Rod Panicum obuhvaća veći broj vrsta (370 - 600) raširenih u svijetu, a podrijetlom je iz tropskih i suptropskih krajeva. U RH su prisutne četiri vrste iz ovog roda: Panicum capillare L., Panicum dichotomiflorum Michx., Panicum miliaceum L. i Panicum riparium H. Scholz od kojih se prve tri pojavljuju kao korovi okopavinskih usjeva. Panicum capillare i Panicum dichotomiflorum invazivne su vrste na području RH: P. capillare prvi put zabilježen u RH 60-ih godina, Panicum dichotomiflorum 70-ih, a Panicum miliaceum 90-ih godina prošlog stoljeća. Ovisno o različitom vremenu pojave na prostoru RH, u usjevima je kao korovna vrsta najrasprostranjeniji P. capillare kojeg slijedi P. dichotomiflorum te potom P. miliaceum . Navedene su vrste prema životnom ciklusu jednogodišnje te se šire isključivo sjemenom. Sjeme se najčešće širi poljoprivrednim strojevima i oruđem, ali je znatno prisutna epizoohorija te anemohorija . Za razliku od ostalih monokotiledonih korovnih svojti čije sjeme u banci sjemena brzo gubi klijavost, sjeme P. dichotomiflorum može sačuvati klijavost i do 20 godina, čineći perzistentnu banku sjemena u tlu. Sve su navedene vrste kasnoproljetne s temperaturnim minimumom za klijanje od 10 °C i više te optimumom od 30 °C. Suzbijanje vrsta roda Panicum najčešće se provodi herbicidima. Ipak, zbog kasnog nicanja u usporedbi s drugim korovnim travama u kukuruzu, često izbjegnu aplikaciju herbicida, što se potom pogrešno tumači lošom učinkovitosti. No, poznavanjem biologije i ekologije vrsta moguća je uspješna integrirana zaštita te primjena nekemijskih mjera poput zasjenjivanja, odnosno korištenja pokrovnih kultura, smanjenja razmaka sjetve te korištenja plodoreda i obrade tla
