukciju spasticiteta. Konačno, nakon nastupa obiju učinaka dolazi do razvoja mišićne atrofije.Botulinum neurotoxin is used for the treatment of spasticity and hyperkinetic movement disorders. Recent research showed that, besides well-known peripheral action of BoNT/A on neuromuscular junction, the toxin induces an antispastic effect by affecting the central nervous system. In this study we examined the peripheral muscular and central spinal effects of BoNT/A on reduction of abnormal muscle tone in rat model of local spasticity provoked by TeNT, over prolonged observation period. By injecting TeNT (1.5ng) in m.gastrocnemius of a rat we induced a reversible spastic paralysis lasting for 3 weeks. After induction of muscular spasm, we injected BoNT/A (5 U/kg) into the spastic muscle. Animals were divided in three groups: control group which received TeNT + saline solution + horse serum, group TeNT + BoNT/A + horse serum and group TeNT + BoNT/A + i.t. botulinum antitoxin. Videoanalysis and bihevioural motor tests- ressistance to passive dorsiflexion of the ankle, DAS score and BBB (Basso Beattie Breshnan) scale were used to evaluate motor capabilities of rats. The study was blinded and randomized. Longterm effects of BoNT/A were examined over prolonged period of time, by repeated injections of TeNT-induced spasticity. Intramuscular application of BoNT/A caused reduction of local muscle spasticity, which was characterized by rigid extension of the hind paw. During the period of flaccid paralysis (up to 14 days after i.m. BoNT/A), the central effects didn't influence the antispastic activity of BoNT/A. However, after secondary induction of spasticity by TeNT (up to 35 days post i.m.BoNT/A), animals which received antitoxin (thus disabling central effects) showed lower reduction of spasticity on behavioural motor tests, unlike the ones who didn't receive the antitoxin. After tertiary induction of spasticity by TeNT, same group of animals which didn't receive the antitoxin, still exhibited local spasm of lower degree, apparently due to lasting muscle atrophy. In conclusion, besides peripheral effects of BoNT/A in development of flaccid paralysis, central effects of this neurotoxin came to the fore 2-3 weeks after peripheral application and caused reduction of spasticity. Finally, after both effects wore off, lasting muscle atrophy remained