POČETAK MODERNIH METEOROLOŠKIH MJERENJA U RIJECI (FIUME)

When reporting on extreme weather conditions in the city of Rijeka (former Fiume), it is often specified „ ... since the beginning of measurements in 1948“. In reality the modern meteorological measurements in Fiume had started already in 1868, when the Austrian Imperial Academy of Science established the meteorological station. The station was operating at the Naval Academy, under the supervision of prof. dr. Emil Stahlberger, the first university professor of physics in Fiume (Rijeka). The following year the station was equipped with mareograph (marigraph/tide gauge). Based on three years measurements, prof. Stahlberger published the first book on tides in the Rijeka bay (Ueber die Ebbe und Flut in der Rhede von Fiume). After his sudden death, Prof. Peter Salcher, his succesor at the Physics chair at the Naval academy, took charge of the Meteorological station. In 1884. He published the book entitled Climate in Rijeka and Opatija (Das Klima von Fiume und Abbazia). The meteorological data in the book are presented in the very same way as it is done today, and therefore these data can be used for comparative purposes regarding climate variations/ changes.U medijima se često može čuti o ekstremnim vremenskim uvjetima u Rijeci od početka mjerenja 1948. godine. No meteorološka mjerenja u Rijeci imaju puno dužu povijest, barem do 1868. godine kada je Bečka akademija znanosti u ovom gradu osnovala meteorološku stanicu. Meteorološka je stanica djelovala u sklopu Mornaričke akademije, a njezin prvi voditelj bio je prof. Emil Stahlberger, ujedno prvi akademski profesor fizike u Rijeci. U sklopu meteorološke stanice instaliran je 1869. i mareograf te je prof. Stahlberger 1874., na osnovi trogodišnjih rezultata mjerenja, objavio knjigu o plimi i oseki u Riječkom zaljevu (Ueber die Ebbe und Flut in der Rhede von Fiume). Nakon njegove smrti, voditelj meteorološke stanice postao je već dobro znani prof. Peter Salcher koji 1884. objavljuje knjigu o klimi u Rijeci i Opatiji (Das Klima von Fiume und Abbazia). U toj je knjizi, i na danas važeći način, obradio i interpretirao meteorološke podatke koji mogu poslužiti za usporedbu današnjih vrijednosti u svrhu praćenja promjene/varijacije klime

2008. – godina triju obljetnica: 125 godina od osnivanja Kluba za prirodne znanosti u Rijeci, 160 godina od rođenja i 80 godina od smrti prof. Petera Salchera

The Natural Science Club was founded in Fiume/Rijeka (Naturwissentschaflichen Club in Fiume/Club di scienze naturali in Fiume) on November 28th 1883. The foundation charter stipulated no restriction on language use, and lectures could be held in any language. Right from the start, the Club had active women members, and one of them, Rosa Fatour, the headmistress of the municipal school, held a lecture entitled “Development of anthropology” as early as in 1889. The Club started to publish a bilingual bulletin in German and Italian in 1896 (Mittheilungen des Naturwissenshaftlichen Clubs in Fiume/Bolletino del Club di scienze naturali in Fiume), bringing not only reports on lectures held in the Club, but also important scientific and professional papers. In 1896, several sections were founded within the Club, as follows: 1. The Committee for Röntgen, whose aim was to purchase the Röntgen apparatus. This task was completed in 1897. The apparatus was ceded to the municipal hospital in 1899, and the Committee was disbanded. 2. The Photography Section, lead initially by A. Riegler. The section organized several photo exhibitions in which women often took part.3. The Prehistoric Research Section was founded subsequent to the discovery of the remains of an old fortification in the town. This section collaborated closely with the municipal museum. Since founding and until 1902, Prof Peter Salcher held important positions in the Club; he founded the Röntgen Committee and the Photography Section; he himself gave 31 lectures and was editor of the German part of the Bulletin.Na poticaj intelektualnih krugova, Klub za prirodne znanosti u Rijeci (Naturwissenschaftlichen Club in Fiume/Club di scienze naturali in Fiume) osnovan je 28. studenoga 1883. nakon odobrenja Statuta. Kao zanimljivost Statuta može se navesti da su se predavanja mogla održavati na bilo kojem jeziku (Čl. 23). Među aktivnim članovima Kluba bilo je i nekoliko žena, a Rosa Fatour, ravnateljica građanske škole, već je 1889. održala predavanje “Osvrt na razvoj antropologije”. Od 1896. započelo se s izdavanjem Priopćenja Kluba za prirodne znanosti, dvojezičnoga njemačko-talijanskog izdanja u kojem su se uz izvješća s predavanja, publicirali i značajniji znanstveni i stručni radovi. Unutar Kluba djelovalo je i nekoliko sekcija: 1. Komitet za Röntgen, osnovan 1896. s ciljem nabave rendgenskog aparata, što je i ostvareno 1897. Predajom aparata gradskoj bolnici 1899., rad je tog komiteta završen; 2. Fotografska sekcija osnovana je krajem 1896., a prvi predsjednik bio je A. Riegler. Ova je sekcija povremeno organizirala izložbe fotografija na kojima su i žene bile aktivne sudionice; 3. Sekcija za prethistorijska istraživanja osnovana je 1896., nakon otkrića ostataka kaštelira na području Velog Vrha na Drenovi. Usko je surađivala s Gradskim muzejom. Od same ideje o osnivanju do 1902., prof. Salcher obnašao je sve dužnosti u Klubu, bio je urednik njemačkog dijela Priopćenja, sam je održao 31 predavanje, a bio je aktivan u Komitetu za Röntgen i u Fotografskoj sekciji. Aktivnost Kluba nedjeljiva je od rada prof. Salchera, čiju obljetnicu rođenja i smrti obilježavamo

POČETAK MODERNIH METEOROLOŠKIH MJERENJA U RIJECI (FIUME)

When reporting on extreme weather conditions in the city of Rijeka (former Fiume), it is often specified „ ... since the beginning of measurements in 1948“. In reality the modern meteorological measurements in Fiume had started already in 1868, when the Austrian Imperial Academy of Science established the meteorological station. The station was operating at the Naval Academy, under the supervision of prof. dr. Emil Stahlberger, the first university professor of physics in Fiume (Rijeka). The following year the station was equipped with mareograph (marigraph/tide gauge). Based on three years measurements, prof. Stahlberger published the first book on tides in the Rijeka bay (Ueber die Ebbe und Flut in der Rhede von Fiume). After his sudden death, Prof. Peter Salcher, his succesor at the Physics chair at the Naval academy, took charge of the Meteorological station. In 1884. He published the book entitled Climate in Rijeka and Opatija (Das Klima von Fiume und Abbazia). The meteorological data in the book are presented in the very same way as it is done today, and therefore these data can be used for comparative purposes regarding climate variations/ changes.U medijima se često može čuti o ekstremnim vremenskim uvjetima u Rijeci od početka mjerenja 1948. godine. No meteorološka mjerenja u Rijeci imaju puno dužu povijest, barem do 1868. godine kada je Bečka akademija znanosti u ovom gradu osnovala meteorološku stanicu. Meteorološka je stanica djelovala u sklopu Mornaričke akademije, a njezin prvi voditelj bio je prof. Emil Stahlberger, ujedno prvi akademski profesor fizike u Rijeci. U sklopu meteorološke stanice instaliran je 1869. i mareograf te je prof. Stahlberger 1874., na osnovi trogodišnjih rezultata mjerenja, objavio knjigu o plimi i oseki u Riječkom zaljevu (Ueber die Ebbe und Flut in der Rhede von Fiume). Nakon njegove smrti, voditelj meteorološke stanice postao je već dobro znani prof. Peter Salcher koji 1884. objavljuje knjigu o klimi u Rijeci i Opatiji (Das Klima von Fiume und Abbazia). U toj je knjizi, i na danas važeći način, obradio i interpretirao meteorološke podatke koji mogu poslužiti za usporedbu današnjih vrijednosti u svrhu praćenja promjene/varijacije klime

PROF. PETER SALCHER – MANJE ZNANI STAVOVI O ZDRAVLJU

Prof. Peter Salcher, the professor of physics and mechanics at the R&I Naval Academy in Fiume (Rijeka) was certainly the person that signed the city life during the last decades of the XIX century. His major scientific achievment was taking photographs of fast movements (flying bullets), made in Fiume on Ernst Mach request, by that he is still included into history of physics and photography. Locally, he is the best known by making the first photographs with the Röntgen rays just 3 weeks after Röntgen held lecture on the same subject in Würzburg, that led by purchasing the set-up in 1897, to two years later given to the Municipal hospital. Three of the lectures he held in the Club for natural sciences in Fiume (Rijeka) dealt with the medical topics: Prevention of health and natural ways of healing in which he pointed out the importance of water, air, light and moving in prevention of health. On the other hand, these factors are not suficent for healing, and therefore he is propagating the use of medicines. In the lecture on Moral education of youth his positions are that moral education should be separated from religion, should be included into other subjects and the family should have an important role in it.Dr. Peter Salcher, dugogodišnji profesor fizike i mehanike na Pomorskoj vojnoj akademiji u Rijeci, svakako spada u osobe koje su obilježile razvoj Rijeke u drugoj polovici XIX. stoljeća. Njegovo uspješno snimanje metka u letu, koje je za potrebe Ernsta Macha napravio u Rijeci, te njihov zajednički rad na tom području, svrstava ga i danas u svjetsku povijest fizike i fotografije. Na lokalnoj je razini važan jer je među prvima u svijetu obavio snimanje rendgenskim zrakama nakon Röntgenova izlaganja u Würzburgu, što je u konačnici dovelo do nabave prvoga rendgenskog aparata u Rijeci već 1897., koji je dvije godine poslije prepušten gradskoj bolnici. Među mnogim predavanjima koje je održao u Klubu za prirodne znanosti u Rijeci, tri se odnose na zdravstveni odgoj: O očuvanju zdravlja i prirodnim načinima ozdravljenja, u kojima ističe važnost vode, zraka, svjetla i kretanja za očuvanje zdravlja, dok s druge strane ti čimbenici nisu dovoljni da bi oboljeli organizam ozdravio, te se zalaže za primjenu lijekova. U predavanju O moralnom odgoju mladeži zalaže se da se moralni odgoj u nastavi odvoji od religijskog, da se etika uključi i u druge nastavne predmete te ističe važnost obitelji u tome

OZONE LEVELS IN THE RIJEKA BAY AREA, NORTHERN ADRIATIC, CROATIA, 1999-2007

The continous ozone monitoring in the Rijeka bay started only in 1999 in the city center (Institute buiding) and was extended to five more sampling sites in 2003. The first evaluation of ozone at four selected sampling sites is given: urban Site 1, resort Site 2, industrial („fence line“) Site 3 and suburban Site 4 (above the eastern industrial zone). The lowest ozone level was found at Site 1, while the highest was obtained at the suburban Site 4, as expected. All sites exhibit decline in ozone concentrations, the most pronaunced at suburban Site 4, while almost constant at resort site 2. The concentration roses for Site 3 and 4 agree with the prevailing wind directions, pointing to the coastal line, where the major pollution sources are located. In spite of dominant wind ditection from N-NW sector, the dominant sector in concentration rose is SW at Site 1, while there is no distinct direction in the concentration rose at resort Site 2. Due to different meteorological conditions, the AOT40 values differ considerably, e.g. several thousands in 2007 or up to 45.00

Sanitarne prilike u Austro-Ugarskoj ratnoj luci Pula (Pola) tijekom 1916. – 1917.: osnivanje Higijenskog instituta

Since 1850 the town of Pola (today Pula, Croatia) underwent big changes and growth due to its transformation into the principal military port of Austrian-Hungarian Empire. Besides the Admiralty that governed the naval actions, the harbor was supported by different organizations needed for normal functioning of the harbor. One of this organizations was Naval Technical Committee (Marine Technisches Komitee), founded in 1874 with the purpose of solving the technical and technological issues related to the navy. The outbreak of World War I (WWI) posed new challenges for Europe. Thus, on February 29th 1916, the Hygienic Institute was founded in the harbor area and Dr. Karl Cafasso was appointed as the first director. The purpose of the Institute was to provide scientific and professional aid to the Head of the Medical Corps of the Ports’ Board (Kriegs-Hafenkommando) in the field of epidemiology, microbiology, social medicine and hygiene, the main fields of public health even today. By the end of the war, the Institute ceased its activity, and similar was founded only in 1938, under Italian rule and has been developed to the present Institute of Public Health.Pula je tijekom druge polovice XIX. stoljeća doživjela velik procvat nakon stacioniranja ratne luke K.u.K. mornarice. Vojnom lukom, kao i zaposlenim službenicima i časnicima, upravljao je Admiralitet. Uz pomoračka i vojna zanimanja za potrebe mornarice, za posebna je tehnička pitanja osnovan već 1874. Mornarički tehnički komitet (Marine Technisches Komitee), a tijekom Prvoga svjetskog rata, 29. veljače 1916., osnovan je i Higijenski institut ratne luke Pula, za čijeg je voditelja imenovan dr. Karl Cafasso. Institut je trebao djelovati kao znanstveno-tehnička pomoć šefu saniteta Uprave ratne luke (Kriegshafencommando), a administrativno je bio vezan za vojnu bolnicu (Festungsspital 2.) Zadaća instituta bila je stručna primjena u pitanjima opće higijene, preuzimanje stručnih ispitivanja, djelovanje i borba protiv zaraznih bolesti te kontrola opskrbe pitkom vodom u području ratne luke, a vezano uz ovaj zadnji cilj služba za izgradnju priobalja (Marine-Land und Wasserbeamt) i uprava Instituta morali su surađivati. Iz spisa Predsjedničkog ureda, koji se čuvaju u Ratnom arhivu (Kriegsarchiv) u Beču, vidljivo je da je planirana aktivnost Instituta ostvarena, uz realizaciju i nekih drugih aktivnosti poput borbe protiv širenja spolnih bolesti, bakteriološke kontrole osoblja i pribora kuhinje, provedbe cijepljenja te uništavanje ličinka komaraca tzv. petrolizacijom u svrhu borbe protiv zaraznih bolesti, znanstvenog i stručnog usavršavanja putem predavanja na Institutu te, shodno ratnim prilikama, savjetodavne uloge za korištenje sanitarno neispravnnih namirnica za ljudsku prehranu, kao i uzgoj povrća na vlastitom terenu u uvjetima smanjene opskrbe namirnicama u trećoj godini rata. Završetkom rata Institut je prestao raditi, a iduća ustanova sličnog djelovanja uspostavljena je za talijanske vladavine 1938., da bi od 1947. nastavila put od Sanitarno-epidemiološke stanice u Jugoslaviji do današnjeg Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije

Sadržaj metala u česticama u okolici brodogradilišta

Protection against corrosion in the shipyard is a source of airborne particles. From October 1996 to September 1997 samples of suspended particles (1 site) and dustfall (6 sites) were collected in the vicinity of a repairs shipyard situated in the Martin{}ica Cove, east of the city of Rijeka, Croatia. Collected samples were analysed for lead, cadmium, iron, copper, and zinc content. Though annual mean concentrations of suspended particles, lead, and cadmium kept below the guideline values, the metal contents were generally higher than values measured in the city centre. The correlation between the quantity of abrasives used at the shipyard and monthly mean concentrations of all parameters except cadmium suggests that the shipyard was the main source of those pollutants. The annual mean, as well as maximum monthly amount of dustfall at the site next to the shipyard zone exceeded the national limit values, indicating considerable pollution of this area with coarse particles. The annual mean quantity of lead in dustfall exceeded the guideline values at the same site. The content of metals occasionally observed in dustfall at particular sites surrounding the shipyard depended on the location of corrosion protection activities and meteorological conditions within the Martinšćica Cove.Poslovi antikorozivne zaštite u brodogradilištu (pjeskarenje, bojenje) izvor su emisija čestica u okoliš. U razdoblju listopad 1996. – rujan 1997. skupljani su uzorci lebdećih čestica (1 postaja) te taložne tvari (6 postaja) u okolici remontnog brodogradilišta »Viktor Lenac« u uvali Martinšćica. Iz skupljenih uzoraka odre|en je i sadržaj metala: željeza, bakra, cinka, olova i kadmija. Iako prosječne godišnje koncentracije lebdećih čestica te kadmija i olova zadovoljavaju preporučene vrijednosti, sadržaj metala je općenito viši (i do nekoliko puta) u odnosu na vrijednosti koje se dobivaju u središtu grada Rijeke. Na brodogradilište kao izvor emisija promatranih parametara upućuje korelacija (P<0.05) izme|u potrošnje grita za vanjsko pjeskarenje po mjesecima te srednjih mjesečnih vrijednosti lebdećih čestica (r=0.513) i olova (r=0.512). Korelacija je još bolja ako se usporedi potrošnja grita s mjesečnim koncentracijama željeza (r=0.815), bakra (r=0.760) i cinka (r=0.911), karakterističnih za emisije prilikom pjeskarenja, dok korelacija s kadmijem nije statistički značajna te upućuje i na drugi izvor tog metala. Na postaji u neposrednoj blizini brodogradilišta, srednja godišnja i maksimalne mjesečne vrijednosti količina ukupne taložne tvari prelaze granične vrijednosti, a godišnja količina istaloženog olova viša je od preporučene vrijednosti, što upućuje na visoko onečišćenje zraka krupnim česticama. Na ostalim postajama ukupne količine taložne tvari zadovoljavaju preporučene vrijednosti i na razini su količina koje se evidentiraju na drugim postajama županije, dok je sadržaj metala mnogo viši. Povremeno pojavljivanje visokih vrijednosti metala u taložnoj tvari na pojedinim postajama oko brodogradilišta ovisi kako o lokaciji vršenja radova unutar radnog prostora tako i o meteorološkoj situaciji u zaljevu Martinšćica

Kemijski sastav oborina s dvije mjerne postaje u Rijeci

This study compares the chemical composition of rainwater samples collected at two sampling sites, the first situated in the Rijeka city centre and the second in a suburban site 120 m above the sea level. The rainwater samples were analysed for precipitation weighted average concentrations of hydrogen, sulphate, nitrate, chloride, ammonium, sodium, potassium, calcium, and magnesium. The results suggest that the local washout of the atmosphere enhanced the rainwater acidity in the city centre which also received significant marine contributions of sulphate, calcium, magnesium, and potassium content. Rainwater in the suburban site was affected by soil dust and/or fertilizers used in the nearby gardens, resulting in partial neutralization with rising of pH value. While the content of S-SO4 was practically equal at both sites, the quantities of N-NO3 and N-NH4 nearly doubled at the suburban site.Uspoređeni su rezultati analize oborina skupljenih od ožujka 1990. do svibnja 1991. na dvije mjerne postaje u Rijeci. Prva se postaja nalazi u širem središtu grada, na terasi Zavoda za javno zdravstvo, na visini od oko 30 m te stotinjak metara udaljena od mora. Druga je postaja Državnoga hidrometeorološkog zavoda u Rijeci, postavljena na 1,5 m od tla, na livadi u predgrađu, 120 m nad razinom mora. U uzorcima oborina izmjerene su volumno otežane koncentracije vodika, sulfata, nitrata, klorida, amonijaka, natrija, kalija, magnezija i kalcija. Usporedbom dobivenih rezultata nađeno je da je povišena kiselost u središtu grada posljedica lokalnog ispiranja atmosfere. Nadalje, na toj je postaji očit utjecaj morskih aerosola na sadržaj sulfata, kalcija, magnezija i kalija. Analiza oborina s postaje u predgrađu odražava jak utjecaj čestica tla te sredstava koja se rabe pri obradi zemlje u obližnjim vrtovima. Posljedica toga je djelomična neutralizacija oborina s povišenjem vrijednosti pH. Sadržaj istaloženog S-SO4 podjednak je na obje postaje, dok je sadržaj istaloženog N-NO3 i N-NH4 gotovo dvostruko viši na postaji u predgrađu. Dobiveni rezultati upozoravaju na važnost odabira lokacije za praćenje kemijskog sastava oborina

BEGINNING OF MODERN METEOROLOGICAL MEASUREMENTS IN FIUME (RIJEKA)

U medijima se često može čuti o ekstremnim vremenskim uvjetima u Rijeci od početka mjerenja 1948. godine. No meteorološka mjerenja u Rijeci imaju puno dužu povijest, barem do 1868. godine kada je Bečka akademija znanosti u ovom gradu osnovala meteorološku stanicu. Meteorološka je stanica djelovala u sklopu Mornaričke akademije, a njezin prvi voditelj bio je prof. Emil Stahlberger, ujedno prvi akademski profesor fizike u Rijeci. U sklopu meteorološke stanice instaliran je 1869. i mareograf te je prof. Stahlberger 1874., na osnovi trogodišnjih rezultata mjerenja, objavio knjigu o plimi i oseki u Riječkom zaljevu (Ueber die Ebbe und Flut in der Rhede von Fiume). Nakon njegove smrti, voditelj meteorološke stanice postao je već dobro znani prof. Peter Salcher koji 1884. objavljuje knjigu o klimi u Rijeci i Opatiji (Das Klima von Fiume und Abbazia). U toj je knjizi, i na danas važeći način, obradio i interpretirao meteorološke podatke koji mogu poslužiti za usporedbu današnjih vrijednosti u svrhu praćenja promjene/varijacije klime.When reporting on extreme weather conditions in the city of Rijeka (former Fiume), it is often specified „ ... since the beginning of measurements in 1948“. In reality the modern meteorological measurements in Fiume had started already in 1868, when the Austrian Imperial Academy of Science established the meteorological station. The station was operating at the Naval Academy, under the supervision of prof. dr. Emil Stahlberger, the first university professor of physics in Fiume (Rijeka). The following year the station was equipped with mareograph (marigraph/tide gauge). Based on three years measurements, prof. Stahlberger published the first book on tides in the Rijeka bay (Ueber die Ebbe und Flut in der Rhede von Fiume). After his sudden death, Prof. Peter Salcher, his succesor at the Physics chair at the Naval academy, took charge of the Meteorological station. In 1884. He published the book entitled Climate in Rijeka and Opatija (Das Klima von Fiume und Abbazia). The meteorological data in the book are presented in the very same way as it is done today, and therefore these data can be used for comparative purposes regarding climate variations/ changes