Fitohemijska i genetička varijabilnost vrsta iz sekcije Serpyllum (Mill.) Benth. roda Thymus L. (Lamiaceae) u Srbiji

In terms of the number of species, the genus Thymus is one of the most important genera within the Lamiaceae family. The number of species may vary depending on the approach of the author, but if the concept of minimal variability is chosen 215 species have been described. This genus is divided into 8 sections. In Flora of Serbia, 31 species and more than 100 ifraspecific taxa have been described, all of which belong to section Serpyllum, except Thymus comptus and Th. striatus (Sect. Hyphodromi) and Th. vulgaris (Sect. Thymus). Reproductive isolation between species seems to be weak, which makes taxonomical studies in this genus even more difficult. Species of genus Thymus are used as aromatic and medicinal plants in both traditional and modern medicine in all regions where they grow. The aim of this work was to describe different chemotypes within species and population of this genus and, by analysis of surface flavonoids and AFLP markers, provide better insight into genetic and evolutional relationships among the populations and species of the genus Thymus from Serbia. This work included populations of Th. pulegioides (Subsect. Alternantes), Th. glabrescens, Th. maschallianus and Th. pannonicus (Subsect. Isolepides), Th. balcanus and Th. praecox (Subsect. Peudomarginati). Analysis of essential oils was done by TD-GC-MS system, and compounds were identified by comparing RI and/or mass spectra with published data. 103 compounds were identified. Three major group of essential oil compounds were identified: monoterpene hydrocarbons, oxygenated monoterpene hydrocarbons and sesquiterpene hydrocarbons. Based on relative abundance of compounds, Corelation, PCA and Cluster analysis were performed, and it revealed the existence of several chemotypes, such as geraniol, phenol, germacrene-D, citral, linalool, (E)-caryophyllene, α-terpinyl acetate and linalyl acetate chemotype.Rod Thymus je po broju vrsta jedan od najznaĉajnijih u okviru familije Lamiaceae. U zavisnosti od pristupa autora broj vrsta unutar roda varira, meĊutim ukoliko se izabere pristup minimalne varijabilnosti, prema raspoloţivim podacima opisano je 215 vrsta ovog roda. Vrste ovog roda podeljene su u osam sekcija. U flori Srbije opisana je, do sada, 31 vrsta i preko 100 infraspecijskih taksona, koje sve pripadaju podsekciji Serpyllum, sa izuzetkom vrsta Thymus comptus i Th. striatus (Sect. Hyphodromi) i Th. vulgaris (Sect. Thymus). Reproduktivna izolacija izmeĊu vrsta ovog roda je izuzetno slaba što ĉini taksonomska istraţivanja još teţim. Vrste roda Thymus koriste se kao lekovite i aromatiĉne biljke u tradicionalnoj i zvaniĉnoj medicini u svim krajevima u kojima se javljaju. Cilj ovog rada je bio da se opišu razliĉiti hemotipovi unutar vrsta i populaciju ovog roda kao i da se analizom površinskih flavonoida i AFLP markera poboljša uvid u genetiĉke i evolutivne odnose izmeĊu populacija vrsta ovog roda sa podruĉja Srbije. U ovo istrţivajne ukljuĉene su populacije vrsta Th. pulegioides (Subsect. Alternantes), Th. glabrescens, Th. maschallianus i Th. pannonicus (Subsect. Isolepides), Th. balcanus i Th. praecox (Subsect. Peudomarginati) Analiza sastava etarskih ulja vršena je pomoću TD-GC-MS sistema, a jedinjenja su odreĊen uporeĊivanjem RI i/ili masenog spektra sa literaturnim podacima. Identifikovana su ukupno 103 jedinjenja. Identifikovane su, po brojnosti, tri glavne grupe jedinjenja: seskviterpenski ugljovodonici, oksigenovani monoterpenski ugljovodonici i monoterpenski ugljovodonici. Statistiĉka obrada sastava etarskih ulja ukljuĉila je korelacije, analizu glavnih komponenti i klaster analizu. Statistiĉka obrada je pokazala da se, po relativnoj zastupljenosti jedinjenja, mogu razlikovati geraniolni, fenolni, germakren-D, citralni, linaloolni, (E)-kariofilen, α-terpinil acetat i linalil acetatni hemotip

Phytochemical and genetical variability of species from section Serpyllum (Mill.) Benth. genus Thymus L. (Lamiaceae) in Serbia

Rod Thymus je po broju vrsta jedan od najznaĉajnijih u okviru familije Lamiaceae. U zavisnosti od pristupa autora broj vrsta unutar roda varira, meĊutim ukoliko se izabere pristup minimalne varijabilnosti, prema raspoloţivim podacima opisano je 215 vrsta ovog roda. Vrste ovog roda podeljene su u osam sekcija. U flori Srbije opisana je, do sada, 31 vrsta i preko 100 infraspecijskih taksona, koje sve pripadaju podsekciji Serpyllum, sa izuzetkom vrsta Thymus comptus i Th. striatus (Sect. Hyphodromi) i Th. vulgaris (Sect. Thymus). Reproduktivna izolacija izmeĊu vrsta ovog roda je izuzetno slaba što ĉini taksonomska istraţivanja još teţim. Vrste roda Thymus koriste se kao lekovite i aromatiĉne biljke u tradicionalnoj i zvaniĉnoj medicini u svim krajevima u kojima se javljaju. Cilj ovog rada je bio da se opišu razliĉiti hemotipovi unutar vrsta i populaciju ovog roda kao i da se analizom površinskih flavonoida i AFLP markera poboljša uvid u genetiĉke i evolutivne odnose izmeĊu populacija vrsta ovog roda sa podruĉja Srbije. U ovo istrţivajne ukljuĉene su populacije vrsta Th. pulegioides (Subsect. Alternantes), Th. glabrescens, Th. maschallianus i Th. pannonicus (Subsect. Isolepides), Th. balcanus i Th. praecox (Subsect. Peudomarginati) Analiza sastava etarskih ulja vršena je pomoću TD-GC-MS sistema, a jedinjenja su odreĊen uporeĊivanjem RI i/ili masenog spektra sa literaturnim podacima. Identifikovana su ukupno 103 jedinjenja. Identifikovane su, po brojnosti, tri glavne grupe jedinjenja: seskviterpenski ugljovodonici, oksigenovani monoterpenski ugljovodonici i monoterpenski ugljovodonici. Statistiĉka obrada sastava etarskih ulja ukljuĉila je korelacije, analizu glavnih komponenti i klaster analizu. Statistiĉka obrada je pokazala da se, po relativnoj zastupljenosti jedinjenja, mogu razlikovati geraniolni, fenolni, germakren-D, citralni, linaloolni, (E)-kariofilen, α-terpinil acetat i linalil acetatni hemotip.In terms of the number of species, the genus Thymus is one of the most important genera within the Lamiaceae family. The number of species may vary depending on the approach of the author, but if the concept of minimal variability is chosen 215 species have been described. This genus is divided into 8 sections. In Flora of Serbia, 31 species and more than 100 ifraspecific taxa have been described, all of which belong to section Serpyllum, except Thymus comptus and Th. striatus (Sect. Hyphodromi) and Th. vulgaris (Sect. Thymus). Reproductive isolation between species seems to be weak, which makes taxonomical studies in this genus even more difficult. Species of genus Thymus are used as aromatic and medicinal plants in both traditional and modern medicine in all regions where they grow. The aim of this work was to describe different chemotypes within species and population of this genus and, by analysis of surface flavonoids and AFLP markers, provide better insight into genetic and evolutional relationships among the populations and species of the genus Thymus from Serbia. This work included populations of Th. pulegioides (Subsect. Alternantes), Th. glabrescens, Th. maschallianus and Th. pannonicus (Subsect. Isolepides), Th. balcanus and Th. praecox (Subsect. Peudomarginati). Analysis of essential oils was done by TD-GC-MS system, and compounds were identified by comparing RI and/or mass spectra with published data. 103 compounds were identified. Three major group of essential oil compounds were identified: monoterpene hydrocarbons, oxygenated monoterpene hydrocarbons and sesquiterpene hydrocarbons. Based on relative abundance of compounds, Corelation, PCA and Cluster analysis were performed, and it revealed the existence of several chemotypes, such as geraniol, phenol, germacrene-D, citral, linalool, (E)-caryophyllene, α-terpinyl acetate and linalyl acetate chemotype

Sadržaj teških metala u tkivima običnog jelena (Cervus Elaphus) iz istočne Hrvatske

The aim of this study was to measure the levels of some toxic and essential metals in the kidney cortex and jawbone of red deer caught in Baranja region, Eastern Croatia. Kidneys and jawbones of 57 red deer (17 males, 40 females), aged six months to ten years, were collected and the concentrations of metals determined using atomic absorption spectrometry (AAS). The median mass fraction of toxic cadmium, mercury, and lead in the kidney were 0.099 mg kg-1, 0.362 mg kg-1, and 0.578 mg kg-1 (wet weight), respectively. In the jawbone, the Pb mass fraction was 0.281 mg kg-1. The median levels of essential elements in the kidney were 35.1 mg kg-1 for Zn, 5.20 mg kg-1 for Cu, and 108 mg kg-1 for Fe. The mass fraction of Zn in the jawbone was 86.8 mg kg-1. Statistical analysis showed age-related differences in the accumulation of Pb in both tissues and of Cd in the kidney. Kidney Zn and Fe also increased with age. Toxic metal levels in the kidney exceeded the levels considered acceptable for human consumption, especially in older animals.Divlje životinje u svom su okolišu stalno izložene različitim izvorima onečišćenja. Svrha ovog istraživanja bila je izmjeriti masene udjele kadmija, olova, žive, cinka, bakra i željeza u bubregu te olova i cinka u kosti običnog jelena (Cervus elaphus) ulovljenog na području Baranje u istočnoj Hrvatskoj, u blizini Parka prirode “Kopački rit”. Uzorkovane su jedinke odstrijeljene sanitarnim odstrelom zbog pojave velikog američkog jetrenog metilja (Fascioloides magna). Skupljeni su bubrezi i mandibule 57 jedinki (17 mužjaka, 40 ženki), dobi od 6 mjeseci do 10 godina. Sadržaj metala izmjeren je metodom atomske apsorpcijske spektrometrije (AAS). Za određivanje Cd, Zn, Cu i Fe rabila se plamena AAS, za Pb elektrotermi čka AAS tehnika, dok je tehnikom hladnih para određivana Hg. Medijani izmjerenih masenih udjela toksičnih metala Cd, Hg i Pb u bubregu su 0.099 mg kg-1, 0,362 mg kg-1 i 0,578 mg kg-1, dok je medijan Pb u kosti 0,281 mg kg-1 (mokre težine). Medijani masenih udjela esencijalnih metala u bubregu su 35,1 mg kg-1 za Zn, 5,20 mg kg-1 za Cu i 108 mg kg-1 za Fe. U kosti je izmjeren maseni udio Zn od 86,8 mg kg-1. Statistička analiza pokazala je razlike u akumulaciji Pb s obzirom na dob u oba tkiva te Cd u bubregu, kao što se i očekivalo, ali razlika u slučaju Cd nije bila značajna. Sadržaj Zn i Fe u bubregu također je pokazao trend rasta s dobi. Dobiveni rezultati uspoređeni su sa sličnim podacima autora iz drugih zemalja. Nije nađena povezanost stupnja fascioloidoze i količine teških metala, s iznimkom Cu i Pb u bubregu. Razine toksičnih metala u bubregu, posebno kod starijih životinja, više su od dopuštenih razina u namirnicama

Fasciolosis

Fasciola hepatica je parazit iz razreda trematoda koji uzrokuje bolest koja se naziva distomijaza, fascioloza ili metiljavost. U Hrvatskoj, a i u najvećem dijelu svijeta, od distomijaze uzrokovane ovim metiljem najčešće obolijevaju ovce i goveda. Ovisno o vremenu izloženosti invaziji kao i količini ingestiranih invazivnih metacerkarija, ovaj parazit može uzrokovati akutni, kronični ili oba oblika bolesti istodobno. Akutnu metiljavost uzrokuju juvenilni metilji koji tijekom svoje migracije buše jetrenu kapsulu kao i sam jetreni parenhim. Kroničnu metiljavost uzrokuju adulti metilja koji parazitiraju u žučovodima jetre. U ovom kraćem osvrtu, koristeći se jednim slučajem iz prakse (razudba dviju ovaca), prikazane su i objašnjene tipične makroskopske i mikroskopske lezije istodobne akutne i kronične distomijaze.Fasciola hepatica is a trematode parasite which causes a disease called distomiasis or fascioliasis. In Croatia, but also worldwide, distomiasis caused by Fasciola hepatica is most common in sheep and cattle. Depending on the length of exposure and quantity of ingested invasive metacercariae, this parasite can cause an acute or chronic disease, or both types simultaneously. Acute distomiasis is caused by migration of juvenile flukes when they perforate Glisson’s capsule and burrow into the liver parenchyma. Chronic distomiasis is caused by adult fluke parasitizing in larger bile ducts. This short review describes and explains the typical macroscopic and microscopic lesions of simultaneous acute and chronic distomiasis in two sheep submitted for routine necropsy

Avian mycobacteriosis

Mikobakterioza ptica jest kronična bolest koja je uzrokovana tzv. netuberkuloznim i nelepromatoznim pripadnicima roda Mycobacterium. Bolest je to koja se danas uglavnom pojavljuje u ukrasnih ptica te peradi držane u ekstenzivnom uzgoju. Klinički se bolest nerijetko propusti dijagnosticirati za života jer su simptomi često nespecifični, npr. mršavljenje i anoreksija. Dijagnoza se stoga uvelike postavlja postmortalnom pretragom. Tipično je na razudbi pronaći brojne nodularne promjene koje histološki odgovaraju granulomima s obično većim centralnim područjima nekroze te s brojnim mikobakterijama obično vidljivima tek nakon dodatnih diferencijalnih bojenja. Takvim su promjenama najčešće zahvaćeni jetra, slezena, crijeva, koštana srž, a prema novijim spoznajama i pluća. Kao konačna potvrda dijagnoze mogu se raditi izolacija i uzgoj bakterijske kulture ili molekularni dokaz uzročnika. U ovom osvrtu, na primjeru slučaja iz prakse, opisana je prije svega patoanatomska i patohistološka slika bolesti, kao i njezina patogeneza, dijagnoza te diferencijalne dijagnoze.Avian mycobacteriosis is a chronic disease caused by “non-tuberculous“ and “non-lepromatous“ members of Mycobacterium genus. It is a disease that occurs today mostly in pet and zoo birds, and poultry under extensive management. Clinically, the disease is commonly missed and undiagnosed in vivo due to the often nonspecific symptoms – e.g. cachexia and anorexia. The diagnosis is therefore usually made post mortally. Grossly, it is typical to find numerous nodular lesions that microscopically correspond to granulomas, with larger central areas of necrosis and numerous mycobacteria, which are usually only visible after staining with special stains. Such lesions are usually found in the liver, spleen, intestine, bone marrow, and, according to newer studies, also in the lungs. Bacterial culture and molecular methods can be used as a final confirmation of the diagnosis. Using one case from a routine postmortem investigation, this short review deals mostly with the gross and histological appearance of this disease, but also its pathogenesis, diagnosis, and differential diagnoses

Korovi livada i pašnjaka Vlasinske visoravni

Meadows of lowland and upland areas of Vlasina Plain represent a significant natural plant resource. A botanical study of the Vlasina Plain region conducted by RANĐELOVIĆ (2002) identifies four lowland meadow communities (ass. Equiseto-Scirpetum xilvaticae Šegulja, ass. Polygono-Scirpetum xilvaticae Schw., ass. Brachythecio-Menthetum longifoliae V. Rand. and ass. Deschampsietum caespitosae H-ić.) and six phytocoenoses of hilly-mountainous meadows and pastures (ass. Diantho-Armerietum rumelicae N. Rand., ass. Festuco nigre.icenti-Nardetum strictae N. Rand., ass. Lino-Nardetum strictae Rexp. et N. Rand., ass. Thymo-Poetum violaceae Mic., ass. Festucetum paniculatae Horv. and ass. Centattrio-Festucetum validate N. Rand.). Besides identifying the weed species that participate in the grassland communities of Vlasina Plain, this study deals with all relevant parameters concerning that particular plant category, including primarily: taxonomic analysis, quantitative representation in certain grassland communities, life forms (biological spectrum), phyto-geographical characteristics (floral elements), ecological and biological features and categorization according to their harmful effect (very poisonous, weakly poisonous and useless species). This first brief report contains data on the weed flora of meadows and pastures of Vlasina Plain, while the main subject of a second communication (in preparation) would be focused on detailed analysis of weed species in the region, their biological characteristics and specific features.Dolinske i brdske, odnosno, planinske livade i pašnjaci predstavljaju značajne prirodne biljne resurse Vlasinske visoravni. Prema istraživanjima V. Randelovića (2002) na ovom području zastupljene su 4 biljne zajednice dolinskih livada (ass. Equiseto-Scirpetum silvaticae Segulja, ass. Polygono-Scirpetuin silvaticae Schw., ass. Brachythecio-Menthetum longifoliae V. Rand, i ass. Deschampsietum caespitosae H-ić) i 6 fitocenoza planinskih livada i pašnjaka (ass. Diantho-Arinerietimi rumelicae N. Rand., ass. Festuc.o nigrescenti-Nardelnm atrictae N. Ranđ., ass. Lmu-Nunletum xtrictae Rexp. el N. Rand., ass. Thymo-Poetum violaceae Mic., ass. Festucetum paniculatae Horv. i ass. Centaurio-Fesiucctum validae N. Rand.). Pored identifikacije travnjačkih korovskih vrsta u livadskim i pašnjačkim zajednicama Vlasinske visoravni, proučeni su i analizirani svi važniji parametri koji se odnose na ovu kategoriju biljaka, kao što su: taksonomska anali/a, kvantitativna zastupljenost u pojedinim travnjačkim fitocenozama, kategorizacija korova prema štetnosti (vrlo otrovne, slabo otrovne, bezvredne vrste), ekološke i biološke osobine, pripadnost odgovarajućim životnim oblicima (biološki spektar), fitogeografske karakteristike (udeo pojedinih geoelemenata). U prvom saopštenju, ovom prilikom, dat je samo pregled korovskih vrsta u livadskim i pašnjačkim fitocenozama Vlasinske visoravni, dok će se u drugom delu ove studije analizirati karakteristike i specifičnosti pojedinih travnjačkih korova u livadskim i pašnjačkim zajednicama na području Vlasinske visoravni

Pouzdanost sustava za praćenje parametara zavarivanja

This paper presents application of self developed On-line monitoring system for main welding parameters acquisition and data processing at arc welding and resistant welding process. Recorded data by On-line monitoring system is compared with data measured by oscilloscope. Based on comparation of both methods, it is possible to conclude that there are no significant differences between recorded data. Presented On- line monitoring system is appropriate and accurate enough for welding parameters monitoring and control.U radu se predstavljaju primjene vlastitog razvijenog On-line monitoring sustava za prikupljanje i obradu glavnih parametara zavarivanja kod elektrolučnog i elektrootpornog zavarivanja. Snimljeni podaci pomoću On-line monitoring sustava su uspoređeni s podacima izmjerenim pomoću osciloskopa. Temeljem usporedbe obiju navedenih metoda, može se zaključiti da nema značajnih razlika između registriranih podataka. Predstavljeni On-line monitoring sustav je prikladan i dovoljno precizan za monitoring i kontrolu parametara zavarivanja

Kontagiozna pleuropneumonija svinja

Kontagiozna pleuropneumonija svinja česta je zarazna bolest svinja uzrokovana bakterijom Actinobacillus pleuropneumoniae. Radi se o bakteriji čija virulencija leži u činjenici da raspolaže brojnim mehanizmima koji je štite od obrambenog djelovanja imunosnih stanica svinje i tako joj omogućuju preživljavanje u plućima. Ne manje važno, patogeni učinak bakterija postiže i sofisticiranim toksinima koji uništavaju stanice, tj. plućno tkivo domaćina. U ovom osvrtu, koristeći se slučajem iz prakse (razudba četiri praseta), pojašnjeni su mehanizmi patogenog djelovanja ove bakterije. Isto tako, prikazane su i pojašnjene tipične makroskopske i mikroskopske lezije koje se pojavljuju u akutnom obliku ove bolesti

Karcinom prostate u pasa

Karcinom prostate u domaćih se životinja pojavljuje praktički samo u pasa, u kojih je razmjerno rijedak. Njegova važnost leži u komparativnom aspektu u usporedbi s ljudima, u kojih je to vrlo čest tumor. Radi se o izrazito malignom tumoru s nerijetko podmuklom pojavom s obzirom na to da su udaljene metastaze u većini slučajeva već prisutne prilikom postavljanja dijagnoze. Prognoza je stoga loša i liječenje se obično ne poduzima. Uzroci koji dovode do njegova razvoja u pasa nisu poznati, dokazano je doduše da to nije povezano s djelovanjem androgena te da se kastracijom zapravo povećava rizik za njegov razvoj. Većina autora smatra da bi se u karcinom prostate trebali uz tumore podrijetlom od sekretornog epitela prostate ubrajati i tumori podrijetlom od urotela prostatične uretre. U ovom osvrtu, koristeći se jednim slučajem iz prakse, opisano je biološko ponašanje ovoga tumora, njegova prognoza, histogeneza te makroskopske i mikroskopske karakteristike

Kontagiozna pleuropneumonija svinja

Kontagiozna pleuropneumonija svinja česta je zarazna bolest svinja uzrokovana bakterijom Actinobacillus pleuropneumoniae. Radi se o bakteriji čija virulencija leži u činjenici da raspolaže brojnim mehanizmima koji je štite od obrambenog djelovanja imunosnih stanica svinje i tako joj omogućuju preživljavanje u plućima. Ne manje važno, patogeni učinak bakterija postiže i sofisticiranim toksinima koji uništavaju stanice, tj. plućno tkivo domaćina. U ovom osvrtu, koristeći se slučajem iz prakse (razudba četiri praseta), pojašnjeni su mehanizmi patogenog djelovanja ove bakterije. Isto tako, prikazane su i pojašnjene tipične makroskopske i mikroskopske lezije koje se pojavljuju u akutnom obliku ove bolesti