Necrotic ulcerative stomatitis in a patient with long-standing celiac disease: a case report

Celiac disease is the most common chronic gastroenterological disease. One of the extraintestinal manifestations of this multifaceted disease are changes in the oral mucosa. However, ulceration leading to the destruction of the soft and hard tissues of the orofacial region has not been reported so far. We report on the development of necrotizing ulcerative stomatitis in a 41-year-old woman with celiac disease. The initial ulcerative lesion was located in the lower lip mucosa. Necrosis of all layers of the left side of the lip and oral commissure progressed very quickly. The resulting defect required plastic reconstructive surgery. We successfully compensated for the defect by applying a combination of two flaps from the remaining tissue of the lower lip. Oral competence was established immediately after the operation, and a very good esthetic appearance two months later

Deep venous thrombosis in patients with chronic kidney disease and direct oral anticoagulants

Duboka venska tromboza je multifaktorijalna i česta bolest, pogotovo kod starijih ljudi. Prepoznati su brojni čimbenici rizika za njen nastanak. Pacijenti s kroničnom bubrežnom bolesti predstavljaju specifičnu skupinu. Oni su visokorizična skupina za trombozu, kako u venskoj, tako i u arterijskoj cirkulaciji. Osim toga, zbog poremećaja u građi membrane trombocita imaju povećan rizik od krvarenja. Direktni oralni antikoagulantni lijekovi (DOAK) su odobreni u liječenju više tromboembolijskih stanja i imaju prednosti pred tradicionalnom terapijom. Postali su lijekovi prvog izbora za liječenje venske tromboembolije. Četiri DOAK-a, uključujući tri inhibitora faktora Xa (rivaroksaban, apiksaban i edoksaban) i jedan inhibitor trombina (dabigatran), predstavljaju terapijsku alternativu antagonistima vitamina K. U usporedbi s varfarinom, DOAK-i imaju širi terapijski raspon, ne zahtijevaju rutinsko laboratorijsko praćenje učinka i ne ulaze u interakcije s hranom. Nažalost, postoji vrlo malo podataka o upotrebi DOAK-a kod pacijenata s teško oštećenom bubrežnom funkcijom. Svaki se DOAK dijelom izlučuje bubrezima. Iz tog razloga pacijentima treba periodično procjenjivati bubrežnu funkciju kako bi se utvrdilo je li lijek kontraindiciran i kako bi se, što je rijetko potrebno, prilagodila doza.Deep venous thrombosis is a multifactorial and common disease, especially in the elderly. A number of risk factors for thrombosis have been identified. Patients with chronic kidney disease represent a special group. They represent a high-risk group for thrombosis both in the cardiovascular territory and also in the venous circulation. On the other hand, abnormalities in the platelet membranes put them at higher risk of bleeding. Direct oral anticoagulants (DOAC) are approved for multiple thromboembolic disorders and provide advantages over existing agents. They have now become the first-line choice for treatment of venous thromboembolism. The four DOACs, including the three factor Xa inhibitors (rivaroxaban, apixaban and edoxaban) and one direct thrombin inhibitor (dabigatran), provide oral anticoagulation therapy alternatives to vitamin K antagonist therapy. Compared with warfarin, the DOACs have a wider therapeutic index, not requiring routine laboratory monitoring or dietary restrictions. Unfortunately, extremely limited data exist for the use of DOACs in patients with severe renal insufficiency. Each of the DOACs is, at least in part, cleared by the kidneys. For that reason, the patients require periodic assessment of renal function to determine when dose adjustments are necessary or if their use is contraindicated

Verbal Forms in Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov

Šimun Kožičić Benja poznat je, ponajprije, po svojoj tiskari koju je osnovao u Rijeci 1530. godine. Pod njegovim vodstvom, iz ove je tiskare izašlo šest glagoljskih knjiga među kojima i Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov. U posveti Knjižica Šimun Kožičić Benja pisao je o svom nezadovoljstvu jezikom, s naglaskom na odnosu starog i novog te isticao da se i on sam trudi za popravljanje naše knjige. Kroz analizu glagolskih oblika vidljive su brojne nedosljednosti i kolebanja u korištenju ličnih nastavaka. U prezentu se samo u 3. l. jd. i mn. sustavno koristi nastavak -t, dok u ostalim licima dolaze nastavci i iz hrvatskog crkvenoslavenskog jezika i (staro)hrvatski lični nastavci. Imperativ je potvrđen u 2. l. jd. i mn., a imperativnost usmjerena prema 3. l. jd. i 3. l. mn. izražava se konstrukcijama da + prezent, dok se zabrane izražavaju konstrukcijama da + zanijekani kondicional. Infinitiv je potvrđen, a neznatan je broj primjera u kojima je došlo do ispadanja dočetnoga -i. Aorist je najčešće korišten glagolski oblik, a utvrđeno je postojanje prvog sigmatskog i drugog sigmatskog aorista. Imperfekt se također koristi, ali u odnosu na aorist manje te prevladavaju stegnuti oblici. Aktivni particip prezenta dobro je očuvan te se sklanjao, a primjeri pasivnog participa prezenta nisu potvrđeni. Prvi aktivni particip preterita uglavnom je tvoren formantom -v-, a potvrđeni primjeri pokazuju da je polako na putu popriloženja. Drugi aktivni particip preterita najčešće dolazi kao dio složenih glagolskih oblika, a pasivni je particip prezenta potvrđen u velikom broju, najčešće u nominativu sva tri roda. Perfekt je potvrđen, no u znatno manjem broju u odnosu na aorist i imperfekt, a isto je potvrđeno za pluskvamperfekt. U tvorbi futura prvog korištene su različite inačice glagola hotěti, dok je futur drugi potvrđen samo u jednom primjeru. Kondicional je, također, potvrđen u velikom broju. Utvrđeno je da, ipak, prevladava „starije stanje“,uz kombinaciju „novog“ te se zaključuje da je za utvrđivanje što je zapravo Kožičić smatrao „starim“, a što „novim“ te na što se konkretno odnose njegove primjedbe o zastarjelosti u jeziku, na što je točno usmjereno njegovo nezadovoljstvo, na što se odnose njegova „popravljanja“ jezika potrebno istražiti i usporediti jezik Knjižica s jezikom Kožičićevih liturgijskih tekstova. Analiza glagolskih oblika u Knjižicama, dodatno je ukazala na pitanje „starog“ i „novog“ u Kožičićevim tekstovima

Deep venous thrombosis in patients with chronic kidney disease and direct oral anticoagulants

Duboka venska tromboza je multifaktorijalna i česta bolest, pogotovo kod starijih ljudi. Prepoznati su brojni čimbenici rizika za njen nastanak. Pacijenti s kroničnom bubrežnom bolesti predstavljaju specifičnu skupinu. Oni su visokorizična skupina za trombozu, kako u venskoj, tako i u arterijskoj cirkulaciji. Osim toga, zbog poremećaja u građi membrane trombocita imaju povećan rizik od krvarenja. Direktni oralni antikoagulantni lijekovi (DOAK) su odobreni u liječenju više tromboembolijskih stanja i imaju prednosti pred tradicionalnom terapijom. Postali su lijekovi prvog izbora za liječenje venske tromboembolije. Četiri DOAK-a, uključujući tri inhibitora faktora Xa (rivaroksaban, apiksaban i edoksaban) i jedan inhibitor trombina (dabigatran), predstavljaju terapijsku alternativu antagonistima vitamina K. U usporedbi s varfarinom, DOAK-i imaju širi terapijski raspon, ne zahtijevaju rutinsko laboratorijsko praćenje učinka i ne ulaze u interakcije s hranom. Nažalost, postoji vrlo malo podataka o upotrebi DOAK-a kod pacijenata s teško oštećenom bubrežnom funkcijom. Svaki se DOAK dijelom izlučuje bubrezima. Iz tog razloga pacijentima treba periodično procjenjivati bubrežnu funkciju kako bi se utvrdilo je li lijek kontraindiciran i kako bi se, što je rijetko potrebno, prilagodila doza.Deep venous thrombosis is a multifactorial and common disease, especially in the elderly. A number of risk factors for thrombosis have been identified. Patients with chronic kidney disease represent a special group. They represent a high-risk group for thrombosis both in the cardiovascular territory and also in the venous circulation. On the other hand, abnormalities in the platelet membranes put them at higher risk of bleeding. Direct oral anticoagulants (DOAC) are approved for multiple thromboembolic disorders and provide advantages over existing agents. They have now become the first-line choice for treatment of venous thromboembolism. The four DOACs, including the three factor Xa inhibitors (rivaroxaban, apixaban and edoxaban) and one direct thrombin inhibitor (dabigatran), provide oral anticoagulation therapy alternatives to vitamin K antagonist therapy. Compared with warfarin, the DOACs have a wider therapeutic index, not requiring routine laboratory monitoring or dietary restrictions. Unfortunately, extremely limited data exist for the use of DOACs in patients with severe renal insufficiency. Each of the DOACs is, at least in part, cleared by the kidneys. For that reason, the patients require periodic assessment of renal function to determine when dose adjustments are necessary or if their use is contraindicated

Verbal Forms in Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov

Šimun Kožičić Benja poznat je, ponajprije, po svojoj tiskari koju je osnovao u Rijeci 1530. godine. Pod njegovim vodstvom, iz ove je tiskare izašlo šest glagoljskih knjiga među kojima i Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov. U posveti Knjižica Šimun Kožičić Benja pisao je o svom nezadovoljstvu jezikom, s naglaskom na odnosu starog i novog te isticao da se i on sam trudi za popravljanje naše knjige. Kroz analizu glagolskih oblika vidljive su brojne nedosljednosti i kolebanja u korištenju ličnih nastavaka. U prezentu se samo u 3. l. jd. i mn. sustavno koristi nastavak -t, dok u ostalim licima dolaze nastavci i iz hrvatskog crkvenoslavenskog jezika i (staro)hrvatski lični nastavci. Imperativ je potvrđen u 2. l. jd. i mn., a imperativnost usmjerena prema 3. l. jd. i 3. l. mn. izražava se konstrukcijama da + prezent, dok se zabrane izražavaju konstrukcijama da + zanijekani kondicional. Infinitiv je potvrđen, a neznatan je broj primjera u kojima je došlo do ispadanja dočetnoga -i. Aorist je najčešće korišten glagolski oblik, a utvrđeno je postojanje prvog sigmatskog i drugog sigmatskog aorista. Imperfekt se također koristi, ali u odnosu na aorist manje te prevladavaju stegnuti oblici. Aktivni particip prezenta dobro je očuvan te se sklanjao, a primjeri pasivnog participa prezenta nisu potvrđeni. Prvi aktivni particip preterita uglavnom je tvoren formantom -v-, a potvrđeni primjeri pokazuju da je polako na putu popriloženja. Drugi aktivni particip preterita najčešće dolazi kao dio složenih glagolskih oblika, a pasivni je particip prezenta potvrđen u velikom broju, najčešće u nominativu sva tri roda. Perfekt je potvrđen, no u znatno manjem broju u odnosu na aorist i imperfekt, a isto je potvrđeno za pluskvamperfekt. U tvorbi futura prvog korištene su različite inačice glagola hotěti, dok je futur drugi potvrđen samo u jednom primjeru. Kondicional je, također, potvrđen u velikom broju. Utvrđeno je da, ipak, prevladava „starije stanje“,uz kombinaciju „novog“ te se zaključuje da je za utvrđivanje što je zapravo Kožičić smatrao „starim“, a što „novim“ te na što se konkretno odnose njegove primjedbe o zastarjelosti u jeziku, na što je točno usmjereno njegovo nezadovoljstvo, na što se odnose njegova „popravljanja“ jezika potrebno istražiti i usporediti jezik Knjižica s jezikom Kožičićevih liturgijskih tekstova. Analiza glagolskih oblika u Knjižicama, dodatno je ukazala na pitanje „starog“ i „novog“ u Kožičićevim tekstovima

Cholestasis in infants

Kolestaza je poremećaj stvaranja i/ili protoka žuči koji dovodi do zadržavanja žuči u jetri. Javlja se kod 1 : 2500 terminske dojenčadi, najčešće u prva tri mjeseca života. Konjugirana hiperbilirubinemija je biokemijska manifestacija kolestaze o kojoj govorimo kada je konjugirani bilirubin veći od 17 umol/L i/ili na njega otpada više od 20% ukupnog bilirubina. Kolestaza je uvijek patološka i zahtijeva opsežnu obradu. Najčešći pojedinačni uzroci su atrezija žučnih vodova, infekcija, kolestaza uzrokovana parenteralnom prehranom i manjak alfa-1 antitripsina, dok u četvrtine bolesnika etiologija ostaje nerazjašnjena pa govorimo o idiopatskom neonatalnom hepatitisu. Kliničke su manifestacije kolestaze žutica, pruritus i pojava svijetlih (hipokoličnih ili akoličnih) stolica i tamnijeg urina. Otežana apsorpcija masti i vitamina topivih u masti, pothranjenost i pruritus izazovni su klinički problemi koje susrećemo u ovih bolesnika. Zaključak: Kolestaza u dojenačkoj dobi rijetko je stanje koje je često uzrokovano teškim bolestima, te je stoga temeljna zadaća svakog pedijatra pravovremeno prepoznati ove bolesnike i uputiti ih na daljnju obradu.Cholestasis is a disorder of bile production and/or flow that leads to the retention of bile in the liver. It is found in 1:2500 term infants, typically during the first three months of life. Conjugated hyperbilirubinemia is a biochemical manifestation of cholestasis defined as a conjugated bilirubin > 17 umol/L and/or > 20% of the total bilirubin. Cholestasis is always pathological and requires extensive workup. The most common individual causes of cholestasis are biliary atresia, infection, parenteral nutrition-associated liver disease, and alpha-1 antitrypsin deficiency. A quarter of patients in whom the etiology of cholestasis remains unexplained are diagnosed with idiopathic neonatal hepatitis. Clinical manifestations of cholestasis are jaundice, pruritus, light-colored stools, and dark urine. Impaired absorption of fat and fat-soluble vitamins, malnutrition, and pruritus are challenging clinical problems encountered in these patients. Conclusion: Cholestasis in infancy is a rare condition that is often caused by life-treatening diseases, and therefore the main task of every pediatrician is to recognize these patients in time and refer them for further workup