Inspection supervision

U ovome radu analiziraju se inspekcijski i upravno-inspekcijski nadzor, kao dio poslova državne uprave u Republici Hrvatskoj. Za obavljanje tih poslova osnivaju se ministarstva i državne upravne organizacije, od kojih ću u radu analizirati državnu upravnu organizaciju Državni inspektorat, odnosno njegovu ulogu u provođenju poslova inspekcijskog nadzora. Dalje u radu, analizirat ću poslove inspekcijskog nadzora upravne inspekcije, način na koji ga upravni inspektori provode, vrste nepravilnosti koje utvrđuju i ovlasti koje imaju za uklanjanje nepravilnosti i nezakonitosti u postupanju državnih tijela. U zadnjem dijelu rada, analizirat ću na koji način nacionalne inspekcije mogu surađivati sa agencijama Europske unije u cilju efikasnijeg provođenja inspekcijskih nadzora.This paper analyzes inspection and administrative-inspection supervision, as a part of the work of the state administration in the Republic of Croatia. Ministries and state administrative organizations are established to perform these tasks, of which I will analyze the state administrative organization the State Inspectorate, i.e. its role in the implementation of inspection supervision. Further in the paper, I will analyze the tasks of inspection supervision of the administrative inspection, the way administrative inspectors carry it out, the types of irregularities they determine and the powers they have to eliminate irregularities and illegalities in the actions of state bodies. In the last part of the paper, I will analyze how national inspections can cooperate with the agencies of the European Union in order to carry out inspections more efficiently

Origin of the child

Podrijetlo djeteta igra ključnu ulogu u uspostavljanju obiteljskog života. U ovom se radu razmatra utvrđivanje podrijetla djeteta od majke i oca putem presumpcije majčinstva/očinstva, priznavanja majčinstva/očinstva te utvrđivanja majčinstva i očinstva sudskom presudom. Posebna pozornost pridaje se i majčinstvu i očinstvu djeteta začetog medicinski pomognutom oplodnjom kao specifičnom situacijom s kojom se pravni sustav treba nositi na nešto drugačiji način. S druge strane, po pitanju utvrđivanja podrijetla djeteta ne treba zanemariti i postupke osporavanja očinstva i majčinstva (bračnog i izvanbračnog) s obzirom na njihovu „korektivnu“ funkciju. Svi navedeni postupci imaju širok spektar pravnih učinaka koji uključuju prava i obaveze roditelja, prava djeteta te obiteljski pravni status.The origin of a child plays a crucial role in establishing family life. This paper examines the determination of a child's origin from the mother and father through the presumption of maternity/paternity, acknowledgment of maternity/paternity, and the determination of maternity and paternity by court judgment. Special attention is given to the maternity and paternity of a child conceived through assisted reproductive technologies as a specific situation that the legal system needs to address in a somewhat different manner. On the other hand, concerning the determination of a child's origin, the procedures for challenging paternity and maternity (both marital and extramarital) should not be disregarded due to their "corrective" function. All the mentioned procedures have a wide range of legal effects, including the rights and obligations of parents, the rights of the child and the family legal status

DOPRINOS VJEŠTINA I OSOBNIH KVALITETA OBITELJSKIH MEDIJATORA PROCESU MEDIJACIJE: PERSPEKTIVA OBITELJSKIH MEDIJATORA

Provedba obiteljske medijacije kao stručnog postupka počiva na primjeni znanja, vještina koje uz osobne karakteristike tvore osobni medijatorski stil. Cilj ovog istraživanja bio je steći uvid u vještine i osobne kvalitete obiteljskih medijatora koje doprinose provedbi obiteljske medijacije iz perspektive obiteljskih medijatora. Uzorak je obuhvatio osam obiteljskih medijatora upisanih u Registar obiteljskih medijatora koji obavljaju medijacijsku praksu i imaju najmanje dvije godine iskustva provedbe obiteljske medijacije u području razvoda braka. Podaci su se prikupljali tehnikom polustrukturiranog intervjua te su obrađeni postupkom kvalitativne analize sadržaja. Rezultati pokazuju da obiteljski medijatori kao znanja relevantna za provedbu obiteljske medijacije smatraju znanja koja omogućavaju razumijevanje sukoba, ponašanja u sukobima u obitelji, razvoj djece, te znanja vezana uz medijaciju. Vještine koje obiteljski medijatori smatraju važnima su u prvom redu komunikacijske vještine (osnovne i napredne) te specifične vještine potrebne za provedbu obiteljske medijacije. Govoreći o osobnim kvalitetama obiteljskog medijatora, sudionici su navodili značaj emocionalne samosvijesti, emocionalne samoregulacije, osobina koje doprinose uspostavi i održavanju odnosa sa sudionicima. Opisujući medijatorski stil sudionici su govorili o vlastitoj usmjerenosti na proces obiteljske medijacije i na vođenje postupka na način da pokažu razumijevanje za sudionike i potaknu konstruktivnu komunikaciju među sudionicima. Dobiveni rezultati pokazuju potrebu za osiguravanjem supervizijske podrške obiteljskim medijatorima kako bi imali priliku analizirati i reflektirati o medijatorskom radu i problemima s kojima se susreću kao i raditi na razvoju medijatorskih kompetencija. Potrebna je i aktivna promocija obiteljske medijacije, kako među djelatnicima sustava socijalne skrbi tako i među građanima kako bi se socijalna usluga obuhvatnije koristila, a ne samo u području razvoda braka

Foster care of children with disabilities

Glavni cilj ovoga rada je dobivanje uvida u specifičnosti koje se odnose na udomiteljstvo djece s teškoćama u razvoju. U ovome radu obuhvaćena su područja koja ukazuju na motive udomljavanja djece s teškoćama u razvoju, gdje su prikazani različiti, intrinzični i ekstrinzični, motivi za udomljavanje. Najspominjaniji motivi su altruistički motivi koji se odnose na ljubav prema djeci i doprinos zajednici. Nadalje, u ovome radu prikazane su poteškoće udomitelja u pružanju skrbi djeci s teškoćama u razvoju. Nedovoljna informiranost o djetetovom zdravstvenom stanju, osjećaj nekompetentnosti u pružanju skrbi djeci s teškoćama u razvoju, nedostatna stručna pomoć i podrška samo su neke od poteškoća na koje udomitelji nailaze. Privrženost i kvaliteta života skrbnika dva su značajna preduvjeta za kvalitetu života djece s teškoćama u razvoju. Dakle, stručni radnici koji rade s udomiteljskim obiteljima trebali bi posebnu pozornost staviti na podršku u izgradnji odnosa privrženosti djece i udomitelja, te na pomoć udomiteljima u unaprjeđenju njihovog mentalnog zdravlja i socijalnih interakcija.The main goal of this final work is to get the insight into some specificities considering foster care of children with disabilities. This work also considers motives for this kind of foster care and shows some intrinsic and extrinsic foster care motives, where the most mentioned are altruistic ones related with love for children and the contribution to the community. Furthermore difficulties of foster care providers are tried to be shown. For example an insufficient information about the child's health condition, a sense of incompetence in providing care for children with disabilities and an insufficient professional help and support are the most significant and the most mentioned by the foster care providers. Attachment and the foster parents’ life quality are two important preconditions for children's life quality. Therefore professional social workers who support foster families should pay their special attention on supporting attached relationships between children with disabilities and foster families, to help them improve both their mental health and social interactions

Cjeloživotno učenje: integracija iskustva i usavršavanje kompetencija supervizora u području psihosocijalnog rada

Iskustvo u radu, kvalitetna izobrazba iz područja supervizije i neprekidan rad na vlastitoj samosvijesti i vještinama neophodne su odrednice koje doprinose kvaliteti rada supervizora. Složenost supervizije zahtjeva trajno usavršavanje i razvoj vještina te stalnu spremnost supervizora na osobni rast i razvoj. Riječ je o preglednom radu koji analizira znanstvenu i stručnu literaturu na temu kompetencija te edukacije i podrške supervizora u cilju unaprjeđenja kompetencija za njihov profesionalni rad i brige o sebi. Cjeloživotno učenje je zaštitni činitelj kvalitete no, ono se ne odvija samo od sebe. Potrebno ga je poticati i njegovati. Cilj ovoga rada je potaknuti raspravu i razumijevanje faktora koji utječu na motivaciju za učenje, koje su prepreke promjenama, kako životne i profesionalne okolnosti utječu na proces razvoja, kakav je sadržaj i model učenja koji doprinosi rastu i razvoju supervizora i njegovoj kvaliteti u provedbi supervizije. Rad usmjerava pažnju na važnost trajnog, cjeloživotnog usavršavanja profesionalnih kompetencija supervizora, važnosti brige o mentalnoj higijeni supervizora te osiguravanja podrške supervizorima u njihovom radu s ciljem pružanja kvalitetne usluge u pro- vedbi supervizije. U sklopu rada izrađen je i prijedlog modela cjeloživotnog učenja supervizora

Croatian Parliamentary System

Hrvatski parlamentarni sustav je za državu koja je stara svega 32 godine, razvila specifičan parlamentarni sustav od početka prvih slobodnih izbora koji su krenuli 1990. godine tzv. pretkonstitutivni izbori. Hrvatska je u svojoj relativno kratkoj povijesti modernog parlamentarizma imala i polupredsjendički sustav te parlamentarni sustav. Iako je već stasala kao moderna europska država, posotji još neki prijepori u hrvatskom parlamentarizmu od kojih se najvišu ističu problemi izbornih jedinica te kakva treba biti uloga predsjednika. U radu se stoga razlažu temeljne značajke hrvatskog parlamentarnog sustava ali ne kroz tehničku stranu nego kroz prikaz važnosti parlamenta u hrvatskom narodu tijekom povijesti te na koji način se nakon uspostave demokraciji odvijali izbori za parlament.The Croatian parliamentary system, for a country that is only 32 years old, has developed a specific parliamentary system since the beginning of the first free elections that started in 1990, the so-called pre-constitutional elections. In its relatively short history of modern parliamentarism, Croatia had both a semi-presidential system and a parliamentary system. Although it has already matured as a modern European state, there are still some controversies in Croatian parliamentarism, the most prominent of which are the problems of electoral units and what should be the role of the president. The paper therefore explains the fundamental features of the Croatian parliamentary system, but not through the technical side, but through the presentation of the importance of the parliament in the Croatian people throughout history and how the parliamentary elections were conducted after the establishment of democracy

Compensation procedure for property taken during Yugoslav Communist Regime

Cilj ovoga rada je prikaz postupka naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te analiza problema koji uzrokuju dugotrajnost istog. Čitav postupak provodi se prema odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine koji je donesen 11. listopada 1996. te je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Svrha donošenja ovog zakona je bila ispraviti stare nepravde koje su prijašnjim vlasnicima počinjene od strane jugoslavenske komunističke vlasti, ali istovremeno pazeći da se ispravljanjem starih nepravdi ne počine nove. Prvi dio ovoga rada obuhvaća prikaz i definiranje osnovnih pojmova kao što su ovlaštenici, obveznici te predmet naknade. Središnji dio predstavlja detaljniju analizu samog postupka naknade sa naglaskom na nezakonitosti i nepravilnosti koje značajno doprinose odugovlačenju istog. Zatim slijedi prikaz konkretnih problema u upravno-sudskoj praksi koji predstavljaju dodatnu kočnicu u bržem i učinkovitijem provođenju ovog postupka i rješavanju predmetnih slučajeva koje ovlaštenici nerijetko čekaju i više od dva desetljeća. Konačno, ističu se neke dvojbe vezane uz tumačenje i primjenu određenih odredaba predmetnog Zakona koje također pridonose dugotrajnosti postupka naknade za oduzetu imovinu. U zaključku se iznose neki od prijedloga kako ubrzati rješavanje predmetnih postupaka, a sve kako bi zadovoljštinu dobili oni koji je čekaju već desetljećima.The aim of this paper is to present the compensation procedure for property taken during the Yugoslav Communist Regime and to analyze the problems that cause it to last such a long time. The entire procedure is carried out according to the provisions of the Law on compensation for property confiscated during the Yugoslav Communist Regime, which was adopted on October 11, 1996. and entered into force on January 1, 1997. The purpose of passing this law was to correct the old injustices committed against the previous owners by the Yugoslav communist authorities, but at the same time making sure that by correcting the old injustices, new ones were not committed. The first part of this paper includes presentation and definition of basic terms such as assignee, obligees and object of compensation. The main part presents a more detailed analysis of the compensation procedure itself, with an emphasis on illegalities and irregularities that significantly contribute to its longevity. This is followed by a presentation of specific problems in administrative-judicial practice that represent an additional brake in the faster and more efficient implementation of this procedure and the resolution of the cases in question, which the authorized persons often wait for more than two decades. Finally, the paper points out some doubts related to the interpretation and application of certain provisions of the Law in question, which also contributes to the length of the compensation procedure for confiscated property. In the conclusion, some proposals are presented to speed up the resolution of the proceedings in question, all in order to give satisfaction to those who have been waiting for it for decades

The Role of Administrative Adjudication in the Realization of Constitutional Principle of Equity in Taxation - Determination of Facts Relevant for Determination of Tax Liability in Administrative Dispute

Pravo na pravični postupak u Republici Hrvatskoj zajamčeno je normama ustavnog, međunarodnog (konvencijskog) i nadnacionalnog (europskog) ranga. Pritom jamstvo pravičnog postupka iz ustavnog članka 29. stavka 1. pruža najširu razinu zaštite. Ono ne poznaje ograničenja ratione materiae poput onih iz članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te se, za razliku od članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, jednako primjenjuje na postupke u kojima dolazi do primjene prava Europske unije, kao i u onima u kojima domaća tijela primjenjuju isključivo nacionalne propise. Njegovom ujednačenom i ekstenzivnom primjenom u poreznim predmetima hrvatski upravni sudovi trebaju istovremeno obuhvatiti i standarde pravičnog postupka razvijene u praksi Europskog suda za ljudska prava te praksi Suda Europske unije, vodeći se ustavnosudskom jurisprudencijom. Dodatno, ustavno načelo porezne pravednosti prešutno obvezuje upravne sudove na angažirano postupanje, u sporu pune jurisdikcije, pri utvrđivanju svih činjenica relevantnih za oporezivanje te, kad god je to objektivno moguće, meritorno rješavanje stvari u upravnom sporu. Stoga bi hrvatski upravni sudovi trebali, kroz povezivanje zahtjeva za materijalnom pravednošću u oporezivanju iz ustavnog članka 51. s procesnim pravima stranaka, osnažiti vlastitu argumentaciju i stremiti sveobuhvatnoj zaštiti prava poreznih obveznika te kontinuirano pridonositi izgradnji integralnog koncepta porezne pravednosti.The right to a fair trial in the Republic of Croatia is guaranteed by constitutional, international and supranational norms. The constitutional Article 29 guarantees the broadest protection as it is not limited ratione materiae, in contrast to the Article 6/1 of the of the European Convention. As opposed to Article 47 of the EU Charter, it is equally applicable to procedures in which European law is applied, as well as in those in which domestic authorities only apply national regulations. Through its uniform and extensive application in tax cases, Croatian administrative courts should simultaneously protect the standards of fair trial developed in the jurisprudence of the ECtHR and the CJEU in accordance with the jurisprudence of the Constitutional Court. The constitutional principle of equity in taxation tacitly obliges administrative courts to engage in a dispute of full jurisdiction to determine all facts relevant to the existence and amount of tax liability and to resolve a dispute on the merits. They should connect requirements of material equity in taxation with the procedural guarantees and strive to build an extensive practice in protecting the taxpayer’s rights, as well as to contribute to the construction of an integral concept of equity in taxation

Značajke institucionalizacije iz perspektive korisnika doma za odrasle osobe s mentalnim oštećenjima

Već dugi niz godina osobe s mentalnim oštećenjima smještavaju se u ustanove socijalne skrbi. U domove socijalne skrbi smještavaju se korisnici koji zbog narušenog zdravstvenog stanja ne mogu brinuti sami o sebi niti im se skrb može pružiti unutar obitelji. Zadatak je ustanove socijalne skrbi koja brine o osobama s invaliditetom briga o zdravlju te rehabilitacija korisnika. Posljednjih četrdesetak godina intenzivno se radi na punopravnom uključivanju osoba s invaliditetom u društvo. Intenzivno se radi i na deinstitucionalizaciji korisnika smještenih u domove odnosno na zamjeni tradicionalnog institucionalnog smještaja nekim vidom skrbi u zajednici, van institucije. Cilj ovog istraživanja bio je dobiti uvid u značenje institucionalizacije iz perspektive samih korisnika smještaja u domu za odrasle osobe s mentalnim oštećenjima. Značajke se odnose na njihovo mišljenje o životu u instituciji te koje su za njih prednosti, a koji nedostaci života u domu. Rezultati pokazuju da korisnici ističu i prepoznaju brojne pozitivne strane socijalne usluge smještaja kao i brojne negativne strane

Integrative psychotherapy

Cilj ovog rada bio je pružiti sažet, a cjelovit pregled integrativne psihoterapije kao novijeg pristupa u djelatnosti psihoterapije te pružiti uvid u prednosti koje bi edukacija iz ovog pristupa imala u radu socijalnih radnika. Kroz povijesni pregled pruža se uvid u inicijalnu potrebu za integracijom rastućeg znanja o ljudima i njihovim potrebama te nužnost pronalaska zajedničkog jezika između različitih pristupa u psihoterapiji kako bi se klijentima pružila što učinkovitija i obuhvatnija pomoć. Navedeno se može postići kroz kreiranje individualnog tretmana obzirom na potrebe i karakteristike svakog klijenta te kroz potpunu uključenost terapeuta u odnosu terapeut-klijent. Upravo su ovo jedne od osnovnih pretpostavki integrativne psihoterapije koju je među prvima opisao dr. Richard Erskine, a osim toga ističe važnost razvojne utemeljenosti i relacijske usmjerenosti kako bi se izbjeglo eklektičko miješanje psihoterapijskih pristupa. Kroz korištenje metoda i tehnika integrativne psihoterapije socijalni radnici mogu unaprijediti svoje komunikacijske vještine, primjenjivati holistički individualizirani pristup, koristiti alate za rad s traumama i mnoge druge te na taj način pružiti kvalitetniju i cjelovitiju pomoć svojim korisnicima.The aim of this paper was to provide a concise yet comprehensive overview of integrative psychotherapy as one of the newest approaches in the field of psychotherapy as well as to offer insights into the benefits that education od integrative psychotherapy could bring to the field of social work. Through a historical overview the author provides insight into the initial need for integration of growing knowledge about people and their needs, as well as the necessity of finding a common language among different psychotherapeutic approaches in order to provide the clients a more effective and comprehensive help. All of this can be achieved through the treatment plans that are individualizes and based on the needs and characteristics of each client and through sensitive involvement of the therapist in the client-therapist relationship. This happen to be some of the fundamental characteristics of integrative psychotherapy, initially described by dr. Richard Erskine. He also emphasized the importance of remaining developmentally-based and relationally-focused in order to avoid eclectic mixing of psychotherapy theories. Using methods and techniques form that integrative psychotherapy provides social workers can improve their communication skills, apply holistic individualized approach, use tools for working with traumas and much more, thereby offering higher quality and more comprehensive help to their clients