The perspective and life of women with breast cancer

Tumor dojke jedan je od najčešćih malignih tumora u svijetu i najčešći uzrok smrti među ženama. Iako je bolest ozbiljna i potencijalno po život opasna, rani stadiji tumora dojke smatraju se izlječivima, što čini pravovremeno otkrivanje ključno za uspješno liječenje. Tijekom proteklih godina terapija tumora dojke značajno je napredovala, s ciljem smanjenja intenziteta liječenja, kako za lokalnu, tako i za sustavnu terapiju. Moderna medicina teži izbjegavanju pretjeranog liječenja, ali i premalog liječenja, što je postalo prioritet u onkologiji. Time se osigurava učinkovitije i manje invazivno liječenje za bolesnike čime se smanjuju nuspojave i poboljšava kvaliteta života. Anatomija dojke je fascinantna i složena tema koja je od iznimne važnosti za razumijevanje same bolesti. Dojke nisu samo estetski važan dio ženskog tijela, već imaju ključnu funkciju u reprodukciji i ishrani, čineći njihovu strukturu i funkcionalnost ključnima u prepoznavanju eventualnih promjena koje mogu ukazivati na tumor. Tumor dojke nije isključivo ženski problem iako se u većini slučajeva javlja kod žena može se pojaviti i kod muškaraca. Podizanje svijesti o ovoj bolesti ključno za sve jer pravovremeno otkrivanje značajno povećava šanse za preživljavanje. Redoviti samopregledi, medicinski pregledi i mamografija važni su alati u ranom otkrivanju raka dojke. S obzirom na napredak u dijagnostici i terapiji, žene koje obole od tumora dojke imaju veće šanse za preživljavanje, a pravovremenim liječenjem može se očuvati njihova kvaliteta života. Podrška obitelji, medicinskog osoblja i društva također ima važnu ulogu u emocionalnom oporavku oboljelih, što je važan aspekt liječenja koji doprinosi cjelokupnom procesu oporavka.Breast cancer is one of the most common malignant tumors in the world and the leading cause of death among women. Although the disease is serious and potentially life-threatening, early-stage breast cancer is considered treatable, making timely detection crucial for successful treatment. Over the past years, breast cancer therapy has significantly advanced, aiming to reduce the intensity of treatment, both for local and systemic therapies. Modern medicine focuses on avoiding both overtreatment and undertreatment, which has become a priority in oncology. This ensures more effective and less invasive treatment for patients, reducing side effects and improving their quality of life.The anatomy of the breast is a fascinating and complex subject, which is of utmost importance for understanding the disease itself. The breasts are not only an aesthetically significant part of the female body, but also play a key role in reproduction and nourishment, making their structure and function crucial in identifying potential changes that may indicate cancer. Although breast cancer is predominantly a female problem, it can also occur in men. Raising awareness about this disease is essential for everyone, as early detection significantly increases survival rates. Regular self-examinations, medical check-ups, and mammography are important tools in early detection of breast cancer.Given the progress in diagnostics and therapy, women diagnosed with breast cancer have a better chance of survival, and timely treatment can preserve their quality of life. Support from family, medical staff, and society also plays a significant role in the emotional recovery of patients, which is an important aspect of treatment contributing to the overall recovery process

Parking Management: Strategies for the Sustainable Development of Urban Areas

U današnjim urbanim sredinama upravljanje parkiranjem postaje sve veći izazov, osobito u gradovima gdje broj vozila raste iz godine u godinu. Parkirališni prostor često je ograničen, a potražnja za njime sve veća, što dovodi do problema poput prometnih zagušenja, nezadovoljstva građana i narušavanja funkcionalnosti gradskih središta. U radu će se obraditi ključni aspekti parkiranja s ciljem boljeg razumijevanja važnosti pravilnog upravljanja parkirališnim sustavima te pronalaska mogućih rješenja za poboljšanje postojećeg stanja. Kroz pet poglavlja analizirat će se teorijske postavke parkiranja i upravljanja parkirališnim prostorom, definirati osnovni pojmovi i oblici parkiranja te prikazati problemi i izazovi s kojima se susreću korisnici, osobito u urbanim središtima poput Varaždina. Poseban naglasak stavit će se na analizu konkretne situacije u gradu Varaždinu, uključujući rezultate anketnog istraživanja provedenog među građanima. Dobiveni odgovori pomogli su u sagledavanju stvarnih problema i potreba korisnika parkirališnog sustava, što je poslužilo kao temelj za izradu prijedloga poboljšanja. Rad pruža uvid u moguće mjere i strategije za učinkovitije upravljanje parkirnim prostorom, kao što su vremenska ograničenja, prilagodba cijena, gradnja dodatnih kapaciteta te primjena suvremenih tehnologija. Cilj rada je prikazati da kvalitetno upravljanje parkiranjem može značajno pridonijeti održivom razvoju grada i većem zadovoljstvu građana, uz istovremeno očuvanje funkcionalnosti i pristupačnosti gradskih sadržaja.In modern urban environments, parking management represents a growing challenge, especially in cities with an increasing number of vehicles. Limited parking capacity and rising demand lead to traffic congestion, user dissatisfaction, and reduced functionality of city centers. This paper explores key aspects of parking systems with the aim of highlighting the importance of effective management and proposing potential solutions for improvement. The research includes a theoretical overview of parking concepts and management strategies, identifies main forms and issues related to parking, and analyzes specific conditions in the city of Varaždin. Special emphasis is placed on the interpretation of survey results conducted among residents, which provided insight into user needs and real-life challenges within the existing parking system. Based on the findings, the paper proposes several strategies for more sustainable and efficient parking management, including time limitations, pricing adjustments, capacity expansion, and the use of smart technologies. The ultimate goal is to demonstrate that well-managed parking can significantly contribute to the sustainable development of urban areas and improved quality of life for citizens

Ecological design of material and biowaste sorting at the city cemetery in Koprivnica

Ovaj rad istražuje upravljanje otpadom na gradskom groblju u Koprivnici sa ekološkog aspekta, sakupljanju te recikliranju materijala za ponovnu upotrebu. Rad se oslanja na Okvirnu direktivu Europske unije o otpadu, analizirajući zakonodavni okvir, načela i utjecaj na okoliš. Posebna pažnja posvećena je implementaciji u praksi, s naglaskom na izazove i prilike u Republici Hrvatskoj, u cilju sprječavanja nastanka otpada, ponovna uporaba, recikliranje, oporaba i, na kraju, odlaganje. Poseban naglasak stavljen je na sustav gospodarenja otpadom na gradskom groblju u Koprivnici, gdje se već 15 godina sustavno razvrstava otpad. Od 2023.godine implementirano je dodatno razvrstavanje na frakcije poput biootpada, plastičnih lampiona, stakla, metalnih poklopaca i baterija. U radu su provede analize o ekonomskoj isplativosti razvrstavanja otpada i predstavljen je model ekološkog razvrstavanja otpada koji se može primijeniti i na drugim razinama lokalne zajednice u Republici Hrvatskoj.This thesis explores waste management at the municipal cemetery in Koprivnica, focusing on the collection and recycling of materials for reuse. The work relies on the European Union's Framework Directive on waste, analyzing the legislative framework, principles, and environmental impact. Special attention is paid to practical implementation, emphasizing challenges and opportunities in the Republic of Croatia, aimed at preventing waste generation, reuse, recycling, recovery, and ultimately, disposal. A particular emphasis is placed on the waste management system at the municipal cemetery in Koprivnica, where waste has been systematically sorted for 15 years. Since 2023, additional sorting into fractions such as organic waste, plastic lanterns, glass, metal caps, and batteries has been implemented. The paper presents analyses on the economic feasibility of waste sorting and introduces a model of ecological waste sorting that can be applied at other levels of local communities in the Republic of Croatia

Nurse / technician in the implementation of inclusive supplements within integrated care and their impact on healthcare quality care

Uvod: Suvremeni zdravstveni sustavi sve se više oslanjaju na načela integrirane i inkluzivne skrbi, s ciljem pružanja sveobuhvatne i pacijentu prilagođene zdravstvene usluge. Inkluzivni dodaci poput psihološke podrške, nutricionističkih savjeta, rehabilitacijskih usluga i socijalne pomoći postaju ključni elementi holističkog pristupa. Medicinske sestre i tehničari kao glavne osobe u sustavu zdravstvene njege imaju važnu ulogu u implementaciji tih dodataka. Istraživanje je provedeno s ciljem ispitivanja njihove informiranosti, učestalosti primjene, prepreka i percepcije važnosti inkluzivnih dodataka u kontekstu integrirane skrbi. Metode: U istraživanju je korišten kvantitativni pristup putem strukturiranog anketnog upitnika koji je distribuiran zdravstvenim djelatnicima različitih ustanova. Ukupno je sudjelovalo 102 ispitanika. Upitnik je sadržavao demografske podatke, stavove o inkluzivnim dodacima, iskustva u multidisciplinarnim timovima te percepciju dostupnosti i koristi dodataka u svakodnevnoj praksi. Prikupljeni podaci analizirani su deskriptivno i korelacijski kako bi se ispitala međuzavisnost između radnog staža i primjene dodataka. Rezultati: Rezultati su pokazali da je 41% ispitanika djelomično upoznato s pojmom inkluzivnih dodataka, dok ih 28% uopće nije upoznato. Unatoč tome što 85% sudionika smatra da dodaci značajno ili vrlo značajno poboljšavaju ishode liječenja, njih 41% ih uopće ne koristi. Također, samo 5% ispitanika smatra da su dodaci potpuno integrirani u sustav njihove ustanove. Korelacijska analiza otkrila je snažnu pozitivnu povezanost između duljine radnog staža i učestalosti primjene dodataka (r = 0,87; p < 0,001). Iskusniji djelatnici češće koriste dodatke i bolje ih prepoznaju, dok mlađi djelatnici pokazuju nesigurnost i manjak informacija. Rasprava: Unatoč visokoj profesionalnoj svijesti o važnosti inkluzivnih dodataka, rezultati ukazuju na slabosti u institucionalnoj potpori, edukaciji i organizacijskoj strukturi. Zdravstveni djelatnici izražavaju potrebu za boljim informiranjem, jasnijim smjernicama i većim međusektorskim povezivanjem. Usporedba s praksom u Švedskoj pokazuje da sustavna integracija inkluzivne skrbi daje bolje rezultate kada je poduprta digitalnim alatima, koordinacijom i edukacijom kadra. Rezultati ovog istraživanja potvrđuju nužnost strateškog pristupa u razvoju sustava koji u većoj mjeri prepoznaje i podržava ulogu medicinskih sestara i tehničara u provođenju inkluzivnih mjera.Introduction: Modern health systems increasingly rely on the principles of integrated and inclusive care, with the aim of providing comprehensive and patient-friendly health services. Inclusive supplements such as psychological support, nutritional advice, rehabilitation services and social assistance are becoming key elements of a holistic approach. Nurses and technicians, as key figures in the health care system, play an important role in the implementation of these supplements. The study was conducted to examine their awareness, frequency of use, barriers and perception of the importance of inclusive supplements in the context of integrated care. Research Methods: The research used a quantitative approach through a structured survey questionnaire that was distributed to health workers of different institutions. A total of 102 respondents participated. The questionnaire contained demographic data, attitudes about inclusive supplements, experiences in multidisciplinary teams, and perceptions of the availability and benefits of supplements in daily practice. The collected data were analyzed descriptively and correlationally in order to examine the interdependence between seniority and the application of supplements. Results: The results showed that 41% of respondents were partially familiar with the concept of inclusive supplements, while 28% were not familiar with them at all. Despite the fact that 85% of participants believe that supplements significantly or very significantly improve treatment outcomes, 41% of them do not use them at all. Also, only 5% of respondents believe that supplements are fully integrated into the system of their institution. Correlation analysis revealed a strong positive association between length of service and frequency of use of supplements (r = 0.87; p < 0.001). More experienced employees use supplements more often and recognize them better, while younger employees show uncertainty and lack of information. Discussion: Despite high professional awareness of the importance of inclusive interventions, the results indicate weaknesses in institutional support, education and organizational structure. Health professionals express the need for better information, clearer guidelines and greater intersectoral networking. A comparison with practice in Sweden shows that systematic integration of inclusive care yields better results when supported by digital tools, coordination and staff education. The results of this study confirm the necessity of a strategic approach in developing a system that more fully recognizes and supports the role of nurses and technicians in implementing inclusive measures

Construction Management Project for the Construction of a Fire Station in Kamenica

Ovaj završni rad obrađuje projekt organizacije građenja izgradnje vatrogasnog doma u Kamenici. Rad detaljno prikazuje sve faze pripreme i izvođenja radova na objektu javne i društvene namjene, uključujući analizu sudionika u gradnji, tehnički opis građevine, prikaz građevinskih radova (zemljanih, betonskih, tesarskih, zidarskih, izolacijskih), kao i shemu gradilišta te analizu cijena. Kroz dvije faze izvedeni su pripremni, zemljani, betonski, zidarski, tesarski i izolacijski radovi do razine prvog kata, spominju se i radovi treće faze koji će se izvesti ove godine. U radu se analizira i uspoređuje stvarna cijena izvođenja s ugovorenom cijena materijala i radova. Također je prikazan izračun trajanja izvedenih radova i gantogram, čime se dodatno ističe važnost planiranja u građevinskom projektu.This final thesis addresses the construction management project for the development of a fire station in Kamenica. The paper provides a detailed overview of all preparation and execution phases for a public and community-purpose facility, including an analysis of construction stakeholders, a technical description of the building, an outline of construction works (earthworks, concrete works, carpentry, masonry, and insulation), as well as a construction site layout and cost analysis.During the first two phases, preparatory, earth, concrete, masonry, carpentry, and insulation works were completed up to the first floor. The third phase, planned for execution later this year, is also referenced. The thesis includes a comparison between actual and contracted construction costs, focusing on material and labor price variations. Additionally, the paper features a duration analysis of the performed works and a Gantt chart, emphasizing the importance of planning in construction projects

Parents` attitudes and perceptions of children`s physical activity from ages 7 to 11

Uvod: Tjelesna aktivnost ima ključnu ulogu u zdravom rastu i razvoju djece, osobito u razdoblju osnovnoškolske dobi kada se oblikuju temeljne životne navike. Redovito kretanje doprinosi ne samo fizičkom zdravlju, već i kognitivnom, emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta. Razumijevanje roditeljskih stavova i percepcije stoga je ključno za razvoj učinkovitih strategija promicanja aktivnog načina života među najmlađima. Cilj: Cilj ovog rada bio je ispitati stavove i percepciju roditelja o tjelesnoj aktivnosti djece osnovnoškolske dobi (7–11 godina), te utvrditi u kojoj mjeri roditeljski stavovi, navike i ponašanja utječu na razinu tjelesne aktivnosti njihove djece. Metodologija: Istraživanje je provedeno anonimnim anketnim upitnikom, u kojem je sudjelovalo 30 roditelja. Upitnik je sadržavao 47 pitanja o stavovima roditelja prema važnosti tjelesne aktivnosti, njihovim vlastitim navikama kretanja, te percepciji prepreka i poticaja za uključivanje djece u organizirane i neorganizirane oblike tjelesne aktivnosti. Analizirani su i demografski podaci roditelja i djece. Rezultati: Rezultati pokazuju da većina roditelja ima pozitivan stav prema tjelesnoj aktivnosti djece, svjesni su njezinih dobrobiti za zdravlje, motorički i psihosocijalni razvoj djeteta. Roditelji koji smatraju tjelesnu aktivnost važnom češće potiču svoju djecu na sudjelovanje u raznim oblicima kretanja. Istraživanje također upućuje na prepreke koje roditelji percipiraju, poput nedostatka vremena, smanjenog interesa djece, nedostatka organiziranih sadržaja ili sigurnih prostora za igru, ali i na važnost suradnje škole, sportskih klubova i lokalne zajednice u promicanju zdravih navika. Zaključak: Roditeljski stavovi i percepcija imaju značajan utjecaj na tjelesnu aktivnost djece osnovnoškolske dobi. Poticanje roditelja na vlastitu aktivnost, edukacija o važnosti kretanja i uklanjanje prepreka mogu doprinijeti razvoju zdravih životnih navika kod djece. Posebno je važno razvijati partnerstvo između roditelja, škole i zajednice kako bi se djeci omogućilo više prilika za svakodnevno kretanje i igru.Introduction: Physical activity plays a crucial role in the healthy growth and development of children, especially during the primary school years when fundamental life habits are being formed. Regular movement contributes not only to physical health but also to the cognitive, emotional and social development of the child. Understanding parental attitudes and perception is therefore essential for developing effective strategies to promote an active lifestyle among the youngest population. Objective: The aim of this paper was to examine the attitudes and perceptions of parents regarding physical activity in primary school aged children (7-11 years) and to determine the extent to which parental attitudes, habits and behaviours influence their children’s level of physical activity. Methodology: The research was conducted using an anonymous questionnaire completed by 30 parents. The questionnaire included 47 questions about parents’ attitudes towards the importance of physical activity, their own movement habits and their perception of barriers and incentives for involving children in organized and unorganized forms od physical activity. Demographic data of both parents and children were also analysed. Results: The results show that most parents have a positive attitude towards children’s physical activity and are aware of its benefits for health, motor skills and psychosocial development. Parents who consider physical activity important are more likely to encourage their children to participate in various forms of movement. The study also highlights perceived barriers such as lack of time, reduce interests from children, lack of organized programs or safe play areas. Additionally, it emphasizes the importance of cooperation between schools, sport clubs and the local community in promoting healthy habits. Conclusion: Parental attitudes and perceptions have a significant impact on the physical activity levels of primary school – aged children. Encouraging parents to be physically active themselves, educating them about the importance of movement and removing obstacles can contribute to the development of healthy lifestyle habits in children. It is particularly important to foster partnerships between parents, schools and the community to provide children with more opportunities for daily movement and play

Police Communication and Trust: The Role of Public Campaigns and Public Relations in Shaping Perceptions of Safety

Ovaj diplomski rad istražuje povezanost između policijske komunikacije, povjerenja građana i percepcije sigurnosti u Republici Hrvatskoj. Kroz pregled literature, statističke analize stranih i domaćih istraživanja i provedbu vlastitog anketnog istraživanja, rad nastoji utvrditi koliko javne kampanje i alati odnosa s javnostima utječu na stavove građana o policiji. Bavi se pitanjima policijskog integriteta, legitimnosti i policijske komunikacije s javnosti te istražuje njihov učinak na percepciju javnosti. Također, istražuje imaju li na mišljenje i percepciju javnosti utjecaj razni alati odnosa s javnostima kao što su javne kampanje, priopćenja i konferencije za medije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (MUP). Poseban naglasak stavljen je na model policije u zajednici, čija je provedba u Hrvatskoj još uvijek ograničena. Temeljem analize brojne znanstvene literature koja seže od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, rad zaključuje da je komunikacija između policije i javnosti, u kontekstu percepcije sigurnosti građana, važnija čak i od stvarne učinkovitosti policije. Iako se građani Hrvatske općenito osjećaju sigurno, izražena je potreba za većim brojem operativnih policajaca, vidljivijim pješačkim ophodnjama i pristupačnijom policijom. Preporuke uključuju jačanje komunikacijskih vještina policijskih službenika, edukaciju građana o policijskom radu i dosljednu primjenu modela policije u zajednici uz naglasak na proceduralnu pravednost. Ovaj pristup, temeljen na transparentnosti, uvažavanju i partnerskom odnosu, dugoročno može ojačati povjerenje građana i povećati učinkovitost policijskog rada.This thesis explores the connection between police communication, public trust, and the perception of safety in the Republic of Croatia. Through a review of relevant literature, statistical analysis of international and domestic research, and by conducting an original survey, this thesis aims to determine the extent to which public campaigns and public relations tools influence citizens’ attitudes toward the police. It addresses issues of police integrity, legitimacy, and communication with the public, and examines their impact on public perception. It also investigates whether various public relations tools, such as the Ministry of the Interior’s public campaigns, press releases, and media conferences, have an impact on public opinion and perception. Special emphasis is placed on the Community policing model, whose implementation in Croatia still remains limited. Based on an analysis of extensive academic literature dating back to the 1970s, the thesis concludes that communication between the police and the public, within the context of perceived public safety, is even more important than the actual operational effectiveness of the police. Although Croatian citizens generally report feeling safe, there is a need for an increased number of operational police officers, more visible foot patrols, and a more approachable police force. Recommendations include strengthening the communication skills of police officers, educating citizens about police work, and consistently implementing the Community policing model with a strong emphasis on procedural justice. Such an approach, based on transparency, mutual respect, and a partnership-based relationship, has the potential to strengthen public trust and enhance the effectiveness of police work in the long term

Comparative analysis of national action plans for combating antimicrobial resistance

Antibiotici su lijekovi koji djeluju na bakterije te su namijenjeni liječenju i prevenciji bakterijskih infekcija. Imamo baktericidne antibiotike koji "ubijaju" bakterije i bakteriostatske antibiotike koji "sprječavaju rast" bakterija. Antibiotike također dijelimo prema spektru njihovog djelovanja, kemijskoj strukturi i mehanizmu djelovanja. Antimikrobni lijekovi mogu biti prirodni proizvodi mikroorganizama ili sintetski proizvodi. Antibiotici su stupovi moderne medicine i znatno su pridonijeli napretku zdravstvene zaštite. Svaka zlouporaba i kriva primjena antibiotika, dovodi do antimikrobne rezistencije. Antimikrobna rezistencija (AMR) javlja se kada bakterije, virusi, gljivice i paraziti ne reagiraju na antibiotike, odnosno na antimikrobne tretmane kod ljudi i životinja, te se time omogućava preživljavanje mikroorganizama unutar domaćina. Antimikrobna rezistencija također se širi i zbog upotrebe antimikrobnih sredstva u hrani za stoku i općenito u prehrambenoj industriji. Kako bi se spriječio rast antimikrobne rezistencije potrebne su međunarodne suradnje i suradnje svih vladinih i ne vladinih agencija. Antimikrobna rezistencija veliki je javnozdravstveni problem na globalnoj razini. 2015- te godine Svjetska zdravstvena organizacija odobrila je izradu Globalnih akcijskih planova o antimikrobnoj rezistenciji, te je time pozvala sve zemlje da naprave i provedu nacionalne akcijske planove za AMR. Svjetska zdravstvena organizacija izradila je priručnik sa smjernicama za održivu provedbu nacionalnih akcijskih planova. Države diljem svijeta izradile su planove, naveli su svoje ciljeve i strategije, no pojedine države suočavaju se sa problemima vezanih uz realizaciju ciljeva i strategija. Ovaj rad uspoređuje osam država i njihovih Nacionalnih planova o otpornosti bakterija na antibiotika. To su planovi: Hrvatske, Crne Gore, Danske, Norveške, Njemačke, Kine, Nigerije i Kenije. Sve zemlje imaju jedan zajednički cilj – smanjiti antimikrobnu rezistenciju.Antibiotics are bacteria-acting medicines designed to treat and prevent bacterial infections. We have bactericidal antibiotics that “kill” bacteria and bacteriostatic antibiotics that “prevent the growth” of bacteria. Antibiotics are also distributed according to their spectrum of activity, chemical structure and mechanism of action. Antimicrobials can be natural products of microorganisms or synthetic products. Antibiotics are pillars of modern medicine and have contributed significantly to the progress of health care. Any abuse and misuse of antibiotics leads to antimicrobial resistance. Antimicrobial resistance (AMR) occurs when bacteria, viruses, fungi and parasites do not respond to antibiotics, or antimicrobial treatments in humans and animals, allowing the survival of microorganisms within the host. Antimicrobial resistance also spreads due to the use of antimicrobials in feed and in the food industry in general. International cooperation and cooperation between all governmental and non-governmental agencies is needed to prevent the growth of antimicrobial resistance. Antimicrobial resistance is a major public health problem globally. In 2015, the World Health Organization approved the development of global antimicrobial resistance action plans, inviting all countries to develop and implement national AMR action plans. The World Health Organization has developed a guide manual for the sustainable implementation of national action plans. Countries around the world have drawn up plans, stated their goals and strategies, but some countries face problems related to the realisation of goals and strategies. This paper compares eight countries and their national plans on antibiotic resistance. These are plans: Croatia, Montenegro, Denmark, Norway, Germany, China, Nigeria and Kenya. All countries have one common goal: to reduce antimicrobial resistance

Attitudes and knowledge among educational professionals about epilepsy

Epilepsija je jedna od najčešćih neuroloških bolesti u dječjoj dobi te donosi brojne izazove koji mogu značajno utjecati na svakodnevno funkcioniranje djeteta, njegove socijalne odnose, emocionalni i kognitivni razvoj te uključivanje u odgojno-obrazovni sustav. U tom kontekstu, odgojno-obrazovni djelatnici imaju ključnu ulogu u prepoznavanju, razumijevanju i pružanju podrške djeci s epilepsijom, osobito u osiguravanju sigurnog i poticajnog okruženja. Također, odgojno-obrazovni sustav mora omogućiti učinkovitu integraciju djece s epilepsijom, čime se minimiziraju potencijalne prepreke za njihov akademski i socijalni razvoj. Ovo istraživanje usmjereno je na ispitivanje iskustava, stavova, razine znanja i educiranosti odgojno-obrazovnih djelatnika u Republici Hrvatskoj o epilepsiji. Rezultati pokazuju kako većina ispitanika posjeduje zadovoljavajuću razinu znanja o epilepsiji i adekvatnom postupanju u slučaju epileptičnog napadaja, unatoč podatku da većina nikada nije sudjelovala u edukaciji o epilepsiji. Stavovi djelatnika prema djeci s epilepsijom pretežno su pozitivni, osobito u emocionalnom i profesionalnom aspektu rada s oboljelom djecom. Odgojno-obrazovni djelatnici u istraživanju jasno su iskazali interes za dodatna stručna usavršavanja i potrebu za uključivanjem stručnjaka, posebice magistara sestrinstva, u provedbu edukacija unutar odgojno-obrazovnog sustava. Time se potvrđuje važnost kontinuirane edukacije kako bi se odgojno-obrazovni djelatnici bolje pripremili za izazove u radu s djecom s epilepsijom. Dobiveni rezultati mogu poslužiti kao temelj za kreiranje edukativnih programa te poticaj za daljnja istraživanja usmjerena na osnaživanje odgojno-obrazovnih djelatnika u radu s djecom oboljelom od epilepsije. Ovaj rad doprinosi razumijevanju postojećeg stanja i naglašava važnost daljnjeg unaprjeđenja edukacija o epilepsiji u odgojno-obrazovnom sustavu.Epilepsy is one of the most common neurological disorders in childhood and presents numerous challenges that can significantly impact a child's daily functioning, social relationships, emotional and cognitive development, and integration into the educational system. In this context, educators play a key role in recognizing, understanding, and providing support to children with epilepsy, particularly in ensuring a safe and supportive environment. Furthermore, the educational system must enable the effective integration of children with epilepsy, minimizing potential barriers to their academic and social development. This research focuses on examining the experiences, attitudes, knowledge, and level of education of educators in Croatia regarding epilepsy. The results show that most respondents have a satisfactory level of knowledge about epilepsy and appropriate first aid procedures, despite the fact that most have never participated in education on this topic. The attitudes of educators towards children with epilepsy are mostly positive, particularly in the emotional and professional aspects of working with children with epilepsy. The respondents expressed a clear interest in further professional development and the need for the involvement of experts, especially nurses, in implementing education within the educational system. This highlights the importance of continuous education to better prepare educators for the challenges of working with children with epilepsy. The findings provide a foundation for the development of educational programs and serve as a catalyst for further research aimed at strengthening educators in their work with children with epilepsy. This study contributes to understanding the current state and emphasizes the need for further improvement in epilepsy education within the educational system