In vitro uspostavljanje i optimizacija kultura kortikalnih stanica izvedenih iz Monodelphis domestica

Neurodegenerative diseases and central nervous system (CNS) injuries pose significant challenges due to the limited regenerative capacity of CNS tissues. Understanding and optimizing culture conditions for neural and supporting cells is crucial for advancing regenerative medicine. This thesis aimed to optimize culture conditions for fibroblasts and neural stem cells (NSCs) derived from the cortex of postnatal day (P) 4 opossums. Cortical cells from P4 opossums were thawed and cultured in growth medium (GM) supplemented with fetal bovine serum (FBS) to support fibroblast proliferation. Transition to neuron culture medium (NCM) aimed to promote NSC proliferation and differentiation. Various substrates and coatings were explored to assess their impact on cell morphology and adhesion. Plastic and polymer substrates were found to promote fibroblast adhesion and spreading, with gelatin coating proving superior for fibroblast proliferation compared to PO and laminin. Notably, we successfully established a culture of P4 opossum cortical fibroblasts. Immunofluorescence analysis revealed distinct vimentin distribution patterns between fibroblasts and NSCs, with unexpected SOX2 positivity in both cell types. A subset of larger, round fibroblasts exhibited features indicative of senescence. These cells displayed distinct morphological characteristics such as increased cell and nuclear sizes, which are hallmark features of senescent cells. This thesis enhances our understanding of the optimal conditions for cultivating fibroblasts and NSCs from P4 opossum cortex, providing valuable insights into improving cell proliferation and viability. By systematically addressing substrate, coating, and medium composition, our research contributes to refining cell culture methodologies.Neurodegenerativne bolesti i ozljede središnjeg živčanog sustava (SŽS) predstavljaju značajne izazove zbog ograničenih regenerativnih kapaciteta tkiva SŽS-a. Razumijevanje i optimizacija uvjeta za kulturu neuralnih i potpornih stanica ključno je za napredak regenerativne medicine. Ova teza imala je za cilj optimizirati uvjete za kulturu fibroblasta i neuralnih matičnih stanica (NMS) dobivenih iz korteksa oposuma postnatalnog dana (P) 4. Kortikalne stanice iz P4 oposuma odmrznute su i kultivirane u mediju za rast s dodatkom fetalnog goveđeg seruma kako bi se podržala proliferacija fibroblasta. Prijelaz na medij za kulturu neurona imao je za cilj poticanje proliferacije i diferencijacije NMS-a. Istraživani su različiti supstrati i premazi kako bi se procijenio njihov utjecaj na morfologiju i adheziju stanica. Utvrđeno je da plastični i polimerni supstrati potiču adheziju i širenje fibroblasta, pri čemu se želatinski premaz pokazao superiornim za proliferaciju fibroblasta u usporedbi s PO i lamininom. Značajno je da smo uspješno uspostavili kulturu kortikalnih fibroblasta P4 oposuma. Analiza imunofluorescencije otkrila je različite obrasce distribucije vimentina između fibroblasta i NMS-a, s neočekivanom pozitivnošću SOX2 u oba tipa stanica. Podskup većih, okruglih fibroblasta pokazao je obilježja senescencije. Ove stanice su imale morfološke osobine poput povećane veličine stanica i jezgri, što su karakteristična obilježja senescentnih stanica. Ova teza poboljšava naše razumijevanje optimalnih uvjeta za uzgoj fibroblasta i NMS-a iz korteksa P4 oposuma, pružajući vrijedne uvide u poboljšanje proliferacije i održivosti stanica. Sistematskim pristupom supstratu, premazu i sastavu medija, naše istraživanje doprinosi usavršavanju metodologija za kulturu stanica

Azabicikloheptan-tiourea derivati s jakim citotoksičnim učinkom na stanične linije nemalih stanica raka pluća

Cancer remains a leading cause of death worldwide, with lung cancer being the most prevalent and deadly. Key challenges in cancer therapy include molecular heterogeneity and drug resistance. Phenotypic drug discovery (PDD) approach was used to identify a subset of compounds from a small library of azabicycloheptane-thiourea derivatives, which exhibit significant antiproliferative effects in non-small cell lung cancer (NSCLC) cell lines. The primary objective of this study was to elucidate the mode of action of selected compounds, with a focus on identifying the type of cell death they induce. To accomplish this, live-cell imaging and experiments assessing potential mitochondrial, cytoskeletal, and DNA damage were conducted. Live-cell imaging revealed the presence of vacuoles emerging shortly before cell death, suggesting a link between vacuole formation and the compounds' cytotoxic effects. These vacuoles were found to be non-acidic and ruled out as autophagosomes. No mitochondrial or cytoskeletal damage was observed, while DNA damage was only detected after prolonged exposure. The findings suggest that these compounds induce a methuosis-like type of cell death in the SW1573 cell line. Methuosis is a non-apoptotic cell death pathway characterized by extreme vacuolization derived from macropinosomes. This research highlights the potential of non-apoptotic cell death pathways, like methuosis, as a novel approach to overcome drug resistance in cancer therapy.Rak ostaje vodeći uzrok smrti u svijetu, pri čemu je rak pluća najčešći i najsmrtonosniji. Ključni izazovi u terapiji raka uključuju molekularnu heterogenost i otpornost na lijekove. Fenotipski pristup otkrivanju lijekova (PDD) korišten je za identifikaciju podskupa spojeva iz male biblioteke derivata azabicikloheptan-tiouree, koji pokazuju značajne antiproliferativne učinke na stanične linije nemalih stanica raka pluća (NSCLC). Primarni cilj ovog istraživanja bio je rasvijetliti mehanizam djelovanja odabranih spojeva, s posebnim naglaskom na identifikaciju vrste stanične smrti koju induciraju. Kako bi se to postiglo, provedeno je snimanje živih stanica te eksperimenti za procjenu potencijalnog oštećenja mitohondrija, citoskeleta i DNK. Snimanje živih stanica otkrilo je prisutnost vakuola koje se pojavljuju neposredno prije stanične smrti, što sugerira vezu između stvaranja vakuola i citotoksičnih učinaka spojeva. Ove vakuole su identificirane kao ne-kisele te su isključene kao autofagosomi. Oštećenje mitohondrija ili citoskeleta nije zabilježeno, dok je oštećenje DNK otkriveno tek nakon dugotrajne izloženosti. Rezultati sugeriraju da ovi spojevi induciraju metuozi-sličnu vrstu stanične smrti u staničnoj liniji SW1573. Metuoza je ne-apoptotski put stanične smrti karakteriziran ekstremnom vakuolizacijom koja potječe iz makropinosoma. Ovo istraživanje naglašava potencijal ne-apoptotskih puteva stanične smrti, poput metuoze, kao novog pristupa za prevladavanje otpornosti na lijekove u terapiji raka

Optimizacija metode precipitacije proteina inducirane otapalom u određivanju specifičnosti erlotiniba prema njegovoj biološkoj meti EGFR

In recent years, label-free methods have become important in drug discovery for studying drug-protein interactions by observing conformational changes in target proteins after drug binding. These methods overcome the limitations of conventional techniques that rely on chemical modifications, which can affect a drugs’ specificity or affinity and lead to misidentification of targets. Identifying all protein interactions, whether the drug is designed for a specific target or discovered by phenotypic screening, is crucial for understanding both intended and off-target effects. This thesis uses solvent-induced protein precipitation (SIP) to assess erlotinibs’ specificity for its biological target, the epidermal growth factor receptor (EGFR). Additionally, it aims to identify any additional proteins, known as off-targets, that erlotinib may interact with. SIP is based on the principle that drug binding stabilizes proteins, making them more resistant to precipitation and denaturation by organic solvents. By comparing erlotinib-treated samples to untreated controls, we aimed to verify whether erlotinib specifically binds to EGFR, which would be indicated by increased stabilization compared to untreated samples. In experiments with A431 and HeLa cell lysates, Western blotting confirmed EGFR as erlotinibs’ biological target with differences in band intensity between erlotinib-treated and control samples validating its specificity. Additionally, certain experimental conditions required optimization. The initial use of DMSO and the lack of a loading control led to inconsistent results. Replacing DMSO and precipitating the lysates with acetone improved the results. Furthermore, β-actin may be sensitive to higher concentrations of organic solvents, suggesting the need for alternative controls, such as GAPDH. As this thesis focused on the Western blotting component of the SIP method, further studies should incorporate mass spectrometry to gain better insight into these interactions, and potentially confirm the off-target of erlotinib.Metode bez kemijskog označavanja molekula (engl. label-free methods) postale su važne u proučavanju interakcija između lijekova i ciljnih proteina, promatrajući konformacijske promjene koje nastaju nakon vezanja lijeka. Ove metode prevladavaju ograničenja prethodnih tehnika koje kemijskim modifikacijama mogu promijeniti specifičnost ili afinitet lijeka što može dovesti do pogrešne identifikacije njegovih meta. Identifikacija svih proteina je ključna za razumijevanje učinka nekog lijeka te njegovih potencijalnih nuspojava, bez obzira na to je li lijek dizajniran za specifičan ciljni protein ili otkriven fenotipskim skeniranjem (engl. phenotypic screening). Ovaj rad usmjeren je na korištenje metode precipitacije proteina inducirane otapalom (engl. solvent-induced protein precipitation; SIP) u određivanju specifičnosti erlotiniba prema njegovoj biološkoj meti, receptoru epidermalnog faktora rasta (engl. epidermal growth factor receptor; EGFR). Također, još jedan cilj ovog rada je identifikacija dodatnih proteina (engl. off-targets) s kojima erlotinib može biti u interakciji. SIP metoda temelji se na načelu da vezanje lijeka za ciljni protein povećava njegovu stabilnost, čineći ga otpornijim na precipitaciju i denaturaciju organskim otapalima. Uspoređujući uzorke tretirane erlotinibom s netretiranim kontrolama, htjeli smo potvrditi specifično vezanje erlotiniba za EGFR, vidljivo povećanom stabilnošću EGFR-a nakon vezanja erlotiniba. U eksperimentima sa lizatima stanica A431 i HeLa, Western blotting tehnika potvrdila je EGFR kao biološku metu erlotiniba. Razlike u intenzitetu linija između uzoraka tretiranih erlotinibom i netretiranih kontrola su potvrdile njegovu specifičnost. U radu je bilo potrebno i optimizirati eksperimentalne uvjete. Početna upotreba DMSO-a i nedostatak kontrole doveli su do nepouzdanih rezultata. Zamjena DMSO-a i precipitacija lizata acetonom poboljšala je pouzdanost rezultata. Također, β-aktin se pokazao osjetljivim na visoke koncentracije organskih otapala, što sugerira potrebu za alternativnim kontrolama, poput GAPDH. Budući da je rad fokusiran na Western blot dio SIP metode, buduća istraživanja trebala bi uključivati masenu spektrometriju kako bi se dobio širi uvid u interakcije između erlotiniba i EGFR-a i identifikaciju potencijalnog off-target proteina

Stanična parabioza

Since the human lifespan has been extended in the past decades, age-related diseases have become a significant societal problem. Thus, life science research is increasingly attempting to develop approaches to delay or attenuate aging and age-related diseases. These attempts target mostly cell-autonomous factors. However, it has been shown that during aging cell populations become increasingly heterogenous, with some cells still young and functional and others damaged or dying. This has raised an interest in the role of non-cell-autonomous factors in aging, i.e. how cells with different phenotypes affect each other. In this study I tested the hypothesis of cellular parabiosis, which states that the cellular damage may be phenotypically supressed by intercellular communication with the surrounding healthy cells. Cellular damage was induced in the immortalized hamster lung fibroblasts by staurosporine - an inducer of apoptosis. Sublethal dose of staurosporine that allows recovery of the cells after removal of the treatment was determined using a cell viability assay. Mammalian cells were then treated with such dose of staurosporine, and grown either in the monoculture or in the co-culture with healthy cells. Comparison of the numbers of surviving cells between the two conditions was performed by flow cytometry. The results showed that the recovery of the damaged cells was significantly higher in co-culture with the healthy cells compared to the monoculture conditions. Next, I tested the involvement of the tunneling nanotube-mediated intercellular communication in this recovery. The same experiment was performed in the presence or absence of the actin polymerization inhibitor latrunculin B, which also inhibits the formation of the tunneling nanotubes. The efficiency and lack of toxicity of latrunculin B was confirmed by imaging the actin cytoskeleton using fluorescent microscopy and by the cell viability assay, respectively. Comparing the results obtained in the presence or absence of latrunculin B showed that latrunculin B partially inhibited the recovery of the damaged cells in co-culture, suggesting the involvement of the tunneling nanotubes in the process. These results support the initial hypothesis of cellular parabiosis, as well as the importance of non-cell-autonomous factors in damaged phenotype supression.Budući da se ljudski vijek produžio u proteklim desetljećima, bolesti povezane sa starenjem postale su značajan društveni problem. Stoga istraživanje znanosti o životu sve više pokušava razviti pristupe za odgodu ili ublažavanje starenja i bolesti povezanih sa starenjem. Ti pokušaji uglavnom ciljaju čimbenike autonomnih staničnih procesa. Međutim, pokazalo se da tijekom starenja populacije stanica postaju sve heterogenije, pri čemu su neke stanice još uvijek mlade i funkcionalne, a druge su oštećene ili umiru. To je potaknulo interes za ulogu čimbenika neautonomnih staničnih procesa u starenju, tj. kako stanice s različitim fenotipovima utječu jedna na drugu. U ovoj sam studiji testirala hipotezu stanične parabioze, koja predlaže da stanično oštećenje može biti fenotipski potisnuto međustaničnom komunikacijom s okolnim zdravim stanicama. Stanično oštećenje inducirano je u imortaliziranim fibroblastima pluća hrčka koristeći staurosporin - induktor apoptoze. Subletalna doza staurosporina koja omogućuje oporavak stanica nakon uklanjanja tretmana određena je ispitivanjem stanične viabilnosti. Stanice sisavaca zatim su tretirane takvom dozom staurosporina i uzgojene ili u monokulturi ili u kokulturi sa zdravim stanicama. Usporedba broja preživjelih stanica između dva stanja provedena je protočnom citometrijom. Rezultati su pokazali da je oporavak oštećenih stanica bio znatno veći u kokulturi sa zdravim stanicama u usporedbi s uvjetima monokulture. Zatim sam testirala uključenost međustanične komunikacije posredovane tunelirajućim nanocijevčicama u ovom oporavku. Isti je eksperiment izveden u prisutnosti ili odsutnosti inhibitora polimerizacije aktina latrunkulina B, koji također inhibira stvaranje tunelirajućih nanocijevčica. Učinkovitost i nedostatak toksičnosti latrunkulina B potvrđeni su vizualiziranjem aktinskog citoskeleta pomoću fluorescentne mikroskopije, odnosno ispitivanjem stanične viabilnosti. Usporedba rezultata dobivenih u prisutnosti ili odsutnosti latrunkulina B pokazala je da latrunkulin B djelomično inhibira oporavak oštećenih stanica u kokulturi, što ukazuje na uključenost tunelirajućih nanocjevčica u ovom procesu. Ovi rezultati podupiru početnu hipotezu stanične parabioze, kao i važnost čimbenika neautonomnih staničnih procesa u supresiji oštećenog fenotipa

Porphyrins in photodynamic inactivation of Legionella in wastewater

Bakterija Legionella pneumophila često se nalazi u okolišu, u prirodnim i umjetno stvorenim vodenim sustavima, a može se pronaći i u komunalnim i otpadnim vodama. Ova bakterija, koja može uzrokovati ozbiljne komplikacije, poput po život opasne pneumonije, predstavlja fakultativni unutarstanični patogen. L. pneumophila ima sposobnost stvaranja biofilma, što joj omogućava otpornost na različita sredstva i metode dezinfekcije. Iz tog razloga potrebne su alternativne metode eliminacije ovog patogena, kao i dezinfekcije voda, njenih čestih staništa. Ovo istraživanje proučavalo je fotofizikalna svojstva i primjenu porfirinskih spojeva, TMPyP3 i Zn(II)-TMPyP3, kao fotosenzibilizatora. Strukturalna razlika Zn(II)-TMPyP3 u usporedbi s TMPyP3 potvrđena je UV-Vis spektrofotometrijom i ukazuje na različite fotofizikalne karakteristike ova dva spoja. Zn(II)-TMPyP3 je odabran kao fotosenzibilizator zbog prethodnih istraživanja provedenih na metaloporfirinskim kompleksima i utvrđenih antimikrobnih svojstava cinkovih kompleksa. Stabilnost ovih spojeva u otpadnoj vodi implicira izazove uzrokovane zamućenošću i prisutnošću tvari, sugerirajući potrebu za dodatnim istraživanjima. Rezultati mjerenja generiranja singletnog kisika pokazuju prednost TMPyP3 nad Zn(II)-TMPyP3, s većom učinkovitošću TMPyP3 pri nižim koncentracijama. TMPyP3 pokazuje poboljšanu fotodinamičku učinkovitost pri dužem izlaganju svjetlosti, što ga čini povoljnim za različite terapije. Ispitivanja antiadhezijskih svojstava potvrđuju veću djelotvornost TMPyP3, posebno u vodi iz slavine, naglašavajući njegov potencijal za prevenciju bakterijske adhezije. Sveukupno, ovo istraživanje potvrđuje veću djelotvornost TMPyP3 nad Zn(II)-TMPyP3 kao fotosenzibilizatora u ispitanim uvjetima, ističući važnost optimizacije uvjeta osvjetljavanja i potrebu za daljnjim istraživanjima u širem spektru valnih duljina radi poboljšanja učinkovitosti fotodinamičke terapije i njene primjene u stvarnim uvjetima, poput upotrebe u pročišćavanju otpadnih voda, odnosno njene dezinfekcije.The bacterium Legionella pneumophila is often found in the environment, in natural and man-made water systems, and can also be found in municipal and wastewater. This bacterium, which can cause serious complications such as life-threatening pneumonia, is a facultative intracellular pathogen. L. pneumophila has the ability to form biofilms, which enables it to resist various disinfection agents and methods. Therefore, alternative methods for eliminating this pathogen, as well as for disinfecting water, its frequent habitat, are needed. This study examined the photophysical properties and application of porphyrin compounds, TMPyP3 and Zn(II)-TMPyP3, as photosensitizers. Structural change in Zn(II)-TMPyP3 compared to TMPyP3 was confirmed by UV-Vis spectrophotometry and indicated different photophysical characteristics. Zn(II)-TMPyP3 was chosen as photosensitizer due to previous research conducted on metalloporphyrin complexes, which identified antimicrobial properties of zinc(II) complexes. The stability of these compounds in wastewater implies challenges caused by turbidity and the presence of substances, suggesting the need for further research. Results of singlet oxygen generation studies show the advantage of TMPyP3 over Zn(II)-TMPyP3, with TMPyP3 being more efficient at lower concentrations. TMPyP3 shows improved efficiency with prolonged light exposure, making it favorable for various therapies. Tests on anti-adhesion properties confirm the greater effectiveness of TMPyP3, especially in tap water, highlighting its potential for preventing bacterial adhesion. Overall, this research confirms the higher efficency of TMPyP3 over Zn(II)-TMPyP3 as a photosensitizer in tested conditions, emphasizing the importance of optimizing irradiation conditions and the need for further research across a broader spectrum of wavelengths and other photosensitizers to improve the effectiveness of photodynamic therapy and its application in real-world conditions, such as wastewater purification and disinfection

Proces učenja nogometne igre kod djece predškolske dobi

Dijete u ranom djetinjstvu kroz pokret istražuje svijet oko sebe, stoga je potrebno već u toj dobi razvijati morfološke, motoričke i funkcionalne sposobnosti. U ranom djetinjstvu počinje interes djeteta za sport. Među djecom predškolske dobi najpopularniji sport je nogomet, te se sve više djece uključuje u škole nogometa već s 5 godina. Cilj ovog rada bio je ponuditi program škole nogometa s djeci primjerenim sadržajima i istražiti utjecaj tog programa na motorička dostignuća djece predškolske dobi. Uzorak ispitanika činilo je 33 djece u dobi od 4 do 6 godina, (23 djece u kontrolnoj skupini i 10 djece u eksperimentalnoj skupini). Od toga je bilo 26 dječaka i 7 djevojčica. Uzorak varijabli činila su tri testa za procjenu antropometrijskih (morfoloških) karakteristika, šest testova za procjenu motoričkih sposobnosti, jedan test za procjenu funkcionalnih sposobnosti, a nogometnim poligonom procjenjivala su se motorička dostignuća djece. Rezultati su pokazali statistički značajnu razliku u 2 motoričke varijable (varijabli poligon 3 i varijabli zgib) između djece eksperimentalne i kontrolne skupine u korist djece iz eksperimentalne skupine. Ovaj rezultat djelomično potvrđuje hipotezu kako će se utvrditi statistički značajne razlike u motoričkim postignućima i antropološkim obilježjima između eksperimentalne i kontrolne skupine.In early childhood a child is exploring the world around him. Because of that, it is necessary to develop morphological, motor and functional skills during that period. Interests in sports begins in early childhood. In preschool age football is the most popular sport, and most children are choosing football at age of 5. Goal of this study was to offer an educational program for football school with an appropriate agenda, monitor and explore that program on motor abilities of preschool children. In this program participate 33 children aged 4 to 6, 23 were in the control group and 10 in the experimental group. Pattern of variables consisted of three tests to assess Anthropometric (morphological) characteristics, six tests to assess motor skills, one test to asses functional skills, and a football polygon was used to asses the motor achievements of children. The results shows statistically significant differences in 2 motorical variables (polygon 3 and joint) between the children of the experimental group and control groups in favor of the children from the experimental groups. This result partially confirms the hypothesis that it will be shown statistically significant differences in motorical skills performance and anthropological characteristic between the experimental and control groups

Synthesis, cyclization and characterization of catalytic peptide CG11

Katalitički peptidi su kratke sekvence aminokiselina koje mogu katalizirati specifičnu kemijsku reakciju. Katalitički peptidi često su inspirirani aktivnim mjestima enzima. Katalitička aktivnost enzima proizlazi iz specifičnog rasporeda aminokiselinskih ostataka unutar njihove trodimenzionalne strukture, što im omogućuje interakciju sa supstratima na precizan i selektivan način. Katalitički peptidi mogu se koristiti kao katalizatori za organske ili anorganske reakcije i za asimetrične transformacije/kiralne katalitičke reakcije. Kratki katalitički peptidi karakterizirani su konformacijskom fleksibilnošću i mogu se lako prilagoditi i funkcionalizirati na različite načine. Njihova struktura koja se sastoji od monomera aminokiselina dopušta nebrojene mogućnosti u dizajnu katalitičkih peptida. Ipak, odnos između sekvence aminokiselina peptida i njegove katalitičke aktivnosti nije u potpunosti shvaćen. Unatoč svom velikom potencijalu, postoji nekoliko izazova, poput njihove niske stabilnosti i niske selektivnosti. Ovaj rad bavi se razotkrivanjem odnosa strukture i aktivnosti kratkog katalitičkog peptida, CG11, i modifikacijom njegove strukture sa svrhom poboljšanja katalitičke učinkovitosti. Ciklizacija linearnog CG11 peptida služi kao jednostavna, ali potentna modifikacija koja nudi poboljšanu rigidnost i stabilnost. Uz stalna istraživanja i razvoj novih peptida koji se mogu podesiti za određene funkcije, katalitički peptidi mogu se koristiti kao visoko učinkoviti biokatalizatori u kemijskoj i biotehnološkoj industriji.Catalytic peptides are short sequences of amino acids capable of catalyzing a specific chemical reaction. Catalytic peptides are often inspired by enzyme active sites. Enzyme catalytic activity arises from the specific arrangement of amino acid residues within its three-dimensional structure, which allows it to interact with substrates in a precise and selective manner. Catalytic peptides can be utilized as catalysts in organic and inorganic reactions and for asymmetric transformations/chiral catalytic reactions. Short catalytic peptides are characterized by conformational flexibility and can be easily tuned and functionalized numerous ways. Their structure consisting of monomers of amino acids allows countless possibilities in the design of catalytic peptides. Still, the relationship between the amino acid sequence of a peptide and its catalytic activity is not entirely understood. Despite their great potential, they face several challenges, such as low stability and low selectivity. This thesis deals with unraveling the structure–activity relationship of a short catalytic peptide, CG11, and the modification of its structure with the goal to achieve better catalytic efficiency. Cyclization of the linear CG11 peptide serves as a straightforward but powerful modification that offers improved rigidity and stability. With continuing research and development of novel peptides that can be finely tuned for specific functions, catalytic peptides can be employed as highly efficient biocatalysts in chemical and biotechnological industry

The Impact of Jet Lag Symptoms on Physical Condition and Mental Health

Uvod: Cirkadijski ritmovi su biološki procesi koji slijede 24-satni ciklus svjetlosti i tame, regulirajući fiziološke i psihološke funkcije u organizmu. Kod ljudi su ovi ritmovi kontrolirani suprahijazmatskom jezgrom (SCN) u hipotalamusu. Cirkadijski ritam traje otprilike 24,2 sata i za usklađivanje s okolišnim ciklusom svjetlosti i tame oslanja se na vanjske čimbenike poznate kao zeitgebers. Poremećaji cirkadijskog ritma nastaju kada se unutarnji biološki sat ne podudara s vanjskim čimbenicima. To može dovesti do poremećaja spavanja uključujući jet lag – skup simptoma koji se javljaju zbog nagle promjene vremenskih zona. Simptomi jet laga uključuju nesanicu, umor, gastrointestinalne tegobe, lošiju koncentraciju i raspoloženje, a njihova ozbiljnost ovisi o broju prijeđenih vremenskih zona, smjeru putovanja, sposobnosti prilagodbe i individualnim razlikama. Ciljevi istraživanja: Ispitati utjecaj simptoma jet laga na tjelesno i mentalno stanje te uvidjeti ima li razlike u pojavnosti između tjelesno aktivnih i neaktivnih studenata. Ispitanici (materijali) i metode: Istraživanje je provedeno na 55 studenata Work&Travel programa u SAD-u (2024.), u dobi od 18 do 27 godina. Sudionici su putovali iz jugoistočne Europe na istočnu obalu SAD-a i boravili tamo najmanje 30 dana. Isključeni su oni s manje od četiri vremenske zone, kraćim letom, problemima sa spavanjem ili psihičkim poremećajima. Podaci su prikupljeni online anketom putem Google Forms. Upitnik je obuhvatio demografska pitanja, procjenu jet laga (skala 1-10), intenzitet simptoma (0-4) i razinu tjelesne aktivnosti. Upitnik se temelji na „Liverpool Jet Lag Scale“ i „Columbia Jet Lag Scale“. Analiza je provedena u programu Statistica 14.0.0.15 uz razinu značajnosti p ≤ 0,05. Rezultati: Visoka pozitivna povezanost između percipiranog intenziteta jet laga i jačine tjelesnih i mentalnih simptoma potvrđuje negativan učinak jet laga na fizičko i psihičko stanje pa se prva i druga hipoteza mogu potvrditi. Iako tjelesno aktivniji ispitanici u prosjeku prijavljuju blaže simptome u usporedbi s neaktivnima ili slabo aktivnima, ta razlika nije statistički značajna, zbog čega se treća hipoteza odbacuje. Zaključak: Dugi letovi i brza promjena vremenskih zona uzrokuju simptome jet laga poput nesanice, umora, promjene raspoloženja, probavnih tegoba i osjećaja izgubljenosti. Ograničenja istraživanja uključuju mali uzorak (N=55) i retrogradno prikupljanje podataka, što može dovesti do pristranosti u sjećanju. U budućim istraživanjima preporučuje se veći uzorak i objektivnije mjerenje simptoma te prikupljanje podataka odmah nakon leta za veću pouzdanost

NOTICE OF NON-CONFORMITY OF GOODS UNDER A COMMERCIAL SALE OF GOODS CONTRACT

U ovom radu analizirana je obveza kupca da obavijesti prodavatelja o neusklađenosti robe u smislu Bečke konvencije (CISG), s posebnim naglaskom na oblik, sadržaj i rokove za obavijest, kao i na iznimke koje Konvencija predviđa. Polazište rada bilo je šire tumačenje pojma neusklađenosti u Bečkoj konvenciji u usporedbi s konceptom materijalnog nedostatka u hrvatskom Zakonu o obveznim odnosima. Odredbe članaka 38.-40. Konvencije detaljno su obrađene kroz prikaz pravne teorije i sudske prakse. Posebna pažnja usmjerena je na tumačenje „razumnog roka“, koji se u sudskoj i arbitražnoj praksi određuje fleksibilno, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja. Također su analizirani i članci 40. i 44., koji predviđaju iznimke od gubitka prava kupca u slučaju nepravodobne obavijesti. U radu su uvažena i mišljenja CISG Advisory Councila br. 2 te brojni relevantni sudski slučajevi, kako bi se prikazalo kako se teorijska pravila Konvencije primjenjuju u praksi te na koji način doprinose ravnoteži pravne sigurnosti i pravičnosti u međunarodnoj trgovini.This paper analyzes the buyer's obligation to notify the seller of a lack of conformity of the goods under the United Nations Convention on Contracts for the International Sale of Goods (CISG), with particular emphasis on the form, content, and timing of the notice, as well as on the exceptions provided by the Convention. The starting point of the analysis is the broader interpretation of the concept of non-conformity under the CISG compared to the concept of material defect in the Croatian Obligations Act. The provisions of Articles 38 to 40 of the Convention are examined in the detail through legal theory and case law. Special attention is given to the interpretation of the „reasonable time“ requirement, which is flexibly assessed in judicial and arbitral practice depending on the circumstances of each specific case. Articles 40 and 44, which provide exceptions from the loss of rights due to late notification, are also analyzed. The paper incorporates the opinion of CISG Advisory Council No. 2 and numerous relevant court decisions in order to illustrate how the Convention's theoretical rules are applied in practice and how the contribute to the balance between legal certainty and fairness in international trade

Role and responsibilities of the Croatian Olympic Committee in the development and financing of top sport in Croatia

U završnom radu analizirana je institucionalna i financijska uloga Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) kao krovne sportske institucije Republike Hrvatske, odgovorne za razvoj i financiranje vrhunskog sporta. Poseban fokus stavljen je na upravljanje sportskim organizacijama s naglaskom na sportski menadžment i njegovu ulogu u ostvarivanju sportskih ciljeva. Opisani su teorijski okviri menadžmenta, kompetencije sportskih menadžera i struktura sportskih saveza u Hrvatskoj. Prikazana je organizacija HOO-a, uključujući pravne temelje, hijerarhiju te način odlučivanja i upravljanja. Analizirani su redovni i posebni programi HOO-a, provedeni u suradnji s nacionalnim savezima i lokalnim zajednicama, putem kojih se osigurava podrška sportašima i organizacijama. Posebno je razmotrena realizacija programa u 2024. godini s naglaskom na alokaciju sredstava za pripreme, natjecanja, opremu, promidžbu i međunarodne obveze. Istaknuto je da je za redovne programe NSS-ova u 2024. godini utrošeno 32.428.956 eura, odnosno 81,18 % ukupnih rashoda, najviše za pripreme i natjecanja. Obrađena je provedba olimpijskih programa, uključujući pripreme za OI Pariz 2024. godine i ZOI Milano - Cortina 2026. godine uz prikaz rezultata; sedam medalja i osmo mjesto na ljestvici. Opisani su i razvojni programi za poticanje vrhunskih rezultata, uključujući stipendije, zdravstvenu skrb, podršku trenerima i lokalni razvoj sporta. Financijska analiza ukazuje na učinkovito upravljanje i ostvarenje ciljeva. Zaključno je istaknuto da HOO uspješno koordinira nacionalni sportski sustav te doprinosi međunarodnom sportskom ugledu Hrvatske uz preporuku za daljnje jačanje edukacije, razvojnih programa i upravljačkih alata