Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, FF-Press, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Abstract
Glavni prigovor valjanosti i primjenjivosti upitnika ličnosti u selekcije svrhe je njihova podložnosti lažiranju odgovora, odnosno namjernom davanju socijalno poželjnih odgovora. Posljednjih desetljeća proveden je niz istraživanja kojima se pokušalo utvrditi kakva je priroda socijalno poželjnog odgovaranja i koji su načini njegova mjerenja. Od početne konceptualizacije prema kojoj se socijalno poželjno odgovaranje izjednačava s namjernim iskrivljavanjem odgovora na upitnicima ličnosti, socijalna poželjnost je evoluirala u višedimenzionalni konstrukt. Prema trenutačno najutjecajnijem modelu (Paulhus, 2002, 2006) socijalno poželjno odgovaranje je moguće razmatrati na dvije razine: procesnoj i sadržajnoj. Na procesnoj razini razlikujemo svjesno upravljanje dojmovima i nesvjesno samoosnaživanje, a na sadržajnoj egoističko pretjerivanje u vlastitoj kognitivnoj i socijalnoj kompetentnosti te moralističko negiranje društveno nepoželjnih impulsa i isticanje atributa svetosti. S obzirom da su provjere novog modela vrlo oskudne, osnovni cilj istraživanja opisanog u ovoj knjizi bio je provjeriti njegove temeljne pretpostavke koristeći različite indikatore socijalno poželjnog odgovaranja. Istraživanje smo proveli na prigodnom uzorku ispitanika završnih godina studija i netom diplomiranih (N=345). U istraživanju su korištena tri upitnika: Sveobuhvatni inventar socijalno poželjnog odgovaranja (CIDR) namijenjen mjerenju komponenti Paulhusovog modela, petfaktorski upitnik ličnosti (IPIP-300) te Upitnik pretjeranih tvrdnji (OCQ- 150) namijenjen mjerenju precjenjivanja vlastitog znanja. Ispitanici su sva tri upitnika najprije ispunjavali u iskrenoj situaciji odgovaranja, a zatim je polovica ispitanika CIDR i IPIP-300 ispunjavala u situaciji poticanog egoističkog iskrivljavanja, a druga polovica ispitanika ih je ispunjavala u situaciji poticanog moralističkog iskrivljavanja. Rezultati provedenih analiza nisu potvrdili model ni na procesnoj, ni na sadržajnoj razini. Na procesnoj razini, suprotno očekivanjima, rezultati nisu opravdali razlikovanje nesvjesnog i svjesnog socijalno poželjnog odgovaranja jer su se u situacijama poticanog iskrivljavanja rezultati na skalama osnaživanja povećali, jednako kao i rezultati na skalama upravljanja dojmovima. Osim toga, komponente socijalne poželjnosti nisu na očekivan način korelirale s direktnim mjerama iskrivljavanja odgovora na upitniku ličnosti i rezultatom na upitniku pretjeranih tvrdnji. Na sadržajnoj razini, osim osobine ugodnosti, obrazac promjena na skalama CIDR-a i upitnika ličnosti nije bio sukladan pretpostavkama modela. Generalno, dobiveni rezultati pokazuju da skale socijalno poželjnog odgovaranja, razvijene u okviru Paulhusovog modela, nisu dobra mjera socijalno poželjnog odgovaranja. Stoga bi se buduće provjere modela trebale temeljiti ili na valjanijim skalama i/ili na alternativnim metodama mjerenja socijalno poželjnog odgovaranja
