Otpornost i istraživanje katastrofa: Definicije, mjerenje i preporuke za buduća istraživanja

Disasters pose a significant threat to the long-term well-being of individuals, communities and societies. Therefore, studying resilience, defined as the process of maintaining and recovering psychological well-being after adversity, is crucial for disaster preparedness and mitigation. The aims of this paper are to summarize the historical context of resilience research, present the key concepts, discuss current measurement approaches and propose future research directions. Key determinants of resilience - risk, positive adaptation and resources - are discussed with the focus on studies of adults affected by disasters. This narrative review demonstrates that research up to date has focused mostly on finding the individual characteristics that predict the absence of psychopathology or mental health disorder symptoms, while other types of resources or dynamic relations between key aspects of resilience have been neglected. Future studies should aim to include multiple measurement points, high- and low-risk groups, long-term follow-up and broader perspectives on both psychological well-being and potential resources.Katastrofe predstavljaju značajnu prijetnju dugoročnom blagostanju pojedinaca, zajednice i društava. Stoga je proučavanje otpornosti, koja se definira kao proces održavanja i oporavka psihološkog blagostanja nakon nedaća, ključno za pripremu i ublažavanje posljedica katastrofa. Ciljevi su ovoga rada sažeti povijesni kontekst istraživanja otpornosti, opisati ključne koncepte, raspraviti sadašnje mjerne pristupe i predložiti buduće smjerove istraživanja. Ključne odrednice otpornosti – rizik, pozitivna prilagodba i resursi – opisani su s naglaskom na studije odraslih pogođenih katastrofama. Ovaj pregledni rad pokazuje da su dosadašnja istraživanja uglavnom bila usmjerena na pronalaženje individualnih osobina koje predviđaju odsutnost psihopatologije ili simptoma poremećaja mentalnog zdravlja, dok su druge vrste resursa ili dinamični odnosi između ključnih odrednica otpornosti zanemareni. Buduća bi se istraživanja trebala usmjeriti na uključivanje više mjernih točaka, uzoraka izloženih visokom i niskom riziku, dugoročno praćenje te obuhvatniji pogled na psihološku dobrobit i potencijalne resurse

Soil Geochemistry as a Component of Terroir of the Wine-growing Station Jazbina, Zagreb

The study of soil geochemistry as a terroir component of the University of Zagreb Faculty of Agriculture experimental wine-growing station Jazbina was carried out with the purpose to better understand the role of soil in terroir by investigating the basic geochemical factors that may affect grape vines and to contribute to the sustainable management of soils in vineyards. During the field work, soil was drilled with an auger to the parent material, soil samples were collected and analysed in the laboratory. Soil physicochemical characteristics were determined along with the content of elements Al, Ca, Co, Cr, Cu, Fe, Mg, Mn, Mo, Ni, P, Pb, S and Zn in topsoil and subsoil, and in soil profile horizons as well. Dominant soil type is Rigosol from Pseudogley on slope developed on Pleistocene loam and Pliocene clay deposits. Maps of element spatial distributions were generated applying geostatistics and using GIS, and the grouping feature of elements was studied applying multivariate statistics. The results confirm that the soil type of the studied wine-growing site, originally classified as Pseudogley, differs greatly in geochemistry and fertility from soils belonging to the same class, which may finally explain the contribution of soil to the quality of wine produced

Role of Woman's Shelter in Empowering Women Survivors of Partner Violence

Ciljevi istraživanja bili su razjasniti ulogu sigurne kuće u osnaživanju žena koje su preživjele partnersko nasilje, i preko osnaživanja, u postavljanju i ispunjenju njihovih osobnih ciljeva za budućnost, te postizanju sigurnosti od nasilja. Istraživanjem se provjeravala pretpostavka kako će korisnice koje su više osnažene za vrijeme boravka u sigurnoj kući postaviti kvalitetnije ciljeve te će ih u većoj mjeri ispuniti nakon izlaska. U longitudinalnom istraživanju sudjelovalo je deset žena, korisnica sigurne kuće. Korišteni su različiti izvori podatka u svrhu triangulacije, tako da su provedeni intervjui sa sudionicama i psihologinjama zaposlenima u sigurnoj kući, te je analizirana pisana dokumentacija o ostvarivanju individualnih planova promjene. Intervjui sa sudionicama vođeni su za vrijeme boravka u sigurnoj kući i šest do deset mjeseci nakon izlaska. Utvrđena je povezanost stupnja osnaženosti sudionica i kvalitete ciljeva za budućnost, no odgovori u vezi percipirane korisnosti primljenih psihosocijalnih usluga i ostvarivanja osobnih ciljeva nisu jasni zbog velikog osipanja sudionica u drugom intervjuu. Istraživanje je istaknulo teškoće u održavanju kontakta sa ženama koje su preživjele nasilje nakon izlaska iz sigurne kuće i načine smanjivanja osipanja u budućim istraživanjima. Predložena je metodologija za definiranje osobnih ciljeva na načelima »MUDRO« i operacionalizirani su ključni elementi uvremenjenosti, dostižnosti i određenosti koji se mogu koristiti u budućim istraživanjima.Objective of the study were to clarify the role of women’s shelters in empowering women survivors of partner violence, and to explore the connection of their empowerment to achieving their personal goals for the future and safety from violence. We tested the assumption that the more empowered women are, the better their goal-setting for the future will be, which in turn would lead to higher achievement of the goals after leaving the shelter. In this longitudinal study ten women, beneficiaries of the shelter participated. Several sources of information were used in order to triangulate the data, which included interviews with women beneficiaries and two female staff psychologists. Also, documentation about achieving individual plans of change were analysed. Interviews with women were conducted during their stay in the shelter and six to ten months after they left. The connection between women’s empowerment and the quality of their goal setting for the future was found, but answers about the perceived utility of the received psychosocial services and achieving the personal goals were not clear due to high attrition of participants at second interview. The study highlights difficulties of maintaining contact with women survivors of partner violence after leaving the shelter and ways to decrease attrition in future research. Methodology for defining personal goals based on the »SMART« principles is proposed and key elements are operationalized which can be useful in future research

Stand und perspektive der rohrentwässerung von landwirtschaftlichen flächen in Kroatien

Zadaća rada je ukazati na stanje i perspektivu melioracijske odvodnje, s težištem na podzemni sustav cijevne drenaže na poljoprivrednom zemljištu RH za što su korištena terensko-laboratorijska i statistička istraživanja provedena od 2015. do 2019. godine. Istraživanja su provedena po županijama RH, s naglaskom na pet županija: Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Virovitičko-podravskoj, Sisačko-moslavačkoj i Zagrebačkoj županiji. U ovih pet županija nalazi se 129.893,70 ha ili 78 % dreniranog poljoprivrednog zemljišta (DPZ) u RH. Temeljem provedenih istraživanja na većini DPZ-a u RH utvrđeno je loše stanje površinskog sustava otvorenih kanala te loše do vrlo loše stanje podzemnog sustava cijevne drenaže. Uzroci su neredovito održavanje i zapuštenost sustava te devastacija. Kao posljedica navedenog, utvrđena je velika varijabilnost u funkcionalnosti sustava, odnosno u efikasnom i pravovremenom odvođenju suvišnih voda s DPZ-a. Daljnje korištenje DPZ-a u RH (166.541,50 ha) s ciljem uzgoja poljoprivrednih kultura i ostvarivanja dohodovne poljoprivredne proizvodnje će zahtijevati dodatne hidro i agromelioracijske mjere popravka. Prikazani rezultati u ovom radu su najvećim dijelom preuzeti iz monografije „Drenaža zemljišta Hrvatske“ (Petošić, 2021.).The purpose of the paper is to present the state and perspective of amelioration drainage with an emphasis on subsoil pipe drainage systems on agricultural land in the Republic of Croatia using field, laboratory and statistical research conducted in the 2015 – 2019 period. The research was conducted in the counties, particularly the following five - the Osijek – Baranja, Vukovar – Srijem, Virovitica - Podravina, Sisak – Moslavina and Zagreb Counties, since they cover 129,893.70 ha or 78 % of drained agricultural land in the Republic of Croatia. The conducted research on the majority of drained agricultural land in Croatia observed poor state of surface open canal systems and poor to very poor state of subsoil pipe drainage systems, the causes being irregular maintenance, negligence and devastation of the systems. As a consequence, a high variability in the functionality of the systems was determined, i.e. a lack of efficient and timely draining of excess water from agricultural land. Further use of drained agricultural land in the Republic of Croatia (166,541.50 ha) for cultivation of agricultural crops and achievement of profitable agricultural production will require additional hydrotechnical and agro-amelioration corrective measures. The results presented in this paper are mostly taken from the monograph “Land drainage in Croatia” (Petošić, 2021)Das Ziel der Arbeit ist auf den Stand und die Perspektive der Meliorationsdrainage hinzuweisen, mit Betonung auf unterirdische Rohrentwässerungssysteme auf landwirtschaftlichen Flächen in Kroatien, wofür die zwischen 2015 und 2019 durchgeführten Feld- und Laborforschungen verwendet wurden. Die Untersuchungen wurden in fünf kroatischen Verwaltungsbezirken durchgeführt, nämlich in den Gespanschaften Osijek-Baranja, Vukovar-Srijem, Virovitica-Podravina, Sisak-Moslavina und Zagreb. In diesen Bezirken befinden sich 129.893,70 Hektar oder 78 % der entwässerten landwirtschaftlichen Flächen Kroatiens. In den meisten entwässerten landwirtschaftlichen Flächen wurde schlechter Zustand von Oberflächensystemen mit offenen Kanälen und schlechter bis sehr schlechter Zustand von unterirdischen Rohrentwässerungssystemen festgestellt. Die Ursachen für den schlechten Zustand sind unregelmäßige Wartung und Vernachlässigung der Systeme sowie Verwüstung. Als Folge davon wurde große Variabilität in der Systemfunktionalität d.h. in der effizienten und rechtzeitigen Ableitung vom überschüssigen Wasser von den landwirtschaftlichen Flächen festgestellt. Die Weiternutzung von entwässerten landwirtschaftlichen Flächen in Kroatien (166.541,50 Hektar) für den Anbau landwirtschaftlicher Nutzpflanzen und für die Realisierung einer rentablen landwirtschaftlichen Produktion erfordert zusätzliche Hydro- und Agromeliorations-Instandsetzungsmaßnahmen. Die in dieser Arbeit dargestellten Ergebnisse sind der Monographie „Drenaža zemljišta Hrvatske“ (Landentwässerung in Kroatien) (Petošić, 2021) entnommen

Agroecological features in the area of the melioration channel for irrigation of the Biđ-bosut field

Osnovne agroekološke značajke (geografske, klimatske, hidrografske, hidropedološke i poljoprivredne) opisane u ovom radu promatrane su na području dovodnog Melioracijskog kanala za navodnjavanje Biđbosutskog polja (DMKBBP). Prikazani pokazatelji dobrim se dijelom temelje na istraživanjima vezanim u sklopu višegodišnjeg (2000.-2022.) projekta, odnosno monitoringa „Vodnog režima poljoprivrednih tala i kakvoće vode na području DMKBBP“, kojeg provodi Agronomski fakultet u Zagrebu. U okviru navedenih praćenja uočene su zanimljive promjene koje valja posebno naglasiti. Primjetno je značajno klimatsko „zasušivanje“ prvenstveno povezano s trendom povišenja srednjih, a posebice maksimalnih temperatura zraka. Također, uočen je trend značajnog povećanja nedostatka (manjka) vode u tlu. Zamjetno je i opadanje srednjih i maksimalnih vrijednosti vodostaja, posebice rijeka Save, Biđa i Bosuta. Temeljni načini vlaženja tala, posebice hipoglejni i humoglejni, osjetno su narušeni zbog značajnog sniženja razine podzemne vode u tlu. U sklopu tradicionalnog uzgoja poljoprivrednih kultura (suho ratarenje) primjetni su ozbiljni problemi zbog nedostatne količine vode (vlage) u tlu. Shodno navedenom, može se zaključiti da je potreba za navodnjavanjem uzgajanih kultura žurna i neizbježna ukoliko želimo stabilnu i ekonomski opravdanu biljnu proizvodnju.The basic agroecological features (geographical, climatic, hydrographical, hydropedological and agricultural) described in this paper were observed in the area of the Melioration Channel for the Irrigation of the Biđ-Bosut Field (MCIBF). The presented indicators are largely based on researches related to the multiyear (2000-2022) project, i.e. monitoring of the "Water regime of agricultural soils and water quality in the MCIBF area", which is carried out by the Faculty of Agriculture in Zagreb. As part of the aforementioned monitoring, interesting changes were observed that should be emphasized. It is noticeable that significant climatic "drying" is primarily connected with the trend of increasing average, and especially maximum air temperatures. Also, a trend of a significant increase in the lack of water in the soil was observed. There is also a noticeable decrease in the average and maximum values of water levels, especially of Sava, Biđ and Bosut rivers. The fundamental ways of soil wetting, especially hypogleic and humogleic, have been significantly impaired due to a significant decrease in the groundwater level in the soil. As part of the traditional cultivation of agricultural crops (dry farming), serious problems are noticeable due to the insufficient amount of water (moisture) in the soil. Based on the mentioned above, it can be concluded that the need for irrigation of cultivated crops is urgent and inevitable if we want stable and economically justified plant production

Suitability assessment of drained agricultural land in eastern Croatia for irrigation purposes

Uslijed sve izraženijih klimatskih promjena, na području istočne Hrvatske dolazi do sve češćih i duljih sušnih razdoblja što rezultira promjenama u vodnom režimu područja te poteškoćama u gospodarenju tlom i vodom za potrebe poljoprivrede. Iz tog razloga javlja se sve češća potreba za izgradnjom sustava navodnjavanja u svrhu stabilne i isplative poljoprivredne proizvodnje. Stoga ovaj rad ima za cilj odrediti pogodnost za navodnjavanje dreniranog poljoprivrednog zemljišta (tala) na području istočne Hrvatske. Za analizu osnovnih klimatskih pokazatelja korišteni su podaci s meteorološke postaje (m.p) Osijek-Čepin i m.p Gradište kod Županje, za vremensko razdoblje od 2003. do 2022. godine. Utvrđen je blagi trend sniženja godišnjih količina oborina te porast mjesečnih temperatura zraka od 0,09 °C godišnje. Također utvrđena je visoka varijabilnost oborina te kontinuirani porast nedostatka vode u tlu i smanjenje viška vode u tlu. Na istraživanom dreniranom poljoprivrednom zemljištu istočne Hrvatske (ukupne površine 74.871,2 ha), obzirom na klase pogodnosti za potrebe navodnjavanja, najviše je zastupljena klasa P-2 (63,2 %), a zatim slijede klasa P-3 (26,0 %) i klasa P-1 (9,8 %). Svega 1 % istraživanih površina svrstan je u klasu nepogodnosti N-1, a klasa trajno nepogodnih tala N-2 nije utvrđena.The intensification of climate change in the area of Eastern Croatia is leading to more frequent and longer drought periods, resulting in changes in the water regime of the area and difficulties in managing soil and water for agricultural purposes. For this reason, there is an increasing need for the construction of irrigation systems for stable and profitable agricultural production. Therefore, this study aims to determine the suitability for irrigation of drained agricultural land in the Eastern Croatia area. Data from the meteorological stations Osijek-Čepin and Gradište kod Županje were used to analyze basic climate indicators for the period from 2003 to 2022. A slight trend of decreasing annual precipitation and increasing monthly air temperatures by 0.09°C per year was identified. High variability of precipitation and continuous increase in water deficit and decrease in water surplus in soil were also determined. Regarding the suitability classes for irrigation needs, on the researched drained agricultural land in Eastern Croatia (with a total area of 74,871.2 ha), the P-2 class is the most represented (63.2%), followed by the P-3 class (26.0%) and the P-1 class (9.8%). Only 1 % of the researched area were classified as unsuitable (N-1 class), and the permanently unsuitable N-2 class was not identified

Puedes no ser capaz de hacer algo al respecto, pero puedes sacar lo mejor de la situación: Un análisis cualitativo de experiencias relacionadas con la pandemia en seis países europeos

The complex system of stressors related to the coronavirus disease 2019 (COVID-19) pandemic has affected the global population, provoking a broad range of psychological reactions. Although numerous studies have investigated the mental health impact of COVID-19, qualitative research and cross-country comparisons are still rare.El complejo sistema de factores estresantes relacionados con la pandemia por la COVID-19 ha afectado a la población mundial, generando un amplio rango de reacciones psicológicas. A pesar de que múltiples estudios han investigado el impacto sobre la salud mental de la COVID-19, las investigaciones cualitativas y las comparaciones entre países aún son infrecuentes

Uloga individualnih resursa i resursa zajednice u procesu otpornosti nakon prirodne katastrofe

Disasters have a long-term negative impact on the mental health and well-being of individuals, communities and societies. However, a significant number of survivors feel only minimal effects or recover quickly. This dissertation aimed to examine how individuals and communities affected by a disaster exhibit resilience, that is, maintain and recover mental health and well-being and positively adapt in the situation of high risk. We examined the role of the individual, interpersonal, and community resources in mitigating psychosocial resource loss and protecting against symptoms of posttraumatic (PTS) stress and depression and decrease in life satisfaction in differentially exposed communities. We further examined the relationship of the directly measured, longitudinal change in resources to positive adaptation. The two studies were conducted in the aftermath of the 2014 floods. One and a half years after the disaster (T1) we interviewed 224 residents of the most affected municipality in Croatia (“affected community”) and 224 residents of a similar, but not flooded community (“comparison community”). Two and a half years after the disaster (T2) we reinterviewed 155 residents of the affected community. Interviews were conducted with the ConnorDavidson Resilience Scale 10-item version, the Multidimensional Scale of Perceived Social Support, the Community Resources Scale – the Social Capital and Community Engagement subscale, the PTSD Checklist for DSM-5, the Center for Epidemiological Studies Depression Scale-Revised and the Satisfaction with Life Scale. At T1, the prevalence of probable PTSD and depression in the affected community was 32.7% and 35.4%, respectively, and in the comparison community 21.9% and 23.7%. At T2, the prevalence in the affected community decreased to 17.9% for PTSD and 18.4% for depression. Community members with stronger individual, interpersonal and community resources were more likely to experience less psychosocial resource loss, and through that, fewer symptoms of PTS and depression and greater life satisfaction. These relationships were stronger in the affected community, particularly for interpersonal resources and community social capital and engagement. Furthermore, intraindividual change in resources between T1 and T2 was related to a change in the level of positive adaptation in the affected community. Our results indicate that disaster resilience is primarily embedded in the social environment of the community. Psychosocial interventions in the aftermath of disasters should primarily aim to strengthen family and community ties.Uvod: Prirodne katastrofe i u suvremenom svijetu imaju brojne i teške posljedice. U prosjeku, svaki dan u godini dogodi se jedna katastrofa te je godišnje katastrofama pogođeno oko 200 milijuna ljudi. Pojedinci i zajednice pogođeni katastrofama proživljavaju niz visoko stresnih i potencijalno traumatskih događaja te nagle i dugotrajne promjene u dotadašnjem načinu života. Prethodna istraživanja su pokazala kako katastrofe dovode do niza negativnih ishoda koji mogu uključivati specifične probleme mentalnog zdravlja; nespecifični distres, poput psihosomatskih tegoba; kronične poteškoće življenja, kao što su interpersonalni i financijski stres, gubitak psiholoških resursa; kao i poteškoće specifične za djecu i mlade, poput pretjerane zavisnosti, inkontinencije ili delinkvencije. Ove posljedice za neke pogođene mogu trajati i desetljećima nakon katastrofe. No, velik broj pogođenih osjeća tek minimalne ili prolazne posljedice katastrofa po mentalno zdravlje i psihološko dobrostanje. Stoga, važno je znati koji čimbenici pojedincima i zajednicama olakšavaju nošenje s posljedicama te kako se odvijaju procesi oporavka nakon katastrofa. Psihološka otpornost obično se definira kao dinamičan proces prilagodbe u uvjetima visokog rizika. Prema Teoriji očuvanja resursa, psihološki stres je rezultat prijetnje gubitka resursa, njihovog stvarnog gubitka ili nedostatka dobitka resursa po ulaganju resursa. Stoga, pozitivna prilagodba u uvjetima visokog rizika ovisit će o dinamičnim svojstvima resursa, njihovoj robusnosti (eng. robustness), nadomjestivosti (eng. redundancy) i brzini aktivacije (eng. rapidity). Resursi su robusni ako mogu izdržati nedaće bez da se iscrpe; nadomjestivi su ako su raznoliki te ako se nedostatak jednog resursa može nadopuniti drugim; a brzi su ako im se može brzo pristupiti i iskoristiti tijekom izloženosti rizicima. Istraživanje resursa, njihovog značaja za pozitivnu adaptaciju te njihovih osobina jedan je od presudnih zadataka u istraživanjima otpornosti. Prethodna istraživanja uglavnom su se bavila ispitivanjem resursa koji povećavaju vjerojatnost dobrog funkcioniranja nakon katastrofe, i to najčešće na razini pojedinca. Djeca, starije odrasle osobe, žene, pripadnici rasnih i etničkih manjina, osobe izložene prethodnim traumatskim događajima i snažnije izložene katastrofi izložene su većem riziku od negativnih posljedica. Nadalje, niz stabilnijih psiholoških osobina i osobina ličnosti pokazale su se povezane s razinom prilagodne nakon katastrofe, uključujući “otpornost ega”, neuroticizam, psihološku percepciju kontrole, samo-efikasnost, ruminiranje, samopoštovanje, kognitivna fleksibilnost, pozitivnu emocionalnost i ekstraverziju. Istraživanja resursa na višim razinama ekoloških sustava puno su rjeđa. Od kontekstualnih resursa, najviše istraživanja se bavilo ulogom percepcije socijalne podrške koja se pokazala kao snažan zaštitan faktor. Dosadašnja istraživanja otpornosti nakon katastrofa imaju nekoliko nedostataka. Iako se brojni istraživači slažu da je za otpornost nakon katastrofa važna i šira okolina, istraživanja resursa zajednice i dalje su rijetka. Fizička, ekonomska i socijalna okolina može pridonijeti ili otežati prilagodbu članova zajednice nakon katastrofe. Zatim, iako istraživanja pokazuju snažnu povezanost gubitka resursa i lošijih ishoda nakon katastrofa, malo se zna o procesima koji su povezani sa smanjivanjem ovog gubitka. Također, većina istraživanja posljedica katastrofa provodi se samo u jednoj vremenskoj točki, te samo u zajednici pogođenoj katastrofom, bez usporedbe sa sličnom, nepogođenom zajednicom. Iako istraživanja provedena samo na pogođenoj zajednici mogu pružiti uvid u to koji su resursi važni za pozitivnu prilagodbu, takvim nacrtom ne može se utvrditi koliko se brzo zajednica oporavlja od negativnih utjecaja katastrofe. Posebno je važno, ali još neistraženo, pitanje brzine oporavka resursa pogođene zajednice na razinu koja bi se očekivala da se nije dogodila katastrofa. Ovo se može utvrditi tek usporedbom pogođene zajednice i slične, ali nepogođene zajednice. Također, budući da se otpornost definira kao proces koji se događa kada postoji prijetnja, teorijski je važno pitanje postoje li resursi koji snažnije doprinose dobrom funkcioniranju u slučaju katastrofe, nego u uobičajenim situacijama. Cilj i metoda: Cilj ove disertacije bio je ispitati ulogu nekih čimbenika u procesu prilagodbe na prirodnu katastrofu. Konkretno, ispitali smo ulogu individualnih i interpersonalnih resursa te resursa zajednice u smanjivanju gubitka psiholoških resursa te u smanjenju razine simptoma posttraumatskog stresa (PTS) i depresije te smanjenju zadovoljstva životom u dvije zajednice izložene različitom stupnju rizika. Nadalje, ispitali smo povezanost izravno izmjerene promjene u količini ovih resursa i pozitivne prilagodbe. Istraživanje je provedeno u kontekstu poplava u Vukovarsko-srijemskoj županiji u 2014. godini. Jednu i pol godinu nakon poplave (T1) intervjuirali smo 224 stanovnika najviše pogođene općine (“pogođena zajednica”) te 224 stanovnika slične, ali nepoplavljene općine (“usporedna zajednica”). Postotak odgovaranja u pogođenoj zajednici bio je 71% a u usporednoj zajednici 57.8%. Dvije i pol godine nakon katastrofe (T2) ponovno smo intervjuirali 155 stanovnika u pogođenoj zajednici. Stupanj osipanja iznosio je 30.5%. Sudionici su u uzorak odabrani po slučaju, na temelju popisa kućanstva. Sudionici su mogli sudjelovati u istraživanju ukoliko su imali između 25 i 65 godina, ako su živjeli u mjestu barem 5 godina prije poplave, te ako su bili u mjestu na dan poplave. Za prikupljanje podataka o resursima korištene su Connor-Davidson skala individualne otpornosti, Skala karakteristika zajednica, Multidimenzionalna skala percipirane socijalne podrške, te modificirana Skala gubitka resursa. Za prikupljanje podataka o pozitivnoj prilagodbi korištene su Lista za procjenu PTSPa (PCL-5), Revidirana skala depresije Centra za epidemiološke studije (CESD-R), te Skala zadovoljstva životom (SWLS). Istraživanje je odobrilo Etičko povjerenstvo Odsjeka za psihologiju. Rezultati i rasprava: Godinu i pol nakon poplave, prevalencija posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) u pogođenoj zajednici iznosila je 32.4% za pripadnike većinske zajednice te 33.3% za pripadnike manjinske zajednice, te je bila statistički značajno viša nego u usporednoj zajednici (21.9%). Prevalencija depresije iznosila je 35.9% za pripadnike većine i 34.6% za pripadnike manjine u pogođenoj zajednici, što je ponovno bilo statistički značajno više nego u usporednoj zajednici (23.7%). Nije bilo razlike u prosječnoj razini individualnih i interpersonalnih resursa između dvije zajednice, no razina gubitka psihosocijalnih resursa, te razina resursa zajednice bila je statistički značajno niža u pogođenoj zajednici. Na razini cijelog uzorka, individualni i interpersonalni resursi bili su izravno povezani sa simptomima PTS i depresije te stupnjem zadovoljstva životom. Individualni resursi i resursi zajednice (te interpersonalni resursi u pogođenoj zajednici) bili su i neizravno povezani s mentalnim zdravljem i zadovoljstvom životom, preko smanjenja gubitka psihosocijalnih resursa. Nadalje, postojale su statistički značajne razlike u stupnju i snazi ovih veza između pogođene i usporedne zajednice. U usporednoj zajednici, individualni resursi bili su snažnije povezani sa simptomima PTS, interpersonalni resursi sa simptomima PTS i depresije, te zadovoljstvom životom, a socijalni kapital i uključenost zajednice sa zadovoljstvom životom. Ekonomska razvijenost i vodstvo bili su snažnije povezani s mjerenim ishodima u usporednoj zajednici. Dvije i pol godine nakon katastrofe prevalencije PTSP-a (17.9 %.) i depresije (18.4%) u pogođenoj zajednici značajno su se smanjile. No, nisu pronađene značajne promjene u razini individualnih i interpersonalnih resursa, te resursa zajednice. Uz statističku kontrolu drugih resursa, intrapersonalna promjena u individualnim resursima bila je značajno povezana s promjenom u zadovoljstvu životom, i bila je blizu statističke značajnosti za simptome PTS. Promjena u interpersonalnim resursima bila je statistički značajno povezana s promjenom u svim ishodima, dok je promjena u resursima zajednice bila značajno povezana s promjenom u zadovoljstvu životom, no samo u modelu koji nije uključivao ostale resurse. Rezultati ove disertacije ukazuju da katastrofe negativno utječu ne samo na mentalno zdravlje pojedinaca i zajednica, nego i na razinu resursa važnih za oporavak. No, također pokazuje kako se gubitak psiholoških resursa može nadomjestiti resursima na individualnoj razini, te pogotovo na interpersonalnoj razini te razini zajednice. Također, istraživanje pokazuje kako porast u razini resursa, naročito onih vezanih uz socijalno okruženje, može imat pozitivan učinak na mentalno zdravlje i zadovoljstvo životom. Ovi efekti osobito su snažni u pogođenoj zajednici. Stoga, psihološke intervencije nakon katastrofa trebale bi se prvenstveno usmjeriti na jačanje veza unutar obitelji i šire zajednice