По-русски - правильно! Сборник упражнений по грамматике русского языка

Настоящий справочник предназначен, прежде всего, для студентов русистики, которые уже ознакомились с элементарной грамматикой. Кроме того, студенты уже прослушали или как раз слушают лекции по морфологии, поэтому теоретические объяснения либо отсутствуют, либо подаются только в основном, кратком виде, чтобы напомнить им о материале, с которым они уже встречались. Этот справочник должен помочь студентам как можно лучше справиться с трудностями русской грамматики на уроках языковой практики и, таким образом, повысить их языковую и речевую компетенции. Справочник составлен из большого количества упражнений, распределённых не только тематически, но и градуированных по критерию «от простого к сложному», а приведённые таблицы дают возможность самостоятельного выполнения некоторых заданий. Этот справочник также может быть использован в качестве дополнительного материала для средних и продвинутых этапов обучения на курсах русского языка как иностранного. Его может использовать для самостоятельной работы и тот, кто хочет обновить и закрепить свои давно полученные, но уже частично забытые знания, умения и навыки. Сборник можно использовать и для так называемых «корректировочных» курсов.Настоящий справочник предназначен, прежде всего, для студентов русистики, которые уже ознакомились с элементарной грамматикой. Кроме того, студенты уже прослушали или как раз слушают лекции по морфологии, поэтому теоретические объяснения либо отсутствуют, либо подаются только в основном, кратком виде, чтобы напомнить им о материале, с которым они уже встречались. Этот справочник должен помочь студентам как можно лучше справиться с трудностями русской грамматики на уроках языковой практики и, таким образом, повысить их языковую и речевую компетенции. Справочник составлен из большого количества упражнений, распределённых не только тематически, но и градуированных по критерию «от простого к сложному», а приведённые таблицы дают возможность самостоятельного выполнения некоторых заданий. Этот справочник также может быть использован в качестве дополнительного материала для средних и продвинутых этапов обучения на курсах русского языка как иностранного. Его может использовать для самостоятельной работы и тот, кто хочет обновить и закрепить свои давно полученные, но уже частично забытые знания, умения и навыки. Сборник можно использовать и для так называемых «корректировочных» курсов

The mechanism of leucine discrimination in the editing site of leucyl-tRNA synthetase

Enzimi leucil-tRNA-sintetaze (LeuRS) kovalentno vežu leucin na tRNALeu. Osim leucina, LeuRS na tRNALeu mogu prenositi i nepripadne aminokiseline, pri čemu je najveća prijetnja točnosti te reakcije neproteinogeni norvalin. Iz tog razloga LeuRS posjeduje mehanizme za popravak pogreške. Većina popravka odvija se nakon prijenosa aminokiseline na tRNA u zasebnoj domeni za popravak pogreške. Kako bismo odgovorili na pitanje diskriminira li domena za popravak Leu-tRNALeu na temelju vezanja, kao što je dosad smatrano, ili kinetike, provedene su simulacije molekularne dinamike (MD) divljeg tipa i mutanta T252A, za koji je poznato da hidrolizira Leu-tRNALeu, s analozima supstrata leucil- i norvalil-2'-adenozinom u domeni za popravak pogreške. Naši rezultati sugeriraju da vezanje leucina u konformaciji opisanoj torzijskim kutem N-Cα-Cβ-Cγ od oko ±180° uzrokuje kaskadu događaja koja dovodi do udaljavanja katalitičke vode od veze koja se hidrolizira i do smanjenog vremenskog udjela koji ona provodi u aktivnom mjestu tijekom simulacije. Ovo se ne odvija kod simulacija T252A mutanta, kao ni kod simulacija T252S i T252V mutanata. Kinetički rezultati sugeriraju da mutanti T252S i T252V akumuliraju Leu-tRNALeu kao i divlji tip enzima, što je donekle u neslaganju s rezultatima dobivenim MD simulacijama.Leucyl-tRNA synthetase (LeuRS) covalently couples leucine with tRNALeu. These enzymes can also transfer several non-cognate amino acids on tRNALeu with the biggest threat to fidelity posed by non-proteinogenic norvaline. To prevent misacylation, LeuRS employs editing. The predominant editing pathway occurs at the separate editing domain following aminoacyl transfer to tRNA. To address the question if the editing domain discriminates leucine based on ground state binding, as anticipated, or based on the kinetics, we employed molecular dynamics (MD) simulation for the wild type LeuRS and the mutant T252A, which hydrolyses Leu-tRNALeu, with the substrate analogues leucyl- and norvalyl-2’-adenosine in the editing active site. Our results suggest that binding of leucine in a conformation defined by N-Cα-Cβ-Cγ torsion angle of approximately ±180° triggers a cascade of events that result in distancing of the catalytic water from the susceptible bond and decrease in time the water molecule occupies the active site. This was not observed in T252A, nor in the mutants T252S and T252V. Kinetic results suggest that T252S and T252V accumulate Leu-tRNALeu wild type alike, which is somewhat in disagreement with MD results

Zastupljenost i specijacija žive u jadranskom planktonu, školjkašima i ribi – pregled

This article presents an overview of available research on mercury speciation in the most studied biota of the Adriatic Sea as a specific biogeochemical subunit of the Mediterranean. We present current knowledge about mercury concentration, speciation, spatial distribution and temporal changes in plankton, bivalves and fish from the Adriatic Sea. Results from mercury speciation studies in marine organisms are used to describe the extent of mercury bioaccumulation in the Adriatic Sea. Mercury biogeochemical cycle in the Adriatic is characterised by increased mercury concentrations from the water column, through plankton, bivalves and smaller fish to predator fish species. Although the Adriatic Sea has the highest mercury concentration in the whole Mediterranean Sea, fish species at the higher trophic levels have similar mercury concentrations everywhere in the Mediterranean, indicating incomplete understanding of the transfer mechanisms of mercury from seawater to upper trophic levels. As consumption of (contaminated) food is the main route of human exposure to mercury, it is of great importance to understand the influence of mercury contamination in the Adriatic Sea.Ovaj članak predstavlja pregled dostupnih istraživanja o specijaciji žive u najproučavanijoj bioti Jadranskog mora kao posebne biogeokemijske podjedinice Mediterana. Predstavljamo postojeće znanje o koncentraciji žive, specijaciji, prostornoj raspodjeli i vremenskim promjenama u planktonu, školjkašima i ribi Jadranskog mora. Rezultati studija o specijaciji žive u morskim organizmima su korišteni za opis razdiobe bioakumulacije žive u Jadranskom moru. Biogeokemijski ciklus žive u Jadranu karakterizira povećanje koncentracije žive od vodenog stupca, preko planktona, školjkaša i manjih riba do predatorskih ribljih vrsta. Iako Jadransko more sadrži najviše koncentracije žive u cijelom Mediteranu, riblje vrste na višim trofičkim razinama imaju slične koncentracije žive posvuda u Mediteranu, ukazujući na nepotpuno razumijevanje prijenosnih mehanizama žive iz morske vode na više trofičke razine. Budući da je konzumiranje (kontaminirane) hrane glavni put ljudske izloženosti živi, od iznimne je važnosti razumijevanje utjecaja kontaminacije živom u Jadranskom moru

La inuencia de la localización anatómica del lomo de cerdo sobre la calidad de los letes durante la descongelación rápida

The objectives of this research was to evaluate if the effects of very fast hot water thawing method on the meat quality attributes of pork tenderloin steaks are influenced by anatomical location of steaks within the tenderloin. Thawing was performed using a hot water bath at 39°C for 7 ± 0.5 min. Frozen steaks were cut approximately 2.5 cm thick with their thickness measured and accounted for individually for each steak after cutting. Starting from the tail end, steaks were identified as being from either the anterior (A), middle (M) or posterior (P) portions of the tenderloins. Minor but significant differences in thawing, cooking, and texture attributes of the steaks from various anatomical locations within the tenderloins were observed. When adjusted for SV, medium parts of tenderloin exhibited highest thaw drip loss. Cooking yield was influenced by steak location only when adjusted for SV ratio and increased from the anterior to the posterior end of the tenderloin. Location within tenderloin also influenced steak tenderness measurements. Steaks from medium parts of tenderloin had higher WBSF values compared to anterior and posterior parts of the steaks. Color changes in thawed steaks due to either thawing treatment or steak location were minimal and not detectable visually.Ciljevi su ovog istraživanja bili procijeniti utječe li metoda vrlo brzog odmrzavanja mesa vrućom vodom na kvalitetu odrezaka s obzirom na anatomski položaj svinjskog .lea. Odmrzavanje je provedeno uranjanjem u toplu vodu temperature od 39 °C, u trajanju od 7 ± 0,5 min. Smrznuti odresci rezani su na oko 2,5 cm debljine, a debljina je svakog pojedinog odreska izmjerena i određena nakon rezanja. Počevši od stražnjeg dijela svinjske polovice, određeno je pripadaju li odresci prednjem, središnjem ili stražnjem dijelu .lea. Uočene su manje ali značajne razlike značajki odmrzavanja, kuhanja i teksture odrezaka .lea različitog anatomskog položaja. Nakon prilagodbe za površinu-volumen, središnji dijelovi .lea pokazali su najveći gubitak mesnog soka prilikom odmrzavanja. Utvrđeno je da smještaj odreska utječe na korisne učinke kuhanja isključivo kada se u obzir uzmu omjer površina-volumen i povećanje od prednjeg do stražnjeg dijela .lea. Položaj unutar .lea utjecao je i na izmjerenu mekoću odreska. Odresci od središnjih dijelova .lea imali su veće vrijednosti WBSF u odnosu na odreske od prednjih i stražnjih dijelova. Promjene boje odmrznutih odrezaka uzrokovane bilo procesom odmrzavanja ili položaja samog odreska bile su zanemarive, odnosno nisu bile vidljive okom.Das Ziel dieser Arbeit war es einzuschätzen, ob bei der Anwendung der Methode des schnellen Auftauens von Fleisch mit heißem Wasser die anatomische Lage des Schnitzels im Filet die Qualitätsindikatoren der Schweineschnitzel beein€usst. Das Auftauen bestand im Eintauchen in warmes Wasser mit einer Temperatur bis zu 39 °C in Dauer von 7 ± 0,5 Minuten. Die eingefrorenen Schnitzel wurden in circa 2,5 cm dicke Scheiben geschnitten; die Stärke eines jeden einzelnen Schnitzels wurde nach dem Schneiden gemessen und festgelegt. Beginnend vom hinteren Teil des Schweins wurde bestimmt, ob die Schnitzel dem vorderen (engl. anterior, A), mittleren (engl. middle, M) oder dem hinteren (engl. posterior, P) Filetteil angehören. Es wurden geringe, aber signikante Unterschiede bei den Auftau-, ubereitungs- und Texturmerkmalen der Filetschnitzel in Abhängigkeit von ihrer anatomischen Lage festgestellt. Nach der Anpassung für das Ober€äche-zu-Volumen-Verhältnis wurde bei den mittleren Filetteilen der größte Verlust an Fleischsaft beim Auftauen beobachtet. Es wurde festgestellt, dass sich die Position des Schnitzels auf die positiven Auswirkungen der Zubereitung nur dann auswirkt, wenn das Ober€äche-zu-Volumen-Verhäl- tnis und die Steigerung vom vorderen zum hinteren Teil des Filets berücksichtigt werden. Die Lage innerhalb des Filets wirkte sich auch auf die gemessene Zartheit des Schnitzels aus. Die Schnitzel aus mittleren Teilen wiesen höhere WBSF-Werte im Vergleich zu Schnitzeln aus vorderen und hinteren Teilen auf. Die farblichen Veränderungen der aufgetauten Schnitzel, bedingt entweder durch den Auftauprozess oder durch die Lage des Schnitzels selbst, waren unbedeutend, beziehungsweise mit dem bloßen Auge nicht sichtbar.Gli obiettivi di questa ricerca consistono nel valutare l’incidenza della posizione anatomica delle fettine di letto sugli indicatori della qualitŕ delle fettine di suino sottoposte a processo di scongelamento molto rapido con acqua calda. Lo scongelamento avviene immergendo la carne in acqua calda a 39 °C per una durata di 7 ± 0,5 min. Le fettine congelate hanno uno spessore di circa 2,5 cm. Lo spessore di ogni singola fettina viene misurato e stabilito dopo il taglio. Partendo dalla parte posteriore del maiale, va stabilito se le fettine appartengono alla parte anteriore (in inglese anterior, A), mediana (in inglese middle, M) o posteriore (in inglese posterior, P) del letto. Sono state evidenziate alcune minori ma signicative di%erenze nelle caratteristiche di scongelamento, cottura e consistenza delle fettine di letto di di%erente posizione anatomica. Dopo l’adattamento di supercie e volume, le parti mediane del letto, sottoposte allo congelamento, hanno fatto registrare la maggior perdita di succhi. Č stato accertato che la posizione anatomica della fettina incide sugli e%etti utili della cottura esclusivamente quando vengono presi in considerazione il rapporto supercie-volume e l’aumento dalla parte anteriore a quella posteriore del letto. La posizione mediana ha anche in€uito sulla morbidezza della fettina di letto. Le fettine della parte mediana del letto hanno fatto registrare, infatti, valori di WBSF piů alti rispetto alle fettine delle parti anteriore e posteriore. Le variazioni cromatichedelle fettine scongelate, causate sia dal processo di scongelamento, sia dalla posizione della stessa fettina, non sono signicative, ossia non sono visibili a occhio nudo.Los objetivos de este trabajo fueron evaluar si la localización anatómica del lomo de cerdo in€uye sobre los indicadores de calidad de lete de cerdo durante el método de la descongelación rápida. La descongelación fue hecha sumergiendo las muestras en el agua caliente de 39 °C, durante 7 ± 0,5 minutos. Los letes congelados fueron cortados a 2,5 cm y cada espesor de lete fue medido y denido despues de cortar. Fue determinado si los letes pertenecen a la parte delantera (ingl. anterior, A), a la parte central (ingl. middle, M) o a la parte posterior (ingl. posterior, P) del lete, empezando por la parte posterior del cerdo. Fueron notadas pequeńas pocas pero signicantes diferencias entre las características de la descongelación, cocción y las texturas de los letes de las localizaciónes anatómicas diferentes. Después del ajuste a la supercie y al bolumen, los partes centrales del lete mostraron la mayor pérdida del juego de carne durante la descongelación. Fue determinado que la localización del lomo in€uye sobre los efectos beneciosos de la cocción únicamente cuando se toma en cuenta la proporción de la supercie y del volumen y el incremento desde la parte anterior hasta la parte posterior del lete. La localización dentro del lete in€uyó también sobre la medida blandura del lete. Los letes hechos de la parte central tuvieron los valores de WBSF más altos en comparación con los letes hechos de las partes delanteras y posteriores. Los cambios en color de los letes descongelados causados por el proceso de la descongelación o por la misma localizacíon fueron irrelevantes, es decir, no eran visibles por el ojo

Ekspresija komponenti renin-angiotenzin sistema u humanom karotidnom plaku

Background/Aim. The renin-angiotensin system (RAS) is linked to the development of atherosclerosis (As), including its initiation and progression. Besides the well-known angio-tensin-converting enzyme (ACE), two newer RAS family members are related to vascular remodeling - ACE2 as a homolog of ACE and collectrin [transmembrane protein 27 (TMEM27)] as a homolog of ACE2. Up to now, a limited number of studies have examined the expression of these RAS components in advanced carotid plaque (CP) tissue based on the sex of the patients and plaque phenotypes (PPs). There are two ultrasonographically defined PPs - the hypoechogenic plaque (HoP) and the hyperechogenic plaque (HerP) phenotype. The aim of the study was to investigate whether there was a correlation between the expression of RAS components in the CP and the sex and PPs of patients. Methods. We examined 74 patients with advanced CP who underwent carotid endarterectomy. The intraplaque expression of RAS components was determined with the real-time polymerase chain reaction, using the TaqMan® gene expression assays and Western blot. A two-way ANOVA followed by a post-hoc Tukey test was performed for the statistical analysis of results. Results. No interaction was recorded between the sex of the patients and PPs in influencing the relative expression of ACE and TMEM27 messenger RNA (mRNA) (p > 0.05). In 56.06% of plaque samples, no expression of ACE2 mRNA was detected. Among the plaques where ACE2 mRNA expression was detected, its expression level was higher in females with the HoP phenotype compared to females with the HerP phenotype (p < 0.001). In patients with the HoP phenotype, females had higher expression of ACE2 mRNA than males (p < 0.05). In the male study group, ACE protein levels were significantly lower in the HoP phenotype compared to the HerP phenotype (p < 0.001). Fe-males with the HoP phenotype had significantly higher ACE protein levels than males with the HoP phenotype (p < 0.0001). Conclusion. Our results revealed alterations in the expression levels of ACE and ACE2, at the mRNA and protein levels, in advanced carotid As. These alterations are impacted by sex and PP and may indicate a switch from the balanced RAS/ACE/ACE2 axis in the healthy blood vessel to the unbalanced axis in vascular remodeling due to As.Renin-angiotenzin sistem (RAS) povezan je sa razvojem ateroskleroze (As), uključujući njen nastanak i progresiju. Pored dobro poznatog angiotenzinkonvertujućeg enzima (angiotensin-converting enzyme – ACE), dva nova člana RAS familije povezana su sa remodelovanjem zidova krvnih sudova – ACE2 kao homolog ACE i kolektrin [transmembrane protein 27 (TMEM27)] kao homolog ACE2. Do sada je mali broj studija ispitivao ekspresiju komponenti RAS sistema u tkivu uznapredovalog karotidnog plaka (KP) u odnosu na pol bolesnika i fenotip plaka (FP). Postoje dva tipa KP definisana primenom ultrazvuka – fenotip hipoehogenog plaka (HoP) i fenotip hiperehogenog plaka (HerP). Cilj rada bio je da se ispita da li postoji korelacija između ekspresije komponenti RAS u KP i pola i FP bolesnika. Metode. Ispitano je 74 bolesnika sa uznapredovalim KP koji su bili podvrgnuti operativnoj proceduri karotidne endarterektomije. Ekspresija komponenti RAS sistema u tkivu plaka utvrđena je lančanom reakcijom polimeraze u realnom vremenu (real-time polymerase chain reaction)primenom eseja TaqMan® tehnologije i metode Western blota. Dvosmerna analiza varijanse i Tukey post-hoc test korišćen su za statističku obradu rezultata. Rezultati. Nije utvrđena interakcija FP i pola bolesnika u uticaju na relativnu ekspresiju informacione RNK (iRNK) za ACE i TMEM27 (p > 0,05). U 56,06% uzoraka plaka nije detektovana ekspresija iRNK za ACE2. U plakovima u kojima je detektovana ekspresija iRNK za ACE2, njen nivo bio je viši kod žena sa HoP u poređenju sa ženama sa HerP (p < 0,001). U grupi bolesnika sa fenotipom HoP, žene su imale viši nivo iRNK za ACE2 nego muškarci (p < 0,05). U grupi muškaraca, nivoi ekspresije ACE proteina bili suznačajno niži u fenotipu HoP u poređenju sa HerP (p < 0,001). Žene sa fenotipom HoP imale su značajno viši nivo ACE proteina u poređenju sa muškarcima sa HoP (p < 0,0001). Zaključak. Naši rezultati pokazali su da postoje promene nivoa ekspresije ACE i ACE2, na nivou proteina i iRNK u uznapredovaloj karotidnoj As. Te promene zavise od pola i FP i mogu ukazivati na to da balans ose RAS/ACE/ACE2 koji postoji u zdravom krvnom sudu postaje poremećen tokom remodelovanja zida krvnog suda usled As

The influence of low and high annealing on the hardness of steel EN 42CRMO4

Hollomon i Jaffe [1],[2] su dali funkcionalnu ovisnost parametra popuštanja (temperature i trajanja) P=f(T, t). Drugim riječima ako se koriste kombinacije temperature i trajanja popuštanja, koje rezultiraju jednakom vrijednošću parametra, tvrdoća će ostati nepromijenjena. Ova funkcija se odnosi samo na čelike. Za određivanje parametara popuštanja uz postizanje željene mikrostrukture i tvrdoće nakon obrade, potrebno je poznavati dijagram popuštanja promatranog čelika. U ovom radu je istražena mogućnost dobivanja izraza gdje je tvrdoća u funkciji temperature i vremena popuštanja (H=f(T, t)). Plan pokusa i statistička analiza rezultata su obavljeni korištenjem programa „Design expert 6.0“[3]. Izrađeni su cilindrični uzorci duljine 10 mm i promjera 25 mm. Pokus je obavljen u dva dijela. Prvi dio se odnosio na visokotemperaturno popuštanje, a drugi dio na niskotemperaturno. Ovakav pristup ispitivanju je odabran zbog bitno različitih struktura koje se pojavljuju na niskim i visokim temperaturama popuštanja.Hollomon and Jaffe [1], [2] have given the functional dependence of the annealing parameters (temperature and time) P = f (T, t). In other words, if using a combination of temperature and annealing time, resulting in equal parameters value, hardness will remain unchanged. This function refers only on steels. To determine the parameters of annealing for desired hardness after treatment, it is necessary to know the annealing diagram (H=f(T)) of the observed steel. This paper investigates the possibility of obtaining a mathematical model where the hardness is function of annealing temperature and time (H=f(T, t)). Design of experiments and statistical analysis were performed using the program "Design Expert 6.0" [3]. The cylindrical specimens were 10 mm length and 25 mm in diameter. The experiment was conducted in two levels. The first level was related to high temperature annealing, while the second level was related to the low temperature annealing. The reason for this approach was based on significantly different microstructure that appears at low and high annealing temperatures

Repair Welding of Titanium Alloy Construction

Problematika zavarivanja titana i njegovih legura bez korištenja specijalnih komora sa vakuum ili inertnom atmosferom izražena je kod popravaka gdje zavarivani dijelovi mogu biti različitih dimenzija i oblika. Preskupo je za svaki pojedinačni slučaj konstruirati zaštitnu komoru. Najčešće su komore neugodne za zavarivača i ograničavaju uvođenje pištolja i dodatnog materijala. Rad se bavi analizom mogućnosti obavljanja kvalitetnog popravka bez korištenja komore. Praktični dio rada jest popravak zavarivanjem kućišta kamere za snimanje unutrašnjosti plašta peći klinkera u tvornici cementa. Zbog ekstremnih radnih uvjeta dolazi do intenzivnog trošenja dijela plašta, te isti otkazuje ovisno o položaju u peći ili hladnjaku nakon 6 - 12 mjeseci eksploatacije. Popravak se obavlja zavarivanjem TIG postupkom uz primjenu dvostruke sekundarne zaštite zavara (lica i korijena) argonom. Ispitana je mikrostruktura uzoraka, te izmjerena tvrdoća po izvodnici koja se proteže od osnovnog materijala, preko zone utjecaja topline, do samog zavara. Ispitivanje je pokazalo da nema značajnih promjena u mikrostrukturi zavara u odnosu na osnovni materijal, te da su tvrdoće mjerene po izvodnici prilično ujednačene. Nakon ispitivanja uzoraka izvršen je popravak zavarivanjem plašta kućišta. Popravljeno kućište ima vijek trajanja koji odgovara novom kućištu što ukazuje da je sanacija obavljeno uspješno.Problems of welding titanium and titanium alloys, without the usage of special vacuum or inert atmosphere chambers, is expressed in welding repairs where parts may be different sizes and shapes. It would be too expensive to construct a protective atmosphere chamber for each individual case. Chambers usually are awkward for welders and also limit the process control. The purpose of this work is to find out the possibilities for performing quality repairs without the use of the special chamber. The practical part of our work deals with repair welding of clincker furnace camera case in a cement factory. The extreme working conditions lead to intensive wear of the camera case. Depending on the location in the clinker furance it needs to be changed or repaired after 6-12 months of exploitation. Repair is done by TIG welding process using dual secondary weld protection (face and root) with argon. The microstructure of the samples was analysed, and also hardness tests were done on the base material, heat affected zone and the weld. The study showed no significant changes in the microstructure of welds in relation to the base material, and the results of hardness tests were fairly uniform. After acceptable testing results the repair of camera case was done. The repaired camera case had the same expaltation life as the new case. This indicates that the repairs were carried out successfully

The influence of low and high annealing on the hardness of steel EN 42CRMO4

Hollomon i Jaffe [1],[2] su dali funkcionalnu ovisnost parametra popuštanja (temperature i trajanja) P=f(T, t). Drugim riječima ako se koriste kombinacije temperature i trajanja popuštanja, koje rezultiraju jednakom vrijednošću parametra, tvrdoća će ostati nepromijenjena. Ova funkcija se odnosi samo na čelike. Za određivanje parametara popuštanja uz postizanje željene mikrostrukture i tvrdoće nakon obrade, potrebno je poznavati dijagram popuštanja promatranog čelika. U ovom radu je istražena mogućnost dobivanja izraza gdje je tvrdoća u funkciji temperature i vremena popuštanja (H=f(T, t)). Plan pokusa i statistička analiza rezultata su obavljeni korištenjem programa „Design expert 6.0“[3]. Izrađeni su cilindrični uzorci duljine 10 mm i promjera 25 mm. Pokus je obavljen u dva dijela. Prvi dio se odnosio na visokotemperaturno popuštanje, a drugi dio na niskotemperaturno. Ovakav pristup ispitivanju je odabran zbog bitno različitih struktura koje se pojavljuju na niskim i visokim temperaturama popuštanja.Hollomon and Jaffe [1], [2] have given the functional dependence of the annealing parameters (temperature and time) P = f (T, t). In other words, if using a combination of temperature and annealing time, resulting in equal parameters value, hardness will remain unchanged. This function refers only on steels. To determine the parameters of annealing for desired hardness after treatment, it is necessary to know the annealing diagram (H=f(T)) of the observed steel. This paper investigates the possibility of obtaining a mathematical model where the hardness is function of annealing temperature and time (H=f(T, t)). Design of experiments and statistical analysis were performed using the program "Design Expert 6.0" [3]. The cylindrical specimens were 10 mm length and 25 mm in diameter. The experiment was conducted in two levels. The first level was related to high temperature annealing, while the second level was related to the low temperature annealing. The reason for this approach was based on significantly different microstructure that appears at low and high annealing temperatures

Antimikrobna aktivnost novosintetisanog endodontskog nanomaterijala na bazi kalcijum-aluminata

Introduction Materials used for root canal obturation and root perforation are expected to have, in addition to preventing apical, lateral and coronary leakage, antimicrobial effects on microorganisms that are not accessible to chemomechanical instrumentation and intra-canal medications. The aim of this study was to evaluate the antimicrobial effect of a novel calcium aluminate-based endodontic nanostructured biomaterial (ALBO-MCCA) using agar diffusion test. Material and methods the two materials were tested in the study. The nanostructured calcium aluminate was synthesized by the hydrothermal sol-gel method from individual components of calcium aluminate (CaOxAl2 O3 ), calcite (CaCO3 ) and barium sulfate (BaSO4 ) as radiocontrast agent in the ratio of 2:2:1 according to V. Jokanovic's recipe. The other used material was calcium silicate MTA Angelus (Londrina, Brazil). The antimicrobial effect was assessed using agar diffusion test. Standard strains of Enterococcus faecalis, Escherichia coli, Staphylococcus aureus, cultured on blood Mueller-Hinton agar and Candida albicans cultivated on Sabouraud Dextrose Agar, were used as test microorganisms. Results the best antimicrobial effect after 24 h both materials showed against S. aureus. The mean values of the growth inhibition zone for ALBO MCCA were 5.7 ± 0.25 mm and MTA 6.2 ± 0.4 mm. The ALBO MCCA material showed slightly stronger antibacterial effect against E. coli compared to MTA (p lt 0.05), whereas none of the materials showed antibacterial effect against E. faecalis. Conclusion the ALBO MCCA material showed certain antibacterial effect on Escherichia coli, Staphylococcus aureus and Candida albicans that was comparable to antibacterial effect of MTA.Uvod Od materijala koji se koriste za opturaciju kanala korena i perforacija na korenu se očekuje da pored sprečavanja apikalnog, lateralnog i koronarnog curenja, poseduju i antimikrobno delovanje na mikroorganizme, koji nisu dostupni hemomehaničkoj obradi i intrakanalnim medikamentima. Cilj ovog istraživanja je bio da se testom difuzije u agaru proceni antimikrobni efekat novog endodontskog nanostrukturnog biomaterijala na bazi kalcijum-aluminata (ALBO-MCCA). Materijal i metode U istraživanju su korišćena dva materijala. Nanostrukturni kalcijum-aluminat je sintetisan hidrotermalnom sol-gel metodom od pojedinačnih komponenata kalcijum-aluminata (CaO·Al2 O3 ), kalcita (CaCO3 ) i barijum-sulfata (BaSO4 ) kao rendgen-kontrastnog sredstva u odnosu 2 : 2 : 1 prema recepturi V. Jokanovića. Drugi korišćeni materijal je kalcijum-silikatni MTA Angelus (Londrina, Brazil). Antimikrobni efekat je ispitivan testom difuzije u agaru. Kao test mikroorganizmi korišćeni su standardni sojevi Enterococcus faecalis, Escherichia coli, Staphylococcus aureus, koji su kultivisani na krvnom agaru MuellerHinton, dok je C. albicans kultivisana na agaru Sabouraud Dextrose. Rezultati Najbolji antimikrobni efekat nakon 24 h oba materijala su pokazala prema bakteriji S. aureus. Izmerene prosečne vrednosti zone inhibicije rasta iznosile su kod ALBO-MCCA (5,7 ± 0,25 mm), odnosno kod MTA (6,2 ± 0,4 mm). Materijal ALBO-MCCA je pokazao nešto veći antibakterijski efekat prema bakteriji E. coli u odnosu na MTA (p lt 0,05), dok prema bakteriji E. faecalis nijedan materijal nije ispoljio antibakterijski efekat. Zaključak Materijal ALBO-MCCA je ispoljio određeni antibakterijski efekat na bakterije Escherichia coli, Staphylococcus aureus i Candida albicans komparabilan sa antibakterijskim efektom MTA

Zastupljenost, raspodjela i specijacija žive u vodama i sedimentima Jadranskog mora – pregled

This review focuses on mercury speciation in the Adriatic Sea, a marginal sea of the Mediterranean, which represents its distinct biogeochemical subunit due to anthropogenic mercury loadings. The current knowledge about mercury cycling in the Adriatic is presented through an overview of the state of the art of research in this area: temporal and spatial distributions and occurrence of mercury species in seawater and sediment, and chemical transformations. We summarised research results of mercury speciation in order to describe its presence and fate in the Adriatic Sea. The Adriatic Sea represents a net source of mercury to the Mediterranean Sea due to the highest total mercury concentrations observed in the North Adriatic Sea and the highest methylmercury concentrations in the South Adriatic Pit. However, the biogeochemical cycle of mercury is not completely known and our understanding of mercury transport between compartments and its (bio)transformations is limited. Future research needs to focus on microbial and chemical processes of mercury transformations to improve our understanding of the impacts of mercury contamination on the environment and human health in the Adriatic Sea.Ovaj pregledni članak usredotočuje se na specijaciju žive u Jadranskom moru, rubnom moru Mediterana, koje predstavlja njegovu posebnu biogeokemijsku podjedinicu zbog antropoloških izvora žive. Trenutno znanje o kruženju žive u Jadranu je predstavljeno kroz pregled vrhunskih istraživanja na ovom području o vremenskim i prostornim raspodjelama i pojavnostima živinih specija u vodi i sedimentu te kemijskim transformacijama. Sumirani su rezultati istraživanja o specijaciji žive kako bi se opisala njena prisutnost i sudbina u Jadranskom moru. Jadransko more predstavlja neto izvor žive u Sredozemlju zbog najviših koncentracija ukupne žive uočenih u sjevernom Jadranu te najviših koncentracija metilžive u južnojadranskom ponoru. Međutim, biogeokemijski ciklus žive nije u potpunosti poznat te je ograničeno naše razumijevanje živinog transporta između odjeljaka i njenih (bio)transformacija. Buduće istraživanje se treba usredotočiti na mikrobne i kemijske procese živinih transformacija kako bi se bolje razumio utjecaj kontaminacije živom na okoliš i zdravlje ljudi u Jadranskom moru