COLLOCATIONS IN THE CROATIAN AND GERMAN LANGUAGE – THEORETICAL ASPECTS AND PRACTICAL APPLICATION

Ovim se radom žele sintetizirati dosadašnje važnije spoznaje o kolokacijama, u teoriji i praksi, s ciljem prikazivanja cjelokupne problematike koja se veže uz kolokacije u hrvatskome jeziku. Želi se upozoriti na to da je za obradu kolokacija s primijenjenoga aspekta nužan preduvjet jednoznačno definirati kolokacije, srediti nazivlje, razgraničiti ih od slobodnih i drugih vezanih sintagma te ih klasificirati prema ujednačenome kriteriju (Tafra 2005:165). O tome će biti govora u prvome dijelu rada, u kojem će se prikazati važnija teorijska razmatranja u kroatističkoj literaturi i pri čemu će se dati osvrt i na obradu dotičnoga fenomena u stranoj literaturi kako bi se uspostavila poveznica. Drugi se dio rada zasniva na kontrastivnome pristupu kolokacijama u hrvatskome i njemačkome jeziku te se istražuje utjecaj tih razlika na njihovo usvajanje, prevođenje i leksikografsku obradu. Upozorit će se na povezanost načina uvrštavanja kolokacija u leksikografske natuknice s njihovim usvajanjem i prevođenjem jer prevoditelj pored dobro razvijene svijesti o kolokacijama mora imati na raspolaganju i odgovarajući priručnik. Za izradu takva priručnika, osobito dvojezičnoga kolokacijskog rječnika, potrebno je utvrditi razlike među kolokacijama dvaju jezika, što je jedino moguće sustavnom kontrastivnom analizom. U kroatističkoj literaturi postoje radovi takve vrste, ali se oni uglavnom tiču kontrastivnoga odnosa između hrvatskoga i engleskoga jezika. U ovom će se radu svi navedeni aspekti razmatrati na primjerima iz hrvatskoga i njemačkoga jezika.Collocations have in the past years increasingly received attention as the subject of linguistic research, especially in English and German scientific literature. Croatian linguistics begins to show interest for this kind of word connection in the late 20th century by contrasting collocations in Croatian and English. Since then, and especially in the past few years, Croatian linguists have payed more and more attention to this topic by mostly using examples from English. This paper will deal with problems connected with this topic from a theoretical aspect, the criteria of separating collocations from similar word connections such as idioms and free phrases, and all the possible types of collocational word connections in Croatian. The paper will also encompass the possibility of a practial application of the theory of collocations by showing their idiosyncratic nature through the comparison of German and Croatian collocations

Lectura de contexto y abordaje psicosocial desde los enfoques narrativos Dos Quebradas.

Los hechos de violencias van ligados con la humanidad en las diferentes épocas, jugando un papel relevante en el desarrollo social, siguiendo este planteamiento podríamos plantear una formula violencia=desarrollo, hechos que podemos ver analizando las diferentes revoluciones que se han llevado a cabo hasta el momento, un ejemplo claro es la revolución francesa o industrial, donde al terminar ha llevado con lucha la democracia, trayendo un nuevo orden en la sociedad e incluso un desarrollo social, pero que problemas han creado, veamos que piensa un gran pensador y religioso como lo era Martin Luther King (1929-1968) “La violencia crea más problemas sociales que los que resuelve”. De la siguiente tesis podemos analizar que todo hecho de violencia trae consigo más violencia como lo vemos plasmado en nuestro territorio nacional donde lo hechos de violencia están presentes constantemente, llevando a una falta constante de los derechos humanos. Dejando atrás personas desplazadas, mutiladas o incluso creando traumas en la psiquis de las personas víctimas de este flagelo. Es aquí donde el estado juega un papel importante en el sentido patriarcal, con decir patriarcal debemos tomarlos en el sentido de protección, por lo que vemos el estado a través de los entes gubernamentales las diferentes medidas que toman por lo que vemos programas de beneficio o ayuda orientado ayudar a estas personas todo esto en el nombre de la reparación económica, pero no de la reparación subjetiva. Entonces es aquí donde el papel del profesional en el alma humana, toma gran relevancia en su noble labor, donde la única herramienta que tiene para su trabajo será la palabra del sujeto.The acts of violence are linked to humanity in different times, playing a relevant role in social development, following this approach we could raise a formula violence = development, facts that we can see analyzing the different revolutions that have taken place until the At the moment, a clear example is the French or industrial revolution, where in the end it has brought democracy with struggle, bringing a new order in society and even a social development, but what problems have created, let's see what a great thinker and religious think it was Martin Luther King (1929-1968) "Violence creates more social problems than it solves". From the following thesis we can analyze that every act of violence brings with it more violence as we see it reflected in our national territory where acts of violence are constantly present, leading to a constant lack of human rights. Leaving behind people displaced, mutilated or even creating traumas in the psyche of the victims of this scourge. It is here where the state plays an important role in the patriarchal sense, with patriarchal say we must take them in the sense of protection, so we see the state through the government agencies the different measures taken by what we see benefit programs or Help oriented help these people all this in the name of economic reparation, but not of subjective reparation. Then it is here where the role of the professional in the human soul, takes great relevance in his noble work, where the only tool he has for his work will be the word of the subject

New Approach to Teaching Japanese Pronunciation in the Digital Era - Challenges and Practices

Pronunciation has been a black hole in the L2 Japanese classroom on account of a lack of class time, teacher\u2019s confidence, and consciousness of the need to teach pronunciation, among other reasons. The absence of pronunciation instruction is reported to result in fossilized pronunciation errors, communication problems, and learner frustration. With an intention of making a contribution to improve such circumstances, this paper aims at three goals. First, it discusses the importance, necessity, and e ectiveness of teaching prosodic aspects of Japanese pronunciation from an early stage in acquisition. Second, it shows that Japanese prosody is challenging because of its typological rareness, regardless of the L1 backgrounds of learners. Third and finally, it introduces a new approach to teaching L2 pronunciation with the goal of developing L2 comprehensibility by focusing on essential prosodic features, which is followed by discussions on key issues concerning how to implement the new approach both inside and outside the classroom in the digital era

ACQUISITION AND TERMINATION OF CROATIAN CITIZENSHIP

Državljanstvo se definira kao specifičan i poseban pravni odnos koji nastaje između pojedinca, fizičke osobe te države kao pravne osobe. Manccini, talijanski pravnik je među prvima ponudio doktrinarno tumačenje instituta državljanstva u svom djelu O državljanstvu kao osnovi međunarodnog prava, i naznačio da je državljanstvo bitna veza između pojedinca i države. Da bi mogli razumjeti pojam državljanstva moramo definirati i pojam države, te je to definirano i razrađeno u prvom poglavlju ovog rada. Država je organizirana zajednica stanovnika na određenom teritoriju i pod zajedničkom najvišom vlašću. Državu karakteriziraju narod, teritorij, vlada te činjenica političko pravne neovisnosti. Stanovništvo je jedan od najbitnijih elemenata svake državne zajednice. Državljanstvo kao institut uređeno je pravilima unutarnjeg prava svake države, Ustavom kao osnovom, a također i propisima upravnog prava. Međunarodno pravo također se bavi problematikom državljanstva. Neovisno od velikog broja međunarodnopravnih propisa koji se odnose na stjecanje ili gubitak prava na državljanstvo, bez državljanstva žive milijuni ljudi diljem svijeta. Njih nazivamo ljudima bez državljanstva ili apatridima. Razlozi zbog kojih do toga dolazi su različiti, od bračnog prava, upravne prakse, diskiminacije itd. Dvojno državljanstvo (bipatridija) i višestruko državljanstvo (polipatridija) je stanje osobe koju dvije države ili više njih, po svojim nacionalnim zakonodavstvima smatraju svojim državljanima. Ono nastaje kada neka osoba rođenjem stekne više državljanstava ili kada stekne novo državljanstvo, a nije se odrekla ili izgubila dotadašnje. Glavni razlog nepoželjnosti višestrukog državljanstva ogleda se u problemima koje može prouzročiti, posebno u vezi s pružanjem diplomatske zaštite, služenjem vojne obveze te oporezivanjem. Upravo zbog ovdje navedenih razloga ova problematika nastojala se riješiti međunarodnim konvencijama. Drugo poglavlje rada prati razvoj državljanstva kroz povijest od antičkog rima do današnjeg suvremenog poimanja državljnstva. U trećem poglavlju rada obrađeno je stjecanje državljnanstva tj. načela i osnove stjecanja državljanstva. Temelj stjecanja državljanstva uvijek je pravna norma sadržana, u pravilu u posebnom zakonu ili međunarodnom ugovoru. Međutim, postoje tri osnovna načela na osnovi kojih država podjeljuje odnosno omogućuje osobama stjecanje državljanstva. To su načelo krvne veze (ius sanguinis), načelo područja (ius soli) te načelo prebivališta (ius domicili). Kako je već naglašeno, državljanstvo se u teoriji uzima kao trajni pravni odnos, kao pravna veza između pojedinca i države s obilježjem stalnosti. Međutim, postoji nekoliko načina II na koje osoba može izgubiti državljanstvo. Otpust iz državljanstva je način prestanka državljanstva na osnovi akta državnog tijela koji se donosi na zahtjev državljanina. Državljanstvo može prestati i jednostranim očitovanjem volje državljanina odnosno njegovim odricanjem od državljanstva. Oduzimanje državljanstva s druge strane je vid gubitka državljanstva na osnovi odluke upravnog tijela donijete u postupku iniciranom po službenoj dužnosti. Tematika gubitka državljanstva obradjena je u četvrtom poglavlju ovog rada. U zadnjem poglavlju rada daje se prikaz uloge volje osoba u slučajevima prestanka državljanstva u Republikama Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i Njemačkoj

ACQUISITION AND TERMINATION OF CROATIAN CITIZENSHIP

Državljanstvo se definira kao specifičan i poseban pravni odnos koji nastaje između pojedinca, fizičke osobe te države kao pravne osobe. Manccini, talijanski pravnik je među prvima ponudio doktrinarno tumačenje instituta državljanstva u svom djelu O državljanstvu kao osnovi međunarodnog prava, i naznačio da je državljanstvo bitna veza između pojedinca i države. Da bi mogli razumjeti pojam državljanstva moramo definirati i pojam države, te je to definirano i razrađeno u prvom poglavlju ovog rada. Država je organizirana zajednica stanovnika na određenom teritoriju i pod zajedničkom najvišom vlašću. Državu karakteriziraju narod, teritorij, vlada te činjenica političko pravne neovisnosti. Stanovništvo je jedan od najbitnijih elemenata svake državne zajednice. Državljanstvo kao institut uređeno je pravilima unutarnjeg prava svake države, Ustavom kao osnovom, a također i propisima upravnog prava. Međunarodno pravo također se bavi problematikom državljanstva. Neovisno od velikog broja međunarodnopravnih propisa koji se odnose na stjecanje ili gubitak prava na državljanstvo, bez državljanstva žive milijuni ljudi diljem svijeta. Njih nazivamo ljudima bez državljanstva ili apatridima. Razlozi zbog kojih do toga dolazi su različiti, od bračnog prava, upravne prakse, diskiminacije itd. Dvojno državljanstvo (bipatridija) i višestruko državljanstvo (polipatridija) je stanje osobe koju dvije države ili više njih, po svojim nacionalnim zakonodavstvima smatraju svojim državljanima. Ono nastaje kada neka osoba rođenjem stekne više državljanstava ili kada stekne novo državljanstvo, a nije se odrekla ili izgubila dotadašnje. Glavni razlog nepoželjnosti višestrukog državljanstva ogleda se u problemima koje može prouzročiti, posebno u vezi s pružanjem diplomatske zaštite, služenjem vojne obveze te oporezivanjem. Upravo zbog ovdje navedenih razloga ova problematika nastojala se riješiti međunarodnim konvencijama. Drugo poglavlje rada prati razvoj državljanstva kroz povijest od antičkog rima do današnjeg suvremenog poimanja državljnstva. U trećem poglavlju rada obrađeno je stjecanje državljnanstva tj. načela i osnove stjecanja državljanstva. Temelj stjecanja državljanstva uvijek je pravna norma sadržana, u pravilu u posebnom zakonu ili međunarodnom ugovoru. Međutim, postoje tri osnovna načela na osnovi kojih država podjeljuje odnosno omogućuje osobama stjecanje državljanstva. To su načelo krvne veze (ius sanguinis), načelo područja (ius soli) te načelo prebivališta (ius domicili). Kako je već naglašeno, državljanstvo se u teoriji uzima kao trajni pravni odnos, kao pravna veza između pojedinca i države s obilježjem stalnosti. Međutim, postoji nekoliko načina II na koje osoba može izgubiti državljanstvo. Otpust iz državljanstva je način prestanka državljanstva na osnovi akta državnog tijela koji se donosi na zahtjev državljanina. Državljanstvo može prestati i jednostranim očitovanjem volje državljanina odnosno njegovim odricanjem od državljanstva. Oduzimanje državljanstva s druge strane je vid gubitka državljanstva na osnovi odluke upravnog tijela donijete u postupku iniciranom po službenoj dužnosti. Tematika gubitka državljanstva obradjena je u četvrtom poglavlju ovog rada. U zadnjem poglavlju rada daje se prikaz uloge volje osoba u slučajevima prestanka državljanstva u Republikama Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i Njemačkoj

ACQUISITION AND TERMINATION OF CROATIAN CITIZENSHIP

Državljanstvo se definira kao specifičan i poseban pravni odnos koji nastaje između pojedinca, fizičke osobe te države kao pravne osobe. Manccini, talijanski pravnik je među prvima ponudio doktrinarno tumačenje instituta državljanstva u svom djelu O državljanstvu kao osnovi međunarodnog prava, i naznačio da je državljanstvo bitna veza između pojedinca i države. Da bi mogli razumjeti pojam državljanstva moramo definirati i pojam države, te je to definirano i razrađeno u prvom poglavlju ovog rada. Država je organizirana zajednica stanovnika na određenom teritoriju i pod zajedničkom najvišom vlašću. Državu karakteriziraju narod, teritorij, vlada te činjenica političko pravne neovisnosti. Stanovništvo je jedan od najbitnijih elemenata svake državne zajednice. Državljanstvo kao institut uređeno je pravilima unutarnjeg prava svake države, Ustavom kao osnovom, a također i propisima upravnog prava. Međunarodno pravo također se bavi problematikom državljanstva. Neovisno od velikog broja međunarodnopravnih propisa koji se odnose na stjecanje ili gubitak prava na državljanstvo, bez državljanstva žive milijuni ljudi diljem svijeta. Njih nazivamo ljudima bez državljanstva ili apatridima. Razlozi zbog kojih do toga dolazi su različiti, od bračnog prava, upravne prakse, diskiminacije itd. Dvojno državljanstvo (bipatridija) i višestruko državljanstvo (polipatridija) je stanje osobe koju dvije države ili više njih, po svojim nacionalnim zakonodavstvima smatraju svojim državljanima. Ono nastaje kada neka osoba rođenjem stekne više državljanstava ili kada stekne novo državljanstvo, a nije se odrekla ili izgubila dotadašnje. Glavni razlog nepoželjnosti višestrukog državljanstva ogleda se u problemima koje može prouzročiti, posebno u vezi s pružanjem diplomatske zaštite, služenjem vojne obveze te oporezivanjem. Upravo zbog ovdje navedenih razloga ova problematika nastojala se riješiti međunarodnim konvencijama. Drugo poglavlje rada prati razvoj državljanstva kroz povijest od antičkog rima do današnjeg suvremenog poimanja državljnstva. U trećem poglavlju rada obrađeno je stjecanje državljnanstva tj. načela i osnove stjecanja državljanstva. Temelj stjecanja državljanstva uvijek je pravna norma sadržana, u pravilu u posebnom zakonu ili međunarodnom ugovoru. Međutim, postoje tri osnovna načela na osnovi kojih država podjeljuje odnosno omogućuje osobama stjecanje državljanstva. To su načelo krvne veze (ius sanguinis), načelo područja (ius soli) te načelo prebivališta (ius domicili). Kako je već naglašeno, državljanstvo se u teoriji uzima kao trajni pravni odnos, kao pravna veza između pojedinca i države s obilježjem stalnosti. Međutim, postoji nekoliko načina II na koje osoba može izgubiti državljanstvo. Otpust iz državljanstva je način prestanka državljanstva na osnovi akta državnog tijela koji se donosi na zahtjev državljanina. Državljanstvo može prestati i jednostranim očitovanjem volje državljanina odnosno njegovim odricanjem od državljanstva. Oduzimanje državljanstva s druge strane je vid gubitka državljanstva na osnovi odluke upravnog tijela donijete u postupku iniciranom po službenoj dužnosti. Tematika gubitka državljanstva obradjena je u četvrtom poglavlju ovog rada. U zadnjem poglavlju rada daje se prikaz uloge volje osoba u slučajevima prestanka državljanstva u Republikama Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i Njemačkoj