Nazolikvoreja kao posljedica uzimanja nazofaringealnog brisa na COVID 19 - prikaz slučaja

Cilj: Prikazati slučaj nazolikvoreje kao komplikacije uzimanja obriska nazofarinksa na COVID-19. Nazolikvoreja je istjecanje likvora iz likvorskih prostora u nosnu šupljinu ili paranazalne sinuse zbog urođenih ili stečenih abnormalnosti kostiju baze lubanje i moždanih ovojnica različite etiologije. Najčešće je u podlozi trauma razne etiologije. Prikaz slučaja: U radu smo prikazali slučaj nazolikvoreje kod 63-godišnje bolesnice koja se javila u ORL ambulantu zbog jednostrane bistre sekrecije, slanog okusa iz nosa, koja se pojačava pri saginjanju glave unaprijed. Tegobe su počele 3 mjeseca prije javljanja u ambulantu. Retrogradno doznajemo da je bila na brisu nosa zbog COVID-a-19 i da ju je tom prilikom jako zaboljelo i zapeklo u nosu. Uz sekreciju bili su izraženi simptomi vrtoglavice, glavobolje lokalizirane između očiju, zamućenje vida i osjećaj slabosti. Povišene temperature nije imala. Laboratorijskom analizom sekreta iz nosa utvrđena je prisutnost sijalotransferina. MR mozga pronađena je fistula u području olflaktornog recesusa ispod kribriformne ploče, čime je potvrđena dijagnoza. Bolesnici je sekrecija spontano prestala nakon nekoliko mjeseci, zbog čega je predložena opservacija, te za sada nije bilo potrebe za kirurškim liječenjem. Rasprava: Najčešća komplikacija uzimanja nazofarinegelnih briseva, osim bola je epistaksa koja uglavnom ne zahtjeva medicinsku intervenciju. Strano tijelo (vrh štapića), abscess septum ili perforacija lamine papiraceje moguće su komplikacije. Nazolikvoreja s posljedničnim meningitisom češća je kod osoba na kojima je obavljena neka od rinoloških operacija. Zaključci: Za osobe koje uzimaju uzorke nužna je edukacija o osnovama anatomije nosa, i načinu uzimanja brisa. Iako postoji određeni postotak jatrogenih komplikacija, nazofaringealni bris je i dalje zlatni standard za postavljanje dijagnoze na COVID-19

Nazolikvoreja kao posljedica uzimanja nazofaringealnog brisa na COVID 19 - prikaz slučaja

Cilj: Prikazati slučaj nazolikvoreje kao komplikacije uzimanja obriska nazofarinksa na COVID-19. Nazolikvoreja je istjecanje likvora iz likvorskih prostora u nosnu šupljinu ili paranazalne sinuse zbog urođenih ili stečenih abnormalnosti kostiju baze lubanje i moždanih ovojnica različite etiologije. Najčešće je u podlozi trauma razne etiologije. Prikaz slučaja: U radu smo prikazali slučaj nazolikvoreje kod 63-godišnje bolesnice koja se javila u ORL ambulantu zbog jednostrane bistre sekrecije, slanog okusa iz nosa, koja se pojačava pri saginjanju glave unaprijed. Tegobe su počele 3 mjeseca prije javljanja u ambulantu. Retrogradno doznajemo da je bila na brisu nosa zbog COVID-a-19 i da ju je tom prilikom jako zaboljelo i zapeklo u nosu. Uz sekreciju bili su izraženi simptomi vrtoglavice, glavobolje lokalizirane između očiju, zamućenje vida i osjećaj slabosti. Povišene temperature nije imala. Laboratorijskom analizom sekreta iz nosa utvrđena je prisutnost sijalotransferina. MR mozga pronađena je fistula u području olflaktornog recesusa ispod kribriformne ploče, čime je potvrđena dijagnoza. Bolesnici je sekrecija spontano prestala nakon nekoliko mjeseci, zbog čega je predložena opservacija, te za sada nije bilo potrebe za kirurškim liječenjem. Rasprava: Najčešća komplikacija uzimanja nazofarinegelnih briseva, osim bola je epistaksa koja uglavnom ne zahtjeva medicinsku intervenciju. Strano tijelo (vrh štapića), abscess septum ili perforacija lamine papiraceje moguće su komplikacije. Nazolikvoreja s posljedničnim meningitisom češća je kod osoba na kojima je obavljena neka od rinoloških operacija. Zaključci: Za osobe koje uzimaju uzorke nužna je edukacija o osnovama anatomije nosa, i načinu uzimanja brisa. Iako postoji određeni postotak jatrogenih komplikacija, nazofaringealni bris je i dalje zlatni standard za postavljanje dijagnoze na COVID-19

Problem curenja u području oko govorne proteze kod laringektomiranih bolesnika na ORL odjelu Opće bolnice Bjelovar

Cilj rada: Ukazati na problem curenja u području oko govorne proteze s posebnim osvrtom na upotrebu silikonskih podložaka oko krajeva proteze. Materijal i metode: U razdoblju od 2012. do 2020. godine na Otorinolaringološkom odjelu OB Bjelovar promijenjeno je 300 govornih proteza. Kod 11 bolesnika imali smo periprostetično curenje, što je zahtijevalo neki od sljedećih postupaka: 5 postavljanja veće ili extraseal proteze, 2 spontana i 2 operativna zatvaranja fistule sa sekundarnom traheoezofagealnom punkcijom i 2 postavljanja silikonskih podložaka oko krajeva proteze. Prikazali smo slučaj bolesnika kod kojega je nakon prve promjene govorne proteze došlo do periprostetičnog curenja koje se sa svakom promjenom proteze pojačavalo, a fistula je unatoč raznim pokušajima zatvaranja i dalje perzistirala. Problem smo riješili postavljanjem silikonskih podložaka. Bolesnik je u početku gutao samo kašastu hranu, a potom i tekućinu, uz povremeno minimalno curenje. Najdulje vremensko razdoblje između dvije promjene proteze sa silikonskim podloškom iznosilo je 24 mjeseca. Rasprava: Traheoezofagealna punkcija s postavljanjem govorne proteze je „zlatni standard“ govorne rehabilitacije laringektomiranih bolesnika. Premda je govor uspostavljen, postoje brojne komplikacije koje ovaj postupak čine manje vrijednim. Najčešća je mogućnost curenja tekućine kroz protezu (u oko 80% slučajeva) ili oko nje (u 11 do 27% slučajeva), što su glavne indikacije za promjenu iste. Postavljanje silikonskih podložaka na ezofagealnom i trahealnom kraju proteze može se koristiti kada drugi postupci ne daju rezultat. Zaključak: Curenje u području oko govorne proteze značajno smanjuje kvalitetu života laringektomiranih bolesnika. Ponekad, unatoč opetovanim pokušajima raznih tehnika zatvaranja, fistula i dalje ostaje otvorena. Postavljanje silikonskih podložaka oko krajeva proteze omogućuje uzimanje krute i kašaste hrane, uz minimalnu aspiraciju tekućine

Development of a counterproductive work behavior questionnaire for student population

Cilj istraživanja bio je konstruirati upitnik nepoželjnog organizacijskog ponašanja koji mjeri organizacijsku i interpersonalnu devijantnost, a sadržajno je prilagođen studentskoj populaciji. Dvije komparabilne skupine studenata ispunjavale su upitnik s preliminarnim skupom čestica koje su se odnosile na priznanja različitih nepoželjnih ponašanja u svakodnevnom životu, te radnom i akademskom kontekstu. Jedna skupina studenata (N = 184) ispunjavala je upitnik neanonimno, a druga skupina studenata (N = 183) anonimno. Na temelju preliminarne primjene na neanonimnom uzorku, sadržajnom i psihometrijskom analizom, konstruiran je upitnik nepoželjnog organizacijskog ponašanja sa skalama organizacijske (k = 9) i interpersonalne (k = 9) devijantnosti. Provedene eksploratorne i konfirmatorne faktorske analize potvrdile su konstruktnu valjanost upitnika, a multigrupnom konfirmatornom faktorskom analizom potvrđena je invarijantnost strukture upitnika u anonimnoj i neanonimnoj situaciji primjene. Takvi rezultati upućuju na zaključak da novokonstruirane skale organizacijske i interpersonalne devijantnosti omogućuju mjerenje nepoželjnog organizacijskog ponašanja na studentskom uzorku bez obzira na to radi li se o anonimnim ili neanonimnim uvjetima primjene upitnika.The aim of this study was to develop a counterproductive work behavior questionnaire that measures organizational and interpersonal deviance and that is adjusted for content to the student population. Two comparable groups of students filled in a questionnaire with a preliminary set of items that referred to confessions of various counterproductive behaviors in everyday life, in work and the academic context. One group of students (N = 184) filled in the questionnaire non-anonymously, while the other group of students (N = 183) completed it anonymously. Based on preliminary application on the non-anonymous sample, using content and psychometric analysis, counterproductive work behavior questionnaire with organizational (k = 9) and interpersonal (k = 9) deviance scales was constructed. Exploratory and confirmatory factor analyses confirmed the construct validity of the questionnaire and multigroup confirmatory factor analysis confirmed the invariance of questionnaire structure in anonymous and non-anonymous application settings. These results lead to the conclusion that newly constructed scales of organizational and interpersonal deviance allow the measurement of counterproductive work behavior on the student sample, in both anonymous and non-anonymous application settings

Prevalence of Erectile Dysfunction in Male Cancer Survivors: a Systematic Review and Meta-Analysis of Cross-Sectional Studies

Background: Sexual function is a fundamental aspect of health, well being and quality of life. In oncological male patients sexuality and erectile dysfunction (ED) can be compromise by psychological, pharmacological or physical components. Aim: We conducted a meta-analysis to estimate the prevalence of ED in all types of cancer and identify characteristics associated with ED in cancer survivors. Design and Setting: Systematic review and meta-analysis of cross-sectional studies. Method: Random effects models were used to pool the prevalence of ED as absolute estimates at three different stages (i.e., healthy, at diagnosis, and after treatment stages). A univariate meta-analysis (MA) regression including the three-level group variable as the only independent variable was used to assess the difference of prevalence of ED across the three groups. Further MA were conducted for studies involving patients at diagnosis and after treatment. Graphical comparisons of the prevalence of ED across these two stages of cancer treatment were given by a classic forest plot. Results: We included 43 studies with a total of 19,329 participants. Overall the pooled data of the included studies showed an ED prevalence of 40.72% (95%CI: 31.80-50.29) in cancer patients, with prevalence of 28.60% (95%CI: 12.10%-53.83%) at time of diagnosis and 42.70% (95%CI: 32.97%-53.03%) after treatment, across cancer locations. Conclusion: ED is particularly high in oncologic patients and may be influenced by neurovascular damage associated with treatment, hormonal therapy systemic chemo- or radiation therapy, as well as by psychological factors such as depression, anxiety, low self-esteem or issues with body image

Prevalence of erectile dysfunction in patients with chronic kidney disease: a systematic review and meta-analysis

Growing evidence reports that chronic kidney diseases (CKD) might play a role in erectile dysfunction (ED), but limited knowledge is available. Therefore, we performed a systematic review up to 21/08/2019 to investigate the associations between CKD and ED. The main analysis reported the prevalence of ED as absolute estimates (in %) with their 95% confidence intervals (CIs) and across CKD stages (when specified), hemodialysis and transplant, calculating the p for interaction across strata. Among 291 studies, we included 34 articles with 5986 men. We found an overall prevalence of 76% (95%CI: 72–79) with a high degree of heterogeneity (I2 = 84.2%; p < 0.0001). Analyzing the data by CKD stage, we found a significant higher prevalence of ED in CKD (78%; 95%CI: 75–81%; I2 = not possible) compared with hemodialysis stage (prevalence = 77%; 95%CI: 73–80%; I2 = 84.5) or to patients undergoing transplant (prevalence = 64%; 95%CI: 54–74%; I2 = 54%) (p across strata = 0.036). Considering the high prevalence of ED in men with CKD, health care practitioners should focus on issues of sexual health in men with CKD. Given the advancements in dialysis and therapy and the associated advancements in survival and life expectancy, maintaining the patients’ sexual function is important for their well-being and quality of life

A Framework for the Empirical Investigation of Mindfulness Meditative Development

Funder: Contemplative Studies CentreFunder: Rappaport Foundation; doi: http://dx.doi.org/10.13039/100012213Funder: Ad Astra Chandaria Foundation; doi: http://dx.doi.org/10.13039/501100022772Funder: Fundação Bial; doi: http://dx.doi.org/10.13039/501100005032Funder: Brain and Behavior Research Foundation; doi: http://dx.doi.org/10.13039/100000874Funder: Center for Depression Research and Clinical Care, University of Texas Southwestern Medical Center; doi: http://dx.doi.org/10.13039/100016039Funder: Software AG – Stiftung; doi: http://dx.doi.org/10.13039/501100014542Funder: University of MelbourneAbstractMillions of people globally have learned mindfulness meditation with the goal of improving health and well-being outcomes in both clinical and non-clinical contexts. An estimated half of these practitioners follow mindfulness teachers’ recommendations to continue regular meditation after completion of initial instruction, but it is unclear whether benefits are strengthened by regular practice and whether harm can occur. Increasing evidence shows a wide range of experiences that can arise with regular mindfulness meditation, from profoundly positive to challenging and potentially harmful. Initial research suggests that complex interactions and temporal sequences may explain these experiential phenomena and their relations to health and well-being. We believe further study of the effects of mindfulness meditation is urgently needed to better understand the benefits and challenges of continued practice after initial instructions. Effects may vary systematically over time due to factors such as initial dosage, accumulation of ongoing practice, developing skill of the meditator, and complex interactions with the subjects’ past experiences and present environment. We propose that framing mindfulness meditation experiences and any associated health and well-being benefits within integrated longitudinal models may be more illuminating than treating them as discrete, unrelated events. We call for ontologically agnostic, collaborative, and interdisciplinary research to study the effects of continued mindfulness meditation and their contexts, advancing the view that practical information found within religious and spiritual contemplative traditions can serve to develop initial theories and scientifically falsifiable hypotheses. Such investigation could inform safer and more effective applications of mindfulness meditation training for improving health and well-being.</jats:p

Reply by Authors

International audienc