Sanitarne prilike u Austro-Ugarskoj ratnoj luci Pula (Pola) tijekom 1916. – 1917.: osnivanje Higijenskog instituta

Abstract

Since 1850 the town of Pola (today Pula, Croatia) underwent big changes and growth due to its transformation into the principal military port of Austrian-Hungarian Empire. Besides the Admiralty that governed the naval actions, the harbor was supported by different organizations needed for normal functioning of the harbor. One of this organizations was Naval Technical Committee (Marine Technisches Komitee), founded in 1874 with the purpose of solving the technical and technological issues related to the navy. The outbreak of World War I (WWI) posed new challenges for Europe. Thus, on February 29th 1916, the Hygienic Institute was founded in the harbor area and Dr. Karl Cafasso was appointed as the first director. The purpose of the Institute was to provide scientific and professional aid to the Head of the Medical Corps of the Ports’ Board (Kriegs-Hafenkommando) in the field of epidemiology, microbiology, social medicine and hygiene, the main fields of public health even today. By the end of the war, the Institute ceased its activity, and similar was founded only in 1938, under Italian rule and has been developed to the present Institute of Public Health.Pula je tijekom druge polovice XIX. stoljeća doživjela velik procvat nakon stacioniranja ratne luke K.u.K. mornarice. Vojnom lukom, kao i zaposlenim službenicima i časnicima, upravljao je Admiralitet. Uz pomoračka i vojna zanimanja za potrebe mornarice, za posebna je tehnička pitanja osnovan već 1874. Mornarički tehnički komitet (Marine Technisches Komitee), a tijekom Prvoga svjetskog rata, 29. veljače 1916., osnovan je i Higijenski institut ratne luke Pula, za čijeg je voditelja imenovan dr. Karl Cafasso. Institut je trebao djelovati kao znanstveno-tehnička pomoć šefu saniteta Uprave ratne luke (Kriegshafencommando), a administrativno je bio vezan za vojnu bolnicu (Festungsspital 2.) Zadaća instituta bila je stručna primjena u pitanjima opće higijene, preuzimanje stručnih ispitivanja, djelovanje i borba protiv zaraznih bolesti te kontrola opskrbe pitkom vodom u području ratne luke, a vezano uz ovaj zadnji cilj služba za izgradnju priobalja (Marine-Land und Wasserbeamt) i uprava Instituta morali su surađivati. Iz spisa Predsjedničkog ureda, koji se čuvaju u Ratnom arhivu (Kriegsarchiv) u Beču, vidljivo je da je planirana aktivnost Instituta ostvarena, uz realizaciju i nekih drugih aktivnosti poput borbe protiv širenja spolnih bolesti, bakteriološke kontrole osoblja i pribora kuhinje, provedbe cijepljenja te uništavanje ličinka komaraca tzv. petrolizacijom u svrhu borbe protiv zaraznih bolesti, znanstvenog i stručnog usavršavanja putem predavanja na Institutu te, shodno ratnim prilikama, savjetodavne uloge za korištenje sanitarno neispravnnih namirnica za ljudsku prehranu, kao i uzgoj povrća na vlastitom terenu u uvjetima smanjene opskrbe namirnicama u trećoj godini rata. Završetkom rata Institut je prestao raditi, a iduća ustanova sličnog djelovanja uspostavljena je za talijanske vladavine 1938., da bi od 1947. nastavila put od Sanitarno-epidemiološke stanice u Jugoslaviji do današnjeg Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije