MARKET ACCEPTANCE OF LOW-CARBON BUILDING MATERIALS - PART II : LEGISLATIVE FRAMEWORK

Hrvatska je, kao skorašnja članica Europske Unije i potpisnica Kyotskog protokola, svoje zakonodavstvo značajno usmjerila prema smanjenju emisija stakleničkih plinova i općenito zaštiti prirodnog okoliša. Zakoni vezani uz prirodni okoliš isprepleteni su sa zakonima koji utječu na građevne proizvode, a naravno time i na materijale s malim udjelom ugljika - oni uvelike utječu na njihovu tržišnu prihvatljivost. Njihovo aktivno provođenje i popularizacija nužni su kako bi se doprinijelo težnjama unaprjeđenja stanja okoliša i prirode Hrvatske, a posljedično i položaja unutar Europske Unije i Sustava za trgovinu emisijama. Kroz članak je pružen pregled zakonodavnog okvira Hrvatske vezanog uz materijale s malim udjelom ugljika koji su predstavljeni u prvom dijelu ovoga rada, a predstavljeni su i određeni prijedlozi za poboljšanje trenutačnog stanja.Since Croatia is soon to become a member of the European Union and is a signatory of the Kyoto Protocol, its legislation is significantly directed towards reducing greenhouse gas emissions and protecting the environment in general. The laws related to the environment are intertwined with the laws that affect buildingmaterials, and thus low-carbon materials - they greatly affect their market acceptance. Their effective implementation and popularization are required in order to contribute to the aspirations of improving the Croatian environment and nature, and consequently Croatian position in the European Union and the Emissions trading system. This article provides an overview of the Croatian legislative framework related to low carbon content materials, which are presented in the first part of this paper, and presents specific proposals to improve the current situation

MARKET ACCEPTANCE OF LOW-CARBON BUILDING MATERIALS - PART I : MATERIALS AND POSSIBILITIES FOR REDUCING THE ENVIRONMENTAL IMPACT

Materijali s malim udjelom ugljika danas su gotovo jednako prihvaćeni kao njihove konvencionalne inačice, ali njihova zastupljenost na tržištu nije značajna, unatoč očitoj dobrobiti po pitanju zaštite okoliša i time ljudskog zdravlja. U okviru održive gradnje pokušava se korisniku prikazati kako umjetno stvoreni, izgrađeni okoliš ima skrivene utjecaje te da učinci proizvodnje, transporta, ugradnje, korištenja i odlaganja materijala mogu biti značajni za njega i prirodu. Prema nekoliko metoda procjene utjecaja materijala na okoliš i prema zastupljenosti u graditeljskoj praksi, beton, asfalt i najčešće korišteni metali, čelik i aluminij, predstavljaju područje na koje treba djelovati kako bi se trenutačno stanje poboljšalo. Kroz projektiranje, izmjene sastava i intervencije na proizvodni proces, nužno je smanjiti njihov utjecaj na okoliš, a osim toga potrebno je bitnim značajkama novih inačica tih materijala, u ekonomskom i građevinskom kontekstu, opravdavati potreban veći udio u prodaji građevinskog materijala.Construction materials with low-carbon content are now practically equally accepted as their conventional counterparts, but their presence in the market is not significant, despite obvious benefits in terms of environmental protection and thus human health. Through the concept of sustainable building the user is being shown how artificially created, built environment, has hidden influences and that the impacts of production, transportation, installation, use and disposal of construction materials can be considerable to him and nature. In accordance with several methods of assessment of construction materials environmental impact, and by use in building practice, concrete, asphalt, and most commonly used metals, steel and aluminum, are the target of interest when it comes to the improvement of the current situation. Through the design, composition changes and interventions in the production process it is necessary to reduce their impact on the environment, and in addition, it is necessary to show that the important characteristics of the new variants of these materials, in construction and economic context, justify a needed larger share in the sales of construction materials

TRŽIŠNA PRIHVATLJIVOST GRAĐEVINSKOG MATERIJALA S MALIM UDJELOM UGLJIKA - DIO II: ZAKONODAVNI OKVIR

Hrvatska je, kao skorašnja članica Europske Unije i potpisnica Kyotskog protokola, svoje zakonodavstvo značajno usmjerila prema smanjenju emisija stakleničkih plinova i općenito zaštiti prirodnog okoliša. Zakoni vezani uz prirodni okoliš isprepleteni su sa zakonima koji utječu na građevne proizvode, a naravno time i na materijale s malim udjelom ugljika - oni uvelike utječu na njihovu tržišnu prihvatljivost. Njihovo aktivno provođenje i popularizacija nužni su kako bi se doprinijelo težnjama unaprjeđenja stanja okoliša i prirode Hrvatske, a posljedično i položaja unutar Europske Unije i Sustava za trgovinu emisijama. Kroz članak je pružen pregled zakonodavnog okvira Hrvatske vezanog uz materijale s malim udjelom ugljika koji su predstavljeni u prvom dijelu ovoga rada, a predstavljeni su i određeni prijedlozi za poboljšanje trenutačnog stanja

TRŽIŠNA PRIHVATLJIVOST GRAĐEVINSKOG MATERIJALA S MALIM UDJELOM UGLJIKA – DIO I: MATERIJALI I MOGUĆNOSTI SMANJENJA UTJECAJA NA OKOLIŠ

Materijali s malim udjelom ugljika danas su gotovo jednako prihvaćeni kao njihove konvencionalne inačice, ali njihova zastupljenost na tržištu nije značajna, unatoč očitoj dobrobiti po pitanju zaštite okoliša i time ljudskog zdravlja. U okviru održive gradnje pokušava se korisniku prikazati kako umjetno stvoreni, izgrađeni okoliš ima skrivene utjecaje te da učinci proizvodnje, transporta, ugradnje, korištenja i odlaganja materijala mogu biti značajni za njega i prirodu. Prema nekoliko metoda procjene utjecaja materijala na okoliš i prema zastupljenosti u graditeljskoj praksi, beton, asfalt i najčešće korišteni metali, čelik i aluminij, predstavljaju područje na koje treba djelovati kako bi se trenutačno stanje poboljšalo. Kroz projektiranje, izmjene sastava i intervencije na proizvodni proces, nužno je smanjiti njihov utjecaj na okoliš, a osim toga potrebno je bitnim značajkama novih inačica tih materijala, u ekonomskom i građevinskom kontekstu, opravdavati potreban veći udio u prodaji građevinskog materijala

A genetic history of the Balkans from Roman frontier to Slavic migrations

The rise and fall of the Roman Empire was a socio-political process with enormous ramifications for human history. The Middle Danube was a crucial frontier and a crossroads for population and cultural movement. Here, we present genome-wide data from 136 Balkan individuals dated to the 1st millennium CE. Despite extensive militarization and cultural influence, we find little ancestry contribution from peoples of Italic descent. However, we trace a large-scale influx of people of Anatolian ancestry during the Imperial period. Between 250 and 550 CE, we detect migrants with ancestry from Central/Northern Europe and the Steppe, confirming that ‘‘barbarian’’ migrations were propelled by ethnically diverse confederations. Following the end of Roman control, we detect the large-scale arrival of individuals who were genetically similar to modern Eastern European Slavic-speaking populations, who contributed 30%–60% of the ancestry of Balkan people, representing one of the largest permanent demographic changes anywhere in Europe during the Migration Period