Markkinointivideon digitaalinen animaatio

Insinöörityön tarkoituksena oli tutkia digitaalisten animaatiotekniikoiden käyttöä ja niiden suhdetta perinteiseen animaatioon. Työssä tutkittiin perinteisen, käsin piirretyn animaation periaatteita ja sitä, miten hyvin ne soveltuvat digitaaliseen animaatioon käytännössä. Osana insinöörityötä toteutettiin animaatiomateriaalia lyhyelle markkinointivideolle, jonka tilaajana oli ulkopuolinen asiakas. Videon tavoitteena on tiedon jakaminen kantasolujenluovutusprosessista ja lisäksi ihmisten kannustaminen luovuttamaan kantasoluja. Insinöörityössä käsitellään ulkopuoliselle asiakkaalle toteutettavan pienen budjetin animaa-tiovideotuotannon prosessia. Työssä perehdyttiin markkinointivideon toteutuksen eri vaiheisiin suunnittelusta lopputulokseen 3D-animaattorin näkökulmasta. Työssä tarkastellaan myös jonkin verran digitaalista 2D-animaatiota ja sen tekemistä, sillä yksi insinöörityössä tuotetuista videoklipeistä tehtiin käyttäen 2D-animaatiota ja yksi käyttäen sekatekniikkaa. Toteutetut 3D-animaatiot ovat pääasiassa lääketieteellistä materiaalia. Animaatiot tuotettiin 3D-mallinnusohjelmalla. Useiden kohtausten toteutuksessa päätettiin hyödyntää erityisesti työkalua, jolla voi laittaa objektin muuttamaan muotoaan kesken animaation. Insinöörityön lopputuloksena syntyi neljä lyhyttä animaatiovideota. Videot olivat osana asiakkaan virallisilla sivuilla ja Facebook-sivulla julkaistua markkinointivideota, jossa käytettiin 3D-, 2D- ja hybridianimaation lisäksi myös näyteltyä materiaalia.The aim of this thesis is to study about digital animation techniques and compare them to traditional animation. This thesis will also introduce the principles that are originally meant for traditional animation and test in practice if they are still usable in the fields of digital animation. As a part of this thesis, animated material was produced to a stem cell donating campaign video. The video material in this thesis was produced mostly in 3D animation, but also some scenes were made in 2D animation and using mixed media techniques. The purpose of the video was to give out information of the donating process itself and also encourage people to donate stem cells. This thesis is written from the 3D-animator’s point of view in a small budget animation production for a client. The whole animation process is described from planning to the making of the actual animation. The thesis will also go briefly through the making process of two-dimensional animation, since one of the video clips was made in 2D and another one was made with blending 2D animation to 3D image. The animation sequences were mostly made using a 3D modeling program. Especially a modifier that makes objects change shape during an animation was used in different scenes. The end results of this thesis were four short animation clips that were used in the final product. The final product was a short video which was a combination of live action footage and video clips that were made using different digital animation techniques. The final video was successfully published on the client’s web site and Facebook page

POTILAAN TERVEYDEN EDISTÄMINEN TERVEYTTÄ EDISTÄVÄSSÄ SAIRAALASSA : -Standardi 2 potilaan tilanteen arvioinnin apuna Keski-Suomen sairaanhoitopiirissä

Opinnäytetyön toimeksiantajana on Keski-Suomen sairaanhoitopiiri. Sairaanhoitopiiri kuuluu kansainväliseen terveyttä edistävien sairaaloiden verkostoon, jonka toiminnan lähtökohtana on saada terveyden edistäminen osaksi koko sairaalan toimintakulttuuria. Verkostolla on yhteiset itsearviointiin tarkoitetut laatustandardit. Ydinstandardeja on viisi ja ne käsittelevät terveyden edistämisen organisointia, potilaiden hyvää hoitoa sekä terveellistä työympäristöä. Opinnäytetyön aiheena oli standardi 2, joka sisältää laatutavoitteet potilaan tilanteen ja terveyden edistämisen tarpeen arvioimiseen. Tarkoituksena oli tutkia, kuinka hyvin laatutavoitteet ovat toteutuneet sairaanhoitopiirin eri vastuualueilla, sekä terveyttä edistävän aineiston että terveyttä edistävän kirjaamisen osalta. Tutkimuksen tavoitteena olivat konkreettiset kehittämisehdotukset siitä, minkälainen terveysaineisto edesauttaa potilaan terveyden edistämisen tunnistamista ja miten aineisto on paremmin potilaan saatavilla. Kirjaamiseen liittyvät kehittämisehdotukset koskivat parempaa tulotilanteen kirjaamista sekä terveyden edistämisen kirjaamisen jatkuvuutta. Tutkimusaineisto oli valmiiksi kerätty Jyväskylän ammattikorkeakoulun opiskelijoiden toimesta. Opiskelijat tutustuivat ammattitaitoa edistävässä harjoittelussaan yksikkönsä muutaman potilaan potilasasia-kirjoihin ja vastasivat niiden pohjalta sähköiseen kyselyyn. Kyselyaineisto analysoitiin yhdistäen laadullinen ja määrällinen tutkimusmenetelmä. Tulosten perusteella Keski-Suomen sairaanhoitopiirin potilailla on suhteellisen hyvin keinoja arvioida oman terveyden edistämisen tarpeita. Taustatiedot kirjataan lähes aina potilaan tulotilanteessa. Terveyden edistämisen tarpeiden kirjaamisessa huomioidaan useimmiten potilaan sosiaalinen ja kulttuurinen tausta, jos se on tarkoituksenmukaista ja osa hoitoa. Kehittämishaasteena standardi 2 tavoitteiden saavuttamiseksi on potilaan tilanteen arvioinnin apuna käytettävään terveysaineiston valinta, saatavuus ja päivittäminen sekä terveyttä edistävien tarpeiden tarkempi kirjaaminen potilaan tullessa sairaalaan. Terveysaineistossa tulisi kiinnittää huomiota voimavaralähtöisiin, terveyttä tukeviin tekijöihin. Myös avoin ja luottamuksellinen kohtaaminen edistää potilaan terveyttä.This thesis was assigned by the Central Finland Health Care District. Central Finland Health Care District belongs to an international network of Health Promotion Hospitals & Services (HPH). The goal of the HPH network is to make hospitals take health promotion as a part of their culture. The network has joint quality standards for the self-evaluation of hospitals. There are five core standards that relate to the organization of health promotion, treatment of patients and a healthy work environment. The topic of the thesis is related to Standard 2 which contains the quality objectives for the evaluation of the patients’ situation and their health promotion needs. The aim was to examine how well the quality objectives were met in the different responsibility areas of the Health Care District both in terms of health promotion material and documentation. The aim of the thesis was to give concrete development proposals of what kind of material hospitals need in order to recognize patients’ health promotion needs and how such material is made better available to the patients. The proposals for documentation concerned better health promoting documentation when a patient enters the hospital. The proposals also considered a better recognition of the continuity of health promotion. The data for the study was collected by students of JAMK University of Applied Sciences. The data was analyzed by using a combination of a qualitative and quantitative research method. Based on the results of the study, the patients of the Central Finland Central Hospital have good opportunities to evaluate their personal needs of health promotion. A patient’s background information is almost always documented when the patient enters the hospital. In most of the cases, the patient´s social and cultural background is documented when information is appropriate. The development challenge in achieving the objectives of Standard 2 is choosing the right health-promoting material, keeping it available and upgrading it. Health promotion needs should also be documented with every patient. Moreover, a confidential and open interaction with the patient is a health-promoting act

INTERNETKÄYTTÖLIITTYMÄN JA VISUAALISEN ILMEEN SUUNNITTELU : Kauppaverkko.com

Opinnäytetyön tavoitteena oli suunnitella ja testata internetkäyttöliittymäprototyyppi ja visuaalinen ulkoasu verkkokauppojen vertailuun, etsimiseen ja käyttäjäkokemusten jakamiseen tarkoitetulle internetsivustolle. Tavoitteena oli, että käyttöliittymä olisi helposti omaksuttava ja täyttäisi hyvän käytettävyyden kriteerit. Visuaalisen ulkoasun suunnittelussa tavoiteltiin selkeyttä ja tukea käytettävyydelle. Lisäksi sen tarkoitus oli luoda luotettavaa imagoa ja miellyttävää tunnelmaa. Käyttöliittymän kehittelyssä apuna oli kirjallisuus internetsuunnittelusta ja käytettävyydestä, sekä verkko-ostamiseen liittyvä tilastotieto. Käyttöliittymän käytettävyyttä arvioitiin sekä heuristiikkojen että käyttäjätestauksen avulla. Visuaalisen ilmeen suunnittelussa teoriana oli kirjallisuus graafisesta suunnittelusta ja julkaisun suunnittelusta. Opinnäytetyön tuloksena syntyi testattu ja arvioitu prototyyppi käyttöliittymäksi ja ulkoasu sivustolle.The purpose of the thesis was to design and test a prototype of an internet user interface as well as to design visual appearance of a web page for searching and comparing web shops and sharing user experiences. The goal was an easy-to-adopt user interface that would fulfil the criteria of good usability. In the visual design the target was clear and usability supporting look. An additional goal was to create a trustworthy image and pleasant atmosphere. In designing of the user interface literature on web design and usability and statistics about electronic commerce were used. The usability on the user interface was evaluated using heuristics and user testing. The visual look was designed with the help of literature on graphical design and publishing. As a result of the thesis, a tested and evaluated prototype of a user interface was developed and the visual design of the web page was created

Tjelesna neaktivnost je uzrok, a tjelesna aktivnost lijek za glavne javnozdravstvene probleme

Uvod Čvrsti znanstveni dokazi pokazuju da su mnoge bolesti ili prekursori bolesti češći u osoba koje se rijetko ili uopće ne bave tjelesnom aktivnošću nego kod redovito fizički aktivnih osoba. Broj bolesti ili stanja koje potiče tjelesna neaktivnost posljednjih je desetljeća kontinuirano rastao. Tjelesna je aktivnost bila i ostaje neizostavan biološki podražaj nužan za održavanje struktura i funkcija organa i organskih sustava. Većina, ako ne i sve adaptacijske promjene, uzrokovane umjerenom učestalošću i intenzitetom tjelesne aktivnosti, djeluju tako da poboljšavaju zdravlje, unapređujući strukturu i/ ili funkcionalnu sposobnost odgovarajućeg organa. Mnoge adaptacijske promjene također smanjuju rizik od određenih bolesti ili prekursora bolesti, npr. prekomjerne tjelesne mase ili pretilosti. Tjelesna neaktivnost, pak, kao nedostatak biološkog podražaja, ima sasvim suprotne učinke i povećava rizik od čitavog niza bolesti. Tjelesna neaktivnost u narušavanju zdravlja Atrofija mišića, gubitak jakosti i snage. Sarkopenija, gubitak mišićne mase, jakosti i funkcije povezan sa starenjem, dovodi do slabljenja tjelesne funkcije, povećava rizik od padova, ubrzava gubitak koštane mase i time povećava rizik od osteoporoze. Nedostatak tjelesne aktivnosti bitan je čimbenik pojačanja i ubrzanja razvoja sarkopenije. Osteoporoza i osteoporotični prijelomi. Tjelesna neaktivnost može utjecati na rizik od osteoporotičnih prijeloma povećavanjem rizika razvoja osteoporoze i rizika od padova. Osteoartritis. Tjelesna neaktivnost je izravno i neizravno povezana s razvojem i rizikom razvoja osteoartritisa. Križobolja. Između 70 i 85% ljudi tijekom života iskusi simptome boli, mišićne napetosti i ukočenosti križne i lumbalne regije leđa. U osoba s križoboljom tjelesna neaktivnost pogoršava simptome. Prekomjerna težina i pretilost. Povećanjem rizika za nastanak pretilosti, kao i povećanjem negativnih posljedica pretilosti, osobito metaboličkih promjena, tjelesna neaktivnost uvelike utječe na negativan zdravstveni učinak pretilosti. Diabetes mellitus tipa 2. Niz prospektivnih studija dokazao je da tjelesna neaktivnost povećava rizik za razvoj dijabetesa tipa 2 za 20 do 70%. Hipertenzija. Niska razina opće psihofizičkog dobrog stanja ili pripremljenosti (fitnesa) povezana je s oko 50% većim rizikom za razvoj hipertenzije. Metabolički sindrom. Smatra se da osoba ima metabolički sindrom ako se u nje modu dijagnosticirati ili više sljedećih simptoma: visok krvni tlak, povišena razina glukoze u krvi, povišena razina triglicerida u plazmi, nizak kolesterol HDL, povećan opseg struka. Važnost tjelesne neaktivnosti u patofiziologiji metaboličkog sindroma proizlazi iz središnje uloge skeletnih mišića u metabolizmu ugljikohidrata i masti. Koronarna bolest srca. Rizik od koronarne bolesti srca je 30 do 50% veći u tjelesno neaktivnih nego u barem umjereno aktivnih osoba. Cerebrovaskularna bolest (moždani udar). Brojne studije ukazuju na ulogu tjelesne neaktivnosti kao rizičnog faktora moždanog udara. Periferna vaskularna bolest. Tjelesna neaktivnost važan je čimbenik za razvoj ateroskleroze, čime utječe i na razvoj periferne vaskularne bolesti. Rak. Pokazatelji o povezanosti tjelesne neaktivnosti sa 30 do 40% većim rizikom od nastanka karcinoma debelog crijeva vrlo su čvrsti. Nešto manje dosljedni, no ipak dovoljni dokazi pokazuju da tjelesna neaktivnost u pred- i postmenopauzalnih žena povećava rizik od raka dojke za 20 do 30%. Postoje i donekle ograničeni pokazatelji o povezanosti tjelesne neaktivnosti i povećanog rizika za nastanak raka endometrija i prostate. Ukupna smrtnost. Desecima znanstvenih istraživanja utvrđeno je da tjelesna neaktivnost povećava rizik ukupne smrtnosti populacije, s najvećim udjelom smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. Tjelesna aktivnost kao protulijek za negativne posljedice tjelesne neaktivnosti Spektar tjelesnih aktivnosti koje pozitivno utječu na zdravlje kreće se od općenitih, individualnih aktivnosti u svrhu poboljšanja zdravlja do vrlo specijaliziranih, specifičnih, stručno planiranih i nadziranih medicinskih programa vježbanja. Mišićna masa, jakost i snaga, sarkopenija. Tjelesna aktivnost koja održava i povećava mišićnu masu i jakost ključna je komponenta za poboljšanje zdravlja, osobito u starijoj populaciji. Koštana masa, osteoporoza i rizik od fraktura. Zbog povećanja ili održavanja koštane mase i čvrstoće te smanjenja rizika od padova, tjelesna aktivnost predstavlja važan čimbenik u prevenciji osteoporoze i osteoporotičnih prijeloma. Zglobovi i artritis. Svojim utjecajem na zglobnu hrskavicu i okolne strukture, osobito mišiće, tjelesna aktivnost povoljno utječe na sam zglob. Križobolja. Rezultati kontroliranih studija pokazuju da redovita umjerena tjelovježba može spriječiti nastanak križobolje. Vratobolja. Istraživanja pokazuju da tjelovježba koja uključuje jačanje vratnih mišića učinkovito ublažuje tegobe uzrokovane kroničnim bolovima vrata. Prekomjerna težina i pretilost. Povećanjem potrošnje energije, a time i održanjem energetske ravnoteže, tjelesna aktivnost igra važnu ulogu u prevenciji pretilosti. Dijabetes tipa 2. Porast tjelesne aktivnosti smanjuje rizik za nastanak dijabetesa tipa 2. Izgleda da je taj učinak povezan s količinom aktivnosti. Hipertenzija. Pojačana tjelesna aktivnost ima znatne zdravstveno pozitivne učinke vezane uz povišen krvni tlak i njegove posljedice. Metabolički sindrom. Vježbe aerobnog tipa učinkovite su u ublažavanju i otklanjanju različitih komponenata metaboličkog sindroma u pretile djece i odraslih. Koronarna bolest srca. Trenutno vrijedi preporuka o bavljenju aerobnim oblicima tjelovježbe umjerenog intenziteta barem 30 minuta većinu dana u tjednu. Preporuka je dijelom donesena na temelju saznanja o učinkovitosti tjelesne aktivnosti u prevenciji koronarne bolesti srca. Kronično zatajenje srca (insuficijencija). Tjelovježba se preporuča kao dio cjelokupne njege pacijenata sa zatajenjem srca. Cerebrovaskularna bolest (moždani udar). Tjelesna aktivnost učinkovita je mjera u prevenciji moždanog udara. Periferna arterijska bolest (Claudicatio intermittens). Tjelovježba, pogotovo nadgledano pješačenje, vrlo je učinkovita u liječenju i sekundarnoj prevenciji ove bolesti. Duljina ho-danja bez nastupa bolova prosječno se produžava za 150%. Rak. Trenutačno nije poznato u kojoj bi točno mjeri tjelesna aktivnost mogla umanjiti rizik od određenih vrsta zloćudnih bolesti, kao ni koja bi “doza” tjelesne aktivnosti za to bila odgovarajuća. Najrazboritija je preporuka o redovitoj tjelesnoj aktivnosti umjerenog intenziteta nekoliko puta tjedno, svaki put u trajanju od najmanje pola sata. Slabljenje kognitivnih sposobnosti povezano sa starenjem. Tjelovježba se može smatrati i oblikom “gimnastike za mozak”, oso-bito ako je raznovrsna te ako zahtijeva i razvija motoričke vještine. Zaključna poruka Trenutna znanstvena saznanja uvjerljivo pokazuju da tjelesna neaktivnost, koja je u različitom stupnju prisutna u najvećem dijelu populacije većine svjetskih zemalja, predstavlja ozbiljnu opasnost za zdravlje, funkcionalnu sposobnost i kvalitetu života. Taj se negativan utjecaj pojačava neodgovarajućom prehranom i drugim faktorima povezanima s prevladavajućim načinom (sedentarnim) života u industrijaliziranim zemljama, a sve više i u zemljama u tranziciji, ali i u zemljama u razvoju. Iako pravi lijek za negativne učinke tjelesne neaktivnosti (antidot), tjelesna aktivnost još uvijek, nažalost, uvelike pripada privatnoj, individualnoj sferi. Ipak, na društvu je i državi odgovornost da pruži prave informacije o važnosti redovite tjelovježbe te da osigura uvjete i proširi mogućnosti za sigurno bavljenje raznim tjelesnim aktivnostima

Tjelesna aktivnost i prevencija kardiovaskularnih bolesti u europi: nova saznanja

This paper summarizes the evidence on the relationship between physical activity (PA) and cardiovascular disease (CVD) that has been published mainly during the past 10 years. The primary focus is on aspects related to the primary prevention of the clinical events of coronary heart disease and stroke. The material was collected by conducting a search of the Medline, Embase and Cochrane electronic databases to identify systematic reviews and meta-analyses having been published on the relationship between PA and CVD since 2002. The terms used for the exposure were physical activity or exercise, and for the outcome the following terms: cardiovascular disease, coronary heart disease, coronary artery disease, coronary disease, myocardial infarction, stroke, peripheral vascular disease or peripheral arterial disease. In addition, committee reports on the topic were identified through scientific meetings and by personal communication. A large majority of the studies included in the reviews were prospective cohort studies of at-risk populations. The quantity and quality of scientific data on the cardiovascular and other health-related effects of physical activity has increased greatly during the past decade. The evidence now shows convincingly that insufficient physical activity is one of the key causal risk factors of CVD, particularly of the most prevalent of them, CHD and stroke. The effects of insufficient physical activity are mediated partly through the traditional major risk factors, and partly they are independent. This rather recently shown fact emphasizes the essential, irreplaceable role of PA for cardiovascular health. Strong epidemiological evidence indicates that a major part of the preventive effect of PA can be attained by activity that is applicable on a large scale in all European populations: moderate-intensity endurance or aerobic activity such as brisk walking on several days during the week, in total approximately 150 minutes per week. Higher, still attainable amounts of moderate-intensity PA would further increase the CV and other health benefits, particularly because PA in all domains, during leisure time, in domestic chores, in transport, and in occupational work has been shown to be effective. Prevention of CVD through increased PA brings also several other health benefits by decreasing substantially the risk of several of the most common chronic diseases and by improving and maintaining physical, mental, and cognitive functions. PA also decreases, even totally counterbalances in overweight persons the risk of CVD, as well as several other health hazards of being overweight and obese. It is clear that sufficient physical activity is an essential factor in attaining and maintaining health and functional capacity at all ages, and without sufficient physical activity all attempts to improve the health of the Europeans remain deficient.Članak sažima dokaze o odnosu između tjelesne aktivnosti i kardiovaskularnih bolesti objavljene pretežno tijekom posljednjih 10 godina. Žarište je stavljeno na aspekte povezane s primarnom prevencijom kliničkih pojava koronarne bolesti srca i moždanog udara. Materijal je prikupljen pretraživanjem elektroničkih baza podataka Medline, Embase i Cochrane s ciljem pronalaženja sustavnih preglednih članaka i meta-analiza objavljenih na ovu temu u razdoblju od 2002. godine. Ključne riječi za pretraživanje bile su: tjelesna aktivnost (physical activity) ili tjelovježba (exercise), odnosno, za bolesti: kardiovaskularna bolest (cardiovascular disease), koronarna bolest srca (coronary heart disease), koronarna arterijska bolest (coronary artery disease), koronarna bolest (coronary disease), infarkt miokarda (myocardial infarction), moždani udar (stroke), periferna vaskularna bolest (peripheral vascular disease) ili periferna arterijska bolest (peripheral arterial disease). Nadalje, odborska izvješća na ovu temu pribavljena su preko znanstvenih skupova i osobnom komunikacijom. Velika većina istraživanja obuhvaćenih preglednim člancima bila su prospektivna kohortna istraživanja populacija pod rizikom. Kvantiteta i kvaliteta znanstvenih podataka o kardiovaskularnim i ostalim zdravstvenim učincima tjelesne aktivnosti značajno su porasle tijekom prošlog desetljeća. Dokazi danas uvjerljivo pokazuju da je nedovoljna tjelesna aktivnost jedan od ključnih uzročnih rizičnih čimbenika kardiovaskularnih bolesti, a posebice najučestalijih među njima – koronarne bolesti srca i moždanog udara. Učinci nedovoljne tjelesne aktivnosti dijelom su posredovani tradicionalnim velikim rizičnim čimbenicima (poput visokog arterijskog krvnog tlaka ili koncentracije masnoća u krvi), a dijelom su i neovisni. Ova relativno recentno utvrđena činjenica naglašava esencijalnu, nezamjenjivu ulogu tjelesne aktivnosti u očuvanju kardiovaskularnog zdravlja. Čvrsti epidemiološki dokazi ukazuju na to da se veći dio preventivnog učinka tjelesne aktivnosti može postići aktivnošću koja je u velikoj mjeri primjenjiva kod svih europskih populacija – to je aerobna aktivnost ili aktivnost izdržljivosti umjerenog intenziteta, poput žustrog hodanja tijekom nekoliko dana u tjednu, u ukupnom trajanju od približno 150 minuta tjedno. Veće, ali još uvijek ostvarive količine tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta još bi više povećale pozitivan kardiovaskularni, a i općeniti zdravstveni učinak, posebno stoga što se tjelesna aktivnost u svim domenama (u slobodnom vremenu, u kućanstvu, u svrhu prijevoza te na radnom mjestu) pokazala učinkovitom. Prevencija kardiovaskularnih bolesti pojačanom tjelesnom aktivnošću pruža i dodatne zdravstvene blagodati značajnim smanjenjem rizika od nekoliko najčešćih kroničnih bolesti, kao i unaprjeđenjem i održavanjem tjelesnih, mentalnih i kognitivnih funkcija. Tjelesna aktivnost također smanjuje, pa čak i u potpunosti predstavlja protutežu riziku od kardiovaskularnih bolesti kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom, a jednako djeluje i na više ostalih zdravstvenih rizika prekomjerne tjelesne mase i pretilosti. Jasno je da je zadovoljavajuća razina tjelesne aktivnosti esencijalni čimbenik postizanja i održavanja zdravlja i funkcionalnog kapaciteta u svakoj dobi, te da će bez zadovoljavajuće razine tjelesne aktivnosti svi pokušaji unaprjeđenja zdravlja Europljana ostati neuspješni

Has the traditional Japanese management system transformed after the bubble burst in the 1990’s? Case study: Nissan Motors

There has been much debate about the Japanese management system and its changes as well as continuity. There is a consensus that the Japanese human resource management rests on three core pillars which are lifetime employment, seniority based salaries/promotions and unions. The purpose of this study was to investigate if these three core pillars have transformed after the 1990's when the economic bubble burst in Japan and find out how Nissan Motors has changed them during the same time period. My hypothesis was that they have debilitated and thus the Japanese management system has altered. I have used Nissan Motors as a case study to investigate in real life context how a traditional and respected Japanese company has dealt with the core pillars in the process of changing its business strategy. To identify the possible changes I have applied Kurt Lewin's 3-step model of change. The results of my research show that a change has indeed taken place in the Japanese management system and the three core pillars have transformed, but not so much as suggested in the consulted literature. My case study, Nissan Motors, supports this conclusion, since they have modified the pillars as well

Complex refractive index from scattering measurements for acoustically levitated single particles

A method for deriving the complex refractive index of a mm-sized single particle in a specific wavelength using laboratory measurements is presented. Laboratory measurements were done using the 4π scatterometer, which measures Mueller matrix elements of a particle suspended in air using acoustic levitation as a function of scattering angle. To obtain the complex refractive index of the particle, measurements were compared to simulations from a newly developed SIRIS4 Fixed Orientation (SIRIS4 FO) geometric optics simulation. The 4π scatterometer is a unique instrument which measures Mueller matrix elements from a particle using linear polarizers and a detector rotating about the particle on a rotational stage. The scatterometer uses an acoustic levitator as a sample holder which provides nondestructive measurements and full orientation control of the sample. To compare the measurement results to simulations, SIRIS4 single-particle geometric optics code was modified to handle particles in a fixed orientation. The original code is able to calculate the Mueller matrix elements for a given 3D model, but averages the results over the orientation of the particle. The modified SIRIS4 FO calculates the Mueller matrix elements over the full solid angle as functions of the two scattering angles, which give the direction of observation of the scattered wave compared to the direction of the incident wave. A 3D model of the shape of the measured particle was constructed using X-ray microtomography, and was translated to SIRIS4 FO. The complex refractive index was obtained with a nonlinear least squares analysis by minimizing the sum of squared residuals between the measurements and simulations with varying refractive index values. Finally, confidence regions were constrained for the results, by estimating the computed residuals between simulations and measurements as the random errors in the nonlinear model

Reversible photochromism of synthetic hackmanites in radiation detection and quantification

The subject of this thesis is centered on a mineral called hackmanite, also known as photochromic sodalite. It is found naturally in remote, mountainous places in Afghanistan, Pakistan, Greenland, Russia, Canada, and the United States. The natural mineral is costly to extract and – depending on the location – its optical properties and chemical impurities vary arbitrarily. Thus, it is not only more predictable, but also sustainable to synthesize the mineral in a laboratory from traceable reagents that contain known amounts of impurities. The synthesis route used in the experimental section in this work is a solid-state method where the reagents are mixed and heated in an oven at 850 °C and reduced with a hydrogen‒nitrogen gas mixture. The product, hackmanite (Na8Al6Si6O24(Cl,S)2), shows properties including luminescence, persistent luminescence, and reversible photochromism upon exposure to UV, X, gamma, nuclear, or particle radiation. Hackmanite’s photochromism is of particular interest since the coloration from white to pink can be reversed with visible light or heat, and this cycle can be repeated indefinitely. Hackmanite is thus able to react to its surrounding radiation atmosphere, and what makes the property even more interesting is that upon high-energy gamma radiation exposure the material “remembers” the exposure with a change of its color centers. In UV-induced coloration, the mechanism involves an electron transfer from a disulfide anion to a nearby chloride vacancy, which is a defect in the lattice due to the requirement of charge neutrality in the crystal. However, in X-ray- or other highenergy radiation-induced coloration the incident energies are so high that the coloration is caused by core-shell electrons and subsequent holes trapping after thermalization. Due to the nature of the coloration process, hackmanite’s application region spans from the high-energy gamma radiation to UV, however the material can also be used to detect visible light since the bleaching process (electrons returning to disulfide ions from the trap) occurs in the visible wavelength region. This property can be used for taking a photograph, as is shown in this thesis. KEYWORDS: hackmanite, photochromism, radiation detection, dosimetry, photographyTämän väitöskirjan aiheena on hackmaniitti-niminen mineraali, joka tunnetaan myös nimellä fotokrominen sodaliitti. Sitä esiintyy luonnossa syrjäisillä vuoristoseuduilla Afganistanissa, Pakistanissa, Grönlannissa, Venäjällä, Kanadassa ja Yhdysvalloissa. Luonnonmineraalin louhinta on kallista ja kestämätöntä, ja sen optiset ominaisuudet ja kemialliset epäpuhtaudet vaihtelevat satunnaisesti riippuen sijainnista. Näin ollen on ennakoitavampaa ja kestävämpää syntetisoida mineraalia laboratoriossa reagensseista, jotka ovat jäljitettäviä ja sisältävät tunnetut määrät epäpuhtauksia. Tämän työn kokeellisessa osassa synteesit toteutettiin kiinteän olomuodon menetelmällä, jossa lähtöaineiden seos kuumennetaan uunissa 850 °C:ssa ja pelkistetään vetytyppikaasuseoksella. Tuotteella eli hackmaniitilla (Na8Al6Si6O24(Cl,S)2), on ominaisuuksinaan luminesenssi, jälkiloiste ja palautuva fotokromismi altistuessaan UV-, röntgen-, gamma‑, ydin- ja hiukkassäteilylle. Hackmaniitin fotokromismi on erityisen kiinnostava ominaisuus, sillä vaaleanpunaiseksi värjätty hackmaniitti voidaan palauttaa takaisin valkoiseksi näkyvällä valolla tai lämmöllä, ja tätä sykliä voidaan toistaa loputtomasti. Tämän ominaisuuden tekee vielä mielenkiintoisemmaksi se, että gammasäteilyaltistuksen yhteydessä materiaali ”muistaa” korkeaenergisen altistuksensa värikeskuksensa ‒ joka on olennainen rakenne värjäytymismekanismissa ‒ muutoksella. UV-värjäytymisessä mekanismi sisältää elektronin virittymisen disulfidianionista läheiseen kloridivakanssiin, mikä on kiteen varaustasapainovaatimuksen mukaisesti muodostunut hilavirhe. Röntgen- tai muun korkeaenergisen säteilyn aiheuttamassa värjäytymisessä energiat ovat kuitenkin niin suuria, että värjäytymisen aiheuttaa sisäkuorten elektronien ja aukkojen loukkuuntuminen termalisaation jälkeen. Värjääntymisprosessin ansiosta hackmaniitin käyttöalue ulottuu korkeaenergisestä gammasäteilystä UV-säteilyyn, mutta materiaalia voidaan käyttää myös näkyvän valon havaitsemiseen, sillä haalenemisprosessi (elektronien palaaminen loukuista takaisin disulfidi-ioneihin) tapahtuu näkyvällä aallonpituusalueella. Tätä ominaisuutta voidaan käyttää valokuvaamisessa. ASIASANAT: hackmaniitti, fotokromismi, säteilyn havainnointi, dosimetria, valokuvau

Tjelesna neaktivnost je uzrok, a tjelesna aktivnost lijek za glavne javnozdravstvene probleme

Uvod Čvrsti znanstveni dokazi pokazuju da su mnoge bolesti ili prekursori bolesti češći u osoba koje se rijetko ili uopće ne bave tjelesnom aktivnošću nego kod redovito fizički aktivnih osoba. Broj bolesti ili stanja koje potiče tjelesna neaktivnost posljednjih je desetljeća kontinuirano rastao. Tjelesna je aktivnost bila i ostaje neizostavan biološki podražaj nužan za održavanje struktura i funkcija organa i organskih sustava. Većina, ako ne i sve adaptacijske promjene, uzrokovane umjerenom učestalošću i intenzitetom tjelesne aktivnosti, djeluju tako da poboljšavaju zdravlje, unapređujući strukturu i/ ili funkcionalnu sposobnost odgovarajućeg organa. Mnoge adaptacijske promjene također smanjuju rizik od određenih bolesti ili prekursora bolesti, npr. prekomjerne tjelesne mase ili pretilosti. Tjelesna neaktivnost, pak, kao nedostatak biološkog podražaja, ima sasvim suprotne učinke i povećava rizik od čitavog niza bolesti. Tjelesna neaktivnost u narušavanju zdravlja Atrofija mišića, gubitak jakosti i snage. Sarkopenija, gubitak mišićne mase, jakosti i funkcije povezan sa starenjem, dovodi do slabljenja tjelesne funkcije, povećava rizik od padova, ubrzava gubitak koštane mase i time povećava rizik od osteoporoze. Nedostatak tjelesne aktivnosti bitan je čimbenik pojačanja i ubrzanja razvoja sarkopenije. Osteoporoza i osteoporotični prijelomi. Tjelesna neaktivnost može utjecati na rizik od osteoporotičnih prijeloma povećavanjem rizika razvoja osteoporoze i rizika od padova. Osteoartritis. Tjelesna neaktivnost je izravno i neizravno povezana s razvojem i rizikom razvoja osteoartritisa. Križobolja. Između 70 i 85% ljudi tijekom života iskusi simptome boli, mišićne napetosti i ukočenosti križne i lumbalne regije leđa. U osoba s križoboljom tjelesna neaktivnost pogoršava simptome. Prekomjerna težina i pretilost. Povećanjem rizika za nastanak pretilosti, kao i povećanjem negativnih posljedica pretilosti, osobito metaboličkih promjena, tjelesna neaktivnost uvelike utječe na negativan zdravstveni učinak pretilosti. Diabetes mellitus tipa 2. Niz prospektivnih studija dokazao je da tjelesna neaktivnost povećava rizik za razvoj dijabetesa tipa 2 za 20 do 70%. Hipertenzija. Niska razina opće psihofizičkog dobrog stanja ili pripremljenosti (fitnesa) povezana je s oko 50% većim rizikom za razvoj hipertenzije. Metabolički sindrom. Smatra se da osoba ima metabolički sindrom ako se u nje modu dijagnosticirati ili više sljedećih simptoma: visok krvni tlak, povišena razina glukoze u krvi, povišena razina triglicerida u plazmi, nizak kolesterol HDL, povećan opseg struka. Važnost tjelesne neaktivnosti u patofiziologiji metaboličkog sindroma proizlazi iz središnje uloge skeletnih mišića u metabolizmu ugljikohidrata i masti. Koronarna bolest srca. Rizik od koronarne bolesti srca je 30 do 50% veći u tjelesno neaktivnih nego u barem umjereno aktivnih osoba. Cerebrovaskularna bolest (moždani udar). Brojne studije ukazuju na ulogu tjelesne neaktivnosti kao rizičnog faktora moždanog udara. Periferna vaskularna bolest. Tjelesna neaktivnost važan je čimbenik za razvoj ateroskleroze, čime utječe i na razvoj periferne vaskularne bolesti. Rak. Pokazatelji o povezanosti tjelesne neaktivnosti sa 30 do 40% većim rizikom od nastanka karcinoma debelog crijeva vrlo su čvrsti. Nešto manje dosljedni, no ipak dovoljni dokazi pokazuju da tjelesna neaktivnost u pred- i postmenopauzalnih žena povećava rizik od raka dojke za 20 do 30%. Postoje i donekle ograničeni pokazatelji o povezanosti tjelesne neaktivnosti i povećanog rizika za nastanak raka endometrija i prostate. Ukupna smrtnost. Desecima znanstvenih istraživanja utvrđeno je da tjelesna neaktivnost povećava rizik ukupne smrtnosti populacije, s najvećim udjelom smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. Tjelesna aktivnost kao protulijek za negativne posljedice tjelesne neaktivnosti Spektar tjelesnih aktivnosti koje pozitivno utječu na zdravlje kreće se od općenitih, individualnih aktivnosti u svrhu poboljšanja zdravlja do vrlo specijaliziranih, specifičnih, stručno planiranih i nadziranih medicinskih programa vježbanja. Mišićna masa, jakost i snaga, sarkopenija. Tjelesna aktivnost koja održava i povećava mišićnu masu i jakost ključna je komponenta za poboljšanje zdravlja, osobito u starijoj populaciji. Koštana masa, osteoporoza i rizik od fraktura. Zbog povećanja ili održavanja koštane mase i čvrstoće te smanjenja rizika od padova, tjelesna aktivnost predstavlja važan čimbenik u prevenciji osteoporoze i osteoporotičnih prijeloma. Zglobovi i artritis. Svojim utjecajem na zglobnu hrskavicu i okolne strukture, osobito mišiće, tjelesna aktivnost povoljno utječe na sam zglob. Križobolja. Rezultati kontroliranih studija pokazuju da redovita umjerena tjelovježba može spriječiti nastanak križobolje. Vratobolja. Istraživanja pokazuju da tjelovježba koja uključuje jačanje vratnih mišića učinkovito ublažuje tegobe uzrokovane kroničnim bolovima vrata. Prekomjerna težina i pretilost. Povećanjem potrošnje energije, a time i održanjem energetske ravnoteže, tjelesna aktivnost igra važnu ulogu u prevenciji pretilosti. Dijabetes tipa 2. Porast tjelesne aktivnosti smanjuje rizik za nastanak dijabetesa tipa 2. Izgleda da je taj učinak povezan s količinom aktivnosti. Hipertenzija. Pojačana tjelesna aktivnost ima znatne zdravstveno pozitivne učinke vezane uz povišen krvni tlak i njegove posljedice. Metabolički sindrom. Vježbe aerobnog tipa učinkovite su u ublažavanju i otklanjanju različitih komponenata metaboličkog sindroma u pretile djece i odraslih. Koronarna bolest srca. Trenutno vrijedi preporuka o bavljenju aerobnim oblicima tjelovježbe umjerenog intenziteta barem 30 minuta većinu dana u tjednu. Preporuka je dijelom donesena na temelju saznanja o učinkovitosti tjelesne aktivnosti u prevenciji koronarne bolesti srca. Kronično zatajenje srca (insuficijencija). Tjelovježba se preporuča kao dio cjelokupne njege pacijenata sa zatajenjem srca. Cerebrovaskularna bolest (moždani udar). Tjelesna aktivnost učinkovita je mjera u prevenciji moždanog udara. Periferna arterijska bolest (Claudicatio intermittens). Tjelovježba, pogotovo nadgledano pješačenje, vrlo je učinkovita u liječenju i sekundarnoj prevenciji ove bolesti. Duljina ho-danja bez nastupa bolova prosječno se produžava za 150%. Rak. Trenutačno nije poznato u kojoj bi točno mjeri tjelesna aktivnost mogla umanjiti rizik od određenih vrsta zloćudnih bolesti, kao ni koja bi “doza” tjelesne aktivnosti za to bila odgovarajuća. Najrazboritija je preporuka o redovitoj tjelesnoj aktivnosti umjerenog intenziteta nekoliko puta tjedno, svaki put u trajanju od najmanje pola sata. Slabljenje kognitivnih sposobnosti povezano sa starenjem. Tjelovježba se može smatrati i oblikom “gimnastike za mozak”, oso-bito ako je raznovrsna te ako zahtijeva i razvija motoričke vještine. Zaključna poruka Trenutna znanstvena saznanja uvjerljivo pokazuju da tjelesna neaktivnost, koja je u različitom stupnju prisutna u najvećem dijelu populacije većine svjetskih zemalja, predstavlja ozbiljnu opasnost za zdravlje, funkcionalnu sposobnost i kvalitetu života. Taj se negativan utjecaj pojačava neodgovarajućom prehranom i drugim faktorima povezanima s prevladavajućim načinom (sedentarnim) života u industrijaliziranim zemljama, a sve više i u zemljama u tranziciji, ali i u zemljama u razvoju. Iako pravi lijek za negativne učinke tjelesne neaktivnosti (antidot), tjelesna aktivnost još uvijek, nažalost, uvelike pripada privatnoj, individualnoj sferi. Ipak, na društvu je i državi odgovornost da pruži prave informacije o važnosti redovite tjelovježbe te da osigura uvjete i proširi mogućnosti za sigurno bavljenje raznim tjelesnim aktivnostima