Expressivity in TTS from Semantics and Pragmatics

In this paper we present ongoing work to produce an expressive TTS reader that can be used both in text and dialogue applications. The system called SPARSAR has been used to read (English) poetry so far but it can now be applied to any text. The text is fully analyzed both at phonetic and phonological level, and at syntactic and semantic level. In addition, the system has access to a restricted list of typical pragmatically marked phrases and expressions that are used to convey specific discourse function and speech acts and need specialized intonational contours. The text is transformed into a poem-like structures, where each line corresponds to a Breath Group, semantically and syntactically consistent. Stanzas correspond to paragraph boundaries. Analogical parameters are related to ToBI theoretical in- dices but their number is doubled. In this paper, we concentrate on short stories and fables

Perception of prosodic variation for speech synthesis using an unsupervised discrete representation of F0

In English, prosody adds a broad range of information to segment sequences, from information structure (e.g. contrast) to stylistic variation (e.g. expression of emotion). However, when learning to control prosody in text-to-speech voices, it is not clear what exactly the control is modifying. Existing research on discrete representation learning for prosody has demonstrated high naturalness, but no analysis has been performed on what these representations capture, or if they can generate meaningfully-distinct variants of an utterance. We present a phrase-level variational autoencoder with a multi-modal prior, using the mode centres as "intonation codes". Our evaluation establishes which intonation codes are perceptually distinct, finding that the intonation codes from our multi-modal latent model were significantly more distinct than a baseline using k-means clustering. We carry out a follow-up qualitative study to determine what information the codes are carrying. Most commonly, listeners commented on the intonation codes having a statement or question style. However, many other affect-related styles were also reported, including: emotional, uncertain, surprised, sarcastic, passive aggressive, and upset.Comment: Published to the 10th ISCA International Conference on Speech Prosody (SP2020

Advanced Content and Interface Personalization through Conversational Behavior and Affective Embodied Conversational Agents

Conversation is becoming one of the key interaction modes in HMI. As a result, the conversational agents (CAs) have become an important tool in various everyday scenarios. From Apple and Microsoft to Amazon, Google, and Facebook, all have adapted their own variations of CAs. The CAs range from chatbots and 2D, carton-like implementations of talking heads to fully articulated embodied conversational agents performing interaction in various concepts. Recent studies in the field of face-to-face conversation show that the most natural way to implement interaction is through synchronized verbal and co-verbal signals (gestures and expressions). Namely, co-verbal behavior represents a major source of discourse cohesion. It regulates communicative relationships and may support or even replace verbal counterparts. It effectively retains semantics of the information and gives a certain degree of clarity in the discourse. In this chapter, we will represent a model of generation and realization of more natural machine-generated output

Concepts, Frames and Cascades in Semantics, Cognition and Ontology

This open access book presents novel theoretical, empirical and experimental work exploring the nature of mental representations that support natural language production and understanding, and other manifestations of cognition. One fundamental question raised in the text is whether requisite knowledge structures can be adequately modeled by means of a uniform representational format, and if so, what exactly is its nature. Frames are a key topic covered which have had a strong impact on the exploration of knowledge representations in artificial intelligence, psychology and linguistics; cascades are a novel development in frame theory. Other key subject areas explored are: concepts and categorization, the experimental investigation of mental representation, as well as cognitive analysis in semantics. This book is of interest to students, researchers, and professionals working on cognition in the fields of linguistics, philosophy, and psychology

Kognitivno-lingvistički pristup prevođenju metafore s engleskog na hrvatski jezik

The main objective of the thesis was to apply the Conceptual Metaphor Theory to a research on metaphor translation. A comparative analysis of three target texts of the same source text was carried out. The corpus consists of Oscar Wilde's novel The Picture of Dorian Gray and three different Croatian translations, done by three different translators in three different time periods (1920, 1953, and 1987). ST metaphoric expressions were identified and copied into a database, where they were aligned with the corresponding TT1, TT2, and TT3 translation solutions. The translation solutions were classified according to a new typology, which combines CMT with the existing typologies in TS. In order to account for the motivation for the different translational solutions, as well as for the effects of using particular procedures, the identified metaphorical expressions and the translational solutions were analyzed both qualitatively and quantitatively, taking into account different parameters, such as universality and conventionality of metaphor among others. The proposed typology of metaphor translation procedures was found to be adequate and sufficient for a complete description of the procedures. In the analysis of the corpus the total of 10 translation procedures were identified, which are contained in 4 major categories. The motivation for using a particular translation procedure is very complex, consisting of a number of objective and subjective reasons. The universality of metaphor proved to be a relevant factor for the choice of translation procedure. Different procedures are used to produce different effects, such as making the text more expressive or less expressive, making elements of meaning explicit or implicit etc. Most of the metaphors were preserved (77% same domain, 5% different domain), while some of the metaphors were paraphrased (17%). Deletion was, on average, very uncommon (<1%). The most frequently used procedure was literal translation, while deletion was the least frequently used.Glavni je cilj ove disertacije bila primjena teorije konceptualne metafore (Lakoff i Johnson, 1980.) na istraživanje prevođenja metafora. Ostali ciljevi uključuju razvijanje precizne i točne tipologije prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora kombiniranjem teorije konceptualne metafore i postojećih tipologija u znanosti o prevođenju, objašnjenje (jezične i izvanjezične) motiviranosti i implikacija različitih prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora, opis eventualnih kulturoloških razlika između angloameričke i hrvatske kulture koje proizlaze iz razlika u konceptualnim sustavima tih dvaju jezika, tj. kultura, ispitivanje uloge i značaja teorije konceptualne metafore u obrazovanju prevoditelja i opis mogućih postupaka za prevođenje metafora. Osnovna hipoteza jest da primjena teorije konceptualne metafore u istraživanju prevođenja metafora omogućava potpuniji uvid u problematiku prevođenja metafora kao i identifikaciju problema u prevođenju metafora i pronalaženje adekvatnih rješenja. Metodološki pristup ovom istraživanju je deskriptivan (eng. descriptive translation studies ili DTS) te usmjeren na proizvod (eng. product-oriented approach). Prema Holmesu (usp. Munday, 2001: 11), istraživanje prijevoda može biti usmjereno na (1) proizvod, (2) funkciju (3) proces prevođenja. Deskriptivna znanost o prevođenju koja je usmjerena na proizvod istražuje postojeće prijevode. To može biti opis ili analiza pojedinačnih parova IT-CT ili komparativna analiza nekoliko CT-ova istog IT-a (na jednom ili više ciljnih jezika). Te studije manjih razmjera mogu se objediniti u veći korpus analiziranih prijevoda prema određenom vremenskom periodu, jeziku ili tipu teksta/diskursa. Studije većih razmjera mogu biti dijakronijske ili sinkronijske i, prema Holmesovim predviđanjima, „jedan od konačnih ciljeva DTS-a usmjerenog na proizvod mogla bi biti opća povijest prevođenja – kako god ambiciozno takav cilj izgledao u ovom trenutku“. Za razliku od usmjerenosti na proizvod, usmjerenost na funkciju podrazumijeva opis funkcije prijevoda u ciljnoj sociokulturi. Usmjerenost na proces pak podrazumijeva istraživanja psihologije prevođenja, tj. onoga što se događa u glavi prevoditelja tijekom procesa prevođenja. Metodologija ovog rada se temelji na komparativnoj analizi nekoliko ciljnih tekstova istog izvornog teksta. Korpus se sastoji od: (IT) izvornika romana Oscara Wildea The Picture of Dorian Gray, prvi put objavljenoga 1891. godine, i tri različita hrvatska prijevoda: (CT1) Oscar Wilde, Dorian Gray, preveo dr. Artur Schneider, objavljen 1920., (CT2) Oscar Wilde, Slika Doriana Graya, preveo Zlatko Gorjan, objavljen 1953., i (CT3) Oscar Wilde, Slika Doriana Graya, preveo Zdenko Novački, objavljen 1987.godine. Pored usporedbe pojedinačnih prijevoda s originalom (CT1 : IT, CT2 : IT, CT3 : IT) rad s više različitih prijevoda omogućava nam i njihovu međusobnu usporedbu (CT1 : CT2 : CT3). Budući da su tri prijevoda koja smo analizirali nastala u trima različitim vremenskim razdobljima (u razmacima od oko 35 godina), njihovom međusobnom usporedbom dobivamo naznake dijakronijske slike koja odražava promjene prevoditeljske norme tijekom vremena. Svi tekstovi su poravnani na razini rečenice koristeći kompjutorski „software“ Wordsmith Tools. U izvornom tekstu smo identificirali metaforičke izraze te ih usporedili s prevoditeljskim rješenjima u CT1, CT2 i CT3. Nakon toga smo klasificirali različita prevoditeljska rješenja koristeći tipologiju koja je kombinacija Touryjeve (vidi Prunč, 2002: 244) i Kövecsesove (2004) tipologije. Prednost naše tipologije u odnosu na Touryjevu je u tome što naša uključuje i kognitivni element, tj. primjenjuje teoriju konceptualne metafore. Kako bismo objasnili motiviranost različitih prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora, kao i učinke pojedinih postupaka, analizirali smo identificirane metaforičke izraze u izvorniku i prevoditeljska rješenja s obzirom na parametre poput univerzalnosti i konvencionalnosti metafore, uloge individualnog stila prevoditelja u izboru određene prijevodne procedure itd. Rezultati su obrađeni i kvalitativno i kvantitativno. Predložena tipologija postupaka za prevođenje metafora pokazala se adekvatnom i dostatnom za potpuni opis postupaka. Analizom korpusa identificirali smo 10 tipova prevoditeljskih postupaka, koje možemo svrstati u 4 glavne kategorije. Konceptualna metafora može se prevesti istom konceptualnom metaforom, različitom konceptualnom metaforom, nemetaforičkom parafrazom ili brisanjem (ispuštanjem) metafore. Motivacija za upotrebu pojedinačnih prevoditeljskih postupaka vrlo je kompleksna i sastoji se od niza objektivnih i subjektivnih razloga, poput konvencionalnosti ciljnog jezika, jezične asimetrije, opće usmjerenosti na izvorni tekst ili na čitatelja, raznih stilskih elemenata kao što su eksplicitacija ili implicitacija, pojačavanje intenziteta izraza, pojačavanje izražajnosti teksta, izbjegavanje redundancije, individualne osobitosti prevoditelja, utjecaj literarnog diskursa ciljne kulture i tradicije itd. Jedan od važnih faktora koji utječu na izbor prevoditeljskog postupka je univerzalnost metafore, tj. je li konceptualna metafora ili metaforički izraz zajednički izvornoj i ciljnoj kulturi. Upotreba različitih postupaka ima i različite učinke, npr. određeni postupci mogu učiniti tekst izražajnijim ili manje izražajnim, mogu istaknuti ili sakriti određene značenjske elemente itd. Iz distribucije prevoditeljskih postupaka u našem korpusu proizlazi da je većina metafora ostala očuvana (77% ista izvorišna domena, 5% različita domena), dok su neke metafore parafrazirane nemetaforičkim jezikom (17%). Brisanje metafore je vrlo rijedak postupak (manje od 1% slučajeva u korpusu). Najčešći postupak je doslovan prijevod, a najmanje je slučajeva brisanja. Rezultati ove studije mogu se, osim u daljnjim istraživanja prevođenja metafora, primijeniti i praktično, npr. u kritici prijevoda (evaluacija, kontrola kvalitete, pogreške), kao i u didaktici obrazovanja prevoditelja (kompetencija, kurikulum, poduka / obuka / vježbe)

Kognitivno-lingvistički pristup prevođenju metafore s engleskog na hrvatski jezik

The main objective of the thesis was to apply the Conceptual Metaphor Theory to a research on metaphor translation. A comparative analysis of three target texts of the same source text was carried out. The corpus consists of Oscar Wilde's novel The Picture of Dorian Gray and three different Croatian translations, done by three different translators in three different time periods (1920, 1953, and 1987). ST metaphoric expressions were identified and copied into a database, where they were aligned with the corresponding TT1, TT2, and TT3 translation solutions. The translation solutions were classified according to a new typology, which combines CMT with the existing typologies in TS. In order to account for the motivation for the different translational solutions, as well as for the effects of using particular procedures, the identified metaphorical expressions and the translational solutions were analyzed both qualitatively and quantitatively, taking into account different parameters, such as universality and conventionality of metaphor among others. The proposed typology of metaphor translation procedures was found to be adequate and sufficient for a complete description of the procedures. In the analysis of the corpus the total of 10 translation procedures were identified, which are contained in 4 major categories. The motivation for using a particular translation procedure is very complex, consisting of a number of objective and subjective reasons. The universality of metaphor proved to be a relevant factor for the choice of translation procedure. Different procedures are used to produce different effects, such as making the text more expressive or less expressive, making elements of meaning explicit or implicit etc. Most of the metaphors were preserved (77% same domain, 5% different domain), while some of the metaphors were paraphrased (17%). Deletion was, on average, very uncommon (<1%). The most frequently used procedure was literal translation, while deletion was the least frequently used.Glavni je cilj ove disertacije bila primjena teorije konceptualne metafore (Lakoff i Johnson, 1980.) na istraživanje prevođenja metafora. Ostali ciljevi uključuju razvijanje precizne i točne tipologije prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora kombiniranjem teorije konceptualne metafore i postojećih tipologija u znanosti o prevođenju, objašnjenje (jezične i izvanjezične) motiviranosti i implikacija različitih prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora, opis eventualnih kulturoloških razlika između angloameričke i hrvatske kulture koje proizlaze iz razlika u konceptualnim sustavima tih dvaju jezika, tj. kultura, ispitivanje uloge i značaja teorije konceptualne metafore u obrazovanju prevoditelja i opis mogućih postupaka za prevođenje metafora. Osnovna hipoteza jest da primjena teorije konceptualne metafore u istraživanju prevođenja metafora omogućava potpuniji uvid u problematiku prevođenja metafora kao i identifikaciju problema u prevođenju metafora i pronalaženje adekvatnih rješenja. Metodološki pristup ovom istraživanju je deskriptivan (eng. descriptive translation studies ili DTS) te usmjeren na proizvod (eng. product-oriented approach). Prema Holmesu (usp. Munday, 2001: 11), istraživanje prijevoda može biti usmjereno na (1) proizvod, (2) funkciju (3) proces prevođenja. Deskriptivna znanost o prevođenju koja je usmjerena na proizvod istražuje postojeće prijevode. To može biti opis ili analiza pojedinačnih parova IT-CT ili komparativna analiza nekoliko CT-ova istog IT-a (na jednom ili više ciljnih jezika). Te studije manjih razmjera mogu se objediniti u veći korpus analiziranih prijevoda prema određenom vremenskom periodu, jeziku ili tipu teksta/diskursa. Studije većih razmjera mogu biti dijakronijske ili sinkronijske i, prema Holmesovim predviđanjima, „jedan od konačnih ciljeva DTS-a usmjerenog na proizvod mogla bi biti opća povijest prevođenja – kako god ambiciozno takav cilj izgledao u ovom trenutku“. Za razliku od usmjerenosti na proizvod, usmjerenost na funkciju podrazumijeva opis funkcije prijevoda u ciljnoj sociokulturi. Usmjerenost na proces pak podrazumijeva istraživanja psihologije prevođenja, tj. onoga što se događa u glavi prevoditelja tijekom procesa prevođenja. Metodologija ovog rada se temelji na komparativnoj analizi nekoliko ciljnih tekstova istog izvornog teksta. Korpus se sastoji od: (IT) izvornika romana Oscara Wildea The Picture of Dorian Gray, prvi put objavljenoga 1891. godine, i tri različita hrvatska prijevoda: (CT1) Oscar Wilde, Dorian Gray, preveo dr. Artur Schneider, objavljen 1920., (CT2) Oscar Wilde, Slika Doriana Graya, preveo Zlatko Gorjan, objavljen 1953., i (CT3) Oscar Wilde, Slika Doriana Graya, preveo Zdenko Novački, objavljen 1987.godine. Pored usporedbe pojedinačnih prijevoda s originalom (CT1 : IT, CT2 : IT, CT3 : IT) rad s više različitih prijevoda omogućava nam i njihovu međusobnu usporedbu (CT1 : CT2 : CT3). Budući da su tri prijevoda koja smo analizirali nastala u trima različitim vremenskim razdobljima (u razmacima od oko 35 godina), njihovom međusobnom usporedbom dobivamo naznake dijakronijske slike koja odražava promjene prevoditeljske norme tijekom vremena. Svi tekstovi su poravnani na razini rečenice koristeći kompjutorski „software“ Wordsmith Tools. U izvornom tekstu smo identificirali metaforičke izraze te ih usporedili s prevoditeljskim rješenjima u CT1, CT2 i CT3. Nakon toga smo klasificirali različita prevoditeljska rješenja koristeći tipologiju koja je kombinacija Touryjeve (vidi Prunč, 2002: 244) i Kövecsesove (2004) tipologije. Prednost naše tipologije u odnosu na Touryjevu je u tome što naša uključuje i kognitivni element, tj. primjenjuje teoriju konceptualne metafore. Kako bismo objasnili motiviranost različitih prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora, kao i učinke pojedinih postupaka, analizirali smo identificirane metaforičke izraze u izvorniku i prevoditeljska rješenja s obzirom na parametre poput univerzalnosti i konvencionalnosti metafore, uloge individualnog stila prevoditelja u izboru određene prijevodne procedure itd. Rezultati su obrađeni i kvalitativno i kvantitativno. Predložena tipologija postupaka za prevođenje metafora pokazala se adekvatnom i dostatnom za potpuni opis postupaka. Analizom korpusa identificirali smo 10 tipova prevoditeljskih postupaka, koje možemo svrstati u 4 glavne kategorije. Konceptualna metafora može se prevesti istom konceptualnom metaforom, različitom konceptualnom metaforom, nemetaforičkom parafrazom ili brisanjem (ispuštanjem) metafore. Motivacija za upotrebu pojedinačnih prevoditeljskih postupaka vrlo je kompleksna i sastoji se od niza objektivnih i subjektivnih razloga, poput konvencionalnosti ciljnog jezika, jezične asimetrije, opće usmjerenosti na izvorni tekst ili na čitatelja, raznih stilskih elemenata kao što su eksplicitacija ili implicitacija, pojačavanje intenziteta izraza, pojačavanje izražajnosti teksta, izbjegavanje redundancije, individualne osobitosti prevoditelja, utjecaj literarnog diskursa ciljne kulture i tradicije itd. Jedan od važnih faktora koji utječu na izbor prevoditeljskog postupka je univerzalnost metafore, tj. je li konceptualna metafora ili metaforički izraz zajednički izvornoj i ciljnoj kulturi. Upotreba različitih postupaka ima i različite učinke, npr. određeni postupci mogu učiniti tekst izražajnijim ili manje izražajnim, mogu istaknuti ili sakriti određene značenjske elemente itd. Iz distribucije prevoditeljskih postupaka u našem korpusu proizlazi da je većina metafora ostala očuvana (77% ista izvorišna domena, 5% različita domena), dok su neke metafore parafrazirane nemetaforičkim jezikom (17%). Brisanje metafore je vrlo rijedak postupak (manje od 1% slučajeva u korpusu). Najčešći postupak je doslovan prijevod, a najmanje je slučajeva brisanja. Rezultati ove studije mogu se, osim u daljnjim istraživanja prevođenja metafora, primijeniti i praktično, npr. u kritici prijevoda (evaluacija, kontrola kvalitete, pogreške), kao i u didaktici obrazovanja prevoditelja (kompetencija, kurikulum, poduka / obuka / vježbe)

Kognitivno-lingvistički pristup prevođenju metafore s engleskog na hrvatski jezik

The main objective of the thesis was to apply the Conceptual Metaphor Theory to a research on metaphor translation. A comparative analysis of three target texts of the same source text was carried out. The corpus consists of Oscar Wilde's novel The Picture of Dorian Gray and three different Croatian translations, done by three different translators in three different time periods (1920, 1953, and 1987). ST metaphoric expressions were identified and copied into a database, where they were aligned with the corresponding TT1, TT2, and TT3 translation solutions. The translation solutions were classified according to a new typology, which combines CMT with the existing typologies in TS. In order to account for the motivation for the different translational solutions, as well as for the effects of using particular procedures, the identified metaphorical expressions and the translational solutions were analyzed both qualitatively and quantitatively, taking into account different parameters, such as universality and conventionality of metaphor among others. The proposed typology of metaphor translation procedures was found to be adequate and sufficient for a complete description of the procedures. In the analysis of the corpus the total of 10 translation procedures were identified, which are contained in 4 major categories. The motivation for using a particular translation procedure is very complex, consisting of a number of objective and subjective reasons. The universality of metaphor proved to be a relevant factor for the choice of translation procedure. Different procedures are used to produce different effects, such as making the text more expressive or less expressive, making elements of meaning explicit or implicit etc. Most of the metaphors were preserved (77% same domain, 5% different domain), while some of the metaphors were paraphrased (17%). Deletion was, on average, very uncommon (<1%). The most frequently used procedure was literal translation, while deletion was the least frequently used.Glavni je cilj ove disertacije bila primjena teorije konceptualne metafore (Lakoff i Johnson, 1980.) na istraživanje prevođenja metafora. Ostali ciljevi uključuju razvijanje precizne i točne tipologije prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora kombiniranjem teorije konceptualne metafore i postojećih tipologija u znanosti o prevođenju, objašnjenje (jezične i izvanjezične) motiviranosti i implikacija različitih prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora, opis eventualnih kulturoloških razlika između angloameričke i hrvatske kulture koje proizlaze iz razlika u konceptualnim sustavima tih dvaju jezika, tj. kultura, ispitivanje uloge i značaja teorije konceptualne metafore u obrazovanju prevoditelja i opis mogućih postupaka za prevođenje metafora. Osnovna hipoteza jest da primjena teorije konceptualne metafore u istraživanju prevođenja metafora omogućava potpuniji uvid u problematiku prevođenja metafora kao i identifikaciju problema u prevođenju metafora i pronalaženje adekvatnih rješenja. Metodološki pristup ovom istraživanju je deskriptivan (eng. descriptive translation studies ili DTS) te usmjeren na proizvod (eng. product-oriented approach). Prema Holmesu (usp. Munday, 2001: 11), istraživanje prijevoda može biti usmjereno na (1) proizvod, (2) funkciju (3) proces prevođenja. Deskriptivna znanost o prevođenju koja je usmjerena na proizvod istražuje postojeće prijevode. To može biti opis ili analiza pojedinačnih parova IT-CT ili komparativna analiza nekoliko CT-ova istog IT-a (na jednom ili više ciljnih jezika). Te studije manjih razmjera mogu se objediniti u veći korpus analiziranih prijevoda prema određenom vremenskom periodu, jeziku ili tipu teksta/diskursa. Studije većih razmjera mogu biti dijakronijske ili sinkronijske i, prema Holmesovim predviđanjima, „jedan od konačnih ciljeva DTS-a usmjerenog na proizvod mogla bi biti opća povijest prevođenja – kako god ambiciozno takav cilj izgledao u ovom trenutku“. Za razliku od usmjerenosti na proizvod, usmjerenost na funkciju podrazumijeva opis funkcije prijevoda u ciljnoj sociokulturi. Usmjerenost na proces pak podrazumijeva istraživanja psihologije prevođenja, tj. onoga što se događa u glavi prevoditelja tijekom procesa prevođenja. Metodologija ovog rada se temelji na komparativnoj analizi nekoliko ciljnih tekstova istog izvornog teksta. Korpus se sastoji od: (IT) izvornika romana Oscara Wildea The Picture of Dorian Gray, prvi put objavljenoga 1891. godine, i tri različita hrvatska prijevoda: (CT1) Oscar Wilde, Dorian Gray, preveo dr. Artur Schneider, objavljen 1920., (CT2) Oscar Wilde, Slika Doriana Graya, preveo Zlatko Gorjan, objavljen 1953., i (CT3) Oscar Wilde, Slika Doriana Graya, preveo Zdenko Novački, objavljen 1987.godine. Pored usporedbe pojedinačnih prijevoda s originalom (CT1 : IT, CT2 : IT, CT3 : IT) rad s više različitih prijevoda omogućava nam i njihovu međusobnu usporedbu (CT1 : CT2 : CT3). Budući da su tri prijevoda koja smo analizirali nastala u trima različitim vremenskim razdobljima (u razmacima od oko 35 godina), njihovom međusobnom usporedbom dobivamo naznake dijakronijske slike koja odražava promjene prevoditeljske norme tijekom vremena. Svi tekstovi su poravnani na razini rečenice koristeći kompjutorski „software“ Wordsmith Tools. U izvornom tekstu smo identificirali metaforičke izraze te ih usporedili s prevoditeljskim rješenjima u CT1, CT2 i CT3. Nakon toga smo klasificirali različita prevoditeljska rješenja koristeći tipologiju koja je kombinacija Touryjeve (vidi Prunč, 2002: 244) i Kövecsesove (2004) tipologije. Prednost naše tipologije u odnosu na Touryjevu je u tome što naša uključuje i kognitivni element, tj. primjenjuje teoriju konceptualne metafore. Kako bismo objasnili motiviranost različitih prevoditeljskih postupaka u prevođenju metafora, kao i učinke pojedinih postupaka, analizirali smo identificirane metaforičke izraze u izvorniku i prevoditeljska rješenja s obzirom na parametre poput univerzalnosti i konvencionalnosti metafore, uloge individualnog stila prevoditelja u izboru određene prijevodne procedure itd. Rezultati su obrađeni i kvalitativno i kvantitativno. Predložena tipologija postupaka za prevođenje metafora pokazala se adekvatnom i dostatnom za potpuni opis postupaka. Analizom korpusa identificirali smo 10 tipova prevoditeljskih postupaka, koje možemo svrstati u 4 glavne kategorije. Konceptualna metafora može se prevesti istom konceptualnom metaforom, različitom konceptualnom metaforom, nemetaforičkom parafrazom ili brisanjem (ispuštanjem) metafore. Motivacija za upotrebu pojedinačnih prevoditeljskih postupaka vrlo je kompleksna i sastoji se od niza objektivnih i subjektivnih razloga, poput konvencionalnosti ciljnog jezika, jezične asimetrije, opće usmjerenosti na izvorni tekst ili na čitatelja, raznih stilskih elemenata kao što su eksplicitacija ili implicitacija, pojačavanje intenziteta izraza, pojačavanje izražajnosti teksta, izbjegavanje redundancije, individualne osobitosti prevoditelja, utjecaj literarnog diskursa ciljne kulture i tradicije itd. Jedan od važnih faktora koji utječu na izbor prevoditeljskog postupka je univerzalnost metafore, tj. je li konceptualna metafora ili metaforički izraz zajednički izvornoj i ciljnoj kulturi. Upotreba različitih postupaka ima i različite učinke, npr. određeni postupci mogu učiniti tekst izražajnijim ili manje izražajnim, mogu istaknuti ili sakriti određene značenjske elemente itd. Iz distribucije prevoditeljskih postupaka u našem korpusu proizlazi da je većina metafora ostala očuvana (77% ista izvorišna domena, 5% različita domena), dok su neke metafore parafrazirane nemetaforičkim jezikom (17%). Brisanje metafore je vrlo rijedak postupak (manje od 1% slučajeva u korpusu). Najčešći postupak je doslovan prijevod, a najmanje je slučajeva brisanja. Rezultati ove studije mogu se, osim u daljnjim istraživanja prevođenja metafora, primijeniti i praktično, npr. u kritici prijevoda (evaluacija, kontrola kvalitete, pogreške), kao i u didaktici obrazovanja prevoditelja (kompetencija, kurikulum, poduka / obuka / vježbe)

Synthesising prosody with insufficient context

Prosody is a key component in human spoken communication, signalling emotion, attitude, information structure, intention, and other communicative functions through perceived variation in intonation, loudness, timing, and voice quality. However, the prosody in text-to-speech (TTS) systems is often monotonous and adds no additional meaning to the text. Synthesising prosody is difficult for several reasons: I focus on three challenges. First, prosody is embedded in the speech signal, making it hard to model with machine learning. Second, there is no clear orthography for prosody, meaning it is underspecified in the input text and making it difficult to directly control. Third, and most importantly, prosody is determined by the context of a speech act, which TTS systems do not, and will never, have complete access to. Without the context, we cannot say if prosody is appropriate or inappropriate. Context is wide ranging, but state-of-the-art TTS acoustic models only have access to phonetic information and limited structural information. Unfortunately, most context is either difficult, expensive, or impos- sible to collect. Thus, fully specified prosodic context will never exist. Given there is insufficient context, prosody synthesis is a one-to-many generative task: it necessitates the ability to produce multiple renditions. To provide this ability, I propose methods for prosody control in TTS, using either explicit prosody features, such as F0 and duration, or learnt prosody representations disentangled from the acoustics. I demonstrate that without control of the prosodic variability in speech, TTS will produce average prosody—i.e. flat and monotonous prosody. This thesis explores different options for operating these control mechanisms. Random sampling of a learnt distribution of prosody produces more varied and realistic prosody. Alternatively, a human-in-the-loop can operate the control mechanism—using their intuition to choose appropriate prosody. To improve the effectiveness of human-driven control, I design two novel approaches to make control mechanisms more human interpretable. Finally, it is important to take advantage of additional context as it becomes available. I present a novel framework that can incorporate arbitrary additional context, and demonstrate my state-of- the-art context-aware model of prosody using a pre-trained and fine-tuned language model. This thesis demonstrates empirically that appropriate prosody can be synthesised with insufficient context by accounting for unexplained prosodic variation