Easy-plane to easy-axis anisotropy switching in a Co(ii) single-ion magnet triggered by the diamagnetic lattice

Single ion magnets SIMs with large magnetic anisotropy are promising candidates for realization of single molecule based magnetic memory and qubits. Creation of materials with magnetically uncoupled spatially separated SIMs requires dilution in a diamagnetic matrix. Herein, we report that progressive dilution of paramagnetic Co II by diamagnetic Zn II in the SIM [CoxZn 1 amp; 8722;x piv 2 2 NH2 Py 2], x 1 0 beyond a threshold of 50 reveals an abrupt structural change, where the distorted tetrahedral Zn coordination structure is superimposed on the remaining Co ions, which were initially in a distorted octahedral environment. Dilution induced structure modification switches the magnetic anisotropy from easy plane D 36.7 cm amp; 8722;1 to easy axis type D amp; 8722;23.9 cm amp; 8722;1 , accompanied by a fivefold increase of the magnetic relaxation time at 2 K. Changes of the static and dynamic magnetic properties are monitored by electron paramagnetic resonance spectroscopy and AC susceptibility measurements. Complementary quantum chemical ab initio calculations quantify the influence of structural changes on the electronic structure and the magnetic anisotropy. Thus, magnetic dilution hits two goals at once, the creation of isolated magnetic centres and an improvement of their SIM propertie

Digitalization and Transparency in Croatian Local Self-Government

U Republici Hrvatskoj ustrojene su ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, i to 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, tako da je u Republici Hrvatskoj sveukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Rad je fokusiran na temu transparentnosti i digitalizacije u lokalnim samoupravnim jedinicama Republike Hrvatske. Važno je napomenuti i istaknuti da se radi o temi koju karakterizira dugotrajni proces koji je ubrzan radi izazovnih vremena. Primjerice pojava koronavirusa ubrzala je procese stvaranja jakih podloga za pružanje digitalnih usluga. Kako se mijenjala uloga građanina tijekom povijesti tako su se i mijenjale njegove potrebe. On je sada sposoban i od njega se traži da aktivno sudjeluje u kreiranju javnih politika i da bude aktivan u praćenju i davanju povratnih informacija tijelima javne vlasti. Republika Hrvatska još je na putu koji vodi vrhu ljestvice država koje su uspješne u transparentnosti i digitalizaciji. Ona svojim strategijama i zakonodavnim okvirom jača institucije koje su za to nadležne, a također i građaninu daje širi spektar usluga koje može zatražiti online i pratiti status svog predmeta. Rad analizira prethodno stanje s onim današnjim primjenjujući podatke nekih provedenih istraživanja i navodi primjere nekih gradova koji bi trebali biti uzor daljnjem razvoju.In Republic of Croatia are 555 self-government local units, namely 428 local municipalities, 127 cities and 20 units of regional self-government, i.e., counties. The City of Zagreb as the capital town of Republic of Croatia has special status of a city and county. So, there are a total of 576 units of local and regional self-government units in Republic of Croatia. The thesis is focused on the topic of transparency and digitization in local self-governing units of the Republic of Croatia. It is important to note that this is a long-term process that has been accelerated due to challenging times. For example, the emergence of the coronavirus accelerated the process of creating strong foundations for the giving of digital services. As the role of the citizen changed throughout history, his needs increased. He is now able and it is required to actively participate in the creation of public policy and to be active in monitoring and providing feedback to public authorities. The Republic of Croatia is still on its way to being at the top of the list of countries that are successful in transparency and digitalization. With its strategies and legislative framework, it strengthens the institutions that are responsible for this, and also provides the citizen with a larger area of services that can be requested online and check the status of their case in every time. The thesis analyzes the previous with today’s situation and apply data of some research and gives examples of some cities that should be a model for further development

Implementation of the modern immersive learning model CPLM

The digitalization of industrial processes is being driven forward worldwide. In parallel, the education system must also be transformed. Currently, education does not follow the opportunities and development of technologies. We can ask ourselves how we can integrate technologies into a traditional learning process or how we can adapt the learning process to these technologies. We focused on robotics education in secondary vocational education. The paper contains research results from a modern learning model that addresses student problem-solving using cyber-physical systems. We proposed a reference model for industrial robotics education in the 21st century based on an innovative cyber-physical didactic model (CPLM). We conducted procedure time measurements, questionnaire evaluations, and EEG evaluations. We could use VR to influence the improvement of spatial and visual memory. The more intense representation of the given information influences multiple centers in the brain and, thus, the formation of multiple neural connections. We can influence knowledge, learning more effectively with short-term training in the virtual world than with classical learning methods. From the studied resources, we can conclude that the newer approach to teaching robotics is not yet available in this form. The emerging modern technologies and the possibility of developing training in this area should be investigated further

Public administration education in Croatia

Još od početka stvaranja profesionalne uprave prepoznata je važnost obrazovanja upravnog osoblja. Danas je upravno obrazovanje zaista neizostavan element brige za javnu upravu u ostvarivanju njezinih društvenih funkcija. U radu je prikazano kako hrvatska ima zanimljivu povijest upravnog obrazovanja još od 18. stoljeća u sklopu Habsburške monarhije. Ovo se obrazovanje odvijalo u sklopu Pravnog fakulteta pod njegovim različitim nazivima kako su se mijenjali kroz povijest, a samo je dvanaest godina (1956-1968.) hrvatska imala samostalnu visokoobrazovnu instituciju za javnu upravu (Visoka škola za javnu upravu) koja je naposljetku također integrirana sa Pravnim fakultetom. Tako ni dan danas, unatoč dugom kontinuitetu upravnog obrazovanja u Hrvatskoj, nije osnovan posebni fakultet za javnu upravu nego različiti stručni upravni studiji ostaju u sklopu drugih fakulteta. U skladu s tradicionalnom vezom prava i uprave, glavni upravni studiji u četiri najveća grada odvijaju se na pravnim fakultetima. Takva situacija nije pogodna sa stajališta potrebe da se upravna struka u Hrvatskoj afirmira i prepozna kao posebna struka/profesija. Korak naprijed u upravnom obrazovanju svakako čini sve jače naglašavanje multidisciplinarnosti programa upravnih studija kao i uspostava specijalističkih diplomskih studija za javnu upravu na četiri fakulteta u Hrvatskoj. Ipak, vertikalno prohodni sveučilišni programi nisu uspostavljeni i treba raditi na tome da se diplomantima specijalističkih studija omogući i poslijediplomsko obrazovanje. Svrha upravnog obrazovanja je da opskrbljuje javnu upravu kvalitetnim kadrovima, da stvara upravne generaliste koji će onda razvijati svoju karijeru u javnoj upravi i biti sposobni odgovoriti na suvremene probleme s kojima se javna uprava mora nositi. Jedna od pretpostavki ovakvog razvoja je da upravni generalisti budu prepoznati kao posebna kategorija obrazovanih ljudi koji su potrebni javnoj upravi. Stoga treba značajno više raditi na afirmaciji i promidžbi upravne struke u Hrvatskoj. Također, kako bi upravni generalisti zaista mogli ispunjavati svoju svrhu kad jednom krenu raditi u javnoj upravi, trebalo bi depolitizirati što veći broj položaja u upravi. U suprotnom, moguće je da veliki broj (posebno visokih) položaja u upravi ostane izvan dosega upravnih generalista odnosno da ih zauzmu ljudi koji nisu sposobni nositi se sa složenom upravnom problematikom. Da bi se ove pretpostavke ispunile, potrebna je značajna politička volja i pokroviteljstvo samog vrha političke vlasti. Kako će se stvari razvijati u tom pogledu, to ostaje za vidjeti

Digitalization and Transparency in Croatian Local Self-Government

U Republici Hrvatskoj ustrojene su ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, i to 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, tako da je u Republici Hrvatskoj sveukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Rad je fokusiran na temu transparentnosti i digitalizacije u lokalnim samoupravnim jedinicama Republike Hrvatske. Važno je napomenuti i istaknuti da se radi o temi koju karakterizira dugotrajni proces koji je ubrzan radi izazovnih vremena. Primjerice pojava koronavirusa ubrzala je procese stvaranja jakih podloga za pružanje digitalnih usluga. Kako se mijenjala uloga građanina tijekom povijesti tako su se i mijenjale njegove potrebe. On je sada sposoban i od njega se traži da aktivno sudjeluje u kreiranju javnih politika i da bude aktivan u praćenju i davanju povratnih informacija tijelima javne vlasti. Republika Hrvatska još je na putu koji vodi vrhu ljestvice država koje su uspješne u transparentnosti i digitalizaciji. Ona svojim strategijama i zakonodavnim okvirom jača institucije koje su za to nadležne, a također i građaninu daje širi spektar usluga koje može zatražiti online i pratiti status svog predmeta. Rad analizira prethodno stanje s onim današnjim primjenjujući podatke nekih provedenih istraživanja i navodi primjere nekih gradova koji bi trebali biti uzor daljnjem razvoju.In Republic of Croatia are 555 self-government local units, namely 428 local municipalities, 127 cities and 20 units of regional self-government, i.e., counties. The City of Zagreb as the capital town of Republic of Croatia has special status of a city and county. So, there are a total of 576 units of local and regional self-government units in Republic of Croatia. The thesis is focused on the topic of transparency and digitization in local self-governing units of the Republic of Croatia. It is important to note that this is a long-term process that has been accelerated due to challenging times. For example, the emergence of the coronavirus accelerated the process of creating strong foundations for the giving of digital services. As the role of the citizen changed throughout history, his needs increased. He is now able and it is required to actively participate in the creation of public policy and to be active in monitoring and providing feedback to public authorities. The Republic of Croatia is still on its way to being at the top of the list of countries that are successful in transparency and digitalization. With its strategies and legislative framework, it strengthens the institutions that are responsible for this, and also provides the citizen with a larger area of services that can be requested online and check the status of their case in every time. The thesis analyzes the previous with today’s situation and apply data of some research and gives examples of some cities that should be a model for further development

Public administration education in Croatia

Još od početka stvaranja profesionalne uprave prepoznata je važnost obrazovanja upravnog osoblja. Danas je upravno obrazovanje zaista neizostavan element brige za javnu upravu u ostvarivanju njezinih društvenih funkcija. U radu je prikazano kako hrvatska ima zanimljivu povijest upravnog obrazovanja još od 18. stoljeća u sklopu Habsburške monarhije. Ovo se obrazovanje odvijalo u sklopu Pravnog fakulteta pod njegovim različitim nazivima kako su se mijenjali kroz povijest, a samo je dvanaest godina (1956-1968.) hrvatska imala samostalnu visokoobrazovnu instituciju za javnu upravu (Visoka škola za javnu upravu) koja je naposljetku također integrirana sa Pravnim fakultetom. Tako ni dan danas, unatoč dugom kontinuitetu upravnog obrazovanja u Hrvatskoj, nije osnovan posebni fakultet za javnu upravu nego različiti stručni upravni studiji ostaju u sklopu drugih fakulteta. U skladu s tradicionalnom vezom prava i uprave, glavni upravni studiji u četiri najveća grada odvijaju se na pravnim fakultetima. Takva situacija nije pogodna sa stajališta potrebe da se upravna struka u Hrvatskoj afirmira i prepozna kao posebna struka/profesija. Korak naprijed u upravnom obrazovanju svakako čini sve jače naglašavanje multidisciplinarnosti programa upravnih studija kao i uspostava specijalističkih diplomskih studija za javnu upravu na četiri fakulteta u Hrvatskoj. Ipak, vertikalno prohodni sveučilišni programi nisu uspostavljeni i treba raditi na tome da se diplomantima specijalističkih studija omogući i poslijediplomsko obrazovanje. Svrha upravnog obrazovanja je da opskrbljuje javnu upravu kvalitetnim kadrovima, da stvara upravne generaliste koji će onda razvijati svoju karijeru u javnoj upravi i biti sposobni odgovoriti na suvremene probleme s kojima se javna uprava mora nositi. Jedna od pretpostavki ovakvog razvoja je da upravni generalisti budu prepoznati kao posebna kategorija obrazovanih ljudi koji su potrebni javnoj upravi. Stoga treba značajno više raditi na afirmaciji i promidžbi upravne struke u Hrvatskoj. Također, kako bi upravni generalisti zaista mogli ispunjavati svoju svrhu kad jednom krenu raditi u javnoj upravi, trebalo bi depolitizirati što veći broj položaja u upravi. U suprotnom, moguće je da veliki broj (posebno visokih) položaja u upravi ostane izvan dosega upravnih generalista odnosno da ih zauzmu ljudi koji nisu sposobni nositi se sa složenom upravnom problematikom. Da bi se ove pretpostavke ispunile, potrebna je značajna politička volja i pokroviteljstvo samog vrha političke vlasti. Kako će se stvari razvijati u tom pogledu, to ostaje za vidjeti

Public administration education in Croatia

Još od početka stvaranja profesionalne uprave prepoznata je važnost obrazovanja upravnog osoblja. Danas je upravno obrazovanje zaista neizostavan element brige za javnu upravu u ostvarivanju njezinih društvenih funkcija. U radu je prikazano kako hrvatska ima zanimljivu povijest upravnog obrazovanja još od 18. stoljeća u sklopu Habsburške monarhije. Ovo se obrazovanje odvijalo u sklopu Pravnog fakulteta pod njegovim različitim nazivima kako su se mijenjali kroz povijest, a samo je dvanaest godina (1956-1968.) hrvatska imala samostalnu visokoobrazovnu instituciju za javnu upravu (Visoka škola za javnu upravu) koja je naposljetku također integrirana sa Pravnim fakultetom. Tako ni dan danas, unatoč dugom kontinuitetu upravnog obrazovanja u Hrvatskoj, nije osnovan posebni fakultet za javnu upravu nego različiti stručni upravni studiji ostaju u sklopu drugih fakulteta. U skladu s tradicionalnom vezom prava i uprave, glavni upravni studiji u četiri najveća grada odvijaju se na pravnim fakultetima. Takva situacija nije pogodna sa stajališta potrebe da se upravna struka u Hrvatskoj afirmira i prepozna kao posebna struka/profesija. Korak naprijed u upravnom obrazovanju svakako čini sve jače naglašavanje multidisciplinarnosti programa upravnih studija kao i uspostava specijalističkih diplomskih studija za javnu upravu na četiri fakulteta u Hrvatskoj. Ipak, vertikalno prohodni sveučilišni programi nisu uspostavljeni i treba raditi na tome da se diplomantima specijalističkih studija omogući i poslijediplomsko obrazovanje. Svrha upravnog obrazovanja je da opskrbljuje javnu upravu kvalitetnim kadrovima, da stvara upravne generaliste koji će onda razvijati svoju karijeru u javnoj upravi i biti sposobni odgovoriti na suvremene probleme s kojima se javna uprava mora nositi. Jedna od pretpostavki ovakvog razvoja je da upravni generalisti budu prepoznati kao posebna kategorija obrazovanih ljudi koji su potrebni javnoj upravi. Stoga treba značajno više raditi na afirmaciji i promidžbi upravne struke u Hrvatskoj. Također, kako bi upravni generalisti zaista mogli ispunjavati svoju svrhu kad jednom krenu raditi u javnoj upravi, trebalo bi depolitizirati što veći broj položaja u upravi. U suprotnom, moguće je da veliki broj (posebno visokih) položaja u upravi ostane izvan dosega upravnih generalista odnosno da ih zauzmu ljudi koji nisu sposobni nositi se sa složenom upravnom problematikom. Da bi se ove pretpostavke ispunile, potrebna je značajna politička volja i pokroviteljstvo samog vrha političke vlasti. Kako će se stvari razvijati u tom pogledu, to ostaje za vidjeti

Digitalization and Transparency in Croatian Local Self-Government

U Republici Hrvatskoj ustrojene su ukupno 555 jedinica lokalne samouprave, i to 428 općina i 127 gradova te 20 jedinica područne (regionalne) samouprave, odnosno županija. Grad Zagreb, kao glavni grad Republike Hrvatske, ima poseban status grada i županije, tako da je u Republici Hrvatskoj sveukupno 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Rad je fokusiran na temu transparentnosti i digitalizacije u lokalnim samoupravnim jedinicama Republike Hrvatske. Važno je napomenuti i istaknuti da se radi o temi koju karakterizira dugotrajni proces koji je ubrzan radi izazovnih vremena. Primjerice pojava koronavirusa ubrzala je procese stvaranja jakih podloga za pružanje digitalnih usluga. Kako se mijenjala uloga građanina tijekom povijesti tako su se i mijenjale njegove potrebe. On je sada sposoban i od njega se traži da aktivno sudjeluje u kreiranju javnih politika i da bude aktivan u praćenju i davanju povratnih informacija tijelima javne vlasti. Republika Hrvatska još je na putu koji vodi vrhu ljestvice država koje su uspješne u transparentnosti i digitalizaciji. Ona svojim strategijama i zakonodavnim okvirom jača institucije koje su za to nadležne, a također i građaninu daje širi spektar usluga koje može zatražiti online i pratiti status svog predmeta. Rad analizira prethodno stanje s onim današnjim primjenjujući podatke nekih provedenih istraživanja i navodi primjere nekih gradova koji bi trebali biti uzor daljnjem razvoju.In Republic of Croatia are 555 self-government local units, namely 428 local municipalities, 127 cities and 20 units of regional self-government, i.e., counties. The City of Zagreb as the capital town of Republic of Croatia has special status of a city and county. So, there are a total of 576 units of local and regional self-government units in Republic of Croatia. The thesis is focused on the topic of transparency and digitization in local self-governing units of the Republic of Croatia. It is important to note that this is a long-term process that has been accelerated due to challenging times. For example, the emergence of the coronavirus accelerated the process of creating strong foundations for the giving of digital services. As the role of the citizen changed throughout history, his needs increased. He is now able and it is required to actively participate in the creation of public policy and to be active in monitoring and providing feedback to public authorities. The Republic of Croatia is still on its way to being at the top of the list of countries that are successful in transparency and digitalization. With its strategies and legislative framework, it strengthens the institutions that are responsible for this, and also provides the citizen with a larger area of services that can be requested online and check the status of their case in every time. The thesis analyzes the previous with today’s situation and apply data of some research and gives examples of some cities that should be a model for further development

Implementation of the Modern Immersive Learning Model CPLM

The digitalization of industrial processes is being driven forward worldwide. In parallel, the education system must also be transformed. Currently, education does not follow the opportunities and development of technologies. We can ask ourselves how we can integrate technologies into a traditional learning process or how we can adapt the learning process to these technologies. We focused on robotics education in secondary vocational education. The paper contains research results from a modern learning model that addresses student problem-solving using cyber–physical systems. We proposed a reference model for industrial robotics education in the 21st century based on an innovative cyber-physical didactic model (CPLM). We conducted procedure time measurements, questionnaire evaluations, and EEG evaluations. We could use VR to influence the improvement of spatial and visual memory. The more intense representation of the given information influences multiple centers in the brain and, thus, the formation of multiple neural connections. We can influence knowledge, learning more effectively with short-term training in the virtual world than with classical learning methods. From the studied resources, we can conclude that the newer approach to teaching robotics is not yet available in this form. The emerging modern technologies and the possibility of developing training in this area should be investigated further

Assessment of Supporting Visual Learning Technologies in the Immersive VET Cyber-Physical Learning Model

Humanity faces diverse technological, societal, and sociological challenges. Digitalization is being integrated into every aspect of our lives. Technologies are developing rapidly and the ways in which we live and learn are changing. Young people are acquiring information and learning in a different way than in the recent past. Education systems are no longer keeping up with the development of technology. Education systems need to adapt and introduce technologies that motivate students and ultimately contribute to higher learning goals. To this end, we need to develop modern learning models that support education and technological development. In previous research, we developed and evaluated a state-of-the-art learning model, the CPLM. We built on this with a new study, in which we assessed the difference between the cognitive activities of attention and meditation in students during the viewing of a classical educational video, a 360° video, and an AR app on a screen. We found that the 360° video had the greatest impact on students’ attention and is consequently suitable for initially motivating students in the proposed learning model. We made a proposal for a modern educational model and possibilities for further research