KAKO SMO PREŽIVJELE POSTKOLONIJALIZAM: Pravo na identitet u dramama fragile! i Nevidljivi Tene Štiviĉić

U ovome se radu tumače dvije drame suvremene hrvatske autorice Tene Štivičić u kontekstu postkolonijalne kritike i hrvatske drame. Uporište mojega tumačenja drama fragile! i Nevidljivi jesu intertekstualne spone Tene Štivičić i suvremenoga hrvatskog dramskog ženskog pisma koje, kako ću nastojati pokazati, ima dugu povijest progovaranja s margine i o margini. Žensko dramsko pismo kritizira i redefinira „univerzalne“ stavove o pojedincu i društvu, jeziku, povijesti, kulturnoj i estetskoj formi (Lada Čale Feldman). Analizirane drame čine isto, pri čemu je središnje mjesto njihovih zapleta i mojega čitanja problem identiteta i alteriteta, sepstva i drugosti. Identiteti su rezultat uspješne artikulacije ili „ulančavanja“ subjekta u tok diskursa (Stuart Hall). Ulančavanje subjekata u fiktivne i/ili teorijske diskurse generira zaplete imigrantskih drama Tene Štivičić. Londonskim su imigrantima ponuĎena dva diskursa – orijentalizam i balkanizam, dvije artikulacije drugosti. Unatoč nastojanjima da se upišu u neoliberalne mitove o samoostvarenju, njihovo je nepripadanje neiskupljivo. U dramama je, osim rasnih, etničkih i vjerskih razlika, vaţno i rodno nepripadanje tematizirano nasiljem nad ţenama, prostitucijom i objektifikacijom – imigrantkinje su dvostruke autsajderice

KAKO SMO PREŽIVJELE POSTKOLONIJALIZAM: Pravo na identitet u dramama fragile! i Nevidljivi Tene Štiviĉić

U ovome se radu tumače dvije drame suvremene hrvatske autorice Tene Štivičić u kontekstu postkolonijalne kritike i hrvatske drame. Uporište mojega tumačenja drama fragile! i Nevidljivi jesu intertekstualne spone Tene Štivičić i suvremenoga hrvatskog dramskog ženskog pisma koje, kako ću nastojati pokazati, ima dugu povijest progovaranja s margine i o margini. Žensko dramsko pismo kritizira i redefinira „univerzalne“ stavove o pojedincu i društvu, jeziku, povijesti, kulturnoj i estetskoj formi (Lada Čale Feldman). Analizirane drame čine isto, pri čemu je središnje mjesto njihovih zapleta i mojega čitanja problem identiteta i alteriteta, sepstva i drugosti. Identiteti su rezultat uspješne artikulacije ili „ulančavanja“ subjekta u tok diskursa (Stuart Hall). Ulančavanje subjekata u fiktivne i/ili teorijske diskurse generira zaplete imigrantskih drama Tene Štivičić. Londonskim su imigrantima ponuĎena dva diskursa – orijentalizam i balkanizam, dvije artikulacije drugosti. Unatoč nastojanjima da se upišu u neoliberalne mitove o samoostvarenju, njihovo je nepripadanje neiskupljivo. U dramama je, osim rasnih, etničkih i vjerskih razlika, vaţno i rodno nepripadanje tematizirano nasiljem nad ţenama, prostitucijom i objektifikacijom – imigrantkinje su dvostruke autsajderice

"Iz ormara na police": O odrastanju i izlasku iz ormara u hrvatskoj queer književnosti

Ovaj rad analizira oblikovanje gej, lezbijskih i biseksualnih identiteta u suvremenoj hrvatskoj književnosti te povezuje “izlazak iz ormara”, javno artikuliranje spomenutih identiteta, i odrastanje. Kronološki pregled proze objavljene od 2004. do 2018. uspostavlja odrastanje kao jednu od najvažnijih tema hrvatske queer proze i istražuje temelje tog vrlo postojanog interesa: klasični Bildungsroman, prozu u trapericama i stranu književnost dostupnu na hrvatskom jeziku. Strana je queer književnost povremeno kritizirana zbog prikazivanja identiteta kao konačnog i zatvorenog te zbog zahtjeva za vidljivom različitosti koji se nameće seksualno ili rodno nenormativnim pojedincima. Suvremena hrvatska proza, unatoč odlikama i motivima koje dijeli međusobno i sa stranom književnošću, identitete prikazuje kao otvorene i promjenjive te o protagonistima i protagonistkinjama piše kao o pripadnicima queer zajednice i recipijentima queer kulture

Anatomy of the Narration: Embodiment in the Novels Malone Dies and In the Flesh

The main topic of this paper is the process of embodiment in the novels Malone Dies by Samuel Beckett and In the Flesh by Christa Wolf. Although repressed, the body is a part of the human semiotic and symbolic project. The primacy of the body may be felt both during sickness and dying, events which are the main topics of the analyzed novels, and during scientific and medical procedures. In the novels, the first event is the separation of the voice from the body, the split between the subject and his or her autobiography. It is followed by disembodiment and, finally, by the replacement of the organic body parts with prosthetics. Beckett writes about unstable bodily limits in a style which is similar to the general history of the grotesque. For Wolf, the most important model of the embodiment is a cyborg. Autobiographical narrative and the body are both subjected to criteria of representativeness, and only some are worth writing about. As corporeal narratology shows, the body has significance only in the wider cultural context. In this paper the most important cultural context is gender, an important factor in the recent reception of Beckett and in the general reception of Wolf

DRUG-CA OMLADINKA: AUTOBIOGRAFSKA TRILOGIJA SUNČANE ŠKRINJARIĆ KAO OPIS ODRASTANJA IZMEĐU FEMINISTIČKIH VALOVA

This essay analyses the autobiographical trilogy authored by a Croatian writer mostly known for her children’s stories, Sunčana Škrinjarić (1931-2004). The trilogy consists of the novels Ulica predaka [The Ancestor’s Lane], Ispit zrelosti [The Matriculation Exam], and Bijele strijele [White Arrows], published between 1980 and 2004. I interpret them as feminist Bildungsroman, a genre present both in the West and in the East, tracking the heroine’s venture from the private into public sphere, while downplaying the importance romance and marriage had in the classic, male-centric version of the form. Following a narrative analysis, I discuss Škrinjarić’s portrayal of aesthetic norms and cultural production and outline possibilities of resistance through reading and writing. The third section of the essay engages with the history of Yugoslav feminism and situates Škrinjarić within a recently revised timeline of women’s activism that emphasizes the continuity between the government-supported project of women’s emancipation and second-wave feminism. By combining textual analysis with wider cultural context, I have found that Škrinjarić’s still widely obscure trilogy offers valuable insights into the formation of female identities and possible plots in which we encounter said identities.Ovaj se esej bavi autobiografskom trilogijom Sunčane Škrinjarić (1931-2004), hrvatske spisateljice uglavnom poznate po pričama za djecu. Njezina se trilogija sastoji od romana Ulica predaka, Ispit zrelosti i Bijele strijele koji su objavljeni između 1980-te i 2004. Te romane tumačim kao feministički Bildungsroman, žanr prisutan i na zapadu i istoku koji prati priključivanje protagonistkinje javnom životu istovremeno izbjegavajući motive romanse i braka privilegirane u klasičnoj inačici žanra o muškim likovima. Nakon narativne analize, raspravljam o Škrinjarićinom prikazu estetskih standarda i kulturalne produkcije te opisujem mogućnost otpora putem čitanja i pisanja. Treći dio eseja posvećen je povijesti Jugoslavenskog feminizma i smještanju Škrinjarić unutar nedavno uspostavljene kronologije ženskog aktivizma koja naglašava kontinuitet između državnog projekta ženske emancipacije i drugovalnog feminizma. Uparivanjem tekstualne analize i šireg kulturalnog konteksta, Škrinjarićina još uvijek uvelike nepoznata trilogija nudi zanimljive uvide u oblikovanje ženskih identiteta i mogućih zapleta unutar kojih susrećemo te identitete

Generic and Narrative and Structures of Croatian Queer Fiction

Premda je značenje pojma „queer“ i u izvornome, anglosaksonskom, kontekstu sporno, seksualnost je još uvijek ključni predmet queer teorije, metodološkoga pristupa koji sam koristila kako bih komentirala žanrovske i pripovjedne odlike hrvatske queer proze. Ovaj je rad pregled tekstova (uglavnom kratkih priča i romana) koji se eksplicitno bave gej i lezbijskim temama. U cijelome sam radu nastojala proučavanje hrvatske queer proze tretirati kao epistemološki i politički projekt. Hrvatska queer proza je i prije svoje suvremene etape, razdoblja nakon prvoga Prajda u Zagrebu (2002.), zainteresirana za vrijeme i prostor odnosno propitivanje tih kategorija, a u njoj je primjetna rodna razlika – gej književnost (Ilinčić, Marić) bavi se pustolovinama i putovanjima pojedinca, a lezbijska (Verde, Žmak) privatnim prostorima i ljubavnim parom. Romani i priče o odrastanju (Duhaček, Stojsavljević, Verde) manje su rodno raslojeni i uglavnom se, kao i njihovi strani pandani, bave trenutkom izlaska iz ormara (artikuliranja queer identiteta u javnosti), odlaskom od kuće i mogućnostima uspjeha u inozemstvu. Novi tematski obzori primjetni su u romanu Poderana koljena (2018.) Dina Pešuta u kojemu queer znači različite tipove rodne, klasne i etničke marginaliziranosti. Pristup koji queer ne izjednačava sa seksualnim ili rodnim manjinama pojavio se, ipak, ranije – Nataša Bodrožić, Gordan Bosanac i Zvonimir Dobrović, urednici zbirke Poqureene priče (2004.), na početcima suvremene hrvatske queer književnosti queer smatraju nesvodivim na seksualno opredjeljenje. Osim na suvremenu, osvrnula sam se i na stariju hrvatsku queer književnost, Udovicu (1891.) Josipa Eugena Tomića, neobjavljene dnevnike Naste Rojc i prozu u trapericama upozoravajući na važnost regionalnoga konteksta i prevratne povijesne događaje. Stalni motivi i povratak širega shvaćanja pojma „queer“ u nedavno objavljenoj hrvatskoj queer prozi sugeriraju da korištenje queer teorije prilikom čitanja onemogućuje shvaćanje povijesti književnosti kao urednoga izmjenjivanja epoha s njihovim reprezentativnim autorima/cama, žanrovima i djelima.“Generic and Narrative and Structures of Croatian Queer Fiction” Although the meaning of the “queer” concept is contestable even in its original, Anglo-Saxon context, sexuality remains at the core of queer theory, the methodological approach I relied on to discuss genre and narrative features of Croatian queer fiction. This thesis comprises an overview of texts (mostly short stories and novels) which explicitly deal with essentially gay and lesbian issues. In my thesis, analysing Croatian queer fiction is taken as both an epistemological and a political project. Even before its contemporary period, i.e. after the first Gay Pride in Zagreb (2002), Croatian queer fiction held a special interest in temporal and spatial realities, particularly in challenging those categories. An apparent gender difference can be discerened within it – while gay literature (Ilinčić, Marić) centres around adventures and travels of the individual, in lesbian literature it is private spaces and love couples that stand strong (Verde, Žmak). Coming-of-age stories and novels (Duhaček, Stojsavljević, Verde) are not as genderdifferentiated but instead – just like their counterparts – mostly take up storylines of coming out (articulating of the queer identity in public), leaving home and trying to make it big abroad. New thematic horizons are evident in Poderana koljena (2018), a novel by Dino Pešut where queer comes to represents various types of gender-, class- and ethnicity-dependent social marginalization. It is not the first time, however, that such a specific approach where queer is not equated with sexual and national minorities could be felt. It had appeared somewhat earlier, with Nataša Bodrožić, Gordan Bosanac and Zvonimir Dobrović, editors of the Poqureene priče (2004) story collection, which was published at the very beginnings of the budding contemporary Croatian queer literature and where queer was viewed as essentially irreducible to the issue of sexual orientation. My thesis does not cover contemporary fiction exclusively, but includes even earlier examples of Croatian queer literature, i.e. Udovica (1891) by Josip Eugen Tomić, the unpublished diaries of Nasta Rojc, and the so-called “blue jeans fiction”. All the while the context of the region, together with its tumultuous history, was taken into account. Given the recurring motifs, as well as a return to a wider understanding of the notion of „queer“ in recent Croatian queer fiction, this might be suggest that relying on queer theory upon reading precludes history of literature from being conceived as an orderly sequence of epochs, with their representative authors, genres and works

Generic and Narrative and Structures of Croatian Queer Fiction

Premda je značenje pojma „queer“ i u izvornome, anglosaksonskom, kontekstu sporno, seksualnost je još uvijek ključni predmet queer teorije, metodološkoga pristupa koji sam koristila kako bih komentirala žanrovske i pripovjedne odlike hrvatske queer proze. Ovaj je rad pregled tekstova (uglavnom kratkih priča i romana) koji se eksplicitno bave gej i lezbijskim temama. U cijelome sam radu nastojala proučavanje hrvatske queer proze tretirati kao epistemološki i politički projekt. Hrvatska queer proza je i prije svoje suvremene etape, razdoblja nakon prvoga Prajda u Zagrebu (2002.), zainteresirana za vrijeme i prostor odnosno propitivanje tih kategorija, a u njoj je primjetna rodna razlika – gej književnost (Ilinčić, Marić) bavi se pustolovinama i putovanjima pojedinca, a lezbijska (Verde, Žmak) privatnim prostorima i ljubavnim parom. Romani i priče o odrastanju (Duhaček, Stojsavljević, Verde) manje su rodno raslojeni i uglavnom se, kao i njihovi strani pandani, bave trenutkom izlaska iz ormara (artikuliranja queer identiteta u javnosti), odlaskom od kuće i mogućnostima uspjeha u inozemstvu. Novi tematski obzori primjetni su u romanu Poderana koljena (2018.) Dina Pešuta u kojemu queer znači različite tipove rodne, klasne i etničke marginaliziranosti. Pristup koji queer ne izjednačava sa seksualnim ili rodnim manjinama pojavio se, ipak, ranije – Nataša Bodrožić, Gordan Bosanac i Zvonimir Dobrović, urednici zbirke Poqureene priče (2004.), na početcima suvremene hrvatske queer književnosti queer smatraju nesvodivim na seksualno opredjeljenje. Osim na suvremenu, osvrnula sam se i na stariju hrvatsku queer književnost, Udovicu (1891.) Josipa Eugena Tomića, neobjavljene dnevnike Naste Rojc i prozu u trapericama upozoravajući na važnost regionalnoga konteksta i prevratne povijesne događaje. Stalni motivi i povratak širega shvaćanja pojma „queer“ u nedavno objavljenoj hrvatskoj queer prozi sugeriraju da korištenje queer teorije prilikom čitanja onemogućuje shvaćanje povijesti književnosti kao urednoga izmjenjivanja epoha s njihovim reprezentativnim autorima/cama, žanrovima i djelima.“Generic and Narrative and Structures of Croatian Queer Fiction” Although the meaning of the “queer” concept is contestable even in its original, Anglo-Saxon context, sexuality remains at the core of queer theory, the methodological approach I relied on to discuss genre and narrative features of Croatian queer fiction. This thesis comprises an overview of texts (mostly short stories and novels) which explicitly deal with essentially gay and lesbian issues. In my thesis, analysing Croatian queer fiction is taken as both an epistemological and a political project. Even before its contemporary period, i.e. after the first Gay Pride in Zagreb (2002), Croatian queer fiction held a special interest in temporal and spatial realities, particularly in challenging those categories. An apparent gender difference can be discerened within it – while gay literature (Ilinčić, Marić) centres around adventures and travels of the individual, in lesbian literature it is private spaces and love couples that stand strong (Verde, Žmak). Coming-of-age stories and novels (Duhaček, Stojsavljević, Verde) are not as genderdifferentiated but instead – just like their counterparts – mostly take up storylines of coming out (articulating of the queer identity in public), leaving home and trying to make it big abroad. New thematic horizons are evident in Poderana koljena (2018), a novel by Dino Pešut where queer comes to represents various types of gender-, class- and ethnicity-dependent social marginalization. It is not the first time, however, that such a specific approach where queer is not equated with sexual and national minorities could be felt. It had appeared somewhat earlier, with Nataša Bodrožić, Gordan Bosanac and Zvonimir Dobrović, editors of the Poqureene priče (2004) story collection, which was published at the very beginnings of the budding contemporary Croatian queer literature and where queer was viewed as essentially irreducible to the issue of sexual orientation. My thesis does not cover contemporary fiction exclusively, but includes even earlier examples of Croatian queer literature, i.e. Udovica (1891) by Josip Eugen Tomić, the unpublished diaries of Nasta Rojc, and the so-called “blue jeans fiction”. All the while the context of the region, together with its tumultuous history, was taken into account. Given the recurring motifs, as well as a return to a wider understanding of the notion of „queer“ in recent Croatian queer fiction, this might be suggest that relying on queer theory upon reading precludes history of literature from being conceived as an orderly sequence of epochs, with their representative authors, genres and works

Primary School Students’ Misconceptions about Physical Properties of Water

Misconceptions are widely present among the students of all ages. The aim of this investigation was to determine the presence of misconceptions in understanding physical properties of water and to identify the most common ones. Quantitative analysis of data from the diagnostic conceptual test was performed on a sample of 243 first and third grade students from three elementary schools in Sombor, Serbia. It was shown that the impact of gender and school affiliation were not proven to be statistically significant factors in test achievements, while the children’s age significantly affects test results, as expected. Synthetic and scientifically correct answers were more frequent among the third grade students, while spontaneous answers were more common among the first graders. Nevertheless, a significant proportion of spontaneous answers implies that misconceptions about physical properties of water are almost identical and deep-rooted among students of both ages. Identifying children’s misconceptions provides a basis for development of accurate conceptual understanding