Živa- kemijska i toksikološka svojstva

Živa je sveprisutni element koji se nalazi u ljudskom okolišu. Jedini je metal u tekućem stanju pri sobnoj temperaturi, no pojavljuje se i u ostalim agregacijskim stanjima. Živa u okoliš dospijeva na dva načina, a to su: prirodnim putem kao što su vulkanske erupcije i otapanje mineralnih naslaga, te antropogenim utjecajem kada se koristi u raznim proizvodnim procesima. U prošlosti se primjenjivala u raznim preparatima kao što su herbicidi i fungicidi zbog svoje toksičnosti, no u današnje vrijeme se sve manje primjenjuje zbog onečišćenja okoliša i štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje. Zagađenost područja gdje se živa rudarila ili se još uvijek rudari i koristi značajna je. Živa predstavlja opasan element i prilikom rukovanja s njim potrebno je koristiti propisanu zaštitnu opremu i pridržavati se pravila struke, a u slučaju prolijevanja žive prostoriju je potrebno detaljno očistiti i provjetriti

Živa- kemijska i toksikološka svojstva

Živa je sveprisutni element koji se nalazi u ljudskom okolišu. Jedini je metal u tekućem stanju pri sobnoj temperaturi, no pojavljuje se i u ostalim agregacijskim stanjima. Živa u okoliš dospijeva na dva načina, a to su: prirodnim putem kao što su vulkanske erupcije i otapanje mineralnih naslaga, te antropogenim utjecajem kada se koristi u raznim proizvodnim procesima. U prošlosti se primjenjivala u raznim preparatima kao što su herbicidi i fungicidi zbog svoje toksičnosti, no u današnje vrijeme se sve manje primjenjuje zbog onečišćenja okoliša i štetnog utjecaja na ljudsko zdravlje. Zagađenost područja gdje se živa rudarila ili se još uvijek rudari i koristi značajna je. Živa predstavlja opasan element i prilikom rukovanja s njim potrebno je koristiti propisanu zaštitnu opremu i pridržavati se pravila struke, a u slučaju prolijevanja žive prostoriju je potrebno detaljno očistiti i provjetriti

Temeljna načela kirurškog liječenja zloćudnih ginekoloških novotvorina

In the treatment of gynecologic malignancies surgery represents a cornerstone of gynecologic oncology. Surgery is important to establish the definitive diagnosis, to define the extent of disease and to eliminate the tumor according to the type and localization. The most frequent tumors among gynecologic malignancies are cervical, endometrial and ovarian cancer. Actual surgical approach in early cervical cancer with microscopic extension includes conservative techniques, in the first place the use of conisation. In the same group of patients but with fulfilled reproductive activities, hysterectomy is recommended. Radical surgery could be applied in invasive cervical cancer staged IB1 to IIA. Surgical treatment in the advanced stage of cervical cancer could be exerted exclusively in controlled trials as a part of multimodal treatment. Endometrial cancer still remains incompletely defined in the extension of surgical procedures. Namely, lymphadenectomy in patients with endometrial cancer according to the low rate of lymphatic dissemination is not completely accepted in hospital daily practice. Furthermore, the increasing use of minimal invasive surgery transforms our way of thinking, especially in the case of endometrial cancer. Ovarian cancer still remains an unresolved diagnostic problem with negative implication in the treatment efficacy. About two thirds of patients are in advanced stage at the time of their first surgery, primarily for the lack of a high effective screening test as well as unknown pathophysiology in early ovarian cancer development. In early ovarian cancer comprehensive staging should be done, while in patients with advanced disease standard approach should include maximal effort in surgical cytoreduction.Kirurški tretman malignih novotvorina ženskog spolnog sustava predstavlja početak i osnovu svakog onkološkog liječenja. Kirurški je zahvat, naime, od temeljne važnosti pri postavljanju konačne dijagnoze, određivanju stadija bolesti, kao i za uklanjanje tumorske mase tijekom prvog operacijskog zahvata sukladno lokalizaciji i vrsti malignoma. Najčešću pojavnost malignoma ženskih spolnih organa nalazimo na cerviksu, endometriju i ovariju. Suvremeni kirurški pristup liječenju ranog stadija - mikroskoposkog raka vrata maternice uključuje konzervativne zahvate u smislu konizacije. U slučajevima gdje je reprodukcija završena može se posegnuti za histerektomijom. Radikalna kirurgija predstavlja metodu izbora u klinički invazivnom obliku bolesti (stadij IB1 do IIA). Kirurško liječenje viših stadija može se rabiti u kontroliranim studijama u sklopu multimodalnog liječenja. Rak endometrija i dalje ostaje u određenom smislu nedovoljno definiran u smislu opsežnosti samoga kirurškog zahvata. Naime, limfadenektomija kod bolesnica s rakom endometrija s obzirom na relativno nisku stopu limfogenog rasapa i dalje predstavlja kamen spoticanja u kliničkoj praksi. S druge strane, sve opsežnije uvođenje endoskopske kirurgije otvorilo je nepovratni put ka prihvaćanju operativnih zahvata s minimalno invazivnim tehnikama. Rak jajnika još uvijek predstavlja veliki dijagnostički i terapijski problem. Kako ne postoje široko primijenjeni učinkoviti testovi probira, bolest se u dvije trećine bolesnica otkriva tek u uznapredovaloj fazi s posljedičnom visokom stopom smrtnosti koja premašuje zbroj smrtnosti svih preostalih ginekoloških malignoma. U bolesnica s naizgled ranim stadijem bolesti potrebno je učiniti sveobuhvatni kirurški zahvat radi određivanja točnog stadija bolesti, dok u bolesnica s uznapredovalom bolešću standardni pristup uključuje optimalnu kiruršku citoredukciju

Temeljna načela kirurškog liječenja zloćudnih ginekoloških novotvorina

In the treatment of gynecologic malignancies surgery represents a cornerstone of gynecologic oncology. Surgery is important to establish the definitive diagnosis, to define the extent of disease and to eliminate the tumor according to the type and localization. The most frequent tumors among gynecologic malignancies are cervical, endometrial and ovarian cancer. Actual surgical approach in early cervical cancer with microscopic extension includes conservative techniques, in the first place the use of conisation. In the same group of patients but with fulfilled reproductive activities, hysterectomy is recommended. Radical surgery could be applied in invasive cervical cancer staged IB1 to IIA. Surgical treatment in the advanced stage of cervical cancer could be exerted exclusively in controlled trials as a part of multimodal treatment. Endometrial cancer still remains incompletely defined in the extension of surgical procedures. Namely, lymphadenectomy in patients with endometrial cancer according to the low rate of lymphatic dissemination is not completely accepted in hospital daily practice. Furthermore, the increasing use of minimal invasive surgery transforms our way of thinking, especially in the case of endometrial cancer. Ovarian cancer still remains an unresolved diagnostic problem with negative implication in the treatment efficacy. About two thirds of patients are in advanced stage at the time of their first surgery, primarily for the lack of a high effective screening test as well as unknown pathophysiology in early ovarian cancer development. In early ovarian cancer comprehensive staging should be done, while in patients with advanced disease standard approach should include maximal effort in surgical cytoreduction.Kirurški tretman malignih novotvorina ženskog spolnog sustava predstavlja početak i osnovu svakog onkološkog liječenja. Kirurški je zahvat, naime, od temeljne važnosti pri postavljanju konačne dijagnoze, određivanju stadija bolesti, kao i za uklanjanje tumorske mase tijekom prvog operacijskog zahvata sukladno lokalizaciji i vrsti malignoma. Najčešću pojavnost malignoma ženskih spolnih organa nalazimo na cerviksu, endometriju i ovariju. Suvremeni kirurški pristup liječenju ranog stadija - mikroskoposkog raka vrata maternice uključuje konzervativne zahvate u smislu konizacije. U slučajevima gdje je reprodukcija završena može se posegnuti za histerektomijom. Radikalna kirurgija predstavlja metodu izbora u klinički invazivnom obliku bolesti (stadij IB1 do IIA). Kirurško liječenje viših stadija može se rabiti u kontroliranim studijama u sklopu multimodalnog liječenja. Rak endometrija i dalje ostaje u određenom smislu nedovoljno definiran u smislu opsežnosti samoga kirurškog zahvata. Naime, limfadenektomija kod bolesnica s rakom endometrija s obzirom na relativno nisku stopu limfogenog rasapa i dalje predstavlja kamen spoticanja u kliničkoj praksi. S druge strane, sve opsežnije uvođenje endoskopske kirurgije otvorilo je nepovratni put ka prihvaćanju operativnih zahvata s minimalno invazivnim tehnikama. Rak jajnika još uvijek predstavlja veliki dijagnostički i terapijski problem. Kako ne postoje široko primijenjeni učinkoviti testovi probira, bolest se u dvije trećine bolesnica otkriva tek u uznapredovaloj fazi s posljedičnom visokom stopom smrtnosti koja premašuje zbroj smrtnosti svih preostalih ginekoloških malignoma. U bolesnica s naizgled ranim stadijem bolesti potrebno je učiniti sveobuhvatni kirurški zahvat radi određivanja točnog stadija bolesti, dok u bolesnica s uznapredovalom bolešću standardni pristup uključuje optimalnu kiruršku citoredukciju

PREGNANCY AND DELIVERY OUTCOME AFTER ASISTED REPRODUCTIVE TECHNOLOGY

Sažetak Cilj: Utvrditi tijek i ishod trudnoća nakon 22. tjedna gestacije u žena koje su rodile tijekom desetgodišnjeg razdoblja u našoj ustanovi, a začele su klasičnom in vitro fertilizacijom (IVF/ET) ili intracitoplazmatskom injekcijom sjemena (ICSI). Metode: Provedeno je retrospektivno pretraživanje računalne baze podataka koja se odnosi na tijek trudnoća i poroda 30 553 hospitaliziranih žena u našoj ustanovi u desetgodišnjem razdoblju. Skupina žena koja je zanijela nakon MPO (N = 102) uspoređena je s općom populacijom hospitaliziranih žena. Rezultati: Tijek trudnoća u žena koje su začele nakon MPO bio je obilježen znatno češćim komplikacijama već od prvog tromjesečja trudnoće i nadalje. Elektivni i hitni carski rez kao način dovršavanja trudnoće i poroda znatno je češće odabran u ovoj skupini. Zaključak: Ovim istraživanjem utvrdili smo višestruke razlike u tijeku trudnoća začetih nakon postupaka potpomognute oplodnje i načinu dovršenja poroda u odnosu na spontano začete trudnoće, stoga je ova skupina trudnica i rodilja rizična, te zahtijeva drugačiji pristup u nadzoru trudnoće, kao i planiranje vremena i načina porođaja.Abstract Aim: The aim of our study was to compare pregnancy and labor outcome of IVF/ET – ICSI pregnancy after 22 weeks of gestation with those spontaneous conceived and delivered in our hospital during ten years period. Methods: The study included 102 IVF/ICSI pregnant woman delivered in our hospital during ten years period and 30 553 pregnancies from the registry of the hospital as control parturient population. Maternal databases were retrospectively analised and compared. Results: The pregnancy outcome after assisted reproductive technology was complicated including first trimester of pregnancy, also. Pregnancy and delivery was terminated more freqently as elective or urgent caesarean section. Conclusion: In our study we found a number of significantly differences between IVF/ICSI and general population pregnancies and delivery. Those pregnancies and delivery are high-risk and management should be different from general population

FERTILITY PRESERVATION, ASSISTED REPRODUCTION AND MALIGNANT DISEASE

Sažetak Cilj rada: Prikazati suvremeni pristup očuvanja plodnosti u sklopu liječenja malignih bolesti te suvremene metode u uporabi i njihovu kliničku vrijednost. Metode: Pregledom objavljene literature u radoblju od 1985.- 2006. godine i online baza podataka sagledane su problematika očuvanja plodnosti u bolesnika oboljelih od malignih bolesti, metode očuvanja plodnosti, njihova klinička vrijednost te mogućnosti primjene u našim uvjetima. Rezultati: Maligna bolest sve je češća u mlađim životnim dobima, a učestalost preživljenja je sve veća. Istovremeno je u porastu i učestalost rađanja u starijim životnim dobima žena, kada i učestalost raka u populaciji raste. Maligna bolest i njeno liječenje mogu rezultirati smanjenom plodnošću, što ovisi o mnogim čimbenicima kao što su: vrsta lijeka, veličina i lokalizacija radijacijskog polja, doza, gustoća doze, način primjene (oralno ili intravenozno), dob, spol, kao i plodnost bolesnika prije liječenja. Rano sagledavanje mogućnosti utjecaja na plodnost u sklopu liječenju malignoma i informiranje bolesnika, ključni su za predlaganje i planiranje metode za očuvanje plodnosti. Krioprezervacija sjemena i zamrzavanje embrija dvije su najuspješnije metode u očuvanju plodnosti. Konzervativni kirurški pristup kao i transpozicija ovarija izvan polja zračenja također mogu očuvati plodnost u sklopu liječenja određenih malignoma. U ovom trenutku sve ostale metode treba smatrati eksperimentalnima. Iako su podatci ograničeni, izgleda da nema povećanog rizika od recidiva maligne bolesti povezanog s metodom očuvanja plodnosti i trudnoćom. Nema ni dokaza da maligna bolest, njeno liječenje ili zahvati u sklopu očuvanja plodnosti povećavaju rizik od kongenitalnih anomalija u potomaka. Zaključak: Krioprezervacija sjemena i embrija najuspješnije su metode očuvanja plodnosti u muškaraca i žena oboljelih od malignih bolesti. Donošenje zakonskih propisa te izrada kliničkih smjernica temelj su za sustavnu primjenu ovih metoda na nacionalnoj razini.abstract Aim: To show modern aproach in perserving fertility during cancer treatment, modern methods in use and their clinical value. Methods: Systematic review of the literature from 1987 to 2005 was performed including a search of online databases to study modern aproach in perserving fertility during cancer treatment, methods in use and their clinical value, and possibility of their implementation regarding our current conditiones. Results: Malignat disease is becoming more common in population of young women and survival rate is higher. At the same time, birth incidence is shifted to the older women population when the incidence of the cancer is increast. Malignant disease and its treatment may result in decreast fertility, which depends on many factors like: drug or size/location of the radiation field, dose, doseintensity, method of administration (oral versus intravenous), disease, age, sex and pretreatment fertility of the patient. To preserve the full range of options, fertility preservation approaches should be considered as early as possible during treatment planning. Sperm cryopreservation and embryo cryopreservation are the two most successful methods in perserving fertility. Conservative surgical approach and transposition of ovaries outside radiation field may also perserve fertility during treatment of some cancers. At the time, all other methods should be considered investigational. Although the data is limited, it seems that there is no increased risk of disease recurrence connected with the method of fertility perservation or pregnancy. There is no evidence that malignant disease, its treatment or methods of perserving fertility increase the risc of congenital anomalies in the progeny. Conclusion: Sperm cryopreservation in men and embryo cryopreservation in women are the most successful methods of perserving fertility in men and women undergoing treatment for cancer. Development of guidelines thogether with quality legal solutions are crucial for their implementation on the national level

Treatment of Invasive Cervical Cancer: Rijeka Experience

The aim of this retrospective analysis was to evaluate the survival rate in 661 patients with cervical cancer regarding two time periods 1990–1996 and 1997–2003 and the specific stage related risk factors. The respective five-year survival was 71.7% and 80.0%. Analyzing the risk factors in the univariate and multivariate regression modalities ultimately only two parameters, the two time periods and FIGO staging were found to be independent prognostic factors. The observed total improvement in the survival rate of the second time period is followed by an increase in conservative surgery in stage T1A1, a reduction in the use of adjuvant radiotherapy among operable stages T1b1, T1b2 and T2A, while the treatment of locally advanced cervical cancer did not differ significantly

BIRTH WEIGHT AND LENGTH OF NEWBORNS AT UNIVERSITY HOSPITAL RIJEKA

Cilj rada. Izraditi tablice i analizirati standardne vrijednosti porodne težine i porodne duljine zdrave novorođenčadi. Ispitanici i metode. Retrospektivno su analizirani podatci o 19 996 novorođenčadi jednoplodnih trudnoća od 22. do 42. tjedna gestacije rođenih u Klinici za ginekologiju i porodništvo KBC Rijeka u razdoblju od deset godina. Iz analize su isključena novorođenčad s kongenitalnim malformacijama, mrtvorođeni, djeca majki s nesigurnim trajanjem trudnoće i majki s kroničnim bolestima. Rezultati su prikazani u tablicama i krivuljama centilnih vrijednosti prema navršenim tjednima trudnoće, paritetu majke i spolu novorođenčeta. Rezultati. Medijana vrijednost porodne težine u 40. tjednu trudnoće za analiziranu skupinu iznosila je 3580 g (c.10=3070 g; c.90=4140 g). Najnižu porodnu masu u 40. tjednu imala su ženska novorođenčad prvorotkinja, 3450 g (c.10=2980 g; c.90=3955 g). Slijede ženska djeca višerotkinja (3550 g) i muška djeca prvorotkinja (3590 g). Najteža su bila muška novorođenčad višerotkinja 3720 g. U 40. tjednu gestacije medijana vrijednost porodne duljine iznosila je 52 cm (c.10=49 cm; c.90=54 cm). Zaključak. Izrada antropometrijskih standarda na vlastitoj populaciji novorođenčadi preduvjet je za kvalitetnu skrb djeteta. Usporedba rezultata sa sličnim ¬studijama u zemlji otežena je zbog metodološki različitog pristupa u odabiru ispitanika. Zato je potrebno jedinstvenom metodologijom izraditi nacionalne standarde, kako bi se osigurao veći ispitivani uzorak, dobili objektivniji rezultati te omogućilo otkrivanje poremećaja fetalnog rasta.Aim. To present the obtained data as table records and to analyse standard values of birth weight and birth length in healthy newborns. Methods. Retrospective study of 19 996 singleton pregnancies\u27 neonates with a gestational age between 22 to 42 weeks born at the University Hospital Rijeka, Department of Obstetrics and Gynecology, over the ¬period of ten years. Statistical evaluation of the hospital records data. Newborns with congenital disorders, stillborn ¬children, neonates born to mothers with uncertain pregnancy duration and those born to mothers with chronic diseases that may influence fetal growth (malignant and endocrine diseases, hypertension) were excluded. Obtained results have been presented in tables of percentiles, according to gestational age, mother\u27s parity and neonatal gender. Results. Median birth weight value for the analysed group born at 40-th gestational week was 3580 gs (c10=3070 gs; c90=4140 gs). ¬Female neonates of primiparas, born at 40-th gestational week, had the lowest median birth weight, 3450 gs (c10=2980 gs; c90=3955 gs), followed by female neonates of multiparas (3550 gs) and male neonates of primiparas (3590 gs). Male newborns of multiparas had the greatest median birth weight, 3720 gs. Median birth length value at the 40-th gestational week for the analysed group was 52 cms (c10=49 cms; c90=54 cms). Conclusion. Construction of anthropometrical ¬standards in a certain population is essential condition for maintaining quality of antenatal and postnatal health care. ¬Eventual comparison of our results with similar studies in the country is difficult due to variant methodological ¬approaches considering the selection of examinees. It is essential to apply the unique methodology and create national standards, which would ensure greater examined sample and thus more objective results to enable further researches of fetal growth delays

ANALYSIS OF PROGNOSTIC FACTORS AND OF TYPE OF TREATMENT IN PATIENTS WITH ENDOMETRIAL CANCER IN THE FIRST FIGO STAGE

Cilj rada. Ispitati važnost histopatoloških čimbenika rizika i svrsishodnost načina liječenja u bolesnica s rakom endometrija u kirurškom – FIGO stadiju I. Metode. Retrospektivno je izdvojeno 219 bolesnica s rakom endometrija u kojih je učinjen sveobuhvatni staging (lavat negativan, limfne žlijezde negativne). Srednja dob bolesnica iznosila je 59 godina (SD 8, min. 39, maks. 75 godina). Vrijeme promatranja iznosilo je od 1 do 180 mjeseci, medijana 68 mjeseci. Analizirani su u odnosu na petogodišnje preživljenje sljedeći prognostički čimbenici: dob bolesnice, dubina invazije miometrija, histologija i diferenciranost tumora, vrsta histerektomije i primjena adjuvantne radioterapije. U 85 bolesnica učinjena je radikalna histerektomija, dok je njih 55 primilo adjuvantnu radioterapiju. Rezultati. Ukupno preživljenje promatrane skupine bolesnica iznosi 92,8%. Analizom svih prognostičkih parametara nije nađena značajnost u razlici preživljenja. Od 219 bolesnica njih 82 (37,4%) imale su kumulativne negativne prognostičke čimbenike, slabo diferencirani tumor ili neendometrioidni histološki nalaz ili invaziju miometrija preko polovice, a preživljenje između visoko rizične i nisko rizične skupine se bitno ne razlikuje (93,9% odnosno 91,2%). Primjena radikalne histerektomije uz adjuvantnu radioterapiju ne daje bolje rezultate preživljenja od radikalne histerektomije. Zaključak. Prema našoj retrospektivnoj analizi čimbenika rizika u bolesnica s rakom endometrija prvog FIGO stadija, analizirani čimbenici rizika nemaju prognostičko obilježje. Primjena radikalne histerektomije s ili bez adjuvantne radioterapije zdjelice ne pruža bolje rezultate u smislu preživljenja, i daljnju primjenu treba temeljito preispitati.Objective. To analyze the effect of histopathologic characteristics and usefullness of therapy mode in FIGO stage I endometrial cancer patients. Methods. Retrospectively were analyzed 219 endometrial cancer patients with hysterectomy, salpingoophorectomy and pelvic lymphadenectomy (peritoneal cytology and nodes negative). Patients characteristics include age, myometrial invasion, FIGO substages, histologic type, tumor grade, type of hysterectomy and adjuvant radio¬therapy. The mean age was 59 years (SD 8, Min. 39, Max. 75 years). Follow up ranges from 1 to 180 months (median 68). In 85 patients radical hysterectomies were performed and 45 patients received adjuvant radiotherapy. Results. Five year disease related survival was 92,8%. There is no significant difference among analyzed histopathologic patient’s characteristics related to five years survival. In 82 (37.3%) patients out of 219 were found cumulative negative prognostic factors (high risk patients) including non-endometrioid histology, poor tumor differentiation and/or outer half of miometrial invasion. There is no difference in survival between low (91,2%) and high risk patients (93,9%). Radical hysterectomy as well as adjuvant radiotherapy has no advantage in five year survival. Conclusion. This retrospective study has not identified histopathologic prognostic significant characteristics in FIGO stage I endometrial cancer patients. The use of radical hysterectomy and/or adjuvant radiotherapy has not better five years survival and should be reevaluated

CLINICAL RECOMMENDATIONS FOR DIAGNOSING, TREATMENT AND MONITORING OF PATIENTS WITH UTERINE CERVICAL CANCER – CROATIAN ONCOLOGY SOCIETY AND CROATIAN SOCIETY FOR GYNECOLOGY AND OBSTETRICS AS CROATIAN MEDICAL ASSOCIATION UNITS AND CROATIAN SOCIETY OF GYNECOLOGICAL ONCOLOGY

Rak vrata maternice, u odnosu na malignome drugih ginekoloških sijela, jest bolest mlađih žena koja se može redovitim kontrolama i zdravstvenim odgojem prevenirati, a u slučaju pojave bolesti učinkovito liječiti. Metode liječenja uključuju kirurgiju, radioterapiju i kemoterapiju, ovisno o stadiju bolesti i općem stanju bolesnica. Odluku o liječenju donosi multidisciplinarni tim. S obzirom na važnost ove bolesti, potrebno je definirati i provoditi standardizirani pristup u dijagnostici, liječenju i praćenju ovih bolesnica. U tekstu koji slijedi iznesene su kliničke smjernice s ciljem implementacije standardiziranih postupaka u radu s bolesnicama s rakom vrata maternice u Republici Hrvatskoj.Cervical cancer, in comparison with other gynecological malignancies, mainly affects younger women. It can be prevented trough educational programs, screening and early detection. It also can be efficiently treated when it appears. Treatment modalities include surgery, chemotherapy and radiotherapy, according to the stage of the disease and patient condition. Treatment decisions should be made after multidisciplinary team discussion. Due to the significance of this disease it is important to define and implement standardized approach for diagnostic, treatment and monitoring algorithm as well. The following text presents the clinical guidelines in order to standardize the procedures and criteria for the diagnosis, management, treatment and monitoring of patients with uterine cervical cancer in the Republic of Croatia