Članak prikazuje stvaralačku metodu arhitekta Borisa Krstulovića, koja se, premda karakteristična za cjelokupan njegov opus, analizira u radu na primjeru stambene zgrade na Petretićevu trgu u Zagrebu iz 1960. godine. Zgrada se situira unutar hrvatskih i svjetskih arhitektonskih tokova, pri čemu se uočava linija zagrebačke škole arhitekture, kao i kritička asimilacija svjetskih gibanja, a to rezultira otklonom od tadašnje produkcije i nastankom antologijskog djela.Although characteristic for his entire oeuvre, Boris Krstulović’s design method is analyzed in this paper in relation to the 1960 residential building on Petretić Square in Zagreb. Placed within Croatian and international architectural trends the building reveals features of the Zagreb school of architecture. It shows the architect’s critical assimilation of world trends, distance from the current production and the creation of an anthological work
