Factors affected decarboxylation activity of Enterococcus faecium isolated from rabbit

  Biogenic amines (BA) are basic nitrogenous compounds formed mainly by decarboxylation of amino acids. There are generated in course of microbial, vegetable and animal metabolisms. The aim of the study was to monitor factors affected production of biogenic amines by Enterococcus faecium, which is found in rabbit meat. Biogenic amines were analyzed by means of UPLC (ultrahigh performance liquid chromatography) equipped with a UV/VIS DAD detector. Decarboxylation activity of E. faecium was mainly influenced by the cultivation temperature and the amount of NaCl in this study. E. faecium produced most of the monitored biogenic amines levels: tyramine ˂2500 mg.l-1; putrescine ˂30 mg.l-1; spermidine ˂10 mg.l-1 and cadaverine ˂5 mg.l-1

MODERNI POETSKI DISKURS U LUTKARSKOJ NARACIJI U PREDSTAVI «FANTAZMIJA – POETSKI TEATAR U SJENAMA»

Ovim radom opisala sam proces rada i istraživanja na diplomskoj predstavi «Fantazmija – poetski teatar u sjenama» koju sam radila u suradnji s mag. psych. Berislavom Cimermanom, čije tekstove sam uvrstila u predstavu, a koji je ujedno i redatelj predstave. Četiri lutkarske tehnike koje sam koristila su teatar sjena, marioneta, animacija tijela i dijelova tijela, te «crni» teatar, a upotpunjene su glazbom, poezijom, te glasovnim i tjelesnim promjenama. Također sam opisala važnost rada na govornom aparatu, kao i na promjeni glasovnih registara, te vježbe za tijelo i svjesnost o centru iz kojeg dolazi impuls (za to sam se služila i vježbama iz baleta). U predstavi sam upotrijebila i «moment začudnosti» koji se odnosi na izvođenje sevdaha «A njega nema...» uživo što je jedini realističan trenutak u predstavi koja je najvećim dijelom nadrealna, pa je stoga upravo taj moment još nadrealniji (V – efekt). «Fantazmija – poetski teatar u sjenama» jest predstava koja pričom jedne žene, kroz poeziju i glazbu, govori o svim ženama, o osjećajima, ljubavi, smrti, lomu duše i snovima. Ona želi pobjeći, ali bijeg nije lagan jer na putu do slobode treba prijeći preko mnogih zapreka i ona pokušava satkati svoj život od snova, ali se snovi raspršuju: to je energičan slijed događaja i zbivanja koja nisu drugo nego kretanje u u vremenu

Design of CMOS integrated circuits

Tato práce se zabývá problematikou návrhu a simulace analogových integrovaných obvodů v technologii CMOS. Hlavním zaměřením práce je navrhnoutí transkonduktančního zesilovače pracujícího s nízkým vstupním rozdílovým napětím. Ukázka dvoustupňového transkonduktačního zesilovače s kompenzačním RC prvkem. Vytvoření topografie zesilovače pomocí technologie AMIS 07.This work deals with issues of design and simulation of analog CMOS integrated circuit. The general aim is to design transconductance amplifier working with low input offset voltage. The two stage operational – transconductance amplifier with compensation RC element is presented. Creation topography amplifier by the help of technology AMIS 07.

MODERNI POETSKI DISKURS U LUTKARSKOJ NARACIJI U PREDSTAVI «FANTAZMIJA – POETSKI TEATAR U SJENAMA»

Ovim radom opisala sam proces rada i istraživanja na diplomskoj predstavi «Fantazmija – poetski teatar u sjenama» koju sam radila u suradnji s mag. psych. Berislavom Cimermanom, čije tekstove sam uvrstila u predstavu, a koji je ujedno i redatelj predstave. Četiri lutkarske tehnike koje sam koristila su teatar sjena, marioneta, animacija tijela i dijelova tijela, te «crni» teatar, a upotpunjene su glazbom, poezijom, te glasovnim i tjelesnim promjenama. Također sam opisala važnost rada na govornom aparatu, kao i na promjeni glasovnih registara, te vježbe za tijelo i svjesnost o centru iz kojeg dolazi impuls (za to sam se služila i vježbama iz baleta). U predstavi sam upotrijebila i «moment začudnosti» koji se odnosi na izvođenje sevdaha «A njega nema...» uživo što je jedini realističan trenutak u predstavi koja je najvećim dijelom nadrealna, pa je stoga upravo taj moment još nadrealniji (V – efekt). «Fantazmija – poetski teatar u sjenama» jest predstava koja pričom jedne žene, kroz poeziju i glazbu, govori o svim ženama, o osjećajima, ljubavi, smrti, lomu duše i snovima. Ona želi pobjeći, ali bijeg nije lagan jer na putu do slobode treba prijeći preko mnogih zapreka i ona pokušava satkati svoj život od snova, ali se snovi raspršuju: to je energičan slijed događaja i zbivanja koja nisu drugo nego kretanje u u vremenu

MODERNI POETSKI DISKURS U LUTKARSKOJ NARACIJI U PREDSTAVI «FANTAZMIJA – POETSKI TEATAR U SJENAMA»

Ovim radom opisala sam proces rada i istraživanja na diplomskoj predstavi «Fantazmija – poetski teatar u sjenama» koju sam radila u suradnji s mag. psych. Berislavom Cimermanom, čije tekstove sam uvrstila u predstavu, a koji je ujedno i redatelj predstave. Četiri lutkarske tehnike koje sam koristila su teatar sjena, marioneta, animacija tijela i dijelova tijela, te «crni» teatar, a upotpunjene su glazbom, poezijom, te glasovnim i tjelesnim promjenama. Također sam opisala važnost rada na govornom aparatu, kao i na promjeni glasovnih registara, te vježbe za tijelo i svjesnost o centru iz kojeg dolazi impuls (za to sam se služila i vježbama iz baleta). U predstavi sam upotrijebila i «moment začudnosti» koji se odnosi na izvođenje sevdaha «A njega nema...» uživo što je jedini realističan trenutak u predstavi koja je najvećim dijelom nadrealna, pa je stoga upravo taj moment još nadrealniji (V – efekt). «Fantazmija – poetski teatar u sjenama» jest predstava koja pričom jedne žene, kroz poeziju i glazbu, govori o svim ženama, o osjećajima, ljubavi, smrti, lomu duše i snovima. Ona želi pobjeći, ali bijeg nije lagan jer na putu do slobode treba prijeći preko mnogih zapreka i ona pokušava satkati svoj život od snova, ali se snovi raspršuju: to je energičan slijed događaja i zbivanja koja nisu drugo nego kretanje u u vremenu

Osnove glumačkog umijeća

Studenti pjevanja tijekom svojeg studija susreću se s mnoštvom elemenata koji sačinjavaju njihovu profesiju. Dio obrazovanja podudara se s obrazovanjem glazbenika instrumentalista, no ono što glazbenika pjevača razlikuje od drugih glazbenika jest aspekt scenskog rada koji ga približava kolegama glumcima. Rad na sebi, suradnja i interakcija s kolegama na sceni, odnos s publikom, rad na glazbenom i književnom predlošku s ciljem oblikovanja karaktera lika neki su od elemenata glumačkog umijeća potrebni glazbeniku pjevaču. Teze o glumačkom umijeću moguće je pronaći u cjelokupnoj povijesti teorije izvedbenih umjetnosti. Polazeći od postulata u Aristotelovu traktatu O pjesničkom umijeću, ovaj rad prati razvoj uvida u glumačko umijeće. Aristotel u svom djelu primarno progovara o pjesničkom umijeću, no na nekoliko mjesta moguće je iščitati savjete glumcima u pristupu tekstu i glumačkom umijeću. Nastavljajući se na Aristotela, Diderot otvara nova pitanja i nudi po njemu bitne kvalitete potrebne za unaprjeđenje glumačkog umijeća. Nakon dvaju filozofa rad će se usmjeriti na teoriju glume Konstantina Sergejeviča Stanislavskog i Bertolta Brechta, koji su unijeli velike promjene u glumačkim krugovima devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Rad se privodi kraju uvidom u ideje koje je iznio glumac Joseph Chaikin u svojoj knjizi The Presence of the Actor. Sve navedene ideje u sebi sadrže duh svojeg vremena, stoga promatrajući njihov razvoj proizašlih iz pojedinih perioda, može se sumirati sazrijevanje i formiranje glumačkog umijeća zajedno s razvojem filozofskih misli i razvojem kulture čovječanstva.During their education, Vocal Studies students encounter numerous elements that their vocation is comprised of. One part of their education overlaps with the education of other musicians, however, the aspect of the on-stage performance element is what sets them apart from musicians and brings them closer to their other colleagues – actors. Personal development, cooperation and onstage interaction with other colleagues, relationship with the audience, work on the musical and literary text with the goal of forming the character of a role are just some of the elements of the art of acting necessary for becoming an opera singer-actor/performer. Information on the art of acting can be found in the history of the theory of performing arts. 6 Starting with the theses stated in Aristotle’s Poetics, this paper follows the development of insights in the art of acting. Aristotle’s work is primarily focused on poetics, but there are places where one may find advice for actors on how to approach a certain text and acting. Building up on Aristotle’s ideas, Diderot poses new questions and states qualities that are, in his opinion, necessary if one is to become a truly great actor. After some of the ideas of the two great philosophers have been stated, this work turns to the acting methods and approaches proposed by Konstantin Sergeievich Stanislavski and Bertolt Brecht, who have made a major impact in the acting community of the nineteenth and twentieth century. The work is brought to its end by looking into the ideas stated by the actor Joseph Chaikin in his book The Presence of the Actor. Each idea that has been mentioned contains in itself an essence of its period, that is why it is possible to view the maturation and formation of the art of acting alongside the development of philosophical ideas and the development of the culture of humankind

Osnove glumačkog umijeća

Studenti pjevanja tijekom svojeg studija susreću se s mnoštvom elemenata koji sačinjavaju njihovu profesiju. Dio obrazovanja podudara se s obrazovanjem glazbenika instrumentalista, no ono što glazbenika pjevača razlikuje od drugih glazbenika jest aspekt scenskog rada koji ga približava kolegama glumcima. Rad na sebi, suradnja i interakcija s kolegama na sceni, odnos s publikom, rad na glazbenom i književnom predlošku s ciljem oblikovanja karaktera lika neki su od elemenata glumačkog umijeća potrebni glazbeniku pjevaču. Teze o glumačkom umijeću moguće je pronaći u cjelokupnoj povijesti teorije izvedbenih umjetnosti. Polazeći od postulata u Aristotelovu traktatu O pjesničkom umijeću, ovaj rad prati razvoj uvida u glumačko umijeće. Aristotel u svom djelu primarno progovara o pjesničkom umijeću, no na nekoliko mjesta moguće je iščitati savjete glumcima u pristupu tekstu i glumačkom umijeću. Nastavljajući se na Aristotela, Diderot otvara nova pitanja i nudi po njemu bitne kvalitete potrebne za unaprjeđenje glumačkog umijeća. Nakon dvaju filozofa rad će se usmjeriti na teoriju glume Konstantina Sergejeviča Stanislavskog i Bertolta Brechta, koji su unijeli velike promjene u glumačkim krugovima devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Rad se privodi kraju uvidom u ideje koje je iznio glumac Joseph Chaikin u svojoj knjizi The Presence of the Actor. Sve navedene ideje u sebi sadrže duh svojeg vremena, stoga promatrajući njihov razvoj proizašlih iz pojedinih perioda, može se sumirati sazrijevanje i formiranje glumačkog umijeća zajedno s razvojem filozofskih misli i razvojem kulture čovječanstva.During their education, Vocal Studies students encounter numerous elements that their vocation is comprised of. One part of their education overlaps with the education of other musicians, however, the aspect of the on-stage performance element is what sets them apart from musicians and brings them closer to their other colleagues – actors. Personal development, cooperation and onstage interaction with other colleagues, relationship with the audience, work on the musical and literary text with the goal of forming the character of a role are just some of the elements of the art of acting necessary for becoming an opera singer-actor/performer. Information on the art of acting can be found in the history of the theory of performing arts. 6 Starting with the theses stated in Aristotle’s Poetics, this paper follows the development of insights in the art of acting. Aristotle’s work is primarily focused on poetics, but there are places where one may find advice for actors on how to approach a certain text and acting. Building up on Aristotle’s ideas, Diderot poses new questions and states qualities that are, in his opinion, necessary if one is to become a truly great actor. After some of the ideas of the two great philosophers have been stated, this work turns to the acting methods and approaches proposed by Konstantin Sergeievich Stanislavski and Bertolt Brecht, who have made a major impact in the acting community of the nineteenth and twentieth century. The work is brought to its end by looking into the ideas stated by the actor Joseph Chaikin in his book The Presence of the Actor. Each idea that has been mentioned contains in itself an essence of its period, that is why it is possible to view the maturation and formation of the art of acting alongside the development of philosophical ideas and the development of the culture of humankind

Osnove glumačkog umijeća

Studenti pjevanja tijekom svojeg studija susreću se s mnoštvom elemenata koji sačinjavaju njihovu profesiju. Dio obrazovanja podudara se s obrazovanjem glazbenika instrumentalista, no ono što glazbenika pjevača razlikuje od drugih glazbenika jest aspekt scenskog rada koji ga približava kolegama glumcima. Rad na sebi, suradnja i interakcija s kolegama na sceni, odnos s publikom, rad na glazbenom i književnom predlošku s ciljem oblikovanja karaktera lika neki su od elemenata glumačkog umijeća potrebni glazbeniku pjevaču. Teze o glumačkom umijeću moguće je pronaći u cjelokupnoj povijesti teorije izvedbenih umjetnosti. Polazeći od postulata u Aristotelovu traktatu O pjesničkom umijeću, ovaj rad prati razvoj uvida u glumačko umijeće. Aristotel u svom djelu primarno progovara o pjesničkom umijeću, no na nekoliko mjesta moguće je iščitati savjete glumcima u pristupu tekstu i glumačkom umijeću. Nastavljajući se na Aristotela, Diderot otvara nova pitanja i nudi po njemu bitne kvalitete potrebne za unaprjeđenje glumačkog umijeća. Nakon dvaju filozofa rad će se usmjeriti na teoriju glume Konstantina Sergejeviča Stanislavskog i Bertolta Brechta, koji su unijeli velike promjene u glumačkim krugovima devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Rad se privodi kraju uvidom u ideje koje je iznio glumac Joseph Chaikin u svojoj knjizi The Presence of the Actor. Sve navedene ideje u sebi sadrže duh svojeg vremena, stoga promatrajući njihov razvoj proizašlih iz pojedinih perioda, može se sumirati sazrijevanje i formiranje glumačkog umijeća zajedno s razvojem filozofskih misli i razvojem kulture čovječanstva.During their education, Vocal Studies students encounter numerous elements that their vocation is comprised of. One part of their education overlaps with the education of other musicians, however, the aspect of the on-stage performance element is what sets them apart from musicians and brings them closer to their other colleagues – actors. Personal development, cooperation and onstage interaction with other colleagues, relationship with the audience, work on the musical and literary text with the goal of forming the character of a role are just some of the elements of the art of acting necessary for becoming an opera singer-actor/performer. Information on the art of acting can be found in the history of the theory of performing arts. 6 Starting with the theses stated in Aristotle’s Poetics, this paper follows the development of insights in the art of acting. Aristotle’s work is primarily focused on poetics, but there are places where one may find advice for actors on how to approach a certain text and acting. Building up on Aristotle’s ideas, Diderot poses new questions and states qualities that are, in his opinion, necessary if one is to become a truly great actor. After some of the ideas of the two great philosophers have been stated, this work turns to the acting methods and approaches proposed by Konstantin Sergeievich Stanislavski and Bertolt Brecht, who have made a major impact in the acting community of the nineteenth and twentieth century. The work is brought to its end by looking into the ideas stated by the actor Joseph Chaikin in his book The Presence of the Actor. Each idea that has been mentioned contains in itself an essence of its period, that is why it is possible to view the maturation and formation of the art of acting alongside the development of philosophical ideas and the development of the culture of humankind

Micro-performance portfolio : Epic theatre - Unheimlich in the films Dogville and Killing of the Sacred Deer

Veličina je relativan pojam, ali veličina u kazalištu ima vrlo fiksnu točku za relaciju. Okvir kazališta je čovjek - dimenzije njegovog izvođačkog tijela i priroda njegovog gledateljskog pogleda. Kao što se u filmovima Dogville i Ubojstvo svetog jelena, postupci epskog teatra koriste za postavljanje greške u sinkronicitetu, odnosno greške u razumijevanju, prepoznavanju i mogućnosti empatije, sličan princip rada u kazalištu postavljam putem postupka minimizacije kazališnih registara. Putem bavljenja s idejom minimizacije, usredotočila sam se na bavljenje arhitekturom kazališnog prostora i pozicijom koju ljudsko tijelo i pogled mogu imati u njemu. Portfolio mikroizvedbi je produkt kreativnog dramaturškog procesa eksperimentiranja s minimizacijom postavki odabranih kazališnih registara kako bi se izazivala gledateljeva perspektiva.Size is a relative term, but size in theater has a very fixed point for relations. The frame of the theater is a human being - the dimensions of his performing body and the nature of his viewer’s gaze. Just as in the films Dogville and The Killing of the Sacred Deer, where procedures of Epic theatre are used to set up errors in synchronicity, that is, errors in understanding, recognition, and empathy, I am using a similar principle of working in the theater using the process of minimizing theater registers. Working with the idea of minimization, I focused on dealing with the architecture of the theater space and the position that the human body and its view can have in it. The Micro-performance portfolio is a product of a creative dramaturgical process of experimenting with minimizing the settings of selected theater registers, and its premise is to challenge the viewer's perspective