Ten Determinants of Neven Šegvić’s Architecture

Opus profesora Nevena Šegvića stoji kao otvorena knjiga u kojoj, ovisno o vlastitim rezonancama ili afinitetima danog trenutka, arhitekt može uvijek aktualizirati kreativni dijalog o arhitekturi. Analizom njegova cjelokupnog djela ukazala se teza o postojanju Šegvićeva metodološki profiliranog stvaralačkog pristupa matičnoj disciplini. Deset ključnih odrednica konstituiraju ishodišta njegova stručnog, teorijskog i pedagoškog opusa. U ovom tekstu predočeni su kao konstitutivni elementi jednog modernistički otvorenog metodološkog ciklusa. Šegvićev cjelokupni opus ukazuje se kao postojana kontinuirana misao o arhitekturi. Ovaj je tekst stoga doprinos analizi njegova djela kao procesa kojim je gradio pristup arhitekturi.The oeuvre of Professor Neven Šegvić lives on like an open book in which architects, depending on their tendencies and current interests can always establish a creative dialogue about architecture. An analysis of Šegvić’s oeuvre has led to the hypothesis of the existence of his methodologically defined creative approach to the discipline of architecture. Ten key determinants constitute the sources of his professional, theoretical and educational body of work which are presented in this paper as elements of a modern, open methodological cycle. Šegvić’s entire work is tenable continuous consideration on architecture. This paper is therefore a contribution to the analysis of his work as a process of shaping a personal approach to architecture

Stratification of Neven Šegvić’s Architecture

Autor članka bavi se istraživanjem opusa arhitekta Nevena Šegvića. U trijadi njegova djela – arhitektonski rad, teorijski rad, pedagoški rad – tekst obrađuje problematiku samo prvog segmenta. Primjenom kronološkoga kriterija očitavanja kataloga autor sagledava vrijednost pojedinačnoga djela unutar duktusa cjelovitoga stvaralačkog opusa. Verifikacijom i valorizacijom radova te uspostavom stratifikacije elaborira se teza o postojanju pet problemsko- -razvojnih faza arhitektonskog opusa Nevena Šegvića.This article is a study of Neven Šegvić’s architecture focusing on his architectural achievements as one of the three main subject areas of his work (along with his theory and teaching). The author evaluates each work within the entire collection through a chronological study of catalogues. Through the analysis and assessment of Šegvić’s works and stratification, the author elaborates his thesis of five development stages in Šegvić’s architectural career

Architect Neven Šegvić – Theoretical Works

Autor članka bavi se istraživanjem opusa arhitekta Nevena Šegvića. U trijadi njegova djela – teorijski rad, projektantski rad, pedagoški rad – tekst obrađuje problematiku prvog segmenta. Analizom evidentiranih bibliografskih jedinica autor sagledava vrijednost pojedinačnoga djela unutar duktusa cjelokupnoga znanstveno-publicističkog djela. Verifikacijom i valorizacijom izlučnih radova te uspostavom stratifikacije elaborira se teza o postojanju pet problemsko-razvojnih faza teorijskog opusa arhitekta Nevena Šegvića.Within his work on the oeuvre of the architect Neven Šegvić, the author focuses in this paper on Šegvić’s theoretical work, as one of the three main subject areas of his career, the others being architectural design and teaching. The analysis of Šegvić’s bibliography provides a basis for a critical evaluation of each particular work and its positioning within the entire theoretical oeuvre. The analysis is followed by a stratification in which the author identifies five discrete development phases in Neven Šegvić’s theoretical work

Architect Boris Krstulović’s Design Method as Applied on his Residential Building on Petretić Square in Zagreb

Članak prikazuje stvaralačku metodu arhitekta Borisa Krstulovića, koja se, premda karakteristična za cjelokupan njegov opus, analizira u radu na primjeru stambene zgrade na Petretićevu trgu u Zagrebu iz 1960. godine. Zgrada se situira unutar hrvatskih i svjetskih arhitektonskih tokova, pri čemu se uočava linija zagrebačke škole arhitekture, kao i kritička asimilacija svjetskih gibanja, a to rezultira otklonom od tadašnje produkcije i nastankom antologijskog djela.Although characteristic for his entire oeuvre, Boris Krstulović’s design method is analyzed in this paper in relation to the 1960 residential building on Petretić Square in Zagreb. Placed within Croatian and international architectural trends the building reveals features of the Zagreb school of architecture. It shows the architect’s critical assimilation of world trends, distance from the current production and the creation of an anthological work

Architect Alfred Albini - Early Works

Ovim člankom, kao prvim u nizu, započinje sustavna prezentacija opusa arhitekta Alfreda Albinija. Gledajući kvantitativno, Albinijev opus nije velik, broji pedesetak verificiranih radova, od čega je petnaest realizirano. U kvalitativnom smislu, međutim, njegovih devet realizacija danas su opća mjesta povijesti hrvatske moderne arhitekture, od kojih većina predstavlja i njezina antologijska dostignuća. Kronološkim principom i morfološkom analizom ta se djela mogu okvirno grupirati u dva glavna poglavlja: „Rani radovi” (1927.-1935.) i „Zreli radovi” (1935.-1964.). Ovaj tekst obrađuje rane radove arhitekta Alfreda Albinija.This article is the first in a series of papers envisaged to systematically present the oeuvre of architect Alfred Albini, which is not quantitatively significant since it includes about fifty works, fifteen of which have been realized. However, with their quality, nine of his buildings stand out in the history of Croatian modern architecture, most of them counting as architectural classics. Chronologically approached and morphologically analyzed these works can loosely be grouped into two main sections: early works (1927-35) and mature works (1935-64). This paper deals with Albini’s early architectural accomplishments

Balansiranje identiteta; Radovi arhitekta Branka Petrovića u Addis Abebi (1962.-1969.)

The paper deals with the facets of work by the Croatian architect and urban planner Branko Petrović in Addis Ababa, where he served as the chief architect in the Ethiopian Ministry of Public Works and Communications from 1962 to 1969. Translation of the expertise stemming from the domicile practice and adaptation to a specific construction momentum in the city are thereby being considered. The modalities of technical cooperation are simultaneously examined as a form of international knowledge exchange in the field of architecture.Rad se bavi facetama djelovanja hrvatskog arhitekta i urbanista Branka Petrovića u Addis Abebi, gdje je od 1962. do 1969. godine bio glavni arhitekt Ministarstva javnih radova i komunikacija Etiopije. Pritom se razmatraju aspekti prijenosa znanja proizlazećeg iz iskustva domicilnih praksi i prilagodbe situaciji građevinskog zamaha bez presedana u razvoju grada. Istovremeno se ispituju modaliteti tehničke suradnje kao forme međunarodne razmjene u domeni arhitektonske profesije

Pavilion Complex of the Children’s Tuberculosis Sanatorium Strmac-Šumetlica in Slavonia

Na južnim obroncima Psunja, sjeverno od Nove Gradiške, izgrađen je 1928.-1956. godine paviljonski sklop dječjeg lječilišta za tuberkulozu Strmac-Šumetlica. Tijekom dugogodišnje etapne izvedbe sklopa vještinu autorskih rukopisa demonstrirali su njegovi autori Zoja Dumengjić, Selimir Dumengjić i Ivo Geršić, stvarajući funkcionalno promišljenu i arhitektonski prepoznatljivu cjelinu. Članak podrobno predstavlja ovaj dosad stručnoj javnosti nepoznat sklop, sagledavajući ga u kontekstu medicinsko-kurativnih gledišta, suvremenih arhitektonskih događanja, širega društvenog značenja, kao i projektantskih doprinosa njegovih autora, te preispituje potencijale za njegovu recentnu rekonstrukciju i prenamjenu.The Strmac-Šumetlica Children’s Tuberculosis Sanatorium was built in 1928-56 on the south slopes of Psunj Mountain, north of Nova Gradiška. During longstanding construction stages of the complex, Zoja Dumengjić, Selimir Dumengjić and Ivo Geršić showed their respective architectural signatures in creating a functionally conceived and architecturally recognizable structure. The paper presents in detail the complex which has so far remained unknown to professionals and analyzes it in relation to its medicinal and curative aspects, contemporary architectural events, wider social importance and formal contribution of its architects. It also examines its reconstruction and conversion potentials