Kvaliteta radnoga života zaposlenika starijih od 50 godina u EU-u: dvostruki izazov za starije hrvatske radnike

One of the most pressing concerns in the EU nowadays seems to be the impact of ageing population on the economy. In Croatia the problem is even more pronounced considering that a significant proportion of workforce leaves the labor market before the legal retirement age. One of potential reasons for early retirement might be the quality of working life (QWL) among older employees. Aim of our study was to explore QWL among older Croatian workers by comparing them to younger Croatian workers and their EU peers. Using the data from the 6th European Working Conditions Survey conducted during 2015 on over 30 000 participants, we compared the QWL of Croatian workers older than 50 with younger workers and their peers from well-established market economies of Western Europe and transitional Central and Eastern European countries. Research showed that older workers in Croatia perceive their QWL lower than younger Croatian workers and their peers from other EU countries (especially economic security and autonomy in work). We believe that these findings are, at least partially, the reason for their early retirement.Jedan od trenutačno važnijih problema Europske unije jest utjecaj starenja stanovništva na gospodarstvo, posebno mirovinske i zdravstvene sustave. U Hrvatskoj je taj problem još izraženiji jer dobar dio radne snage napušta tržište rada prije zakonske dobi umirovljenja. Jedan od mogućih razloga za prijevremeno umirovljenje mogla bi biti kvaliteta radnoga života starijih zaposlenika. Cilj je našeg rada bio istražiti kvalitetu radnoga života starijih zaposlenika u Hrvatskoj. Upotrebom podataka prikupljenih u okviru Šeste europske ankete o radnim uvjetima, koja je provedena 2015. na više od 30 000 sudionika, usporedili smo kvalitetu radnoga života hrvatskih radnika starijih od 50 godina s mlađim radnicima i njihovim vršnjacima iz razvijenih tržišnih ekonomija Zapadne Europe (EU17) i tranzicijskih zemalja Srednje i Istočne Europe (EU10). Nalazi istraživanja pokazali su da stariji radnici u Hrvatskoj smatraju kvalitetu svojega radnog života nižom od mlađih hrvatskih radnika i njihovih vršnjaka iz drugih EU zemalja (posebice ekonomsku sigurnost i autonomiju u poslu). Vjerujemo da su ti nalazi, barem djelomično, razlog prijevremenog umirovljenja starijih radnika

Santos y superhéroes, o aquellos perfectos en general: La verificación de la posibilidad de separación de la respuesta socialmente deseable egoísta y moralista

Cilj je istraživanja bio provjeriti Paulhusovu (2002) pretpostavku o mogućnosti odvajanja egoističkoga od moralističkoga socijalno poželjnoga odgovaranja (SPO) na nesvjesnoj i svjesnoj razini. U istraživanju je sudjelovalo 206 studenata koji su ispunjavali petofaktorski upitnik ličnosti (IPIP 100) u tri zavisne situacije: situaciji iskrenog odgovaranja, situaciji poticanoga egoističkog i situaciji poticanoga moralističkog iskrivljavanja. Uz sudionike, u istraživanju su sudjelovale i po četiri njima bliske osobe, čiji je zadatak bio procijeniti ličnost sudionika na česticama IPIP100 upitnika. Provjeru mogućnosti odvajanja egoističkog od moralističkog SPO-a proveli smo korištenjem mjera diskrepancije na pet dimenzija ličnosti – reziduala dobivenih parcijalizacijom procjena bliskih osoba iz samoprocjena u situaciji iskrenog odgovaranja koji upućuju na nesvjesno SPO te reziduala dobivenih parcijalizacijom samoprocjena ličnosti u situaciji iskrenog odgovaranja iz samoprocjena ličnosti u situaciji iskrivljavanja odgovora koji upućuju na svjesno SPO. Dobiveni su rezultati pokazali da mjere diskrepancije ne tvore očekivane faktore egoističkog i moralističkog SPO-a. Reziduali ličnosti koji upućuju na nesvjesno SPO tvorili su jedan jedinstveni faktor dok su mjere diskrepancije koje upućuju na svjesno SPO tvorile dva faktora, ali njihove su saturacije mjerama diskrepancije pet dimenzija ličnosti sugerirale da se ne radi o očekivanim faktorima egoističkog i moralističkog iskrivljavanja. Ovakvi rezultati ne sugeriraju mogućnost odvajanja egoističkog od moralističkog SPO-a ni na nesvjesnoj ni na svjesnoj razini.The aim of the study was to test Paulhus\u27 (2002) assumption that it is possible to separate egoistic from moralistic socially desirable responding (SDR) on an unconscious and conscious level. The study was conducted on a convenient sample of students (N=206), which filled-in a five-factor personality questionnaire (IPIP100) in three dependent situations: honest responding, induced egoistic bias and induced moralistic bias. Along with the participants, four of their acquaintances were also included in the study; their assignment was to rate the participants on the IPIP100 questionnaire items. In order to test whether it is possible to separate egoistic from moralistic SDR, we used discrepancy measures on five personality dimensions – residuals from the regression of the self-reports in the honest situation on the corresponding peer-ratings indicating unconscious SDR, and residuals from the regression of the self-reports in the induced bias situations on the corresponding self-ratings in the honest situation indicating conscious SDR. Obtained results showed that discrepancy measures did not result with the expected factors of egoistic and moralistic SDR. Whereas discrepancy measures that indicated unconscious SDR formed one factor, discrepancy measures that indicated conscious SDR formed two factors, but they did not correspond to the egoistic and moralistic bias. The results suggest that it is not possible to separate egoistic from moralistic SDR neither on the unconscious nor on the conscious level.El objetivo de este estudio fue comprobar la suposición de Paulhus (2002) sobre la posibilidad de separación de la respuesta socialmente deseable egoísta y moralista en el nivel consciente e inconsciente. En la investigación participaron 206 estudiantes que completaron el test de personalidad de cinco factores (IPIP-100) en tres situaciones dependientes: situación de respuesta sincera, situación de sesgo egoísta estimulado y situación de sesgo moralista estimulado. Además de los participantes, también cuatro personas cercanas a ellos formaron parte de la investigación. Su tarea fue evaluar la personalidad del participante basándose en el cuestionario IPIP-100. La verificación de la posibilidad de separación de la respuesta socialmente deseable egoísta y moralista fue realizada usando las medidas de discrepancia en cinco dimensiones de la personalidad – residuales obtenidos por la parcialización de las evaluaciones hechas por las personas cercanas desde las autoevaluaciones en la situación de respuesta sincera que indican la respuesta socialmente deseable inconsciente y residuales obtenidos por la parcialización de las autoevaluaciones de la personalidad en la situación de respuesta sincera desde las autoevaluaciones de la personalidad en la situación de sesgo de la respuesta que indican la respuesta socialmente deseable consciente. Los resultados obtenidos mostraron que las medidas de la discrepancia no forman factores esperados de la respuesta socialmente deseable egoísta y moralista. Residuales de la personalidad que indican la respuesta socialmente deseable inconsciente formaron un factor único, mientras que las medidas de discrepancia que indican la respuesta socialmente deseable consciente formaron dos factores, pero sus saturaciones de las medidas de la discrepancia de cinco dimensiones de la personalidad sugirieron que se trataba de los factores esperados del sesgo egoísta y moralista. Estos resultados no sugieren la posibilidad de separación de la respuesta socialmente deseable egoísta y moralista, tanto en el nivel inconsciente, como consciente

Determinants of Higher Education Students\u27 Self-Perceived Employability

Percipirana zapošljivost označuje pojedinčevu percepciju vlastite mogućnosti ostvarenja održiva zaposlenja, koje je u skladu s postignutom razinom kvalificiranosti, odnosno stručnom spremom. Ona je važna za određivanje slijeda tranzicija vezanih uz posao te za formiranje strategija nošenja s nestabilnosti posla. Cilj je ovog istraživanja bio ispitati odnos percipirane zapošljivosti studenata s objektivnom zapošljivosti nakon završetka određenoga studija i nekim osobinama ličnosti. U istraživanju je sudjelovao prigodan uzorak studenata (N = 230) s devet studija Sveučilišta u Zagrebu. Objektivna zapošljivost nakon završetka studija određena je na temelju "Preporuka za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja" (HZZ, 2013). Svi sudionici ispunili su on-line upitnike kojima su mjerene osobine ličnosti (temeljna samoevaluacija, lokus kontrole, pozitivan i negativan afekt) te percipirana zapošljivost. Provedene analize pokazale su da objektivna zapošljivost najviše pridonosi objašnjenju varijance percipirane zapošljivosti. Iako su sve osobine ličnosti (osim lokusa kontrole) bile značajno povezane s percipiranom zapošljivosti, značajan doprinos objašnjenju varijance percipirane zapošljivosti povrh objektivne zapošljivosti dobiven je samo za osobinu temeljne samoevaluacije.Self-perceived employability denotes how individuals view their possibilities of attaining sustainable employment in relation with their qualifications. Thus, employability perceptions hold invaluable importance when one is presented with job insecurity and also help form coping strategies. The aim of this study was to examine the relationship between self-perceived employability, objective employability and personality dispositions. We used a convenience sample of students (N=230) from nine different faculty studies at the University of Zagreb. Objective employability was defined by "Recommendations for education enrollment and scholarship policy" (HZZ, 2013). Students participated via on-line survey by giving responses on self-perceived employability and personality disposition scales (core self-evaluations, locus of control, positive and negative affect). The analysis demonstrated that objective employability had the biggest account for variance explanation of self-perceived employability. Despite significant correlations displayed between all personality dispositions (except for locus of control) and self-perceived employability, only the core self-evaluations disposition accounted for the significant unique contribution to self- -perceived employability variance, besides objective employability

LEADERSHIP IS THE KEY TO GOOD MANAGEMENT – REVIEW OF THE PSYCHOLOGICAL MANAGERIAL COMPETENCY MODELS

Dobro vođenje važno je za uspjeh organizacije, stoga zabrinjava da je oko polovica menadžera neuspješna u svom poslu. Dio razloga za to može se pripisati lošoj procjeni njihovih kompetencija za vođenje u praksama upravljanja ljudskim potencijalima kao što je odabir ili napredovanje/nasljeđivanje. Cilj ovog rada bio je dati kratak pregled pet poznatih modela generičkih menadžerskih kompetencija nastalih u okviru psihologijskih istraživanja te preporučiti model koji bi bio dobra polazna točka u razvoju znanstveno utemeljenog sustava za procjenu i razvoj potencijala za vođenje. Nakon usporedbe pet modela, ispostavilo se da svi uključuju tri vrste kompetencija koje su primjenjive na svaku menadžersku poziciju neovisno o razini hijerarhije i sektoru poslovanja te predstavljaju potencijal osobe za vođenje: strateške kompetencije, interpersonalne kompetencije i kompetencije vođenja. Zbog dobre teorijske utemeljenosti, kriterijske valjanosti i implikacija za razvoj menadžera, Hoganov model kompetencija istaknuo se kao najprikladniji za procjenu i razvoj potencijala za vođenje. Ovo je prvi rad koji je dao pregled i evaluaciju ovih poznatih i dobro utvrđenih modela menadžerskih kompetencija te naglašava važnost korištenja znanstveno utemeljenog pristupa u postupku odabira i razvoja menadžera.Good leadership is important for organizational success. Therefore, it seems alarming that about half of managers fail at their jobs. Some of this can be attributed to poor assessment of leadership potential competencies in human resource management processes such as selection or advancement/succession. The aim of this paper was to give a qualitative review of the five well– known psychological models of generic managerial competencies and to identify the most appropriate model for the development of a scientifically valid system for the assessment and development of leadership potential. After comparing the five models, it was found that they share three types of competencies applicable to any managerial position: strategic competencies, interpersonal competencies and leadership competencies. These competencies represent the leadership potential of an individual. The model that emerged as the most appropriate for assessing and developing leadership potential was Hogan’s model. This was the first paper that reviewed and evaluated these well-established psychological managerial competency models. This review explored and laid a solid scientific base for the assessment and better understanding of leadership potential. This can result in both better research of leadership and better practices

Warning against faking on personality questionnaire: Are warned participants more honest?

Cilj istraživanja bio je provjeriti učinkovitost dviju vrsta upozorenja (upozorenje o mogućnosti detekcije lažiranja odgovora i upozorenje o mogućnosti detekcije i negativnim posljedicama lažiranja odgovora) na povećanje iskrenosti u odgovaranju na mjerama ličnosti. U istraživanju su sudjelovale tri grupe studenata koje su ispunile petofaktorski upitnik ličnosti i dvije skale socijalno poželjnog odgovaranja u situaciji iskrenog odgovaranja i jednoj od tri situacije simulirane selekcije: bez upozorenja (N = 145), s upozorenjem o mogućnosti detekcije lažiranja odgovora (N = 149) i s upozorenjem o mogućnosti detekcije i negativnim posljedicama lažiranja odgovora (N = 141). Promjenu u iskrenosti sudionika provjerili smo usporedbom njihovih rezultata na skalama socijalno poželjnog odgovaranja u situaciji iskrenog odgovaranja i simuliranim selekcijskim situacijama s različitim intenzitetom upozorenja te usporedbom korelacija samoprocjena na mjerama ličnosti između situacije iskrenog odgovaranja i simuliranih selekcijskih situacija. Nalazi na obje skupine podataka pokazali su da upozorenje dovodi do veće iskrenosti sudionika u odgovorima na mjerama ličnosti. Pritom, što je upozorenje koje je dano sudionicima intenzivnije, to su njihove samoprocjene iskrenije.The aim of the study was to test the efficiency of two types of warning (warning of potential identification of faking and warning of potential identification and negative consequences of faking) in increasing honesty of responding to personality questionnaires. Three groups of students completed a five-factor personality questionnaire and two social desirability scales in the situation of honest responding and a simulated selection. The groups differed only in the type of instruction given in the simulated selections: warning of potential identification of faking (N = 149), warning of potential identification and negative consequences of faking (N = 141), and without warning (N = 145). A change in the participants’ honesty was tested through (1) comparison of their responses on the social desirability scales between the situation of honest responding and the simulated selection and (2) analysis of the correlations on personality measures between the situation of honest responding and the simulated selection. Obtained results on both sets of data showed that warning increased the honesty of responses on personality measures. Moreover, the more intensive the warning, the more honest the personality self-reports

Saints and Superheroes, or Overall Perfect: Testing the Possibility to Differentiate Egoistic From Moralistic Socially Desirable Responding

The aim of the study was to test Paulhus' (2002) assumption that it is possible to separate egoistic from moralistic socially desirable responding (SDR) on an unconscious and conscious level. The study was conducted on a convenient sample of students (N=206), which filled-in a five-factor personality questionnaire (IPIP100) in three dependent situations: honest responding, induced egoistic bias and induced moralistic bias. Along with the participants, four of their acquaintances were also included in the study; their assignment was to rate the participants on the IPIP100 questionnaire items. In order to test whether it is possible to separate egoistic from moralistic SDR, we used discrepancy measures on five personality dimensions – residuals from the regression of the self-reports in the honest situation on the corresponding peer-ratings indicating unconscious SDR, and residuals from the regression of the self-reports in the induced bias situations on the corresponding self-ratings in the honest situation indicating conscious SDR. Obtained results showed that discrepancy measures did not result with the expected factors of egoistic and moralistic SDR. Whereas discrepancy measures that indicated unconscious SDR formed one factor, discrepancy measures that indicated conscious SDR formed two factors, but they did not correspond to the egoistic and moralistic bias. The results suggest that it is not possible to separate egoistic from moralistic SDR neither on the unconscious nor on the conscious level

Warning against faking on personality questionnaire: Are warned participants more honest?

Cilj istraživanja bio je provjeriti učinkovitost dviju vrsta upozorenja (upozorenje o mogućnosti detekcije lažiranja odgovora i upozorenje o mogućnosti detekcije i negativnim posljedicama lažiranja odgovora) na povećanje iskrenosti u odgovaranju na mjerama ličnosti. U istraživanju su sudjelovale tri grupe studenata koje su ispunile petofaktorski upitnik ličnosti i dvije skale socijalno poželjnog odgovaranja u situaciji iskrenog odgovaranja i jednoj od tri situacije simulirane selekcije: bez upozorenja (N = 145), s upozorenjem o mogućnosti detekcije lažiranja odgovora (N = 149) i s upozorenjem o mogućnosti detekcije i negativnim posljedicama lažiranja odgovora (N = 141). Promjenu u iskrenosti sudionika provjerili smo usporedbom njihovih rezultata na skalama socijalno poželjnog odgovaranja u situaciji iskrenog odgovaranja i simuliranim selekcijskim situacijama s različitim intenzitetom upozorenja te usporedbom korelacija samoprocjena na mjerama ličnosti između situacije iskrenog odgovaranja i simuliranih selekcijskih situacija. Nalazi na obje skupine podataka pokazali su da upozorenje dovodi do veće iskrenosti sudionika u odgovorima na mjerama ličnosti. Pritom, što je upozorenje koje je dano sudionicima intenzivnije, to su njihove samoprocjene iskrenije.The aim of the study was to test the efficiency of two types of warning (warning of potential identification of faking and warning of potential identification and negative consequences of faking) in increasing honesty of responding to personality questionnaires. Three groups of students completed a five-factor personality questionnaire and two social desirability scales in the situation of honest responding and a simulated selection. The groups differed only in the type of instruction given in the simulated selections: warning of potential identification of faking (N = 149), warning of potential identification and negative consequences of faking (N = 141), and without warning (N = 145). A change in the participants’ honesty was tested through (1) comparison of their responses on the social desirability scales between the situation of honest responding and the simulated selection and (2) analysis of the correlations on personality measures between the situation of honest responding and the simulated selection. Obtained results on both sets of data showed that warning increased the honesty of responses on personality measures. Moreover, the more intensive the warning, the more honest the personality self-reports

Comparison of two versions of the implicit association test for power motive measurement

Cilj istraživanja bio je usporediti valjanost dviju verzija Testa implicitnih asocijacija (IAT) za mjerenje implicitnog motiva za moći. U prvoj verziji IAT-a kao kategorije atributa koristili smo prirodne antonime “moć” i “nemoć”, dok smo u drugoj verziji IAT-a koristili evaluativno ujednačenije kategorije “dominacija” i “suradnja”. U istraživanju je sudjelovao uzorak studenata psihologije (N=73). Uz podatke na dvije verzije IAT-a, prikupili smo samoprocjene na eksplicitnoj mjeri motiva za moći, dvije mjere intrinzične i ekstrinzične motivacije te procjene dominantnosti od strane bliskih osoba. Iako su obje verzije IAT-a imale zadovoljavajuću pouzdanost, IAT “dominacija-suradnja” pokazao se valjanijom mjerom implicitnog motiva za moći. Za razliku od IAT-a “moć-nemoć” koji nije značajno korelirao ni s jednom od korištenih mjera, IAT “dominacija-suradnja” je imao značajne i umjereno visoke korelacije sa samoprocjenama i procjenama dominantnosti te obje mjere intrinzične motivacije.The aim of the study was to compare the validity of two versions of the Implicit Association Test (IAT) for implicit power motive measurement. In the first IAT version we used natural antonyms “power” and “non-Power” and in the second IAT more equally desirable categories “dominance” and “cooperation”. The study was conducted on a sample of psychology students (N=73). In addition to the data on two IATs, we collected self-ratings on an explicit measure of power motive, two measures of intrinsic and extrinsic motivation and peer-ratings of dominance. Though both IAT versions showed satisfactory reliability, the IAT “dominance-cooperation” seemed as a more valid measure of implicit power motive. Compared to the IAT “power-nonPower” which had no significant correlations with the other measures used, the IAT “dominance-cooperation” had significant and moderately high correlations with both the self-ratings and the ratings of dominance and the two measures of intrinsic motivation

Transformacijsko vodstvo i kvaliteta poučavanja tijekom pandemije COVID-19: moderirana medijacijska analiza

The school lockdown caused by the COVID-19 pandemic pushed teachers to online teaching literally overnight, which put their performance at risk. Transformational school leadership (TSL), teacher self-efficacy (TSE) and digital competencies might have played a protective role in such burdening conditions. Therefore, the present study aimed to examine the mediating role of TSE in explaining the relationship between TSL and instructional quality. Additionally, the moderating role of digital competencies in explaining the interrelations between TSL and TSE as well as between TSE and instructional quality, or the proposed mediating mechanism, was tested. The study was conducted via online survey in Spring 2020 and involved 1655 Croatian teachers. The mediation and moderated mediation analyses revealed that TSL was positively related to instructional quality both directly and indirectly via TSE. Teacher digital competencies did not moderate the proposed relationships or the mediating mechanism.Zatvaranje škola uzrokovano pandemijom COVID-19 preko noći je primoralo nastavnike na poučavanje na daljinu, što je dovelo u pitanje njihovu radnu uspješnost. Transformacijsko (ruko)vođenje školom (TRŠ), samoefikasnost nastavnika (SEN) i njihove digitalne kompetencije možda su imale zaštitnu ulogu u takvim opterećujućim uvjetima. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati medijacijsku ulogu SEN-a u objaš- njenju povezanosti TRŠ-a i kvalitete poučavanja. Dodatno, ispitana je i moderacijska uloga digitalnih kompetencija u objašnjenju povezanosti TRŠ-a i SEN-a, TRŠ-a i kvalitete poučavanja, kao i predloženoga medijacijskog mehanizma. Istraživanje, u kojem je sudjelovalo 1655 hrvatskih nastavnika, provedeno je online-upitnikom u proljeće 2020. godine. Medijacijske i moderirane medijacijske analize pokazale su da je TRŠ direktno i indirektno, preko SEN-a, pozitivno povezan s kvalitetom poučavanja. Digitalne kompetencije nastavnika nisu moderirale pretpostavljene veze ni medijacijski mehanizam

Personality and work behavior: Nature and measurement of socially desirable responding

Glavni prigovor valjanosti i primjenjivosti upitnika ličnosti u selekcije svrhe je njihova podložnosti lažiranju odgovora, odnosno namjernom davanju socijalno poželjnih odgovora. Posljednjih desetljeća proveden je niz istraživanja kojima se pokušalo utvrditi kakva je priroda socijalno poželjnog odgovaranja i koji su načini njegova mjerenja. Od početne konceptualizacije prema kojoj se socijalno poželjno odgovaranje izjednačava s namjernim iskrivljavanjem odgovora na upitnicima ličnosti, socijalna poželjnost je evoluirala u višedimenzionalni konstrukt. Prema trenutačno najutjecajnijem modelu (Paulhus, 2002, 2006) socijalno poželjno odgovaranje je moguće razmatrati na dvije razine: procesnoj i sadržajnoj. Na procesnoj razini razlikujemo svjesno upravljanje dojmovima i nesvjesno samoosnaživanje, a na sadržajnoj egoističko pretjerivanje u vlastitoj kognitivnoj i socijalnoj kompetentnosti te moralističko negiranje društveno nepoželjnih impulsa i isticanje atributa svetosti. S obzirom da su provjere novog modela vrlo oskudne, osnovni cilj istraživanja opisanog u ovoj knjizi bio je provjeriti njegove temeljne pretpostavke koristeći različite indikatore socijalno poželjnog odgovaranja. Istraživanje smo proveli na prigodnom uzorku ispitanika završnih godina studija i netom diplomiranih (N=345). U istraživanju su korištena tri upitnika: Sveobuhvatni inventar socijalno poželjnog odgovaranja (CIDR) namijenjen mjerenju komponenti Paulhusovog modela, petfaktorski upitnik ličnosti (IPIP-300) te Upitnik pretjeranih tvrdnji (OCQ- 150) namijenjen mjerenju precjenjivanja vlastitog znanja. Ispitanici su sva tri upitnika najprije ispunjavali u iskrenoj situaciji odgovaranja, a zatim je polovica ispitanika CIDR i IPIP-300 ispunjavala u situaciji poticanog egoističkog iskrivljavanja, a druga polovica ispitanika ih je ispunjavala u situaciji poticanog moralističkog iskrivljavanja. Rezultati provedenih analiza nisu potvrdili model ni na procesnoj, ni na sadržajnoj razini. Na procesnoj razini, suprotno očekivanjima, rezultati nisu opravdali razlikovanje nesvjesnog i svjesnog socijalno poželjnog odgovaranja jer su se u situacijama poticanog iskrivljavanja rezultati na skalama osnaživanja povećali, jednako kao i rezultati na skalama upravljanja dojmovima. Osim toga, komponente socijalne poželjnosti nisu na očekivan način korelirale s direktnim mjerama iskrivljavanja odgovora na upitniku ličnosti i rezultatom na upitniku pretjeranih tvrdnji. Na sadržajnoj razini, osim osobine ugodnosti, obrazac promjena na skalama CIDR-a i upitnika ličnosti nije bio sukladan pretpostavkama modela. Generalno, dobiveni rezultati pokazuju da skale socijalno poželjnog odgovaranja, razvijene u okviru Paulhusovog modela, nisu dobra mjera socijalno poželjnog odgovaranja. Stoga bi se buduće provjere modela trebale temeljiti ili na valjanijim skalama i/ili na alternativnim metodama mjerenja socijalno poželjnog odgovaranja