Utjecaj razvojnog stadija, doze topramezona i adjuvanata na osjetljivost koštana

Integrirano suzbijanje korova potiče post-emergence primjenu herbicida, a pogotovo primjenu nižih doza od propisanih, s ciljem ekonomskih ušteda i smanjenja negativnog utjecaja na okoliš. Poznavanje djelovanja herbicida u različitim razvojnim stadijima može pomoći učinkovitijem suzbijanju korova, kao što je i Echinochloa crus-galli L. Beauv. (koštan) koji je u kontinentalnom dijelu Hrvatske dominantni uskolisni korov okopavinskih usjeva. S obzirom da količina primijenjenog herbicida ponajviše ovisi o razvojnom stadiju koštana od presudne je važnosti određivanje optimalnog vremena aplikacije. Cilj ovog diplomskog rada bio je istraživanje učinak reduciranih doza (2/3, 1/2 , 1/4, 1/3 i 1/8) topramezona, novog herbicida iz kemijske skupine triketona, u kombinaciji s adjuvantima (NIS i MSO) na korovnu vrstu Echinochloa crus-gali u u dvije razvojne faze – tri razvijena lista (BBCH 13) i busanju (BBCH 20 - 21). Ocjena učinka tretmana utvrđena je vizualnom ocjenom oštećenja (0 – 100%), brojem nesuzbijenih jedinki korova nakon tretmana, te utvrđivanjem suhe nadzemne mase korova. Rezultati istraživanja ukazuju da topramezon u preporučenoj dozi primijenjen bez dodatka adjuvanata iskazuje nezadovoljavajuće djelovanje na koštan u obje istraživane razvojne faze. Dodatkom adjuvanta MSO i NIS moguće je značajno reducirati dozu topramezonu. Postignut je 100%-tni vizualni učinak te više od 90%-tni učinak na redukciju broja jedinki i mase koštana tretiranog u fazi tri razvijena lista dodatkom adjuvanata svim reduciranim dozama topramezona. Nasuprot tome, u fenofazi busanja (BBCH 20 - 21) jedino se uvećanom dozom topramezona (134,4 g. d.t. ha-1) i punom dozom (67,2 g. d.t. ha-1) s adjuvatom iz skupine NIS postiže donekle zadovoljavajući učinak na koštan (73,3%). Ulaskom u fazu busanja koštan nije moguće suzbiti reduciranjem dozacija topramezona čak niti kad se herbicid primjeni istovremeno s adjuvantima MSO i NIS.Integrated weed control management encourages post-emergence herbicide application, and especially use of lower doses due to economic savings and reduction of negative environmental impact. Knowing the effects of herbicides in different stages of development can help to provide more effective control of weeds such as Echinochloa crus-galli L. Beauv. (barnyardgrass), which is a dominant narrow-leafed weed of summer crops in the continental part of Croatia. Since the amount of applied herbicide mostly depends on barnyardgrass development stage it is very important to determine the optimum time for application. The purpose of this thesis was to determine the efficiency of reduced doses (2/3, 1/2, 1/4, 1/3 and 1/8) of topramezone, a new herbicide from the chemical group of triketones, combined with adjuvants (NIS and MSO) and applied on weed species Echinochloa crus-gali in two different stages of development - three developed leaves (BBCH 13) and tillering (BBCH 20-21). Treatment evaluation was determined by visual evaluation of damage (0 - 100%), the number of surviving plants after treatment and determining the dry weight of weeds. The research results indicate that topramezone applied in recommended dose without the addition of adjuvants achieved unsatisfying effect on barnyardgrass in both researched stages of development. The addition of adjuvant MSO and NIS can significantly reduce dose of topramezone. There has been 100% biomass damage visually assessed and more than 90% reduction of the number and weight of the treated barnyardgrass in stage three developed leaves using all reduced doses of topramezone with adjuvants. In contrast, in the tillering stage (BBCH 20 - 21) only increased dose of topramezone (134.4 g. a.t. ha-1) and the recommended dose (67.2 g. a. t. ha-1) combine with adjuvant NIS (73.3%) achieved satisfactory effect on barnyardgrass. Entering the stage of tillering barnyardgrass can not be control by reducing the dose of topramezone even when herbicide application is used with adjuvants MSO and NIS

BIOLOGY AND ECOLOGY OF CEREAL WEED Alopecurus myosuroides Huds. (black‐grass)

Alopecurus myosuroides Huds. (mišji repak) učestala je jednogodišnja uskolisna korovna vrsta u usjevu ozimih žitarica. Povećanim brojem rezistentnih populacija u zapadnoj Europi na različite mehanizme djelovanja herbicida sve se veća važnost pridaje poznavanju biologije i ekologije ove vrste. Nicanje mišjeg repka odvija se u jesen i u proljeće. Veći dio populacije (80 %) ponikne ujesen te je suzbijanje mišjeg repka usmjereno na to razdoblje. Jedinke koje poniknu ujesen naprednije su u razvoju te razvijaju veći broj izbojaka, posljedično i veći broj klasova koji nose sjemenke. Proljetne jedinke češće su alternativni domaćini opasnog patogena Claviceps purpurea. Mišji repak dobro podnosi niske temperature, a niče već na 0 °C (biološki minimum). Biološki vodni potencijal (minimalna količina vode u tlu potrebna za nicanje) za ovu vrstu iznosi ‐1,50 MPa. Za razliku od vrste Apera spica‐venti koja se također pojavljuje u usjevu ozimih žitarica, Alopecurus myosuroides najčešće se pojavljuje na teškim, glinastim tlima s visokim sadržajem vode, a Apera spicaventi niče na lakšim i pjeskovitim tlima. Optimalna je dubina za nicanje mišjeg repka 0 do 2 cm. Zbog toga vrsta predstavlja veći problem u no‐till sustavima obrade, gdje se nerijetko pojavljuje u većoj gustoći. Obrada je jedna od najučinkovitijih nekemijskih mjera suzbijanja mišjeg repka, ali ipak ne i najpouzdanija. Varijabilnosti u učinkovitosti nekemijskih metoda suzbijanja kao što je obrada tla, povezuju se s biologijom vrste (različit stupanj dormantnosti), klimatskim uvjetima i agrotehnikom proizvodnje. Pouzdano i učinkovito suzbijanje postiže se kombinacijom nekemijskih mjera s herbicidima različitog mehanizma djelovanja (antirezistentna strategija).Alopecurus myosuroides Huds. (black‐grass) is annual weed species in winter cereal crops. With an increasing number of resistant populations in Western Europe on various herbicides mode of action, interest in the biology and ecology of this species has increased. The black‐grass emergence is divided in two phases: autumn and spring emergence. The majority of the population (80 %) emergences in the autumn and the control of blackgrass is focused on this period. Plants emerged during the autumn develop more tillers and consequently a larger number of seed heads with seed. Spring individuals are more likely to be alternative hosts of the pathogen Claviceps purpurea. Blackgrass is a typical winter species and is well adjusted to low temperatures and its base temperature is estimated to 0 °C. The base water potential (the minimum amount of water in the soil needed to promote the germination) for this species is ‐1.50 MPa. Unlike the morphologically similarity to Apera spicaventi which also occurs in winter cereals, Alopecurus myosuroides occurs most in heavy, clay soils with high water content, while Apera spica‐venti emerges in lighter and sandy soils. The optimum soil depth for the black‐grass emergence is 0‐2 cm (surface layer of soil). For this reason, the species is a bigger problem in no‐till processing systems, where it often occurs at higher density. Ploughing is one of the most effective non‐chemical measures to suppress the blackgrass, but is not the most reliable. Variability in the effectiveness of nonchemical methods such as ploughing is associated with the biology of the species (different degree of dormancy), climatic conditions and farming practices. Reliable and effective suppression is achieved by combining nonchemical measures with chemical measures using herbicides with different mode of action (anti‐resistant strategy)

The biology and ecology of barnyardgrass (Echinochloa crus-galli L. P. Beauv)

Koštan (Echinochloa crus-galli L.) jednogodišnja je korovna vrsta iz porodice Poaceae. Uspješnost te vrste kao korova ogleda se u velikoj sjemenskoj proizvodnji, laganom širenju sjemena, izraženoj dormantnosti sjemena, mogućnosti cvatnje pri različitim uvjetima fotoperiodizma te u razvijanju biotipova rezistentnih na herbicide. Stoga se koštan smatra jednom od najvažnijih jednogodišnjih korovnih vrsta u svijetu. U Hrvatskoj je najučestaliji jednogodišnji uskolisni korov okopavinskih usjeva. Koštan je kozmopolitska vrsta s arealom rasprostranjenosti od 63° sjeverne do 55° južne geografske širine. Sposoban je prilagoditi se različitim klimatskim uvjetima te mu biološki temperaturni minimum, ovisno o klimatu, varira od 5,5 do 10,8° C. Može nicati u uvjetima visokog vodnog stresa (-0,97 MPa) kao i u širokom rasponu pH tla (4,7 - 8,3). Svojom prisutnošću u usjevu, ovisno o gustoći i razvojnom stadiju kulture, znatno utječe na smanjenje potencijalnog prinosa okopavinskih te povrtlarskih kultura.Barnyardgrass (Echinochloa crus-galli L. ) is annual narrow-leaved weed from the Poaceae family. The success of this weed species may be attributed to large seed production, easy seed dispersal, seed dormancy, ability to flower under different photoperiods and existence of biotypes resistant to herbicides. Therefore, barnyardgrass is considered one of the most important weed species in the world. In Croatia it is ranged on the first place of the most common annual narrow-leaved weed in summer crops. Barnyardgrass is a cosmopolitan species with an area of distribution of 63 °N to 55 °S latitude. It is capable of adapting to different climatic conditions and its biological minimum varies, depending on climate, from 5.5 to 10.8 ° C. It can germinate even at high water stress conditions (-0.97 MPa) as well as in a wide pH range of soil (4.7-8.3). With its presence in crop, depending on the density and growth stage of crop, it can significantly reduce potential yield of row and vegetable crops

WEED MANGEMENT IN CEREALS ACCORDING TO THE PRINCIPLES OF GOOD AGRICULTURAL PRACTICE AND INTEGRATED PLANT PROTECTION

Integrirano suzbijanje korova podrazumijeva integraciju preventivnih i kurativnih mjera njegova suzbijanja. Osim poznavanja specifične biologije korovnih vrsta, dobra gospodarska praksa podrazumijeva i dobro poznavanje tehnologije uzgoja kulture, specifične zahtjeve prema agroekološkim uvjetima, poznavanje kritičnog razdoblja zakorovljenosti te svih biotičkih i abiotičkih čimbenika koji utječu na učinak herbicida i ostalih nekemijskih mjera suzbijanja. Za suzbijanje korova u strnim žitaricama registriran je relativno veliki broj herbicidnih pripravaka, i to u oba roka primjene u odnosu na nicanje korova i usjeva (pre-emergence i post-emergence) ali i sezonski (jesen i proljeće). Međutim, jedino integrirani pristup suzbijanja utemeljen na načelima dobre gospodarske prakse osigurava dobar učinak na korove, izbjegavanje fitotoksičnih učinaka na usjev, kao i sprječavanje onečišćenja okoliša (podzemnih i površinskih voda). S obzirom na oštre zahtjeve EU-a o redukciji unosa pesticida u okoliš, istražuju se alternativne mjere suzbijanja korova, poput suzbijanje korova laserom, uzgoj kompetitivnih kultivara, digitalne tehnike u suzbijanju korova i dr. Zahtjevna biologija korova zahtjeva dugoročne, temeljite i dosljedne mjere suzbijanja koje će osim kratkoročna očuvanja prinosa strnih žitarica i dugoročno smanjiti potencijal korova u tlu.Integrated weed management involves the integration of preventive and curative control measures. In addition to knowledge of the specific biology of weed species, good agricultural practice requires a good knowledge of cultivation technology, specific requirements according to agroecological conditions, knowledge of the critical period of weed control, and all biotic and abiotic factors that influence the effect of herbicides and other non-chemical control measures. A relatively large number of herbicides are registered for weed control in cereals, both for application periods related to weed and plant emergence (pre-emergence and post-emergence) and for season (fall and spring). However, an integrated approach based on the principles of good agricultural practice only ensures a good effect on weeds and avoids phytotoxic effects on crops and pollution of the environment (groundwater and surface water). In view of the strict EU equirements to reduce pesticide use in the environment, alternative weed control measures are being researched, such as laser weed control, competitive cropping, digital techniques for weed control, etc. Challenging weed biology requires long-term, thorough, and consistent control measures that reduce weed potential in the soil over the long term while maintaining small grain yields in the short term

WEED MANGEMENT IN CEREALS ACCORDING TO THE PRINCIPLES OF GOOD AGRICULTURAL PRACTICE AND INTEGRATED PLANT PROTECTION

Integrirano suzbijanje korova podrazumijeva integraciju preventivnih i kurativnih mjera njegova suzbijanja. Osim poznavanja specifične biologije korovnih vrsta, dobra gospodarska praksa podrazumijeva i dobro poznavanje tehnologije uzgoja kulture, specifične zahtjeve prema agroekološkim uvjetima, poznavanje kritičnog razdoblja zakorovljenosti te svih biotičkih i abiotičkih čimbenika koji utječu na učinak herbicida i ostalih nekemijskih mjera suzbijanja. Za suzbijanje korova u strnim žitaricama registriran je relativno veliki broj herbicidnih pripravaka, i to u oba roka primjene u odnosu na nicanje korova i usjeva (pre-emergence i post-emergence) ali i sezonski (jesen i proljeće). Međutim, jedino integrirani pristup suzbijanja utemeljen na načelima dobre gospodarske prakse osigurava dobar učinak na korove, izbjegavanje fitotoksičnih učinaka na usjev, kao i sprječavanje onečišćenja okoliša (podzemnih i površinskih voda). S obzirom na oštre zahtjeve EU-a o redukciji unosa pesticida u okoliš, istražuju se alternativne mjere suzbijanja korova, poput suzbijanje korova laserom, uzgoj kompetitivnih kultivara, digitalne tehnike u suzbijanju korova i dr. Zahtjevna biologija korova zahtjeva dugoročne, temeljite i dosljedne mjere suzbijanja koje će osim kratkoročna očuvanja prinosa strnih žitarica i dugoročno smanjiti potencijal korova u tlu.Integrated weed management involves the integration of preventive and curative control measures. In addition to knowledge of the specific biology of weed species, good agricultural practice requires a good knowledge of cultivation technology, specific requirements according to agroecological conditions, knowledge of the critical period of weed control, and all biotic and abiotic factors that influence the effect of herbicides and other non-chemical control measures. A relatively large number of herbicides are registered for weed control in cereals, both for application periods related to weed and plant emergence (pre-emergence and post-emergence) and for season (fall and spring). However, an integrated approach based on the principles of good agricultural practice only ensures a good effect on weeds and avoids phytotoxic effects on crops and pollution of the environment (groundwater and surface water). In view of the strict EU equirements to reduce pesticide use in the environment, alternative weed control measures are being researched, such as laser weed control, competitive cropping, digital techniques for weed control, etc. Challenging weed biology requires long-term, thorough, and consistent control measures that reduce weed potential in the soil over the long term while maintaining small grain yields in the short term

BIOLOGIJA I EKOLOGIJA KOROVNE VRSTE Solanum nigrum L. (CRNA POMOĆNICA)

Solanum nigrum L. (crna pomoćnica) jednogodišnji je širokolisni, proljetni korov okopavina, a može se pojaviti i u šumskim sustavima. Odlikuje se velikom produkcijom sjemena koje ima svojstvo dormantnosti i može biti do 40 godina vijabilno u tlu. Za klijanje zahtijeva alternirajuće temperature, uz izmjenu režima svjetlo / mrak, te je klijanje najbolje ako se sjeme nalazi na dubini od 1 cm. U laboratorijskim uvjetima, klijanje se može potaknuti dodavanjem giberelinske kiseline ili nitrata u supstrat. Ovisno o karakteristikama tla, genetici i uvjetima okoliša u kojima se nalazi, može sintetizirati veću količinu toksičnih spojeva zbog čega može doći do trovanja ljudi ili životinja konzumacijom Solanum nigrum L. Ipak se neki izolirani spojevi iz biljke koriste u farmaceutskoj industriji i medicini. Vegetacija korovne vrste S. nigrum započinje u svibnju i traje sve do listopada. Cvjeta i plodonosi do kraja vegetacijske sezone. Jedna biljka tijekom vegetacije može producirati i do 178 000 sjemenka

BIOLOGY AND ECOLOGY OF CEREAL WEED Alopecurus myosuroides Huds. (black‐grass)

Alopecurus myosuroides Huds. (mišji repak) učestala je jednogodišnja uskolisna korovna vrsta u usjevu ozimih žitarica. Povećanim brojem rezistentnih populacija u zapadnoj Europi na različite mehanizme djelovanja herbicida sve se veća važnost pridaje poznavanju biologije i ekologije ove vrste. Nicanje mišjeg repka odvija se u jesen i u proljeće. Veći dio populacije (80 %) ponikne ujesen te je suzbijanje mišjeg repka usmjereno na to razdoblje. Jedinke koje poniknu ujesen naprednije su u razvoju te razvijaju veći broj izbojaka, posljedično i veći broj klasova koji nose sjemenke. Proljetne jedinke češće su alternativni domaćini opasnog patogena Claviceps purpurea. Mišji repak dobro podnosi niske temperature, a niče već na 0 °C (biološki minimum). Biološki vodni potencijal (minimalna količina vode u tlu potrebna za nicanje) za ovu vrstu iznosi ‐1,50 MPa. Za razliku od vrste Apera spica‐venti koja se također pojavljuje u usjevu ozimih žitarica, Alopecurus myosuroides najčešće se pojavljuje na teškim, glinastim tlima s visokim sadržajem vode, a Apera spicaventi niče na lakšim i pjeskovitim tlima. Optimalna je dubina za nicanje mišjeg repka 0 do 2 cm. Zbog toga vrsta predstavlja veći problem u no‐till sustavima obrade, gdje se nerijetko pojavljuje u većoj gustoći. Obrada je jedna od najučinkovitijih nekemijskih mjera suzbijanja mišjeg repka, ali ipak ne i najpouzdanija. Varijabilnosti u učinkovitosti nekemijskih metoda suzbijanja kao što je obrada tla, povezuju se s biologijom vrste (različit stupanj dormantnosti), klimatskim uvjetima i agrotehnikom proizvodnje. Pouzdano i učinkovito suzbijanje postiže se kombinacijom nekemijskih mjera s herbicidima različitog mehanizma djelovanja (antirezistentna strategija).Alopecurus myosuroides Huds. (black‐grass) is annual weed species in winter cereal crops. With an increasing number of resistant populations in Western Europe on various herbicides mode of action, interest in the biology and ecology of this species has increased. The black‐grass emergence is divided in two phases: autumn and spring emergence. The majority of the population (80 %) emergences in the autumn and the control of blackgrass is focused on this period. Plants emerged during the autumn develop more tillers and consequently a larger number of seed heads with seed. Spring individuals are more likely to be alternative hosts of the pathogen Claviceps purpurea. Blackgrass is a typical winter species and is well adjusted to low temperatures and its base temperature is estimated to 0 °C. The base water potential (the minimum amount of water in the soil needed to promote the germination) for this species is ‐1.50 MPa. Unlike the morphologically similarity to Apera spicaventi which also occurs in winter cereals, Alopecurus myosuroides occurs most in heavy, clay soils with high water content, while Apera spica‐venti emerges in lighter and sandy soils. The optimum soil depth for the black‐grass emergence is 0‐2 cm (surface layer of soil). For this reason, the species is a bigger problem in no‐till processing systems, where it often occurs at higher density. Ploughing is one of the most effective non‐chemical measures to suppress the blackgrass, but is not the most reliable. Variability in the effectiveness of nonchemical methods such as ploughing is associated with the biology of the species (different degree of dormancy), climatic conditions and farming practices. Reliable and effective suppression is achieved by combining nonchemical measures with chemical measures using herbicides with different mode of action (anti‐resistant strategy)

BIOLOGIJA I EKOLOGIJA KOROVNIH VRSTA RODA PANICUM L.

Rod Panicum obuhvaća veći broj vrsta (370 - 600) raširenih u svijetu, a podrijetlom je iz tropskih i suptropskih krajeva. U RH su prisutne četiri vrste iz ovog roda: Panicum capillare L., Panicum dichotomiflorum Michx., Panicum miliaceum L. i Panicum riparium H. Scholz od kojih se prve tri pojavljuju kao korovi okopavinskih usjeva. Panicum capillare i Panicum dichotomiflorum invazivne su vrste na području RH: P. capillare prvi put zabilježen u RH 60-ih godina, Panicum dichotomiflorum 70-ih, a Panicum miliaceum 90-ih godina prošlog stoljeća. Ovisno o različitom vremenu pojave na prostoru RH, u usjevima je kao korovna vrsta najrasprostranjeniji P. capillare kojeg slijedi P. dichotomiflorum te potom P. miliaceum . Navedene su vrste prema životnom ciklusu jednogodišnje te se šire isključivo sjemenom. Sjeme se najčešće širi poljoprivrednim strojevima i oruđem, ali je znatno prisutna epizoohorija te anemohorija . Za razliku od ostalih monokotiledonih korovnih svojti čije sjeme u banci sjemena brzo gubi klijavost, sjeme P. dichotomiflorum može sačuvati klijavost i do 20 godina, čineći perzistentnu banku sjemena u tlu. Sve su navedene vrste kasnoproljetne s temperaturnim minimumom za klijanje od 10 °C i više te optimumom od 30 °C. Suzbijanje vrsta roda Panicum najčešće se provodi herbicidima. Ipak, zbog kasnog nicanja u usporedbi s drugim korovnim travama u kukuruzu, često izbjegnu aplikaciju herbicida, što se potom pogrešno tumači lošom učinkovitosti. No, poznavanjem biologije i ekologije vrsta moguća je uspješna integrirana zaštita te primjena nekemijskih mjera poput zasjenjivanja, odnosno korištenja pokrovnih kultura, smanjenja razmaka sjetve te korištenja plodoreda i obrade tla

Estimation of biological parameters for germination of Abutilon theophrasti Medik.

Background and Purpose: Velvetleaf seed longevity and prolonged emergence complicate assessing appropriate time for its control. Estimating biological parameters (base temperature and base water potential) is a first step towards development of emergence predictive model for this weed species in summer crops. Since, development of new model is time consuming, the aim of the research was to provide the data set of biological thresholds for Croatian ecotype and then to compare it with Italian velvetleaf thresholds to assess the implementation of AlertInf predictive weed emergence model from Italy to Croatia. Materials and methods: Laboratory experiments were conducted with 100 seeds per three replicates at seven constant temperatures (4, 8, 12, 16, 20, 24, 28°C) to estimate base temperature (Tb) and at seven water stress levels (0.00, -0.05, -0.10, -0.25, -0.38, -0.50, -0.80, -1.00 MPa) to estimate base water potential (Ψb). Results: The highest germination occurred at temperature > 20°C with 3.6 days and at water stress level >- 0.25 MPa with 4.9 days to complete 50% of germination (t50). The slowest t50 occurred at 4°C (41.9 days) and < -0.38 MPa (10.1 days). Estimated Croatian velvetleaf biological parameters are: 4.5°C (Tb) and – 0.67 MPa (Ψb) with no significant difference compared to Italian ecotype, according to 95% confidence intervals overlapping. Conclusion: The results indicate that it could be possible to implement AlertInf model from Italy to Croatia for this weed species without additional adjustment. Nevertheless, next step of this implementation should include validation of estimated results in the field conditions.    Key words: invasive weed species, velvetleaf, germination modelling, integrated weed management, base temperature, base water potentia

Effect of the reduce topramezone rate and adjuvants on Chenopodium album (L) and Echinochloa crus-galli (L) in maize

Cilj istraživanja bio je utvrditi učinak preporučene doze i umanjenih doza (2/3, 1/2, 1/4 i 1/8 preporučene doze) topramezona u kombinaciji s adjuvantima (neionski surfaktant - NIS, koncentrirano biljno ulje–COC i modificirano biljno ulje – MSO) na korovne vrste Chenopodium album L. i Echinochloa crus-galli L. u usjevu kukuruza. Poljski pokus proveden je tijekom 2013. godine na pokušalištu Agronomskog fakulteta Šašinovečki Lug po shemi slučajnog bloknog rasporeda u 4 ponavljanja. Ocjena učinka istraživanih tretmana utvrđena je subjektivnom vizualnom ocjenom oštećenja biljke te brojem jedinki na jedinici površine i masom nadzemne biljne mase korova. Topramezon primijenjen u preporučenoj dozi bez dodatka adjuvanata iskazao je nezadovoljavajuće djelovanje na obje korovne vrste. Primjenom adjuvanta MSO -a s reduciranim dozama topramezona nadzemna masa lobode reducirana je od 91,5 % (1/8 doze) do 99,1 % (2/3 doze). Kombinacija s adjuvantom NIS-om postiže zadovoljavajući učinak samo s 2/3 (95,1 %) i 1/2 (93,8 %) preporučene doze topramezona. Visoki učinci na redukciju mase nadzemne biljne mase vrste Echinochloa crus-galli postižu se jedino primjenom 2/3 doze topramezona uz dodatak adjuvanta MSO (93,3 %).Field trial was conducted in 2013 in maize at the Šašinovečki Lug to establish efficacy of herbicide topramezone using recommended dose and reduced doses of topramazone (2/3, 1/2 , 1/4 i 1/8). Only reduced doses were combined with three different adjuvants: nonionic surfactant - NIS (Break thru), concentrated vegetable oil – COC (White oil) and modified vegetable oils - MSO (Dash HC). In this study percentage of damage or efficacy of topramezone was observed on two weed species Chenopodium album L. and Echinochloa crus-gali L. Results indicate that application of reduced topramezone doses with proper type of adjuvant is effective on investigated weed species. Chenopodium album was equally controlled (91, % -99,1 %) with all reduced topramezone rates when applied with MSO. Echinochloa crus -galli control was influenced by type of adjuvant added to topramezone, but only when 2/3 topramezone rate was applied with MSO (93,3 %) good efficacy was achieved